ama nisam mogao ni zamisliti da su barcelona i katalonija ovoliko bogati i ekonomski i gospodarski mocni
sada je puno jasnije
Početkom 20. stoljeća razvija se pokret za nacionalnu autonomiju, na osnovi čega Katalonija 1932. stječe djelomičnu autonomiju.[5] Godine 1936. proglašena je katalonska samouprava. U vrijeme Španjolskog građanskog rata Katalonija je glavno žarište otpora republikanaca protiv Francisca Franca i intervencionista. Gušenjem otpora 1939. Franco je u potpunosti ukinuo katalonsku samoupravu.
Dolaskom na vlast španjolskog kralja Ivana Karla, Katalonija je 1977. dobila privremeni autonomni status, a 1979. autonomiju.[6]
11. rujna 2012. na Nacionalni dan Katalonije prosvjedi stotina tisuća ljudi potaknuli su predsjednika regionalne vlade (Generalitat) Artura Masa da odustane od zahtjeva za širom autonomijom kroz pregovore te da se usmjeri na politički put osamostaljenja Katalonije.[7]
25. studenoga 2012. na izborima za katalonski parlament ponovno je pobijedila konzervativna stranka CiU (Konvergencija i unija) premijera Artura Masa, koja zagovara neovisnost. Središnja se vlada u Madridu oštro protivi odcjepljenju. Artur Mas je obećao biračima da će u roku od četiri godine raspisati referendum o neovisnosti Katalonije.[8]