Obama i SAD (2008-2016)

[zonbirile]

alhuseino

sve je prolazno,samo su interesi vječni.Kako god možemo se složiti da je i 44 put izabran njihov čovjek.Ljude buni , prizivaju zavjeru,čuj kako je izabran njihov.Oni igraju najednostavniju igru na svijetu-pa i republikanac Mekej je njihov čovjek.Nema zavjere,ljudi demokratski biraju između dva kandidata,dvije stranke,sve OK.

[macan prvi]

Evo da sebi uljepsamo ovaj dan, podsjetimo se da je ovaj forum proglasio Obamu pobjednikom dva sata prije onih shusha sa CNN-a :

U 3:00 CET SARAJEVO-X FORUM PREDVIDJA DA JE BARACK OBAMA POBIJEDIO NA IZBORIMA ZA PREDSJEDNIKA SJEDINJENIH AMERICKIH DRZAVA.

[_veleposlanik]

eto ga, veliki momenat je dosao. lijep govor, drsko neposten i neiskren, ali ipak lijep...

God bless........ sviju nas...

PS: molim vas, sta predstavlja ona zastava slicna americkoj sa zvijezdama poput EU?

[ljubav_aha]

God bless........ sviju nas...

PS: molim vas, sta predstavlja ona zastava slicna americkoj sa zvijezdama poput EU?

mozda je u pitanju jedna od starih zastava,postavi sliku

odeee zaBushant helikopterom iz W-DC pa pa

[trinaesti]

Obama, withdraw the army out of Iraq!

[trinaesti]

predstavlja nekadasnju zastavu usa!

[jeza u ledja]

Evo napolju lale cvjetaju.

[tovarish]

Čuo sam samo dio njegovog govora i nije mi se nimalo svidio. Nekako mi je izgledalo kao da ga Bush govori i djelovao je prijeteći, mada upakovan. Možda griješim, ali iako sam mislio da je on dobar izbor, počinjem sve više sumnjati.Iskreno se nadam da sam pogriješio.

[stolac-SARAJEVO]

Gledao sam sada ovo sve na tv-u i zainteresova me jedna stvar.
Ako su SAD sekularna drzava zasto se americki predsjednik u zakletvi obraca Bogu i zasto zakletvu polaze sa rukom na bibliji?

[Dado dijasporitus]

Moram priznati da mi se nimalo nije svidjelo da su potrosili $150 miliona samo na ceremoniju proglasenja u sta ne ulaze i troskovi osiguranja (dodatnih $50 miliona). Cak i Bush nije potrosio vise od $45 miliona na svoj ma kontam da je morao biti neki pravo dobar tulum. Kontam ja, istorijski momenat i sve to ali sto me jos vise nervira je da ja placam za taj tulum a nemogu ga ni gledati na televiziji. Los start Huso

[chuchumbamayumbe]

Tekst Obaminog govora, ispod ima prevod preko Googla Translate, bolje ista nego nista, ha ja!

Text of President Barack Obama's inaugural address on Tuesday, as prepared for delivery and released by the Presidential Inaugural Committee.

OBAMA: My fellow citizens:

I stand here today humbled by the task before us, grateful for the trust you have bestowed, mindful of the sacrifices borne by our ancestors. I thank President Bush for his service to our nation, as well as the generosity and cooperation he has shown throughout this transition.

Forty-four Americans have now taken the presidential oath. The words have been spoken during rising tides of prosperity and the still waters of peace. Yet, every so often the oath is taken amidst gathering clouds and raging storms. At these moments, America has carried on not simply because of the skill or vision of those in high office, but because we the people have remained faithful to the ideals of our forebears, and true to our founding documents.

So it has been. So it must be with this generation of Americans.

That we are in the midst of crisis is now well understood. Our nation is at war, against a far-reaching network of violence and hatred. Our economy is badly weakened, a consequence of greed and irresponsibility on the part of some, but also our collective failure to make hard choices and prepare the nation for a new age. Homes have been lost; jobs shed; businesses shuttered. Our health care is too costly; our schools fail too many; and each day brings further evidence that the ways we use energy strengthen our adversaries and threaten our planet.

