Dešavanja u Srbiji
- muha_sa
- Posts: 139756
- Joined: 12/11/2004 23:33
- Location: rajvosa
#43351 Re: Dešavanja u Srbiji
http://www.slobodna-bosna.ba/vijest/119 ... brice.html
SVETISLAV BASARA, SVE PO SPISKU: Srpska historija, izmišljotine i mitovi, od Vuka do Dobrice…
Srbijanskii pisac Svetislav Basara za AJB je govorio o mitologizaciji srpske istorije i Vukovoj jezičkoj reformi
Koliko dva velika mita srpske kulture, onaj o Kosovu i Dušanovom carstvu, oblikuju današnju društvenu stvarnost srpske kulture?
Mit je nešto što dopire pre istorijskog pamćenja, a kosovska bitka ne može biti mit jer je realan istorijski događaj. Ona jeste naknadno mitologizirana i to početkom 19. veka, ona je trajala u sećanju ali ta nadogradnja i zaveti koji nisu davani i za koje nema dokaza to je sve dograđeno u 19 veku. I ne samo to jer se smatra da je to izgubljena bitka a pre će biti da je bila nerešena. Ali, eto pošto je izgubljena taj mit je nekako uvek pozivao na osvetu na osnovu te bitke i smisao tog mita je da se osveti jedna bitka vođenja 400 godina pre nego što je pseudomit ušao u opticaj. Znači vlada konfuzija od početka do kraja.
Kako gledate na ličnost Dobrice Ćosića i njegovu ulogu u širenju te mitologije?
Smanjila mu se uloga. On je mnogo svojim delovanjem dograđivao svoj mit. Naprosto, on je gotovo poluzaboravljen. Nije da je apsolutno zaboravljen, ali čim je nestao iz fizičkog života naprosto nema taj mit koji je stvarao o svojoj veličini više svoju materiju tako da je Ćosić jedan od nekolicine avatara. U svakom vremenu ima neki Dobrica Ćosić. On je bio čovek agilan i spretan i tako je pravio od svojih fikcija po meni lošu stvarnost.
U knjizi govorite da su Srbi period socijalističke Jugoslavije proglasili „Vavilonskim ropstvom“. Od kuda dolazi taj zazor prema „Titovoj Jugoslaviji“?
Ne znam gde je bilo komunizam prihvaćeniji nego u Srbiji. Možda u Bosni. U Srbiji je bilo to apsolutno dobrovoljno, bez ikakve prisile prihvaćeno i to sa velikim oduševljenjem. Ko priča suprotno laže, jer je taj period sada već davna prošlost. Sa velikim oduševljenjem je ta komunistička mitologija prihvaćena. A onda je u roku od deset dana po naredbi zamenjena srpskom mitologijom i kosovskom mitologijom. Uzrok svih naših problema je što kod Srba nije izgrađen nijedan kulturni model osim nacionalističkog. Ima tu naravno nekoliko satelitskih modela, ali nemaju nikakav uticaj - nemaju nikakav uticaj na onaj dio kulture iz kojeg proizilazi politika.
Kritički se odnosite prema „ideologiji svetosavlja“ koju raskrinkavate kao nekršćanski model?
To je isto potpuno nejasna stvar. Čovek bi rekao da je to nešto jako staro da je sve to uspostavio Sveti Sava. Ali nije tako. Svetosavska ideologija, nije to religija, nastaje između dva rata i čak se zna ime prote koji je to lansirao. Onda Dimitrije Najdanović, koji je bio odličan filozof, pokušao je, i vladika Nikolaj, da nasilu nekako spoje kršćanstvo sa tom stvari. Pravoslavlju se ne može ništa ni dodati ni oduzeti. Svetosavlje, šta je to – pravoslavlje srpskog naroda, ali hrišćanstvo nije pravac u umetnosti i to je jedna od tih pseudomitologija koja zamagljuje stvari.
SPC spori autokefalnost crnogorskoj pravoslavnoj crkvi. Kako gledate na taj sukob, koji je veoma aktuelan?
Tu su u pravu (Srpska pravoslavna crkva) jer se autokefalanost dobiva iz Carigrada a nema tu nikakvog samoproglašenja. To je malo nejasno van pravoslavnog sveta. To su norme koji oni moraju poštovati, znači mora ići jednom procedurom koja je dugačka i neizvesna. Makedonska crkva se bori već pola veka i još nema ništa pod toga.
SVETISLAV BASARA, SVE PO SPISKU: Srpska historija, izmišljotine i mitovi, od Vuka do Dobrice…
Srbijanskii pisac Svetislav Basara za AJB je govorio o mitologizaciji srpske istorije i Vukovoj jezičkoj reformi
Koliko dva velika mita srpske kulture, onaj o Kosovu i Dušanovom carstvu, oblikuju današnju društvenu stvarnost srpske kulture?
Mit je nešto što dopire pre istorijskog pamćenja, a kosovska bitka ne može biti mit jer je realan istorijski događaj. Ona jeste naknadno mitologizirana i to početkom 19. veka, ona je trajala u sećanju ali ta nadogradnja i zaveti koji nisu davani i za koje nema dokaza to je sve dograđeno u 19 veku. I ne samo to jer se smatra da je to izgubljena bitka a pre će biti da je bila nerešena. Ali, eto pošto je izgubljena taj mit je nekako uvek pozivao na osvetu na osnovu te bitke i smisao tog mita je da se osveti jedna bitka vođenja 400 godina pre nego što je pseudomit ušao u opticaj. Znači vlada konfuzija od početka do kraja.
Kako gledate na ličnost Dobrice Ćosića i njegovu ulogu u širenju te mitologije?
Smanjila mu se uloga. On je mnogo svojim delovanjem dograđivao svoj mit. Naprosto, on je gotovo poluzaboravljen. Nije da je apsolutno zaboravljen, ali čim je nestao iz fizičkog života naprosto nema taj mit koji je stvarao o svojoj veličini više svoju materiju tako da je Ćosić jedan od nekolicine avatara. U svakom vremenu ima neki Dobrica Ćosić. On je bio čovek agilan i spretan i tako je pravio od svojih fikcija po meni lošu stvarnost.
U knjizi govorite da su Srbi period socijalističke Jugoslavije proglasili „Vavilonskim ropstvom“. Od kuda dolazi taj zazor prema „Titovoj Jugoslaviji“?
Ne znam gde je bilo komunizam prihvaćeniji nego u Srbiji. Možda u Bosni. U Srbiji je bilo to apsolutno dobrovoljno, bez ikakve prisile prihvaćeno i to sa velikim oduševljenjem. Ko priča suprotno laže, jer je taj period sada već davna prošlost. Sa velikim oduševljenjem je ta komunistička mitologija prihvaćena. A onda je u roku od deset dana po naredbi zamenjena srpskom mitologijom i kosovskom mitologijom. Uzrok svih naših problema je što kod Srba nije izgrađen nijedan kulturni model osim nacionalističkog. Ima tu naravno nekoliko satelitskih modela, ali nemaju nikakav uticaj - nemaju nikakav uticaj na onaj dio kulture iz kojeg proizilazi politika.
