Rasturanje Dodikove paraobavještajne službe
Iako još nisu poznati svi detalji zbog kojih se visoki predstavnik odlučio na smjenu Himze Đonke i Radislava Jovičića, već sad se tvrdi da se radi o jednoj od najvećih policijsko-špijunskih afera u BiH. Istovremeno prvi zamjenik visokog predstavnika Raffi Gregorian u Brčkom je zabranio rad zaštitarskim agencijama Alpha Securityju i Centurion Securityju. Odluke su objašnjene (u slučaju Jovičića i zaštitarskih agencija) protuobavještajnim aktivnostima usmjerenim protiv OHR-a. Da li se radi o dosad najozbiljnijem udaru na paraobavještajnu službu Milorada Dodika?
Zahvaljujući Novićevim kadrovima, Jovičiću nije bilo teško da napravi paralelni sistem u SIPA-i i zloupotrebljava resurse državne policije za potrebe svojih banjalučkih šefova Čubrilovića i Dodika
Valentin Inzko, visoki predstavnik u BiH, po prvi put je iskoristio bonske ovlasti smijenivši dvojicu visokih policijskih dužnosnika, Himzu Đonku, komesara po licije Hercegovačko-neretvanskog kantona, i Radislava Jovičića, načelnika Službe za operativnu podršku u državnoj Agenciji za istrage i zaštitu (SIPA). Visoki predstavnik smatra da su njih dvojica "predstavljala direktnu prijetnju implementaciji Općeg okvirnog sporazuma za mir i ometali napore na uspostavljanju vladavine prava u BiH". U saopćenju OHR-a navedeno je i da je "Jovičić, djelujući izvan zakonitog lanca komande u okviru SIPA-e, koristio osoblje i resurse ove agencije za vršenje aktivnosti praćenja međunarodnih zvaničnika OHR-a i njegovog osoblja", dok je Đonko "drugima davao instrukcije da upućuju fizičke prijetnje osobama pod međunarodnom zaštitom, uključujući i osoblje OHR-a".
Iako još nisu poznati svi detalji zbog kojih se visoki predstavnik odlučio na ovaj radikalni potez, dobro upućeni izvori tvrde da se već sad radi o jednoj od najvećih policijsko-špijunskih afera u BiH. Svakako, pri tome se nikako ne smije zaboraviti odluka prvog zamjenika visokog predstavnika: Raffi Gregorian je kao supervizor za Distrikt Brčko donio odluku kojom se nekolicini zaštitarskih agencija, registriranim u Republici Srpskoj, zabranjuje obavljanje bilo kakvih poslova na području Brčkog u narednih pet godina. Zabrana se, između ostalih, odnosi na Alpha Security i s njom povezanu Centurion Security. Prema zvaničnom saopćenju "ova mjera je uslijedila nakon što je supervizor Gregorian primio nepobitne informacije kako su pripadnici Alpha Securityja sudjelovali u obavještajnim i protuobavještajnim aktivnostima usmjerenim protiv njega, OHR-a i osoblja Ureda za provedbu konačne odluke o statusu Brčkog". Naime, iako je, neopravdano, ostala u sjeni policijske afere, odluka Raffija Gregoriana da zabrani rad Alpha Securityju je itekako povezana s onim što je uradio visoki predstavnik, a dobro obaviješteni državni policijski izvori tvrde da je to dosad najozbiljniji udar na paraobavještajnu službu Milorada Dodika, premijera Vlade Republike Srpske?!
Paralelni sistem u SIPA-i Radoslav Jovičić je među svojim kolegama već dugo slovio za sivu eminenciju u SIPA-i. U prilog mu je išlo i to što je kontrolirao ključni dio Agencije: odjel koji je zadužen za tajno praćenje, prisluškivanje, forenziku, vještačenja, informatiku... Na optužbe Dodika, Nikole Špirića, i ostalih kadrovika premijera RS-a, da u SIPA-i postoji paralelni sistem kojim rukovode Bošnjaci (posebno su to isticali u slučaju izvještaja o kriminalu Milorada Dodika i još nekoliko visokih dužnosnika RS-a), dobro upućeni u rad ove agencije tvrde da zaista postoji paralelni sistem, ali ne bošnjački već srpski, a na njegovom vrhu je, kao jedan od najprovjerenijih kadrova, upravo Jovičić.
