Banksy wrote:
Lokalni izbori nisu pitanja ideologije i velikih tema, već životnih, svakodnevnih problema lokalne zajednice. Osim individualnih, subjektivnih samoprecjenjivanja i uvijek prisutne sujete - i uz koji lokalni, zapikiran veći projekat, naravno - nema nikakvih prepreka da se izađe zajedno na lokalne izbore. Javnost to očekuje.
A računica je prosta i jednostavna. ''Podjela'' općina i dogovor oko zajedničkih kandidata, i zajednička potpora svakom od njih, pa se može očekivati veliki rezultat koji se lijepo može prenijeti i na naredne Opće izbore. Ne bude li tako, SDA uzima sve redom u Sarajevu, i Opće naredne, sigurno.
I sve ovo, naravno, uz svjesnost o sigurnoj i maštovitoj sabotaži DF-a i klimavoj i neizvjesnoj potpori SBBa.
Zadnji slučaj sa organizacijom LGBTQ Pridea baš i ne ide u prilog tvojoj tezi.
Bez obzira šta ko o tome mislio, kakav stav zastupao, upravo je Pride bio jedan od važnijih eksperimenata na kojem se moglo vidjeti ko na koga računa, bar kada je glasačko tijelo u pitanju, na sljedećim izborima.
Konaković drži do tradicionalog dijela biračkog tijela, ima podjednako krut stav prema tim "negativnim vrijednostima" kao, recimo, i SDA, dok NS drži do progresivnog dijela birača u kantonu.
NS je, u tom dijelu otvaranja nekih pitanja koja su u našem društvu još uvijek tabu, na tankom ledu. U dosta su hazarederskoj situaciji, ali se ne može reći da su tipična, hard core klasa, populista tipa Komšićevih DF-ovaca, koji svih ovi godina samo opipavaju puls mase i idu im uz dlaku.
Meni je, recimo, politika Komšića, u daleko većoj mjeri, populistička od politike Izetbegovića. Izetbegović ima određenu komociju kada je u pitanju izborna baza, zna na koga može i gdje računati, dok Komšić, svojom politikom koja je sve osim konzistentna, šibicari od iznevjerenih birača SDA do tipične kaste "titoista" koji glasaju za njega samo iz inata sebi, ali i drugima.
Čovjek koji je prvi mandat u Presjedništvu osvojio najviše zahvaljujući onome retoričkom nokautu Izetbegovića u "60 minuta", medijskom i političkom projektu Lagumdžije došao je do jednog od najvažnijih igrača iz sjene po Izetbegovićeve interese.
Politika DF u kantonu Sarajevo to najbolje pokazuje.
Iako je tema NS, a ne Komšić, mislim da je on upravo svojim populizmom doveo do toga da danas imamo cio košmar od tzv. lijevih stranaka, koje su najobičnije karikature od moderne ljevice.
NS ima potencijal da iznese određene promjene u samom društvu, no sami, bez neke šire podrške tzv. ljevice, koja ih opstruira cijelo vrijeme politikom sitnih interesa, u krajnjem slučaju može doživjeti strahovitu turbulenciju od koje stranka može popucati po šavovima.
Slučaj sa Marjanovićem, bez obzira na njegove lične interese, samo pokazuje kako je beznadežna sva ta nada sa kojom se uđe u politiku, a od nje, na kraju, ostane samo naivno vjerovanje da se neki od članova NS mogu tek tako nositi sa onima koji su svoju stranačku infrastrukturu gradili dvadeset godina, koji su pohvatali sve moguće veze koje dopiru do suprotni političkih tabora, te da je sve to tek tako lako demontirati.