These are the indicators of crisis, subject to data and statistics. Less measurable but no less profound is a sapping of confidence across our land — a nagging fear that America's decline is inevitable, and that the next generation must lower its sights.

Today I say to you that the challenges we face are real. They are serious and they are many. They will not be met easily or in a short span of time. But know this, America — they will be met.

On this day, we gather because we have chosen hope over fear, unity of purpose over conflict and discord.

On this day, we come to proclaim an end to the petty grievances and false promises, the recriminations and worn out dogmas, that for far too long have strangled our politics.

We remain a young nation, but in the words of scripture, the time has come to set aside childish things. The time has come to reaffirm our enduring spirit; to choose our better history; to carry forward that precious gift, that noble idea, passed on from generation to generation: the God-given promise that all are equal, all are free and all deserve a chance to pursue their full measure of happiness.

In reaffirming the greatness of our nation, we understand that greatness is never a given. It must be earned. Our journey has never been one of shortcuts or settling for less. It has not been the path for the faint-hearted — for those who prefer leisure over work, or seek only the pleasures of riches and fame. Rather, it has been the risk-takers, the doers, the makers of things — some celebrated but more often men and women obscure in their labor, who have carried us up the long, rugged path towards prosperity and freedom.

For us, they packed up their few worldly possessions and traveled across oceans in search of a new life.

For us, they toiled in sweatshops and settled the West; endured the lash of the whip and plowed the hard earth.

For us, they fought and died, in places like Concord and Gettysburg; Normandy and Khe Sahn.

Time and again these men and women struggled and sacrificed and worked till their hands were raw so that we might live a better life. They saw America as bigger than the sum of our individual ambitions; greater than all the differences of birth or wealth or faction.

This is the journey we continue today. We remain the most prosperous, powerful nation on Earth. Our workers are no less productive than when this crisis began. Our minds are no less inventive, our goods and services no less needed than they were last week or last month or last year. Our capacity remains undiminished. But our time of standing pat, of protecting narrow interests and putting off unpleasant decisions — that time has surely passed. Starting today, we must pick ourselves up, dust ourselves off, and begin again the work of remaking America.

For everywhere we look, there is work to be done. The state of the economy calls for action, bold and swift, and we will act — not only to create new jobs, but to lay a new foundation for growth. We will build the roads and bridges, the electric grids and digital lines that feed our commerce and bind us together. We will restore science to its rightful place, and wield technology's wonders to raise health care's quality and lower its cost. We will harness the sun and the winds and the soil to fuel our cars and run our factories. And we will transform our schools and colleges and universities to meet the demands of a new age. All this we can do. And all this we will do.

Now, there are some who question the scale of our ambitions — who suggest that our system cannot tolerate too many big plans. Their memories are short. For they have forgotten what this country has already done; what free men and women can achieve when imagination is joined to common purpose, and necessity to courage.

What the cynics fail to understand is that the ground has shifted beneath them — that the stale political arguments that have consumed us for so long no longer apply. The question we ask today is not whether our government is too big or too small, but whether it works — whether it helps families find jobs at a decent wage, care they can afford, a retirement that is dignified. Where the answer is yes, we intend to move forward. Where the answer is no, programs will end. And those of us who manage the public's dollars will be held to account — to spend wisely, reform bad habits, and do our business in the light of day — because only then can we restore the vital trust between a people and their government.

Nor is the question before us whether the market is a force for good or ill. Its power to generate wealth and expand freedom is unmatched, but this crisis has reminded us that without a watchful eye, the market can spin out of control — and that a nation cannot prosper long when it favors only the prosperous. The success of our economy has always depended not just on the size of our gross domestic product, but on the reach of our prosperity; on our ability to extend opportunity to every willing heart — not out of charity, but because it is the surest route to our common good.