Kritički se odnosite prema „ideologiji svetosavlja“ koju raskrinkavate kao nekršćanski model?
To je isto potpuno nejasna stvar. Čovek bi rekao da je to nešto jako staro da je sve to uspostavio Sveti Sava. Ali nije tako. Svetosavska ideologija, nije to religija, nastaje između dva rata i čak se zna ime prote koji je to lansirao. Onda Dimitrije Najdanović, koji je bio odličan filozof, pokušao je, i vladika Nikolaj, da nasilu nekako spoje kršćanstvo sa tom stvari. Pravoslavlju se ne može ništa ni dodati ni oduzeti. Svetosavlje, šta je to – pravoslavlje srpskog naroda, ali hrišćanstvo nije pravac u umetnosti i to je jedna od tih pseudomitologija koja zamagljuje stvari.
SPC spori autokefalnost crnogorskoj pravoslavnoj crkvi. Kako gledate na taj sukob, koji je veoma aktuelan?
Tu su u pravu (Srpska pravoslavna crkva) jer se autokefalanost dobiva iz Carigrada a nema tu nikakvog samoproglašenja. To je malo nejasno van pravoslavnog sveta. To su norme koji oni moraju poštovati, znači mora ići jednom procedurom koja je dugačka i neizvesna. Makedonska crkva se bori već pola veka i još nema ništa pod toga.
- spreca
- Posts: 66518
- Joined: 07/11/2006 19:31
- Location: Na Spreci fatam ribe....... za guzicu
#43353 Re: Dešavanja u Srbiji
Zuka ih je oboje obendjijaoasker wrote:
- problemnatravunu
- Posts: 18572
- Joined: 26/10/2014 07:41
- Location: Sarajevo
#43354 Re: Dešavanja u Srbiji
Doro im je govorio, respekt, ali i to je uzalud ako je neko apriori zadojen mrznjom i indoktriniran u zvanicne stavove bolesnih nacionalista....a tamo ih ne fali u javnom prostoru
- spreca
- Posts: 66518
- Joined: 07/11/2006 19:31
- Location: Na Spreci fatam ribe....... za guzicu
#43355 Re: Dešavanja u Srbiji
Maric jedno misli drugo radi...on radi na gledanost i sa svakim gostom se on slaze...ponekad podjebe ako moze ali Zukorlica nemoze podjebavati jer ga ovaj odmah pronadje i vrati mu troduplo..
- muha_sa
- Posts: 139756
- Joined: 12/11/2004 23:33
- Location: rajvosa
#43356 Re: Dešavanja u Srbiji
http://balkans.aljazeera.net/vijesti/ka ... -nekrofili
Kad odu najbolji, junače se hulje i nekrofili
Za Srbiju će biti nade tek kada shvati da su Borka Pavićević i stotine sličnih 'izdajnika' jedine patriote koje je posljednjih desetljeća imala.
Piše:
Tomislav Marković
Na komemoraciji Borki Pavićević u njenom Centru za kulturnu dekontaminaciju reditelj Želimir Žilnik je rekao da smo "poslednjih dana, otkad je Borka otišla, videli pregršt fantastičnih tekstova koji sa faktografijom i dostojanstvom govore o njenoj hrabrosti i upornosti", ali da smo u komentarima na te tekstove, pored podrške i komplimenata, videli i "histerične izlive prezira, gneva i mržnje prema osobi koja je apsolutno pokazivala spektar ljudskih vrlina i kvaliteta".
Ogavnih komentara je bilo i ispod vesti o smrti Borke Pavićević, na raznim forumima i društvenim mrežama, razni nesrećnici su se utrkivali da ispolje svu bedu sopstvene nekrofilije. I to nije usamljen slučaj, već pravilo. Slični izlivi neljudskosti mogli su se videti nakon odlaska i drugih boraca za ljudska prava, slobodu i bolju Srbiju. A to nije čak ni srpska specifičnost, uprkos mitu o našoj izuzetnosti. Isti takvi komentari mogli su se pročitati i u hrvatskom delu weba nakon smrti Predraga Lucića. Nacionalisti svih zemalja lako se ujedine u mržnji prema najboljim ljudima, u igranju i lumpovanju na njihovim grobovima.
Izgleda da je broj besmrtnika drastično porastao poslednjih decenija. Kako bi se čovek mogao radovati tuđoj smrti, ako je i sam smrtan, ako će i on jednog dana doživeti istu sudbinu? Po svemu sudeći, za takve egzemplare ne važe čuvene reči Džona Dona iz Sedamnaeste meditacije: "Nijedan čovek nije ostrvo, samo po sebi celina; svaki je čovek deo Kontinenta, deo Zemlje; ako grudvu zemlje odnese more, Evrope je manje, kao da je odnelo neki Rt, kao da je odnelo Posed tvojih prijatelja ili tvoj; smrt ma kog čoveka smanjuje i mene, jer ja sam obuhvaćen Čovečanstvom. I stoga nikad ne pitaj za kim zvono zvoni: ono zvoni za tobom."
Na meti potuljenih fašista
Suština nacionalizma i jeste u samoizolaciji od svih i svega, od sveta i drugih ljudskih bića. Naši smrtoljupci se bliže nacionalističkom idealu: ostrvljavali su se na sve oko sebe dok nisu postali ostrva, dobrovoljno odsečeni od ostatka čovečanstva, od svakog drugog čoveka, sopstvenom voljom osuđeni na demonsku samoću, odvojeni od sveta zidom koji su sami sagradili.
Progon Borke Pavićević nije se okončao čak ni nakon njenog odlaska sa ovog sveta. Napadi, uvrede, difamacije, pretnje bili su njena svakodnevica poslednjih decenija. Srpski nacionalisti poseban pik imaju na žene, jer je njihovim zatucanim, patrijarhalnim umovima neshvatljivo kako žene uopšte mogu da se bave nekakvim aktivizmom, da se hrabro bore za vrednosti u koje veruju i da se suprotstave agresivnoj većini. Svako malo bi se na meti potuljenih fašista našle Borka Pavićević, Nataša Kandić, Sonja Biserko, Biljana Kovačević-Vučo i Staša Zajović. Ritualno riganje mržnje praćeno je uobičajenim repertoarom etiketa: veštice, izdajnice, komunistkinje, neprijatelji srpstva, strane plaćenice, prijateljice ustaša i balija, jahačice apokalipse, mrziteljke svog naroda...