Svoju odanost laktaškom voždu Jovičić je po prvi puta otvoreno pokazao tokom istrage protiv Dodika, kada je pokušao da zaustavi prikupljanje dokaza suprotstavljajući se čak i Draganu Lukaču, zamjeniku direktora SIPA-e, koji je koordinirao tom istragom. Kako Jovičić nije mogao zaustaviti Lukača, uslijedili su na njega dirigirani napadi iz Beograda i Banje Luke. Još tada (prije šest mjeseci) Lukač je tvrdio da iza tih napada na njega, ali i na SIPA-u, stoji paraobavještajna služba. Svakako je jedan od ključnih zadataka njenih zapovjednika bilo upravo raspoređivanje kadrova na sva bitna mjesta u Republici Srpskoj, ali i na državnom nivou.
Prije dolaska u SIPA-u Jovičić je radio u MUP-u RS-a i, iako ovih dana tvrdi da iza sebe ima 18-godišnju karijeru bez mrlje, Dani nezvanično saznaju da je on trebao biti izbačen iz MUP-a RS-a. U vrijeme dok je direktor MUP-a bio Radomir Njeguš, protiv Jovičića je pokrenut disciplinski postupak zbog navodnih veza s kriminalom. Kada je tadašnji direktor SIPA-e Sredoje Nović pokušao intervenirati za njega, prema našim informacijama, Njeguš mu je odgovorio da ga može spasiti samo tako što će ga prebaciti u svoju agenciju. Naime, disciplinski postupak koji se vodi protiv uposlenika MUP-a biva automatski odbačen (bez ikakvih pravnih posljedica po okrivljenog) ukoliko uposlenik protiv koga se vodi postupak dobrovoljno prekine radni odnos. Jovičić je upravo to uradio i prešao u - SIPA-u.
U dobro obaviještenim krugovima Jovičić se direktno povezivao s Dodikovom paraobavještajnom službom, čak se spominjalo da je na stalnoj vezi s Milošem Čubrilovićem zvanim Čubri, glavnim Dodikovim zapovjednikom te službe, no nije bilo dovoljno dokaza da bi se nešto konkretno poduzelo. Nakon što je smijenjen, pored ostalih, pojavila se i informacija da je Jovičić pratio odabrane međunarodne dužnosnike u BiH, a onda je sakupljene podatke o njima prosljeđivao u Banju Luku - Miloradu Dodiku. Špekulira se i da su mu predstavnici međunarodne zajednice, dokazavši njegove postupke, ponudili da sam podnese ostavku i tako se skloni iz SIPA-e, no on je to odbio uzdajući se u svoje moćne političke zaštitnike za koje je, zaista, i radio.
Istureni igrač Aktuelni direktor SIPA-e Mirko Lujić samo je jedan od kadrova RS-a koji realizira zadatke koje pred njega stavljaju šefovi u Banjoj Luci. No, najzaslužniji za kontrolu nad SIPA-om, koju ima Dodik, je svakako Sredoje Nović, prvi direktor ove agencije, predratni radnik državne bezbjednosti s velikim policijskim iskustvom i bliski suradnik Milorada Dodika. Nović je među prvima došao u SIPA-u tako da je mogao kontrolirati ko se i gdje zapošljava. Preciznije rečeno, on je taj koji je postavljao odabrani kadar. I sad slovi za sivu eminenciju ove agencije.