As for our common defense, we reject as false the choice between our safety and our ideals. Our founding fathers, faced with perils we can scarcely imagine, drafted a charter to assure the rule of law and the rights of man, a charter expanded by the blood of generations. Those ideals still light the world, and we will not give them up for expedience's sake. And so to all other peoples and governments who are watching today, from the grandest capitals to the small village where my father was born: know that America is a friend of each nation and every man, woman, and child who seeks a future of peace and dignity, and that we are ready to lead once more.

Recall that earlier generations faced down fascism and communism not just with missiles and tanks, but with sturdy alliances and enduring convictions. They understood that our power alone cannot protect us, nor does it entitle us to do as we please. Instead, they knew that our power grows through its prudent use; our security emanates from the justness of our cause, the force of our example, the tempering qualities of humility and restraint.

We are the keepers of this legacy. Guided by these principles once more, we can meet those new threats that demand even greater effort — even greater cooperation and understanding between nations. We will begin to responsibly leave Iraq to its people, and forge a hard-earned peace in Afghanistan. With old friends and former foes, we will work tirelessly to lessen the nuclear threat, and roll back the specter of a warming planet. We will not apologize for our way of life, nor will we waver in its defense, and for those who seek to advance their aims by inducing terror and slaughtering innocents, we say to you now that our spirit is stronger and cannot be broken; you cannot outlast us, and we will defeat you.

For we know that our patchwork heritage is a strength, not a weakness. We are a nation of Christians and Muslims, Jews and Hindus — and non-believers. We are shaped by every language and culture, drawn from every end of this Earth; and because we have tasted the bitter swill of civil war and segregation, and emerged from that dark chapter stronger and more united, we cannot help but believe that the old hatreds shall someday pass; that the lines of tribe shall soon dissolve; that as the world grows smaller, our common humanity shall reveal itself; and that America must play its role in ushering in a new era of peace.

To the Muslim world, we seek a new way forward, based on mutual interest and mutual respect. To those leaders around the globe who seek to sow conflict, or blame their society's ills on the West — know that your people will judge you on what you can build, not what you destroy. To those who cling to power through corruption and deceit and the silencing of dissent, know that you are on the wrong side of history; but that we will extend a hand if you are willing to unclench your fist.

To the people of poor nations, we pledge to work alongside you to make your farms flourish and let clean waters flow; to nourish starved bodies and feed hungry minds. And to those nations like ours that enjoy relative plenty, we say we can no longer afford indifference to suffering outside our borders; nor can we consume the world's resources without regard to effect. For the world has changed, and we must change with it.

As we consider the road that unfolds before us, we remember with humble gratitude those brave Americans who, at this very hour, patrol far-off deserts and distant mountains. They have something to tell us today, just as the fallen heroes who lie in Arlington whisper through the ages. We honor them not only because they are guardians of our liberty, but because they embody the spirit of service; a willingness to find meaning in something greater than themselves. And yet, at this moment — a moment that will define a generation — it is precisely this spirit that must inhabit us all.

For as much as government can do and must do, it is ultimately the faith and determination of the American people upon which this nation relies. It is the kindness to take in a stranger when the levees break, the selflessness of workers who would rather cut their hours than see a friend lose their job which sees us through our darkest hours. It is the firefighter's courage to storm a stairway filled with smoke, but also a parent's willingness to nurture a child, that finally decides our fate.

Our challenges may be new. The instruments with which we meet them may be new. But those values upon which our success depends — hard work and honesty, courage and fair play, tolerance and curiosity, loyalty and patriotism — these things are old. These things are true. They have been the quiet force of progress throughout our history. What is demanded then is a return to these truths. What is required of us now is a new era of responsibility — a recognition, on the part of every American, that we have duties to ourselves, our nation, and the world, duties that we do not grudgingly accept but rather seize gladly, firm in the knowledge that there is nothing so satisfying to the spirit, so defining of our character, than giving our all to a difficult task.

This is the price and the promise of citizenship.

This is the source of our confidence — the knowledge that God calls on us to shape an uncertain klix.