Paradigmatičan je početak hajke na Borku, svi potonji napadi samo su eho tog prvog udara tupim predmetom - ograničenom, ali proračunatom glavom. Prvi tekst protiv Borke objavljen je u Književnim novinama 15. februara 1988. godine, u jeku kampanje protiv Bogdana Bogdanovića. Nakon što je Bogdanović napisao otvoreno pismo Centralnom komitetu Saveza komunista Srbije pod naslovom "Jezičke zamke staljinizma", u kojem je analizirao Osmu sednicu, detektovao oživljavanje staljinizma i naslutio da će politika Slobodana Miloševića dovesti do rata – krenula je lavina napada i optužbi iz polupismenih pera podobnih čauša novog srpskog vožda.
Kako su se rađali 'Odjeci i reagovanja'
U toj hajci na velikog graditelja, pisca i intelektualca istakla se i izvesna Slavica Sretenović, diplomirana pravnica iz Mladenovca, tekstom "Srbija je umorna – od Bogdana i njemu sličnih" objavljenom u Politici, u rubrici "Među nama". Ta rubrika se u to vreme spremala da preraste u "Odjeke i reagovanja" i postane glavna medijska platforma za širenje mržnje prema svemu nesrpskom, za ratno huškanje i pripremu klanja. U tom difamatorskom tekstu Sretenović je ustvrdila da se sva poštena inteligencija stidi Bogdana Bogdanovića, diskretno se založila za njegovo iseljavanje iz Beograda te izjavila da je ponosna što u staljinističke zamke iz Bogdanovog pisma svakodnevno upada, iskazujući apsolutno poverenje u novi kurs koji je Partija zauzela nakon što se Milošević obračunao sa Ivanom Stambolićem.
Borka Pavićević je uzela Bogdana Bogdanovića u odbranu od dotad neviđene medijske harange, napisala je tekst "Časovi mržnje", kao reakciju na tekst Slavice Sretenović i na tekst "Staljinističke šljokice levog intelektualca" Blaža Perovića, i objavila ga u Književnim novinama 15. decembra 1987. godine. Govoreći o ta dva streljačka teksta, Borka piše: "Sve je to ista ruka, ista strašna pretnja, na čijem je početku mržnja prema drukčijima, prema intelektualcima, 'nenarodnim i nerazumljivim izrazima', belim šalovima, da bi se na kraju sve završilo koncentracionim logorima."
Borka je napisala i da ponešto iz napadačkih tekstova "kao pokazatelj jedne klime, podseća na nacional-socijalizam, zato što se – navodno u ime 'kore hleba' i Kosova – može uhapsiti svako ko nam se ne sviđa i ko, budući da nije poslušan, jeste protiv nas". Borka se na kraju zapitala: "Da li je sada na redu rušenje nekropola Bogdana Bogdanovića i paljenje nekih knjiga?" Borku nije prevarila zla slutnja, neverovatno je koliko je jasno videla kuda vodi ideološka mobilizacija, koja je tada bila još u povoju. Nekoliko godina kasnije, srpske snage zaista su otvorile konc-logore za Bošnjake, Bogdanovi spomenici su rušeni, zajedno sa gradovima, a Miloševičev režim dobio je mnoge crte nacional-socijalizma.
'Žene su urlale za malim brkatim...'
Na Borkin tekst odgovorila je Slavica Sretenović na stranicama Književnih novina, optuživši je za manjak osećanja prema rodnoj grudi i za mržnju prema "nama 'običnim' smrtnim intelektualcima, bez osobenih znakova, bez belih šalova, bez upotrebe nenarodnih i nerazumljivih izraza". Navedene reči sadrže još jednu očiglednu optužbu – za elitizam, ali ta optužba zadobija bizaran vid u delu teksta gde se Sretenović predstavlja kao obična, "po vama 'drukčijim' prosečna intelektualka", "bez nekropola, bez knjiga". Kao da je graditi spomenike i pisati knjige nekakav zločin, a ne delatnost vredna hvale i poštovanja.
Zanimljiv je i deo teksta koji priziva proterivanje Bogdanovića: "Verujte mi i to da ne želim da iseljavam Bogdanovića iz Beograda. Neka on sam o tome odluči, a u proceni neka mu za to kao barometar posluži ljubav njegovih bližnjih i njegovih sugrađana." Ostatak teksta uglavnom je posvećen hvalospevima Miloševićevoj homogenizaciji Partije, pozivanjima na narodno jedinstvo i iskazivanju lične spremnosti da bude na liniji nove partijske politike, dakle – dokazivanju vlastite podobnosti.
Borka je objavila odgovor u Književnim novinama 1. marta, objašnjavajući Slavici Sretenović da njena "vrsta bukvalnog, doslovnog čitanja i mišljenja, mišljenja koje ne razume ni ironiju, ni distancu, niti bilo šta, jeste osnova svakog dogmatizma i totalitarizma". Dotakla se i uloge žena u totalitarnim pokretima: "Ja ne mogu a da se ne setim tvrdnje Vilhelma Rajha kako su upravo žene urlale za malim brkatim amaterom, 'prosečnim' čovekom Adolfom, ili kako su u transu suze lile nad zemnim ostacima Džugašvilija". Osvrnula se i na kič patriotizam iz vremena Prvog svetskog rata - Zofke Kveder, s jedne strane, i Kola srpskih sestara, s druge. Borkina poenta je da je neophodno uviđati veze između navedenih društvenih i političkih pojava sa današnjicom, da je to uviđanje "odgovornost, a njihovo prenebregavanje zločin".
Pljuvanjem do stana i direktorske fotelje
U tom prvom napadu na Borku Pavićević sadržana je većina optužbi koje će je pratiti narednih godina, sve do smri, a i posle nje. Mrziteljka sopstvenog naroda, izdajica roda svog, manjak rodoljublja, ljubazan predlog svima koji kritikuju stanje u zemlji i ne slažu se sa nacionalističkom verzijom patriotizma da se isele iz Srbije – to su opšta mesta svih potonjih harangi na Borku i ostale retke pojedince koji su se suprotstavili ubilačkoj ideologiji koja je zavladala Srbijom i sedi na tronu do dana današnjeg.
Analizirajući prvi tekst Slavice Sretenović, Bogdanović je zaključio da ga ona nije sama napisala, već da je tu učestvovao i manji kolektiv intelektualaca. Naivno bi bilo i poverovati da je Sretenović nešto preduzela na svoju ruku, pogotovo u vreme kad su sva individualna istupanja i mišljenje svojom glavom bili pribijeni na stub srama. Jasno je da je ona bila samo provodnik volje onih odozgo, samo poslušna izvršiteljka partijskih naređenja. Još bi bilo naivnije pomisliti da je ona ta svoja difamatorska pisma pisala zbog brige za svoj narod, iz čistih i nekoristoljubivih pobuda.