Slučaj Relje Kovača, komandira Jedinice za osiguranje VIP osoba u kretanju, slikovito ilustrira kako je to Nović radio: u SIPA-i smo dobili nezvaničnu informaciju da je Kovač vjenčani kum Sredoja Novića i da ga je on upravo i doveo u SIPA-u iako nije ispunjavao kriterije za dužnost na koju je postavljen. Prema tvrdnjama kolega, Kovač je u ratu radio u Državnoj bezbjednosti Republike Srpske, a bio je i pripadnik jedinice koja je osiguravala Radovana Karadžića. Njegovo ime je povezivano i s nekim pripadnicima podzemlja u Istočnom Sarajevu među kojima je najzvučnije bilo ime Đorđa Ždrale koji je trenutno u pritvoru zbog optužbi da je učestvovao u ubistvu Ljubiše Savića Mauzera, policijskog dužnosnika MUP-a RS-a koji se odmah nakon rata razišao sa SDS-om. No, ove informacije nikad nisu dokazane i one su tek javna tajna u SIPA-i (i MUP-u RS-a), kao i to da je Kovač jedan od najodanijih kadrova Sredoja Novića, odnosno Banje Luke.
Isto je i u slučaju Predraga Krsmanovića, pripadnika Unutrašnje kontrole SIPA-e, koji se povezuje s ratnim zločinima i kriminalom. Navodno, o ovom prvom dokazi postoje u arhivama nekadašnjeg AID-a, a kada je u pitanju kriminal, o tome više informacija ima Stanica javne bezbjednosti Sokolac gdje je Krsmanović svojevremeno bio načelnik. Iako u njegovoj karijeri postoji nekoliko godina praznine, zna se da se 2005. ponovo pojavljuje kao uposlenik MUP-a RS-a gdje ga dovodi Dragan Andan, tadašnji direktor policije. U to vrijeme je Krsmanović povezivan s Jovanom Škrbom - prema podacima policije RS-a povezuje se s određenim kriminalnim krugovima Istočnog Sarajeva - zbog čega je navodno i suspendiran. Tada ga Nović spašava i dovodi u SIPA-u gdje je od prvog dana u Unutrašnjoj kontroli.
Zahvaljujući upravo ovim, ali i još nekim Novićevim kadrovima, Jovičiću nije bilo teško da napravi paralelni sistem u SIPA-i i zloupotrebljava resurse državne policije za potrebe svojih banjalučkih šefova Čubrilovića i Dodika. No, kada je zbog toga ostao bez posla, i Jovičić i Dodik su žestoko reagirali ponavljajući već dobro poznatu pjesmu: Jovičićeva smjena čistka je Srba iz SIPA-e sa značajnih mjesta?! U svom reagiranju Jovičić tvrdi da ga Raffi Gregorian optužuje da je "vršio prisluškivanja, što je nemoguće", dodajući: "Ako imaju dokaze protiv mene, neka ih objave ili ako ovoj državi ne trebaju profesionalci, neka kažu ko im treba." Naglasio je da je direktor Lujić bio zadovoljan njegovim radom. A da je njegovim radom bio zadovoljan i Dodik, potvrdio je to u svom reagiranju naglašavajući da će oni Jovičića i dalje poštovati i "na adekvatan način mu osigurati egzistenciju"?! Ovaj put Jovičić, vjerojatno, više neće biti istureni igrač, već samo pripadnik paraobavještajne službe - na prostoru Republike Srpske.
Čubri, Šotra, Alpha i Wolf Prvi pokušaj formiranja paraobavještajne službe Dodiku je osujetila međunarodna zajednica. No, nakon što mu je propao pokušaj da tu ideju realizira kroz formiranje vladine agencije za obezbjeđenje objekata, Dodik je pronašao rješenje za svoju ideju u zaštitarskim agencijama koje su formirali njegovi ljudi od povjerenja. Glavni zapovjednik tih agencija je Miloš Čubrilović Čubri, a njegov zamjenik Velibor Šotra. Ovi Dodikovi odani vojnici uspjeli su, prema operativnim podacima kojima raspolaže međunarodna zajednica, tako uvezati tri zaštitarske agencije koje broje oko 400 dobro naoružanih pripadnika. U svemu su im, navodno, pomagali operativci i bezbjednjaci bivše Vojske Jugoslavije i Vojske Republike Srpske. Prema istim izvorima, Dodikova privatna vojska ima obavještajni centar u Banjoj Luci, specijalnu jedinicu koja je u neposrednoj blizini njegovog imanja u Laktašima i odane vojnike raspoređene širom Republike Srpske (ali i Federacije).