This is the meaning of our liberty and our creed — why men and women and children of every race and every faith can join in celebration across this magnificent mall, and why a man whose father less than sixty years ago might not have been served at a local restaurant can now stand before you to take a most sacred oath.

So let us mark this day with remembrance, of who we are and how far we have traveled. In the year of America's birth, in the coldest of months, a small band of patriots huddled by dying campfires on the shores of an icy river. The capital was abandoned. The enemy was advancing. The snow was stained with blood. At a moment when the outcome of our revolution was most in doubt, the father of our nation ordered these words be read to the people:

"Let it be told to the future world ... that in the depth of winter, when nothing but hope and virtue could survive...that the city and the country, alarmed at one common danger, came forth to meet (it)."

America, in the face of our common dangers, in this winter of our hardship, let us remember these timeless words. With hope and virtue, let us brave once more the icy currents, and endure what storms may come. Let it be said by our children's children that when we were tested we refused to let this journey end, that we did not turn back nor did we falter; and with eyes fixed on the horizon and God's grace upon us, we carried forth that great gift of freedom and delivered it safely to future generations.



Tekst predsjednika Barack Obama's nastupni adresa na Utorak, kao priprema za dostavu i izdana od strane Predsjednički nastupni odbora.

OBAMA: Moj sugrađanima:

I danas stojim ovdje poniziše la zadatak pred nama, zahvalan za povjerenje koje ste bestowed, pozoran na žrtve nošen od strane naših predaka. Zahvaljujem predsjedniku Bushu za svoju uslugu za naš narod, kao i velikodušnost i suradnje koje je prikazano u ovom tranzicije.

Četrdeset i četiri Amerikanaca sada uzimaju predsjedničke zakletve. Riječi su prilikom govorili diže plima i oseka prosperiteta i dalje vode mira. Ipak, svako toliko često zakletve je preuzet usred okupljanje oblake i bijesan oluje. U tim trenucima, Amerika je nosili na ne samo zbog svoje umijeće ili vizija onih ureda u visokom, ali zato što je narod ostao vjeran ideala naših predaka, a naši vjerni osnivačkih dokumenata.

Tako je to bilo. Zato ona mora biti sa ovom generacijom Amerikancima.

Da smo usred krize je sada dobro shvaćen. Naš narod je u ratu protiv dalekosežnu mreža od nasilja i mržnje. Naše gospodarstvo jako oslabljena, posljedica pohlepe i neodgovornost od strane nekih, ali i naš kolektivni neuspjeh teško napraviti izbor i pripremiti narod za novu dobi. Domovi su izgubljene; poslove prolio; poslovnih shuttered. Naša zdravstvena zaštita je previše skupo; našim školama fail previše, i svaki dan donosi daljnje dokaze da se načine koristimo energija jačanje našim neprijateljima i ugroziti naš planet.

To su pokazatelji krize, pod uvjetom da podatke i statistiku. Manje mjerljive, ali ne manje duboka je sapping povjerenja u našu zemlju - a zakeranje bojazan da Amerikanac pad je neizbježan, te da se sljedeće generacije moraju niža znamenitosti.

Danas kažem da mi suočiti s izazovima su stvarne. Oni su ozbiljni i da su mnoge. Oni neće biti dostignuta ili jednostavno u kratkom span vremena. Ali, znate to, Amerika - oni će biti ispunjena.

Na ovaj dan, mi skupit jer smo izabrali nade nad strahom, jedinstvo svrhe tijekom sukoba i nesloga.

Na ovaj dan, dolazimo na navješćujemo okonccana i sitan grievances i lažnih obećanja, na recriminations i izlizan dogmi, koje za sada imaju predug strangled naše politike.

Mi i dalje mlada naciju, nego na riječi Pisma, došlo je vrijeme da postavite na stranu djetinjast stvari. Došlo je vrijeme da se potvrdi naš trajni duh; izabrati naše bolje prošlosti; nositi prema naprijed da dragocjeni dar, da je plemenita ideja, prenijeti iz generacije u generaciju: Bog-dati obećanje da su svi jednaki, svi su besplatni i svi zaslužuju priliku provoditi svoju punu mjeru sreće.

