"Mislim da nisam trener za održavanje vatre nego za rasplamsavanje"
Zlatan Nalić je osvježenje ne samo na bh. fudbalskoj sceni, već generalno na društvenoj.
I bilo je vrlo začuđujuće kada je nakon nekoliko kola odlučio preuzeti ekipu Slobode. Dijelom zato što u Slobodi nije lično birao igrače nego je preuzeo već postojeći tim sa kojim nije mogao lično obaviti pripreme i time se prihvatio posla koji bi rijetko ko prihvatio, a dijelom što su tako stručni i renomirani ljudi po praviludaleko od ovog našeg podneblja gdje dominiraju mešetari i mediokriteti, a svakodnevnica je siva i sumorna.
Ipak, Nalić je u samo nekoliko kola pokazao je da u njemu postoji itekakav kvalitet, kad je od rashodovane ekipe uspio napraviti tim koji se nikoga ne boji. Tim za koji se smatra da ne posjeduje kvalitet veći od borbe za opstanak trenutno je četvrti na tabeli, a Nalić je "otkrovenje". Samo za one koji ga ne poznaju odranije.
"Šta me motiviralo da se prihvatim posla u Slobodi? Povezivan sam često sa mnogim trenerskim poslovima u BiH ranije, ali sam uvijek govorio da u BiH mogu raditi samo dva posla. Jedan je selektor fudbalske reprezentacije, a drugi je posao biti trener Slobode. Za tuzlanski klub sam vezan familijarno, moj otac je bio igrač Slobode i ona za mene predstavlja tradiciju, ljubav i srce. Nakon svih ostvarenih ciljeva i trofeja u fudbalu u životnoj sam fazi kada mogu sebi priuštiti i ostvarenje nekih životnih želja. I to je bio razlog zbog kojeg sam se prihvatio posla i vratio u klub u kojem je moja fudbalska životna priča počela."
Dobro, jeste li znali gdje dolazite i koliko je to u koliziji s rahatlukom u kojem ste mogli ostati?
"Apsolutno sam znao i imao sam svoje pretpostavke gdje dolazim, u kakvu atmosferu i sa čim bi se mogao susretati. Ja sam u BiH evo 25 dana i za tih 25 dana vidim toliko mnogo negativne
energije na svakom koraku. Od jutra do navečer susrećem se sa ljudima koji konstantno ponavljaju šta je sve nemoguće uraditi i da nema nikakvog izlaza. Ovdje je najbitnije šta se ne može uraditi, a ne ono što može. Ja sam još po nečemu specifičan a to je da su ljudi svjesni da ja ne moram biti tu i da se mogu spakovati i otići isti minut kada me ne budu trebali iskreno, kao što je sada slučaj. Meni posao kao posao u Slobodi nije potreban, tu sam iz ljubavi prema poslu koji radim i klubu i ljudima koje volim."
Kako onda u takvoj atmosferi uopće raditi normalno?
"Sigurno je da nije lako raditi u sredinama gdje je jako velika destrukcija i nezadovoljstvo. Upravo na tome smo radili mnogo u Slobodi od mog dolaska. Radili smo mnogo na harmoniji, iskrenosti, profesionalnom odnosu i dvosmjernoj komunikaciji. Naravno sve to praćeno je sa prepoznatljivim radom na ideji nove pozitivne Slobode, sa trenažnim fudbalskim metodama koje odgovaraju ovome timu. Poskidao sam etikete sa ljudi koji su etiketirani godinama i mnogi od njih nepravedno etiketirani. Procijenio sam svoje okruženje sam. Prihvatio sam i pristupio poslu na osnovu onoga šta sam lično procijenio, a ne šta su drugi procijenili.
Nakon samo 25 dana mog boravka imamo vjerovatno nabolju atmosferu u ekipi i oko nje, kojom se rijetko koja organizacija može pohvaliti. Imamo zdrav, iskren pristup jedni prema drugima. Imam fantastičnu grupu ljudi/igrača koji su postali bitni, imam fantastičnu podršku svog stručnog tima kao i ljudi koji vode klub. Posljednji uspjesi Slobode znači nisu slučajni.
Jesu li ljudi koji su vas angažirali i igrači koje trenirate uopće svjesni s kim rade i koga imaju u svome najužem okruženju?
"Ja se nadam da jesu. Pogledajte, ja sam ostvaren čovjek kojem najmanje treba da se susreće sa negativnim stvarima i neiskrenostima. Iskren odnos koji sam formirao sa svojim igračima je najpozitivnije što smo do sada napravili. Razvili smo takvu vrstu dvosmjerene komunikacije na koju sam ponosan, igrači su postali svjesni da samo tako mogu napredovati i na individualnom planu i kolektivno. Igrači su dobili svoj status koji zaslužuju, a tim nam je sve. Potrebno je da se drže dalje od ljudi koji zaražavaju svojom negativnom energijom i iskrivljuju svijest. To što smo postali jedna istinska grupa, tim, je najbolje što smo dosad uradili."
Imati razvijenu svijest i dobru komunikaciju ključ je uspjeha u kolektivima, trener tu treba da bude mnogo više od onoga što je kod nas uvriježena percepcija šta bi trebao biti. Međutim, konkretno kao trener, da li imate Vi svoje preferencije, neki idealan sistem kojeg težite nadograđivati ili se naprosto povinujete onim što imate na raspolaganju?