Čubrilović i Šotra su u Zvorniku formirali zaštitarsku agneciju pod nazivom Alpha. Kao stvarni vlasnici se spominju upravo Šotra i Čubrilović, zatim Slaviša Pepić Puma, Zoran Stevanović, načelnik Općine Zvornik i Milan Jolović Legenda. No, zvanično, agencija je registrirana na Gojka Mitrovića (brat Šotrine žene), Duška Kusmuka i Slavišu Pepića. Prema nezvaničnim informacijama, Alpha ima 70-tak uposlenika, a među uposlenicima banjalučkog dijela agencije su i Vaso Zrnić, Duško Todić i Milorad Plamić - nekadašnji pripadnici zloglasnog 410. vojnoobavještajnog centra koji je prije nekoliko godina prisilno rasformirala međunarodna zajednica u operaciji Tigar zbog ilegalnog prisluškivanja. Alpha je odlično naoružana, čak i dugim cijevima, a, navodno raspolažu i visokosofisticiranom opremom za prisluškivanje, što nije nepoznato ni pripadnicima međunarodne zajednice.
Još je jedna agencija bitna za Dodikovu službu, to je Wolf s kojom se povezuje i Dragomir Andan. Wolf je u Banjoj Luci smješten u zgradi Slobodana Stankovića, najomiljenijog Dodikovog neimara. Centurion je druga agencija kojoj je Gregorian zabranio rad u Brčkom koja se povezuje s parapolicijskom službom Milorada Dodika, a povezuje se i s Aleksandrom Džombićem, ministrom finansija RS-a.
Sigurno je da su Inzko i Gregorian svojim odlukama zadali udarac Miloradu Dodiku, što potvrđuje i njegova žestoka reakcija (vidi okvir), no činjenica je da je ovim samo dotaknut vrh ledenog brijega koji čine Dodikova paraobavještajna i parapolicijska služba.
Veze
Sarajevska raja iz RS-a
Jedan od ključnih ljudi Dodikove paraobavještajne službe, prema informacijama iz zvanične državne obavještajne službe, je i Vlado Jovanić, prvi čovjek Jedinice za posebne istrage MUP-a Republike Srpske. No, ukoliko je tačna informacija da je on u kumskim vezama s Miloradom Barašinom, glavnim tužiocem Tužilaštva BiH, onda je jasno koliko je služba dobro uvezana i kako raspolaže s kvalitetnim kadrovima raspoređenim na svim nivoima.
Iako Barašin od trenutka kad je izabran za prvog tužioca Tužilaštva BiH tvrdi da su tome prethodili žestoki napadi u RS-u, i to od strane kako medija, tako i političara (koji još uvijek traju), operativni podaci državne obavještajne agencije kažu da je šestog ili sedmog aprila navečer (ove godine) bio u jednom ugostiteljskom objektu (Istočno Sarajevo) u društvu sa Sredojem Novićem i Mirkom Lujićem. Sastanak je, prema istim izvorima, sazvao Nović, a razlog je bio, navodno, Novićev zahtjev da se odbaci istraga protiv Nikole Špirića.
Neposredno prije toga, podigla se prašina oko luksuznog Audija Q7 kupljenog novcem Vijeća ministara za Špirića. Slučaj je dospio do Tužilaštva (i to nakon što ga je pokrenulo i zadokumentovalo Kantonalno tužilaštvo u Sarajevu) zbog sljedeće dokumentacije: originalni računi pokazuju da je kompanija Transjug L d.o.o. iz Donjeg Žabara, koja je Vijeću ministara 17. oktobra prošle godine prodala luksuzni Audi po cijeni od 219.900 KM, istog dana taj automobil kupila od preduzeća Brčko gas i za njega platila 133.233 KM!? Tako je Špirićev Audi Q7 za samo nekoliko sati poskupio čak za 86.767 KM! Treba spomenuti i da preduzeće Transjug posluje kao filijala Brčko gasa, čiji je vlasnik Dodikov poslanik u Skupštini RS-a, Đorđe Kojić.