Napadi na pojedince koji su se drznuli da se usprotive Miloševiću i "događanju naroda" u to vreme su se bogato nagrađivali. Slavica Sretenović je za svoj sramni angažman dobila adekvatnu naknadu – postala je direktorka fabrike Keramika Mladenovac. A i ostali učesnici hajke na Bogdana Bogdanovića i njegove istomišljenike izdašno su honorisani. Pomenuti Blažo Perović dobio je stan od 150 kvadrata, a najbolje je prošao Željko Simić. U vreme kad je pisao tekstove protiv Bogdanovića bio je tek sekretar Komisije za informisanje i propagandu CK SK Srbije, da bi nakon obavljenog prljavog posla postao savetnik Miloševića, pa potpredsednik savezne vlade, predsednik i član brojnih komisija i komiteta, ministar kulture i upravnik Narodnog pozorišta.
Milošević se u preuzimanju apsolutne moći ponajviše oslonio na taj drugi ešalon partije, na nesposobne, ali ambiciozne, na nedarovite, ali nezajažljive, na one koji svojom pameću i radom ne bi daleko dogurali i baš zato su bili spremni da slede svog vožda bez pogovora, znajući da jedino on može da im obezbedi sve ono o čemu su sanjali. Rušenje zemlje, uništavanje društva, zatiranje ljudskih života se i desilo zato što je Slavica Sretenović želela da postane direktorka fabrike, Blažo Perović da dobije veliki stan, a Željko Simić da zasedne u fotelju ministra kulture.
Jugoslaviju su pojeli Miloševićevi skakavci
Baš kao što su i ostali kadrovi poput Radoša Smiljkovića, Radomana Božovića, Dragutina Zelenovića, Dušana Mitevića, Zorana Sokolovića i hiljada njima sličnih nesposobnjakovića u Miloševiću videli šansu da zadovolje svoje apetite za funkcijama, novcem i moći. Jugoslaviju su pojeli Miloševićevi skakavci. Oni koji su se suprotstavili zlu doživeli su drugačiju sudbinu. Borka Pavićević je 1993. godine dobila otkaz sa mesta umetničke direktorke Beogradskog dramskog pozorišta, između ostalog i zato što je na repertoar htela da postavi komade Miroslava Krleže i Ivana Cankara, koji su preko noći postali neprijatelji. Bogdan Bogdanović je bio godinama izložen teroru Miloševićevog bašibozluka, da bi na kraju napustio Srbiju i otišao u Beč. Veći deo srpske javnosti o njima i dalje ima iste sumanute predstave koje su se po prvi put mogle videti u napisima Jelice Sretenovića, Perovića i ostalih domaćih plaćenika.
Patriotske profitere mogu i da razumem, oni dobro znaju zašto su pisali sve te gluparije, kao i tarifu po kojoj su prodali dušu đavolu. Ali, ove nastavljače njihovog nedela, opadače i mrzitelje svakog ko drugačije misli, volonterske nekrofile kojima ništa nije sveto, pa ni tuđa smrt – to nije baš lako shvatiti. Razumem da neko postane zlikovac zarad moći i novca, ali da se neko pretvori u ljudsku ništariju, hulju koja iz udobne anonimnosti pljucka po grobovima zarad svog ćefa i o sopstvenom trošku - to već spada u tajanstvene pojave. Pritom ti nesrećnici nisu u stanju da shvate ni ko im je kriv za sopstvenu nesreću, već drvlje i kamenje bacaju na one koji su bili jedina alternativa ludilu, a one koji su ih opljačkali i upropastili drže za rodoljube i heroje.
Društvo koje između Slavice Sretenović i Borke Pavićević izabere Slavicu, a Blažu Peroviću da prednost nad Bogdanom Bogdanovićem nalazi se na putu samouništenja. Za Srbiju će biti nade tek kada shvati da su Borka Pavićević, Bogdan Bogdanović, Radomir Konstantinović i stotine sličnih prokazanih "izdajnika" jedine patriote koje je poslednjih decenija imala.
Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.
Izvor: Al Jazeera
Kad odu najbolji, junače se hulje i nekrofili
Za Srbiju će biti nade tek kada shvati da su Borka Pavićević i stotine sličnih 'izdajnika' jedine patriote koje je posljednjih desetljeća imala.
Piše:
Tomislav Marković
Na komemoraciji Borki Pavićević u njenom Centru za kulturnu dekontaminaciju reditelj Želimir Žilnik je rekao da smo "poslednjih dana, otkad je Borka otišla, videli pregršt fantastičnih tekstova koji sa faktografijom i dostojanstvom govore o njenoj hrabrosti i upornosti", ali da smo u komentarima na te tekstove, pored podrške i komplimenata, videli i "histerične izlive prezira, gneva i mržnje prema osobi koja je apsolutno pokazivala spektar ljudskih vrlina i kvaliteta".
Ogavnih komentara je bilo i ispod vesti o smrti Borke Pavićević, na raznim forumima i društvenim mrežama, razni nesrećnici su se utrkivali da ispolje svu bedu sopstvene nekrofilije. I to nije usamljen slučaj, već pravilo. Slični izlivi neljudskosti mogli su se videti nakon odlaska i drugih boraca za ljudska prava, slobodu i bolju Srbiju. A to nije čak ni srpska specifičnost, uprkos mitu o našoj izuzetnosti. Isti takvi komentari mogli su se pročitati i u hrvatskom delu weba nakon smrti Predraga Lucića. Nacionalisti svih zemalja lako se ujedine u mržnji prema najboljim ljudima, u igranju i lumpovanju na njihovim grobovima.
Izgleda da je broj besmrtnika drastično porastao poslednjih decenija. Kako bi se čovek mogao radovati tuđoj smrti, ako je i sam smrtan, ako će i on jednog dana doživeti istu sudbinu? Po svemu sudeći, za takve egzemplare ne važe čuvene reči Džona Dona iz Sedamnaeste meditacije: "Nijedan čovek nije ostrvo, samo po sebi celina; svaki je čovek deo Kontinenta, deo Zemlje; ako grudvu zemlje odnese more, Evrope je manje, kao da je odnelo neki Rt, kao da je odnelo Posed tvojih prijatelja ili tvoj; smrt ma kog čoveka smanjuje i mene, jer ja sam obuhvaćen Čovečanstvom. I stoga nikad ne pitaj za kim zvono zvoni: ono zvoni za tobom."
Na meti potuljenih fašista
Suština nacionalizma i jeste u samoizolaciji od svih i svega, od sveta i drugih ljudskih bića. Naši smrtoljupci se bliže nacionalističkom idealu: ostrvljavali su se na sve oko sebe dok nisu postali ostrva, dobrovoljno odsečeni od ostatka čovečanstva, od svakog drugog čoveka, sopstvenom voljom osuđeni na demonsku samoću, odvojeni od sveta zidom koji su sami sagradili.
