¤ jelena ¤ wrote:
Ah, a kad se kaže aspiracijama, to odmah znači na nečiju štetu....dakle, sa etničkim aspiracijama usmjerenim na čiju štetu?
Što se tiče Srbijanaca u Srbiji, koji nisu Srbi, oni već postoje ihahaaj: Česi, Vlasi (mislim na narod), Hrvati, Bošnjaci...
Šta je...eto...Muamer Zukorlić, kao npr. državljanin isključivo Srbije, po nacionalnosti/etničkoj pripadnosti?
Srbin?
OK, ako je tako meni ni iz džepa ni u džep, ali ne bih se baš zaklela da jeste...
To je prije svega da raščistimo sa pričom o torizaciji. Pričati kako (ovdje propagirano) Bosanstvo nije još jedan tor je jednostavno bespredmetno. To je tor koji pokušava da tri postojeća tora grupiše u jedan malo širi tor. Problem nastaje onog momenta kad pripadnici ta tri tora jasno kažu da neće u taj zajednički tor jer postoje kulturološke i političke razlike koje ih nepomirljivo razdvajaju. U taj tor mogu samo oni koji su se spremni odreći gore navedenih razlika zarad te neke zajedničke ideje ali mora im biti jasno da velika većina ostalih na to nije spremna. Zbog toga im se desilo da čine oko 2% stanovništva, čime je cijela ideja bespovratno kompromitovana jer propagirati integralnu ideju a činiti minoran broj je znak da je ideja propala. To što će se i dalje neki minoran broj ljudi izjašnjavati tako ne mijenja tu činjenicu.
Etničke aspiracije onih koji se izjašnjavaju kao Bosanci su njihovo pravo ali da bi za ozbiljne ljude neki narod postao narod onda mora ući u enciklopediju. Džedaji mogu imati iste aspiracije ali ih niko neće percipirati na taj način, baš kao ni Bosance. U enciklopedijama će Bosanac i dalje biti stanovnik Bosne. Baš kao što je i Srbijanac stanovnik (uže) Srbije. Takav Bosanac, kao Srbijanac kako si ga ti navela, je naravno uvijek postojao. Ali nikad nije i neće etnički Srbijanac ili politički Srbijanac, a to je ono što se od Bosanca ovdje pokušava napraviti.
U Srbiji se izraz Srbin koristi i za etničku i za nacionalnu pripadnost, Srbijanac je, kako rekoh, stanovnik Srbije i to najčešće se koristi za stanovnika uže Srbije (dakle Srbija minus Vojvodina i Kosovo). Engleski jezik koristi naziv Serbian kao nacionalnu, a Serb kao etniču odrednicu, slično Croatian/Croat u hrvatskom slučaju, međutim to je stvar isključivo engleskog jezika i njegove specifičnosti, jasno je da Srbijanac ili Hrvatijanac nisu nacionalne odrednice tih država, nego su to Srbin i Hrvat. Nacionalni naziv kada je u pitanju Bosna i Hercegovina je očigledno Bosanac i Hercegovac, kao što je za Trinidad i Tobago - Trinidađanin i Tobagoanac, s tim da se u engleskom jeziku koriste skraćeni izrazi Bosnian/Trinidadian. Ali shvatanje nacionalne odrednice na taj način, dakle na način pripadnosti nekoj državi, automatski isključuje priču o građenju nekog etničkog ili političkog identiteta oko tog naziva. A vidjet ćemo i zašto.
Ako se zadržimo na ovim primjerima. Naziv Srbin potiče iz naroda koji se tako zvao, baš kao i Hrvat. Ti narodi su se tako zvali i onda su formirali etnonacionalne države oko svojih naroda. Dakle nije njihovo ime deriviralo iz države, nego obrnuto. U slučaju Bosanaca i Hercegovaca ime derivira iz države jer nikad nigdje nije postojala nekakva grupa ljudi koji su se pod ovim nazivom okupili oko nekih kulturoloških ili političkih ciljeva. Shodno tome dolazi se do slijedećih zaključaka. Srbi u nacionalnom smislu predstavljaju heterogen skup ljudi, pripadnika srpske nacije, koje između ostalih čine i Šešelj i Zukorlić i kao takav potpuno je kompatibilan Bosancima i Hercegovcima u istom smislu. Takvi skupovi ljudi ne odražavaju nikakvo jedinstvo po bilo kom subjektivnom osnovu. Po tom shvatanju nacionalnosti, a to je zapadno shvatanje, radi se o pripadnicima neke države (ne nužno i državljanima ali najčešće je tako). Kada ovako postavimo definiciju nacionalnosti, onda je potpuno bespredmetno izjašnjavanje po tom osnovu i pitanje izjašnjavanja koje je definisano kao etničko/nacionalno je idiotsko pitanje. Ako svi mi ovdje pripadamo bosanskohercegovačkoj naciji, a po zapadnom shvatanju pripadamo, onda se nemamo šta izjašnjavati o tome. Izjašnjavanje po bilo kom osnovu ima smisla samo u slučaju da je moguće da dobijemo više od jednog odgovora. Međutim, ukoliko imamo u vidu istočno shvatanje nacionalnosti, e onda je to potpuno druga priča. Mi ne možemo ignorisati činjenicu da nacionalnost kao takva nije strogo definisan pojam i da svako od nas ima pravo da tvrdi da se mislilo na baš onu definiciju koja se nama sviđa. Koncept nacionalnosti, sam po sebi nedovoljno precizno definisan ostavlja prostora za različita tumačenja, zbog čega i imamo ove beskonačne priče ovdje.
Dakle, šta je i ko je Muamer Zukorlić po ovim pitanjima. On je nacionalno Srbin (zapadno shvatanje) i Bošnjak (istočno shvatanje), a etnički je Bošnjak. Po mjestu življenja je Srbijanac i Sandžaklija.