Dodikova reakcija
Jovičić nije bio moj špijun
Dan nakon što je objavljeno da je visoki predstavnik smijenio Radislava Jovičića, načelnika Službe za operativnu podršku u državnoj Agenciji za istrage i zaštitu (SIPA), uslijedila je žestoka reakcija Milorada Dodika, premijera RS-a. Jedno je sigurno, Dodik nije ovako burno reagirao od vremena kad je saznao da je SIPA protiv njega podnijela izvještaj Tužilaštvu BiH zbog sumnji da je s još nekoliko zvaničnika RS-a počinio kriminal oštetivši RS za oko 115 miliona maraka. Tada je Dodik tvrdio da je napad na njega napad na RS, te da u SIPA-i postoji paralelni sistem, a Jovičićevu smjenu je prokomentirao kao "izgon srpskih kadrova iz organa BiH".
Po Dodiku, Raffi Gregorian, prvi zamjenik visokog predstavnika u BiH, najodgovorniji je za ono što se desilo, navodeći da je Gregorian "u paničnom strahu pripremio priču o nekim ujdurmama oko prisluškivanja". Poručujući Inzku da je "nasukan", Dodik mu je pojasnio da je "Gregorianova ekipa usmjerena prvenstveno protiv Srba i RS-a".
U nastavku je Dodik priznao da Jovičića zna lično i da je on jedan od najsposobnijih kadrova demantirajući da je Jovičić radio lično za njega, "on nije bio moj špijun". Za Dodika je očigledno da je "nekome smetalo da Srbin bude na važnom mjestu u SIPA-i te da je potrebno da sada dođe neko iz AID-a i strukture Miletića i ostalih koji su bliski Gregorianu kako bi se putem opće policijske države u ovoj zemlji ipak održao privid kako je BiH uspješan projekt međunarodne zajednice, a svi vidimo da nije".
No, očito izgubivši kontrolu, Dodik se dotakao i stvarnog razloga smjena, vičući da je za njega neprihvatljivo da "neko ko je frustriran 410. obavještajnim centrom bivše Vojske RS-a smjenjuje ljude samo zato što mu je neko iz Banje Luke, iz njegove famozne grupe, ispričao da je to opasno i da oni, zamislite, prisluškuju međunarodne predstavnike i Gregoriana". A onda je nastavio o AID-u koji, po njemu, "svih ovih godina u BiH, javna je tajna, djeluje iako je zabranjen zakonom" pojašnjavajući da je "prisutan u organima BiH, diplomatsko-konzularnim predstavništvima, te da ima svoju posebnu strukturu", a upravo RS je "razotkrila i paralelni sistem funkcioniranja SIPA-e".
Zašto je smijenjen Đonko
Sukob s OHR-om i Gregorianom
Oleg Milišić, portparol OHR-a, izjavio je da je Himzo Đonko, komesar policije Hecegovačko-neretvanskog kantona, smijenjen jer je "instruirao druge osobe da upućuju fizičke prijetnje osobama pod međunarodnom zaštitom. Fizičkih prijetnji, po instrukcijama komesara Đonke, nisu bili pošteđeni ni pripadnici osoblja Ureda visokog predstavnika, a sve je rađeno s namjerom opstrukcije istrage oko zloupotrebe položaja bivšeg policijskog komesara".
Činjenica je da je Himzo Đonko već mjesecima u sukobu s OHR-om, koji je konstatirao da je on neistinito prikazao godine života kada se prijavljivao na natječaj za policijskog komesara, a zapravo je već tada bio stekao uvjete za penziju. Osim toga, iz OHR-a su mu zamjerali što je "svojevoljno imenovao druge policijske dužnosnike, a na kraju se otvoreno sukobio i sa zamjenikom visokog predstavnika Raffijem Gregorianom".
Đonko je nakon informacije o njegovoj smjeni izjavio da ga je visoki predstavnik Valentin Inzko smijenio s dužnosti jer su mu, uz ostalo, na teret stavljali "što je sam izabrao svoje saradnike, zatim navodno sporni radni staž, za kojeg je utvrđeno da je po pravilima. Apsolutno odbacujem da sam prijetio zamjeniku visokog predstavnika Raffiju Gregorianu".