Progon Borke Pavićević nije se okončao čak ni nakon njenog odlaska sa ovog sveta. Napadi, uvrede, difamacije, pretnje bili su njena svakodnevica poslednjih decenija. Srpski nacionalisti poseban pik imaju na žene, jer je njihovim zatucanim, patrijarhalnim umovima neshvatljivo kako žene uopšte mogu da se bave nekakvim aktivizmom, da se hrabro bore za vrednosti u koje veruju i da se suprotstave agresivnoj većini. Svako malo bi se na meti potuljenih fašista našle Borka Pavićević, Nataša Kandić, Sonja Biserko, Biljana Kovačević-Vučo i Staša Zajović. Ritualno riganje mržnje praćeno je uobičajenim repertoarom etiketa: veštice, izdajnice, komunistkinje, neprijatelji srpstva, strane plaćenice, prijateljice ustaša i balija, jahačice apokalipse, mrziteljke svog naroda...
Paradigmatičan je početak hajke na Borku, svi potonji napadi samo su eho tog prvog udara tupim predmetom - ograničenom, ali proračunatom glavom. Prvi tekst protiv Borke objavljen je u Književnim novinama 15. februara 1988. godine, u jeku kampanje protiv Bogdana Bogdanovića. Nakon što je Bogdanović napisao otvoreno pismo Centralnom komitetu Saveza komunista Srbije pod naslovom "Jezičke zamke staljinizma", u kojem je analizirao Osmu sednicu, detektovao oživljavanje staljinizma i naslutio da će politika Slobodana Miloševića dovesti do rata – krenula je lavina napada i optužbi iz polupismenih pera podobnih čauša novog srpskog vožda.
Kako su se rađali 'Odjeci i reagovanja'
U toj hajci na velikog graditelja, pisca i intelektualca istakla se i izvesna Slavica Sretenović, diplomirana pravnica iz Mladenovca, tekstom "Srbija je umorna – od Bogdana i njemu sličnih" objavljenom u Politici, u rubrici "Među nama". Ta rubrika se u to vreme spremala da preraste u "Odjeke i reagovanja" i postane glavna medijska platforma za širenje mržnje prema svemu nesrpskom, za ratno huškanje i pripremu klanja. U tom difamatorskom tekstu Sretenović je ustvrdila da se sva poštena inteligencija stidi Bogdana Bogdanovića, diskretno se založila za njegovo iseljavanje iz Beograda te izjavila da je ponosna što u staljinističke zamke iz Bogdanovog pisma svakodnevno upada, iskazujući apsolutno poverenje u novi kurs koji je Partija zauzela nakon što se Milošević obračunao sa Ivanom Stambolićem.
Borka Pavićević je uzela Bogdana Bogdanovića u odbranu od dotad neviđene medijske harange, napisala je tekst "Časovi mržnje", kao reakciju na tekst Slavice Sretenović i na tekst "Staljinističke šljokice levog intelektualca" Blaža Perovića, i objavila ga u Književnim novinama 15. decembra 1987. godine. Govoreći o ta dva streljačka teksta, Borka piše: "Sve je to ista ruka, ista strašna pretnja, na čijem je početku mržnja prema drukčijima, prema intelektualcima, 'nenarodnim i nerazumljivim izrazima', belim šalovima, da bi se na kraju sve završilo koncentracionim logorima."
Borka je napisala i da ponešto iz napadačkih tekstova "kao pokazatelj jedne klime, podseća na nacional-socijalizam, zato što se – navodno u ime 'kore hleba' i Kosova – može uhapsiti svako ko nam se ne sviđa i ko, budući da nije poslušan, jeste protiv nas". Borka se na kraju zapitala: "Da li je sada na redu rušenje nekropola Bogdana Bogdanovića i paljenje nekih knjiga?" Borku nije prevarila zla slutnja, neverovatno je koliko je jasno videla kuda vodi ideološka mobilizacija, koja je tada bila još u povoju. Nekoliko godina kasnije, srpske snage zaista su otvorile konc-logore za Bošnjake, Bogdanovi spomenici su rušeni, zajedno sa gradovima, a Miloševičev režim dobio je mnoge crte nacional-socijalizma.
'Žene su urlale za malim brkatim...'
Na Borkin tekst odgovorila je Slavica Sretenović na stranicama Književnih novina, optuživši je za manjak osećanja prema rodnoj grudi i za mržnju prema "nama 'običnim' smrtnim intelektualcima, bez osobenih znakova, bez belih šalova, bez upotrebe nenarodnih i nerazumljivih izraza". Navedene reči sadrže još jednu očiglednu optužbu – za elitizam, ali ta optužba zadobija bizaran vid u delu teksta gde se Sretenović predstavlja kao obična, "po vama 'drukčijim' prosečna intelektualka", "bez nekropola, bez knjiga". Kao da je graditi spomenike i pisati knjige nekakav zločin, a ne delatnost vredna hvale i poštovanja.
Zanimljiv je i deo teksta koji priziva proterivanje Bogdanovića: "Verujte mi i to da ne želim da iseljavam Bogdanovića iz Beograda. Neka on sam o tome odluči, a u proceni neka mu za to kao barometar posluži ljubav njegovih bližnjih i njegovih sugrađana." Ostatak teksta uglavnom je posvećen hvalospevima Miloševićevoj homogenizaciji Partije, pozivanjima na narodno jedinstvo i iskazivanju lične spremnosti da bude na liniji nove partijske politike, dakle – dokazivanju vlastite podobnosti.
Borka je objavila odgovor u Književnim novinama 1. marta, objašnjavajući Slavici Sretenović da njena "vrsta bukvalnog, doslovnog čitanja i mišljenja, mišljenja koje ne razume ni ironiju, ni distancu, niti bilo šta, jeste osnova svakog dogmatizma i totalitarizma". Dotakla se i uloge žena u totalitarnim pokretima: "Ja ne mogu a da se ne setim tvrdnje Vilhelma Rajha kako su upravo žene urlale za malim brkatim amaterom, 'prosečnim' čovekom Adolfom, ili kako su u transu suze lile nad zemnim ostacima Džugašvilija". Osvrnula se i na kič patriotizam iz vremena Prvog svetskog rata - Zofke Kveder, s jedne strane, i Kola srpskih sestara, s druge. Borkina poenta je da je neophodno uviđati veze između navedenih društvenih i političkih pojava sa današnjicom, da je to uviđanje "odgovornost, a njihovo prenebregavanje zločin".