U reaffirming Veličanstvom naš narod, mi razumijemo da veličina nije dano. To mora biti zarađena. Naše putovanje nikada nije bila jedna od prečaci za smirivanje ili manje. To nije put za onesvijestiti srca - za one koji vole razonodu tijekom rada, ili tražiti samo užitci bogatstva i slave. Umjesto toga, ona je rizik-takers, izvršitelji, branse u stvari - neki slavljena ali češće muškarci i žene u svojim zatamnjivati rada, koji su nosili nas je dugo, neravan put ka prosperitetu i slobodi.

Za nas su pakirane svoj posjed i nekoliko svjetovnih putovao preko oceana u potragu za novim životom.

Za nas, oni trudili i naselio u sweatshops Zapada; podnio je bič od bič i plowed tvrdom zemljom.

Za nas su se borili i umro, u mjestima kao što su sklad i Gettysburg; Normandija i Khe Sahn.

Vrijeme i opet ti ljudi i žene borili i žrtvovali i radio do svoje ruke su sirovi da živimo bolji život. Ameriku su vidjeli kao veća od zbroja pojedinačnih našim ambicijama, veći od svih razlika rođenja ili bogatstvo ili frakcija.

To je putovanje nastavljamo danas. Mi i dalje najviše prosperitetnu, moćan narod na Zemlji. Naši radnici nisu produktivni manje nego kad krize počelo. Naš um se ne manje inventivni, naša dobra i usluge potrebne ne manje nego što su bili prošli tjedan ili prošli mjesec ili prošle godine. Naši kapaciteti i dalje nesmanjen. Ali naše vrijeme stoji pogladiti, zaštite uskih interesa i stavljanjem van neugodnih odluka - to je zacijelo vrijeme prošlo. Početna danas, moramo mi sami pokupiti gore, prašine izvan sebe, a opet početi rad preoblikovanje Americi.

Jer svugdje Očekivasmo, ima posla koji treba obaviti. Stanje u gospodarstvu pozive za akciju, smjele i okretan, a mi ćemo djelovati - ne samo za stvaranje novih radnih mjesta, ali stave novi temelj za rast. Mi ćemo graditi ceste i mostove, za električne mreže i digitalne linije koje hraniti našu trgovinu i svezati nas zajedno. We will restore science to its rightful place, and wield technology's wonders to raise health care's quality and lower its cost. Mi ćemo upregnuti sunca i vjetra, a tlo za gorivo naše automobile i pokrenuti našim tvornicama. I mi ćemo transformirati našim školama i fakultetima i sveučilištima u susret zahtjevima novog doba. Sve to možemo učiniti. I sve to ćemo učiniti.

Sad, postoje neki koji pitanje mjerilo naše ambicije - koje pokazuju da naš sustav ne trpi previše velike planove. Njihova sjećanja su kratki. Jer oni su zaboravili što je ova zemlja je već učinjeno, šta free muškaraca i žena može postići kada se udružio s maštu zajedničkog cilja, a potreba za hrabrost.

Što cynics ne razumiju je da je tlo pod pomaknuo ih - da ustajale političke argumente koje su za nas je tako dugo ne primjenjuju. Pitanje ištemo danas nije li naša Vlada je prevelika ili premala, ali da li to radi - da li to pomaže obiteljima pronaći poslove na pristojne plaće, njega oni mogu priuštiti, a to je dostojanstven odlazak u mirovinu. Gdje je odgovor da, mi namjeravamo krenuti naprijed. Gdje je odgovor ne, programi će kraj. I one od nas koji upravljaju javne dolara će se održati u obzir - da provedete mudro, reforma loše navike i učiniti naše poslovanje u svjetlu dan - jer tek tada možemo vratiti životnu povjerenja između naroda i njihovih vlada.

