P: Koja je prva slika iz Barcelonine svlacionice?
Xavi: Sjedim, presvlacim se, na jednoj strani Figo, na drugoj Guardiola. Dolazi Nunez i razgovara s Pepom. A ja sa strane. I naravno, sve sam osluskivao, bio sam pocetnik, a bio sam tu, skoro me je bilo sramota. Veterani su bili divni prema meni, Pep, Pitu, Luis, Sergi, Figo, Rivaldo, odnosili su se s postovanjem prema meni.
P: Sto bi bilo od Vas bez Van Gaala?
Xavi: On me je puno naucio. Rekao mi je "Bolji si od Zidanea", a ja bih odgovorio "Covjece, ma dajte, hvala Vam treneru, ali ne stoji to." Imao sam srece radeci sa velikim trenerima. Bili smo veoma nepravedni prema njemu, bio je veliki tehnicar.
P: Uvijek ste kao primjer izdvajali Busquetsa i Pedra. Zasto?
Xavi: Zbog poniznosti, zrtvovanja, jer imaju izuzetan talenat i veliku privrzenost, ali ih se ne cijeni, i to mi mnogo smeta. Znam sto je potrebno da bi se postiglo nesto, i oni su postigli, osvojili su sve, i uvijek su bili u sluzbi tima, kao Jordi (Alba). Uvijek. Vrijedi za Andresa i Piquea, ali oni, kao i Leo i ja, smo bili vise hvaljeni. Pedro i Sergio su dva velika igraca. To s Pedrom je izuzetno: da jedan napadac Barcelone, koji je dosao (pobjegao) iz kamenoloma, dodje tamo gdje je stigao on, to je za pogledati ga, aplaudirati i reci "Djeco, ucite od njega!". A Busi? Nikad nisam vidio inteligentnijeg fudbalera na terenu od njega.
P: Da li je istina da ste bili na korak od napustanja Barcelone prije no sto je on (Pep) imenovan trenerom?
Xavi: Imao sam ponudu iz Bayern Munchena i bio sam spreman da idem, to je istina. A on je rekao "Xavi, ne mogu zamisliti tim bez tebe, to je nemoguce."I ja sam rekao "Uredu, ostati cu." Sjajan trener! Vjerovatno zato sto smo gledali isto na stvari, razumjeli igru na isti nacin...
P: Zasto ste ostali?
Osjecao sam dobre vibracije, prosao me je poraz od gubitka Lige onako kako smo je izgubili, kod kuce, ne igrajuci, sto je bilo veoma bolno. I znao sam da dolazi Luis Suarez: Razgovarao sam sa Luis Enriqueom koji mi je rekao: "Pelopo, dobro razmisli!" I osjetio sam da ce ici na dobro. Pricajuci sa suigracima rekao sam "Momci, ostajem jos godinu, ovo izgleda dobro." Luis se prema meni ponasao za desetku, nije me prevario. A to je mnogo. Iskren i s obrazom. Mogao sam mu zamjeriti sto ne igram mnogo, ali je suprotno, dugujem mu, jer je bio jedan od onih koji je zasluzan sto sam ostao. Nadahnuo me. I razgovarao sam sa Zubijem, koji je prema meni bio izuzetan. Strasan. Jako mi lose pada sto mu se dogodilo; ova Liga je i njegova. Dan kada sam rekao da odlazim otpratio me je do kuce natjeravsi me da se zamislim nad tim da jos nije dosao moj dan. Srecom, odlucio sam ostati.
P: Znate li nekog ko je vise cule od Vas?
Xavi: Da, naravno. Moja majka