Pljuvanjem do stana i direktorske fotelje
U tom prvom napadu na Borku Pavićević sadržana je većina optužbi koje će je pratiti narednih godina, sve do smri, a i posle nje. Mrziteljka sopstvenog naroda, izdajica roda svog, manjak rodoljublja, ljubazan predlog svima koji kritikuju stanje u zemlji i ne slažu se sa nacionalističkom verzijom patriotizma da se isele iz Srbije – to su opšta mesta svih potonjih harangi na Borku i ostale retke pojedince koji su se suprotstavili ubilačkoj ideologiji koja je zavladala Srbijom i sedi na tronu do dana današnjeg.
Analizirajući prvi tekst Slavice Sretenović, Bogdanović je zaključio da ga ona nije sama napisala, već da je tu učestvovao i manji kolektiv intelektualaca. Naivno bi bilo i poverovati da je Sretenović nešto preduzela na svoju ruku, pogotovo u vreme kad su sva individualna istupanja i mišljenje svojom glavom bili pribijeni na stub srama. Jasno je da je ona bila samo provodnik volje onih odozgo, samo poslušna izvršiteljka partijskih naređenja. Još bi bilo naivnije pomisliti da je ona ta svoja difamatorska pisma pisala zbog brige za svoj narod, iz čistih i nekoristoljubivih pobuda.
Napadi na pojedince koji su se drznuli da se usprotive Miloševiću i "događanju naroda" u to vreme su se bogato nagrađivali. Slavica Sretenović je za svoj sramni angažman dobila adekvatnu naknadu – postala je direktorka fabrike Keramika Mladenovac. A i ostali učesnici hajke na Bogdana Bogdanovića i njegove istomišljenike izdašno su honorisani. Pomenuti Blažo Perović dobio je stan od 150 kvadrata, a najbolje je prošao Željko Simić. U vreme kad je pisao tekstove protiv Bogdanovića bio je tek sekretar Komisije za informisanje i propagandu CK SK Srbije, da bi nakon obavljenog prljavog posla postao savetnik Miloševića, pa potpredsednik savezne vlade, predsednik i član brojnih komisija i komiteta, ministar kulture i upravnik Narodnog pozorišta.
Milošević se u preuzimanju apsolutne moći ponajviše oslonio na taj drugi ešalon partije, na nesposobne, ali ambiciozne, na nedarovite, ali nezajažljive, na one koji svojom pameću i radom ne bi daleko dogurali i baš zato su bili spremni da slede svog vožda bez pogovora, znajući da jedino on može da im obezbedi sve ono o čemu su sanjali. Rušenje zemlje, uništavanje društva, zatiranje ljudskih života se i desilo zato što je Slavica Sretenović želela da postane direktorka fabrike, Blažo Perović da dobije veliki stan, a Željko Simić da zasedne u fotelju ministra kulture.
Jugoslaviju su pojeli Miloševićevi skakavci
Baš kao što su i ostali kadrovi poput Radoša Smiljkovića, Radomana Božovića, Dragutina Zelenovića, Dušana Mitevića, Zorana Sokolovića i hiljada njima sličnih nesposobnjakovića u Miloševiću videli šansu da zadovolje svoje apetite za funkcijama, novcem i moći. Jugoslaviju su pojeli Miloševićevi skakavci. Oni koji su se suprotstavili zlu doživeli su drugačiju sudbinu. Borka Pavićević je 1993. godine dobila otkaz sa mesta umetničke direktorke Beogradskog dramskog pozorišta, između ostalog i zato što je na repertoar htela da postavi komade Miroslava Krleže i Ivana Cankara, koji su preko noći postali neprijatelji. Bogdan Bogdanović je bio godinama izložen teroru Miloševićevog bašibozluka, da bi na kraju napustio Srbiju i otišao u Beč. Veći deo srpske javnosti o njima i dalje ima iste sumanute predstave koje su se po prvi put mogle videti u napisima Jelice Sretenovića, Perovića i ostalih domaćih plaćenika.
Patriotske profitere mogu i da razumem, oni dobro znaju zašto su pisali sve te gluparije, kao i tarifu po kojoj su prodali dušu đavolu. Ali, ove nastavljače njihovog nedela, opadače i mrzitelje svakog ko drugačije misli, volonterske nekrofile kojima ništa nije sveto, pa ni tuđa smrt – to nije baš lako shvatiti. Razumem da neko postane zlikovac zarad moći i novca, ali da se neko pretvori u ljudsku ništariju, hulju koja iz udobne anonimnosti pljucka po grobovima zarad svog ćefa i o sopstvenom trošku - to već spada u tajanstvene pojave. Pritom ti nesrećnici nisu u stanju da shvate ni ko im je kriv za sopstvenu nesreću, već drvlje i kamenje bacaju na one koji su bili jedina alternativa ludilu, a one koji su ih opljačkali i upropastili drže za rodoljube i heroje.
Društvo koje između Slavice Sretenović i Borke Pavićević izabere Slavicu, a Blažu Peroviću da prednost nad Bogdanom Bogdanovićem nalazi se na putu samouništenja. Za Srbiju će biti nade tek kada shvati da su Borka Pavićević, Bogdan Bogdanović, Radomir Konstantinović i stotine sličnih prokazanih "izdajnika" jedine patriote koje je poslednjih decenija imala.
Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.
Izvor: Al Jazeera
-
Haman2
- Posts: 3998
- Joined: 09/12/2016 20:04
#43357 Re: Dešavanja u Srbiji
Obilježavanje godišnjice genocida i u Beogradu
Foto: Kontrapress
U okviru obilježavanja 24. godišnjice genocida u Srebrenici Žene u crnom, Inicijativa mladih za ljudska prava u Srbiji i Helsinški odbor za ljudska prava u Srbiji uz podršku umjetničkih kolektiva Škart i Dah teatar iz Beograda, aktivistkinja i aktivista civilnog društva, organizuju aktivnosti u Beogradu.
Ulična akcija Žena u crnom “Nikada nećemo zaboraviti genocid u Srebrenici” održat će se u srijedu 10. jula od 19:30 do 20:30, na Brankovom mostu i Fruškogorskoj ulici (kod Parka nesvrstanih zemalja).
Skup paljenje svijeća “Sjećamo se žrtava genocida u Srebrenici” koji organizuje Inicijativa mladih za ljudska prava kao izraz poštovanja prema žrtvama genocida u Srebrenici, održat će se u četvrtak 11. jula od 19:00 do 20:00 kod parka između Predsjedništva i Skupštine grada.
Uvod u predstavu: "Srebrenica. Kad mi ubijeni ustanemo" u produkciji Helsinškog odbora za ljudska prava u Srbiji bit će odigran u četvrtak 11. jula, u Maloj sali Zadužbine Ilije M. Kolarca, sa početkom u 20:00.