Niti je na pitanje da li je pred nama je tržišna snaga za dobro ili bolestan. Njegova moć da stvaraju bogatstvo i proširenje slobode je neodgovarajući, ali ta kriza je podsjetio nas je da bez budnim okom, tržište može raspredati kontrole - a da narod ne može napredovati kad se dugo samo pogoduje cvjetanju. Uspješnost našeg ekonomija je uvijek ovisio ne samo o veličini naš bruto domaći proizvod, nego na doseg naše blagostanje; na našu sposobnost da proširi prilika da se svaki voljni srce - ne iz ljubavi, nego jer je to put surest za naše opće dobro.

Što se tiče naših zajedničkih obrambenih smo odbili kao lažni izbor između naše sigurnosti i naš ideale. Naš osnivača, suočeni sa opasnostima jedva možemo zamisliti, sastavljat charter osigurati vladavinu prava i prava čovjeka, charter proširen po krvi generacijama. Ti ideali ipak svjetlo svijeta, i nećemo im dati probitačnost za mene. I tako u svim drugim narodima i vladama koje gledate danas, od sjajnih kapitelima na selu gdje je rođen moj otac: znamo da je Amerika je prijatelj svakog naroda i svakog čovjeka, žene i djeteta koji nastoji budućnosti mira i dostojanstva, i da smo spremni dovesti još jednom.

Podsjetiti da je ranija generacija suočena dolje fašizma i komunizma ne samo s projektila i tenkovi, ali čvrst i trajan saveze uvjerenjima. Oni su razumjeli da je naša vlast ne može sama zaštititi nas, niti je ovlašten da nas kao i mi molim te. Umjesto toga, oni su znali da naša snaga raste kroz svoju uporabu; našu sigurnost emanates od pravednost naših uzrok, snagu naših primjer, tempering kvalitete poniznosti i odmjerenost.

Mi smo čuvarima ove naslijeđa. Vođeni ovim načelima još jednom, možemo zadovoljiti one nove prijetnje da potražnja još veći napor - čak i veće suradnje i razumijevanja među narodima. Počet ćemo odgovorno napustiti Irak sa svojim ljudima, a krivotvoriti jedan teško zarađen mir u Afganistan. Sa starim prijateljima i bivšim neprijatelja, mi ćemo raditi na neumorno smanjiti nuklearnu prijetnju i uvaljati avet vrati se od zagrijavanja planeta. Nećemo se ispričavamo za naš način života, niti ćemo popuštati u svojoj odbrani, a za one koji nastoje unaprijediti svoje ciljeve by inducing terora i slaughtering nevinih, mi vam kažem sada da naš duh je jači i ne može biti slomljena; vas ne može trajati duže od nas, i mi ćemo vam poraza.

Jer znamo da je naša baština krpež je snaga, a ne slabosti. Mi smo narod Kršćani i Muslimani, Židovi i Hindusa - i ne-vjernika. Mi smo oblikuju svaki jezik i kulturu, iz svakoga kraja ove Zemlje, i zato što smo okusili gorak pomije građanskog rata i segregacije, te da je izašao iz tamno poglavlje jači i još jedno, ne možemo pomoći, ali vjerujem da je stari hatreds će jednog dana proći, da linija će uskoro otopiti plemena, da kao što svijet raste manje, naše zajedničko čovječanstvo će otkriti sama, a da Americi treba odigrati svoju ulogu u ushering u novu eru mira.

Za muslimanski svijet, trazzimo novi put prema naprijed, na osnovu obostranog interesa i uzajamnog poštovanja. Za one vođe širom svijeta koji nastoje posijati sukob, ili njihova krivica društva ills na Zapadu - znam da je tvoj narod će vam suditi o tome što možete graditi, a ne ono što uništiti. Za one koji se prilijepiti na vlast putem korupcije i prijevare i silencing neslaganja, znam da ste se na krivu stranu povijesti, ali da ćemo proširiti ruka, ako ste spremni otvoriti vaš pesnica.