"Odgovor je direktan: Kada imate reprezentaciju ili ako vodite klub na visokoj razini, koji igra u Ligi prvaka Vi sebi birate igrače koji odgovaraju onome sistemu kako želite da igrate, koju vrstu ige. Ako želim da mi ekipa igra visoki presing ili u plitkoj formaciji, tražim igrače koji mogu odgovoriti na taj zahtjev. Da li preferiram brzu tranziciju, ili posjed lopte. To je moguće ostvariti samo na visokom nivou, kupovati po funkcijama i za to su potrebni i ekonomski resursi, a i vrijeme... Kada dođete u Slobodu nemate prostor za to. Rekao sam sebi odmah: Ne treniraš sebe, nego grupu."
Ipak, i u skučenom prostoru za vrlo kratko vrijeme uspjeli ste razdrmati ekipu?
"Prije nego što sam došao ja sam imao sve pojedinačne karateristike Slobodinih igrača, gledao utakmice i izvukao sve potrebne zaključke o njihovim kvalitetama i šta oni mogu pružiti. Za šta su sposobni. Pa ako ne mogu to i to, mogu nešto drugo.
Uzeo sam sadržaj kompletnog tima i vidio identitet tima. Ni u jednom momentu nisam od igrača tražio da oni ispune ono što oni ne mogu i niti u jednom momentu nismo igrali onako kako bih ja najviše volio nego kako je ekipa u stanju da pruža najveci ucinak. Da sam trener nekog drugog tima jer igrači tamo imaju drugačiji identitet, igrao bih skroz drugačije, jer sve zavisi od igrača koje imaš na raspolaganju. A meni su igrači sve. Meni je tim sve.
Traže mi svaki dan treneri cikluse kako nedjeljne tako i mjesečne, način rada, a ne shvataju da ja treniram svoju ekipu, a ne njihovu. To je isto kao kada bi uzeo od komšije ljekarske nalaze i tražio od doktora lijek za sebe samog. Komšija boluje od hipertenzije, a ti imaš nizak krvni pritisak. Danas su u modi copy/paste i youtube treneri. Ne shvataju koliko je to pogrešno jer tada ne treniraš ”svoju” ekipu.
Koliko zapravo može ova Sloboda? Više nego što se prvenstveno očekivalo, ili su ovi rezultati pomalo iznenađujući? Da se bezveze ne stvori potpuno neutemeljena euforija?
"Kada sam dolazio ljudima u upravi sam rekao da ja nisam trener za šesto-sedmo mjesto, nisam trener koji održava vatru da tinja, već sam trener koji atmosferu želi dovesti do usijanja. Ni ja ni igrači nismo ni pod kakvim pritiskom, no ništa nije nemoguće pa ni da se borimo za Evropu. Ja nemoguće prevodim kao riječ koja znači "malo duže". Za bilo kakav rezultat treba malo više vremena. Potcrtavam ovu sintagmu: Otvori li se mogućnost, dakle, otvori li se mogućnost da se borimo za vrh, ništa nećemo kalkuriti. Bez dileme ulazimo u tu borbu i nikoga se ne bojimo."
O reprezentaciji BiH i dosadašnjem radu
"Posao koji sam dosad obavljao podrazumijevao je planiranje svega do u detalje. U Švedskoj sam bio konsultant, šef struke, menadžer. U Zagrebu sam diplomirao, pa onda nastavio u Vaxjou svoje školovanje. Ja sam spojio fudbal sa naukom, planirao i kreirao treninge gdje se sve u metar zna kako i šta, predavao u Nionu na UEFA pro i trenerskim seminarima trenera lige Prvaka. Jedini sam zvanični Evropski prvak sa prostora bivše Jugoslavije i time sam ušao u historiju.
Dakle radio sam trenerski posao na drugi način. Neko nešto zamisli, ti to napraviš, sprovedeš u djelo vođenjem cijelog procesa čak i tokom utakmice samo što kraj linije stoji neko drugi.
Poslije posljednjeg Svjetskog prvenstva u Rusiji sam odlučio da napravim zaokret u svojoj trenerskoj karijeri, a to je imati trenersku funkciju gdje sam javan i gdje ja stojim pored linije. Naravno na istom nivou gdje sam i radio, a to je reprezentativni i LP nivo. Imao sam jako dobre ponude da to uradim direktno poslije Svjetskog prvenstva, ali sam odlučio da uzmem šestomjesečnu pauzu i da budem uz porodicu. Tu se totalno slučajno pojavila moja Sloboda, a kada Slobodi treba pomoć tu nema odlaganja.
Nalić je u razgovoru otkrio da mu je ambicija jednog dana biti selektor BiH.
"Nije to nikakva tajna. Što se reprezentacije tiče ja sam dva puta bio u kombinacijama da je preuzem, bili su to otvoreni i korektni razgovori. Sada je malo bezveze pričati o reprezentaciji jer ona ima selektora i jedini preduslov da postanem selektor, kao što je bilo sada kada je pozicija trenera Slobode bila u pitanju je da BiH nema selektora, odnosno da Sloboda trenera. Sve drugo pričati je besmisleno."
Zlatan je u idiličnim odnosima sa legendom bh. fudbala Sergejom Barbarezom.
"Čujemo se na svakodnevnoj osnovi, prati sada moj rad u Slobodi i raduje se ovim što smo do sada učinili. Ne treba to da krijem, Sergej je moj veliki prijatelj i akobogda on će biti u mome timu kad-tad, da li u reprezentaciji BiH ili negdje drugo. Ima vremena."
gore sedmica osmica? il dole kec dvica trica