Genocid u Srebrenici je najveći zločin počinjen nakon Drugog svjetskog rata u Evropi. Režim Slobodana Miloševića saučesnik je izvršenog genocida budući da je Srbija pružala političku, vojnu, logističku, kao i finansijsku pomoć Vojsci Republike Srpske.
Država Srbija prva i do sada jedina država na svijetu koja je presudom Međunarodnog suda pravde (2007.) proglašena odgovornom za kršenje Konvencije o sprječavanju i kažnjavanju zločina genocida zbog toga što što su njeni državni organi imali informacije o genocidu, ali ništa nisu uradili da spriječe genocid u Srebrenici.
Nizom presuda Međunarodnog krivičnog tribunala za bivšu Jugoslaviju (MKSJ/ ICTY) van razumne sumnje, dokazana je individualna krivična odgovornost velikog broja pripadnika srpskih oružanih formacija i političkih institucija koje su djelovale u duhu ostvarenja teritorijalnog projekta Velike Srbije, a genocid u Srebrenici je dio tog projekta.
Sramna i porazna činjenica da nijedan od zvaničnika Republike Srbije od 1995. godine do danas nije Srebrenicu okarakterisao kao genocid, što potvrđuje kontinuitet negiranja genocida i na nivou države i društva. Državnoj politici negiranja genocida najviše doprinosi kontinuirano odbijanje aktuelnog predsjednika Republike Srbije Aleksandra Vučića i premijerke Ane Brnabić da zločin u Srebrenici imenuju genocidom, u čemu ih slijede ne samo političari i političarke vladajuće koalicije, nego i značajan dio opozicionih političara i političarki.
Za državne institucije Srbije genocid u Srebrenci je zabranjena riječ, a u režimskim medijima za negatore genocida neograničeni su sloboda i javni prostor, dok pred sudovima u Srbiji nije donijeta nijedna presuda u kojoj je zločin u Srebrenici kvalifikovan kao genocid. Ukratko, Srbija je država ne samo organizovanog zaborava zločina, brisanja tragova počinjenih zločina, već opstaje i ideologija koja je omogućila državno organizovani zločin – genocid.
U cijelom svijetu, posebno u državama i institucijama Evropske Unije kao i Savjeta Evrope, 11. jul obilježava se kao Dan sjećanja na genocid u Srebrenici. Najvažnije međuvladine evropske institucije zahtjevaju da se negiranje genocida kvalifikuje kao krivično djelo, jer je to vrijeđanje i ponižavanje žrtava, ugrožavanje mira i bezbjednosti prvenstveno građana/nki BiH, kao i cijele regije. Na sve te zahtjeve i apele država Srbija ostaje slijepa i gluva, čime potvrđuje jaku sponu između ideologije zločina i sadašnjih vlasti Srbije, kontinuitet moralnih i kulturnih obrazaca sa režimom pod kojim je izvršen genocid.
Žene u crnom, Inicijativa mladih za ljudska prava u Srbiji i Helsinški odbor za ljudska prava u Srbiji zahtjevaju da.
- Država Srbija poštuje odluke međunarodnih sudova, kao i sudski utvrđene činjenice;
- Da se prizna genocid u Srebrenici, ne samo kao jedan od značajnih koraka na putu Srbije ka pristupanju Evropskoj uniji, već prvenstveno kao poštovanje dostojanstva žrtava;
- Da predsjednik i premijerka Srbije i svi drugi predstavnici države prestanu sa negiranjem genocida i svih drugih ratnih zločina u BiH i šire;
- Da se prestane sa veličanjem i rehabilitacijom osuđenih ratnih zločinaca;
- Da se negiranje genocida u Srebrenici kvalifikuje kao krivično djelo, bez ograničavajućih kriterijuma;
- Da javne politike koje Srbija kreira i unaprijeđuje u okviru procesa pristupanja Evropskoj uniji zaista odražavaju namjeru kažnjavanja ratnih zločina;
- Da da se 11. jul proglasi Danom sjećanja na genocid u Srebrenici u Republici Srbiji.
Poručeno je kako će Žene u crnom, Inicijativa mladih za ljudska prava u Srbiji i Helsinški odbor za ljudska prava u Srbiji 11. jula iskazati solidarnost i odgovornost odlaskom grupe aktivistkinja i aktivista na dženazu u Srebrenicu, gdje ćemo, zajedno sa porodicama žrtava genocida, prisustvovati ukopu posmrtnih ostataka žrtava.
(Vijesti.ba)
- spreca
- Posts: 66518
- Joined: 07/11/2006 19:31
- Location: Na Spreci fatam ribe....... za guzicu
#43358 Re: Dešavanja u Srbiji
Kako vjerovati komsijama posle ovakvih fasistickih izjava jednog kretena i obrijanog cetnika i podpresednika Vuciceve cetnicke stranke....95% srba a mozda i vise mu pljesce na ovim izjavama....kazu da narod nemoze biti genocidan a ovaj krmak je dokaz toga da moze,sve dok jedan narod podrzava ovo onda slobodno mozemo reci i saglasiti se sa njihovom izrekom "svi smo mi Sracko Smradic"
https://www.klix.ba/vijesti/regija/gnus ... /190710162
https://www.klix.ba/vijesti/regija/gnus ... /190710162
- atmel
- Posts: 1965
- Joined: 02/02/2005 20:05
- Location: planet zemlja
#43359 Re: Dešavanja u Srbiji
Ispružena ruka Vučića.
-
Nadzorna_ploca
- Posts: 11043
- Joined: 05/12/2013 16:06
#43360 Re: Dešavanja u Srbiji
Ko ne zna s kim imamo posla..glup je, lud i bezobrazan.
- pici
- Posts: 46249
- Joined: 19/07/2007 23:17
- Location: zbrinut u kupleraju...
- Grijem se na: Ženske gHuzove
- Vozim: Trajvan
- Horoskop: Djevac
#43361 Re: Dešavanja u Srbiji
lider regiJonaStrašan incident dogodio se na fudbalskoj utakmici petlića Slobode i Borca u Čačku.
Borac je protiv gradskog rivala u 90. minutu meča postigao gol sa 3:2 i u tom momentu nastao je opšti haos!
Jedan roditelj utrčava nateren, punim sprintom trči 30-ak metara i udara sudiju u glavu. Taj potez izazvao je metež na tribinama, u teren "uleće" 20-ak roditelje i počinje opšta tuča. Guranje, psovanje pretnje, pesničenje...
Prestravljena deca su vrištala i molila roditelje da se smire.
Nakon intervencije policije situacija se smirila. Prema nezvaničnim informacijama više od 20 aktera incidenta dalo je izjavu u zgradi Policijske uprave u Čačku.