Za narod siromašnih naroda, obećajemo da ćemo raditi zajedno s vama kako bi vaš farmama fanfara i neka protoka čiste vode; da ishraniti izgladneo tijelima i umovima feed gladna. I na one narode koji uživaju poput naših rođaka mnogo, mi reci mi više ne može priuštiti da ravnodušnost patnje izvan naših granica, niti možemo konzumirati svjetskih resursa, bez obzira na učinak. Jer svijet je promijenjen, i mi moramo mijenjati s njim.

Kao što smo razmotriti cestu koja razvija pred nama, mi sa skromnom zahvalnošću sjetiti onih hrabrih Amerikanaca koji su, na ovaj čas, patrolni dalek pustinjama i dalekim planinama. Oni imaju nešto da nam danas, samo što su pale junake koji leže u Arlington šaptati kroz stoljeća. Mi im čast, ne samo zato što su čuvari naše slobode, nego zato što utjelovljuju duhu služenja; spremnost da pronaći smisao u nešto veće od sebe. A ipak, u ovom trenutku - trenutak koji će definirati generacija - to je upravo u tom duhu moraju da nastanjuju sve nas.

Jer koliko god je to vlada može učiniti i mora učiniti, ona je u konačnici vjere i određivanje američki narod na kojima ovaj narod oslanja. To je ljubaznost uzeti u stranca dok je levees pauze, u selflessness radnika, koji bi radije nego rezati njihove sata vidi prijatelja koji izgube posao vidi nam se putem našeg najmračniji sati. To je vatrogasac je hrabrosti da se oluja jedne stube napuni dimom, ali i roditelja spremnost da njeguje dijete, da konačno odluči našoj sudbini.

Naši izazovi svibanj biti novo. Instrumente sa kojima smo ih svibanj biti novo. Ali one vrijednosti na kojima ovisi naš uspjeh - trud i iskrenost, hrabrost i fer igra, toleranciju i radoznalosti, odanosti i patriotizma - te stvari su stare. To je istina. Oni su bili miran snagu napredak u cijeloj našoj povijesti. Što je potom zahtijevao je povratak u tim istinama. Što je potrebno za nas sada je nova era odgovornosti - a priznanje, od strane svakog American, da smo dužnosti za sebe, naš narod i svijet, obveze koje ne prihvaćaju škrto nego ukliještiti rado, tvrtke na znanje da ne postoji ništa tako da udovolji duh, pa definiranju naših karaktera, od svih naših davanja na težak zadatak.

To je cijena i obećanje o državljanstvu.

To je izvor našeg povjerenja - na znanje da je Bog nas poziva da se jedan oblik neizvjesna sudbina.

To je smisao naše slobode i našeg vjerovanje - zašto muškarci i žene i djecu, od svake rase i svaka vjera može pridružiti u slavlju preko ove veličanstvene Mall i zašto čovjek čiji je otac manje od šezdeset godina možda neće su služili u lokalnih restorana mogu sada stojim pred vama da se većina sakralnih zakletve.

Pa neka nas obilježiti ovaj dan uz sjećanje, o tome tko smo i koliko smo putovali. U godini u Americi rođenja, u najhladniji mjeseci, mala grupa patriota huddled po umiranje campfires na obali kao ledena rijeka. Glavni grad je bio napušten. Neprijatelj je naprijed. Snijeg je bio umrljan krvlju. U trenutku kada je ishod naše revolucije bio je najveći u dvojbi, otac naš narod naručili te riječi se čitaju na ljude:

"Pusti da se javi u budućnost svijeta ... da se u dubini od zime, kada ništa osim nade i vrlina mogao preživjeti ... da je grad i državu, alarmiran u jednu zajedničku opasnost, izloženo je došao u susret (IT) ".