– Kao društvo smo otišli dođavola! Utakmica petlića, u kojoj rezultat ništa ne znači, igra se na život i smrt. Da li je ovo moguće!? Sve to je posledica bolesnih ambicija roditelja – rekao je za "Morava info" jedan od očevidaca događaja na Slobodinom igralištu.
- pici
- Posts: 46249
- Joined: 19/07/2007 23:17
- Location: zbrinut u kupleraju...
- Grijem se na: Ženske gHuzove
- Vozim: Trajvan
- Horoskop: Djevac
#43362 Re: Dešavanja u Srbiji
Lider srbijanskog Pokreta slobodnih građana Sergej Trifunović rekao je povodom 24. godišnjice genocida u Srebrenici da to jeste bio genocid i da 11. jul treba da bude posvećen žrtvama i sjećanju na mračan dio historije koji ne smije da se ponovi.
"Zato na ovaj dan želim da još jednom ukažem poštovanje žrtvama genocida, jer to jeste bio genocid, kako su definisale Ujedinjene nacije kao međunarodni zločin namernog, potpunog ili delimičnog uništavanja nacionalnih, etničkih, rasnih i religijskih grupa", naveo je Trifunović.
On je ocijenio da ljudi koji se danas najviše deklariraju kao patriote često pod parolom patriotizma brane najmračniju deceniju historije, umjesto da, kako je naveo, vole svoju zemlju i rade na tome da ljudima u njoj bude dobro, prenosi Beta.
"A biće nam dobro onda kad uspostavimo regionalni mir, kad niko sa ovih prostora ne bude posmatrao ceo jedan narod kroz vizuru postupaka pojedinaca koji su bili zločinci", istakao je Trifunović.
On je rekao da se blagostanje i uzajamno poštovanje ne može graditi bez zrelog osvrta na prošlost i konačnog otklona od zločinaca čiji su postupci imali katastrofalne posljedice.
- Banksy
- Posts: 28557
- Joined: 18/07/2008 09:33
#43363 Re: Dešavanja u Srbiji
Sad ću lakše zaspat'...
- spreca
- Posts: 66518
- Joined: 07/11/2006 19:31
- Location: Na Spreci fatam ribe....... za guzicu
#43364 Re: Dešavanja u Srbiji
Kome se neda gledati cijeli snimak neka pogleda od ..13:55
-
zilog
- Posts: 8987
- Joined: 06/03/2009 11:19
#43365 Re: Dešavanja u Srbiji
Obavezno pogledati kako je Sukovic, sa RTCG, rasturio Dacicevog salonca dr Predraga Markovica. Inace doticni salonac visi kod Marica i Sarape, gdje naprdjuje velikosrpsku mantru...
- spreca
- Posts: 66518
- Joined: 07/11/2006 19:31
- Location: Na Spreci fatam ribe....... za guzicu
#43366 Re: Dešavanja u Srbiji
jes ga razbuco ko krme masnu torbuzilog wrote:Obavezno pogledati kako je Sukovic, sa RTCG, rasturio Dacicevog salonca dr Predraga Markovica. Inace doticni salonac visi kod Marica i Sarape, gdje naprdjuje velikosrpsku mantru...
- SmokingMan
- Posts: 22237
- Joined: 08/07/2012 18:11
- Location: α / β Geminorum
#43367 Re: Dešavanja u Srbiji
Dere ga ko' staru erotiku,ovako se u paramparčad cepa srpska mitomanija.
Ubi ga jotovanjem....

Ja bi istopio svoga kviska da da sam na njegovom mjestu.
Ubi ga jotovanjem....
Ja bi istopio svoga kviska da da sam na njegovom mjestu.
Last edited by SmokingMan on 14/07/2019 12:44, edited 1 time in total.
- SmokingMan
- Posts: 22237
- Joined: 08/07/2012 18:11
- Location: α / β Geminorum
- Ommadawn
- Posts: 8370
- Joined: 20/02/2014 21:15
- Location: ...uvijek na pogresnom mjestu u pravo vrijeme!
#43369 Re: Dešavanja u Srbiji
Informer=Novosti
Isti kurac, drugi naziv.
Isti kurac, drugi naziv.
- ¤ jelena ¤
- Posts: 5148
- Joined: 18/05/2010 20:04
- Location: BD
#43370 Re: Dešavanja u Srbiji
Eto, odgledah tu 'Živu istinu'.
Kako su odvratna ta dva lika u toj emisiji! Ne zna se ko baca veću ljagu na svoju branšu istoričar/novinar.
Ista nacionalistička vnago, al' igrom slučaja na suprotnim stranama rođena...
Razumijem averziju prema Markoviću, i sama je dijelim, samo mislim da nije baš pametno, zbog toga, olako padati na ovako jeftin populizam druge strane.
Kako su odvratna ta dva lika u toj emisiji! Ne zna se ko baca veću ljagu na svoju branšu istoričar/novinar.
Ista nacionalistička vnago, al' igrom slučaja na suprotnim stranama rođena...
Razumijem averziju prema Markoviću, i sama je dijelim, samo mislim da nije baš pametno, zbog toga, olako padati na ovako jeftin populizam druge strane.
- SmokingMan
- Posts: 22237
- Joined: 08/07/2012 18:11
- Location: α / β Geminorum
#43371 Re: Dešavanja u Srbiji
A čhuj ove,pa čovjek ga pokopava činjenicama a ne tamo nekim mitovima iz knjiga.Vrijeme je da neko baci rukavicu u lice lažima... 
-
zilog
- Posts: 8987
- Joined: 06/03/2009 11:19
#43372 Re: Dešavanja u Srbiji
Sta je to kod Sukovica bio "jeftin populizam"? Sto je rekao "i ovdje ima ljudi koji citaju knjige"?¤ jelena ¤ wrote:Eto, odgledah tu 'Živu istinu'.
Kako su odvratna ta dva lika u toj emisiji! Ne zna se ko baca veću ljagu na svoju branšu istoričar/novinar.
Ista nacionalistička vnago, al' igrom slučaja na suprotnim stranama rođena...
Razumijem averziju prema Markoviću, i sama je dijelim, samo mislim da nije baš pametno, zbog toga, olako padati na ovako jeftin populizam druge strane.
Jedini populizam bi bio zatjerat ga u MP3. To je Markovic i prizeljkivao - Mitomani tako grade salonsku pricu na kvazinaucnom nivou.
Medjutim, ovo mu je 100x gore.
- horkesh
- Posts: 3380
- Joined: 31/03/2008 10:15
#43373 Re: Dešavanja u Srbiji
Još jedan Jelenin post čija je poenta "svi ste vi isti" 
- SmokingMan
- Posts: 22237
- Joined: 08/07/2012 18:11
- Location: α / β Geminorum
#43374 Re: Dešavanja u Srbiji
Beogradske bajke.2.deo...