Americi, na licu naše zajedničke opasnosti, u ovom zimskom naših teškoća, neka se sjećamo tih bezvremenskoj riječi. Uz nadu i vrlina, da nas još jednom hrabra i ledena struja, i ono što izdržati oluje svibanj doći. Neka to bude naša reče sinovima sinova da kada smo bili testirani smo odbili da dozvolite ovo putovanje kraju, da se nismo okrenuti niti ćemo posrnuti; i oči uprte u horizontu i Božje milosti na nas, mi nosili dalje veliki dar slobode i isporučiti ga sigurno na buduće generacije.

[Drvosjeca iz Dejcica]

Gledao sam sada ovo sve na tv-u i zainteresova me jedna stvar.
Ako su SAD sekularna drzava zasto se americki predsjednik u zakletvi obraca Bogu i zasto zakletvu polaze sa rukom na bibliji?

Kako zasto, pa to je stara, stara, stara, stara, stara sekularna tradicija i ti nam je zelis oduzeti - a to znaci da si ti neprijatelj sekularizma i naseg nacina zivota.

[ljubav_aha]

Gledao sam sada ovo sve na tv-u i zainteresova me jedna stvar.
Ako su SAD sekularna drzava zasto se americki predsjednik u zakletvi obraca Bogu i zasto zakletvu polaze sa rukom na bibliji?

Kako zasto, pa to je stara, stara, stara, stara, stara sekularna tradicija i ti nam je zelis oduzeti - a to znaci da si ti neprijatelj sekularizma i naseg nacina zivota.

stola,SA,sta tebi smeta

znas li da se ovdje na svim veliki manifestacijama,politicki,privatnim vjencanjima,bio sta,ljudi se pomole prije jela,oni kazu Amen,ja istovrmeneo kazem Amin,i svi se molimo istom Bogu,,meni je to sasvim na mjestu

[VR6]

On je jedan od onih koji bi da se ukine Djeda Mraz...

U Bosni je uspjelo, da je to sad postici i u USA, a?!

Obama fakat puno obecava u ovim govorima, vidjet cemo

[macan prvi]

[macan prvi]

[jefferson]

Gledao sam sada ovo sve na tv-u i zainteresova me jedna stvar.
Ako su SAD sekularna drzava zasto se americki predsjednik u zakletvi obraca Bogu i zasto zakletvu polaze sa rukom na bibliji?

Zato sto je krscanin!
Senator musliman (nemogu se sjetiti njegovog imena) je polozio zakletvu na Kuranu, a ceremoniju je naravno vodio Dick Cheney!

[macan prvi]

[Asana]

Na Reutersovoj stranici, izmedju preko 800 slajdova o inauguraciji, nasli su se i Bosanci, kako prate prenos ....

[Asana]

ajme cucumajumbe, sta to uradi

OBAMA: Moj sugrađanima:
.........

[walkabout]

ajme cucumajumbe, sta to uradi

OBAMA: Moj sugrađanima:
.........

izgovor mu "bolje ishta nego nishta"...

[ljubav_aha]

OBAMA: Moj sugrađanima:
.........

izgovor mu "bolje ishta nego nishta"... [/quote]

google besplatan prevodilac

[omar little]

ajme cucumajumbe, sta to uradi

OBAMA: Moj sugrađanima:
.........

neka ga, ja se bas fino nasmijala

[ljubav_aha]

eto ga, veliki momenat je dosao. lijep govor, drsko neposten i neiskren, ali ipak lijep...

God bless........ sviju nas...

PS: molim vas, sta predstavlja ona zastava slicna americkoj sa zvijezdama poput EU?

The Official Flag of the President

[stolac-SARAJEVO]

Ozbiljno pitam.
Da li mi neko moze objasniti zasto koristi bibliju i zasto moli Boga?Nemam nista protiv religije i vjere,svakom njegovo al mi je logicnije da predsjednik SAD-a,kao predsjednik jedne sekularne drzave umjesto biblije ruku stavlja na ustav SAD-a.
Eto,ako neko zna nek objasni.Nek mi kaze zasto?

[i]Secularism is the assertion that governmental practices or institutions should exist separately from religion and/or religious beliefs.[/i]
http://en.wikipedia.org/wiki/Secularism