Istog mišljenja je Predrag Kojović, predsjednik Naše Stranke.
„O činjenicama, a sudske presude se upravo tako trebaju tretirati, se ne može pregovarati, naravno. Dakle, ono o čemu sam govorio u izjavi na koju se referirate se ne odnosi na ono što jesu historijske i pravne činjenice utvrđene u sudovima ne samo na međunarodnom sudu u Hagu, nego i presude naših, domaćih sudova. Dakle, pitanje koje se pred nas postavlja i na koje ja želim da nađem odgovor u direktnom, neposrednom, otvorenom i iskrenom, razgovoru sa građanima po cijeloj BiH je upravo to, možemo li uzimajući kao osnov činjenice o ratu koje su svojim presudama utvrdili sudovi, pronaći način da idemo dalje, da generacijama koje dolaze zaista damo šansu da žive i rade u BiH i da njihovi životi ne budu taoci onoga što su njihovi očevi radili 90-tih. To nije prvi put da se građani BiH nađu pod tako teškim bremenom historije, pred tako velikim historijskim izazovom. Nemojte misliti da generacija mojih roditelja, rođena u Drugom svjetskom ratu ili neposredno poslije njega nije imala sličan izazov. Ogromne žrtve, razrušena zemlja, etnički, vjerski zločini, masovna ubijanja su i tada bile činjenice, ali je ta generacija uspjela pronaći način kojim su prevazišli to i posvetili se obnovi zemlje, izgradnji povjerenja među etničkim grupama i budućnosti. I to sve su uspjeli uprkos tom strašnom bremenu koje su naslijedili. Sada je historija sličan izazov postavila pred nas Bosance i Hercegovce, pred Bošnjake, Srbe, Hrvate i, naravno, građane BiH, koje zovemo tim ponižavajućim imenom Ostali u Ustavu.
Na nama, a posebno na generacijama koje dolaze je da učinimo sve što možemo da reintegrišemo zemlju, da radimo na pomirenju, da pronalazimo načine na koje možemo sarađivati u postizanju zajedničkog interesa. Da učinimo sve da građani BiH shvate da je ovo naš zajednički brod i da ga u ime zajedničkog interesa usmjerimo kursom evroatlantskih integracija i ekonomskog progresa.
Kao što rekoh, o činjenicama, o sudskim presudama, ne možete pregovarati. One su takve kakve jesu.
Ali mislim da postoje stvari o kojima možemo i trebamo razgovarati – ljudske, emotivne, stvari. Rat je unesrećio, duboko ranio, obične ljude. I Srbe i Hrvate i Bošnjake i sve druge građane. Ako hoćemo da naša Bosna i Hercegovina postane država u kojoj se ono što se događalo 90-tih više nikada i nikome ne ponovi, ako hoćemo da izgradimo društvo u kojem se drugačijost poštuje i u kojoj se naše etničke i druge različitosti tretiraju kao naše bogatstvo, kao dragulj naše duge historije a ne kao državni hendikep i povod za međuetničke tenzije i sukobe onda ja ne vidim drugog načina da se to postigne nego otvorenim i iskrenim razgovorom sa građanima. Insistiram na ovoj formulaciji direktni i otvoreni razgovori sa građanima po cijeloj BiH jer ne vjerujem da mediji i političari u svojim istupima prenose ono što obični ljudi misle i kako razmišljaju. Na kraju krajeva, svakome ko dođe ili u federalni Dom naroda ili u državni parlament biće jasno kako su dobri i prisni i prijateljski odnosi između onih koji sebe nazivaju predstavnicima naroda. Ali, kada se upale kamere i mikrofoni, svi se automatski vraćaju na pozicije iz 90-tih. To je njihov recept i sasvim ga sigurno neće mijenjati dok god im omogućava da vladaju i da se bogate od toga.“
Kojović ne dvoji da su Haške presude svetinja.
„Naravno da jesu. Pravo, a posebno sudske presude, su pisane izuzetno preciznim jezikom upravo iz razloga da se izbjegne mogućnost različitih interpretacija i relativizacije. Za mene i za Našu stranku pravosnažne sudske presude imaju status pravne istine o kojima se ne raspravlja.
Vidite, ono o čemu ja govorim je proces pomirenja, proces koji polazi od premisa da svako ko je činio ili za koga se sumnja da je činio ratne zločine mora odgovarati pred sudom i da se sudske presude ne smiju ignorisati ili dovoditi u pitanje. Presude, odnosno činjenice, jesu temelj za početak procesa pomirenja, ali da bi one osim pravnih i kaznenih mjera imale svoju ulogu u pomirenju moramo početi raditi na tome. Za mene, poštovanje prema svim žrtvama rata, bez obzira šta su po etničkoj pripadnosti predstavlja prvi korak. Možemo li se složiti da nam je žao svakog nevinog života?
Mogu li se članovi Predsjedništva BiH dogovoriti i zajedno obići mjesta na kojima su stradali Bošnjaci, Srbi i Hrvati i drugi građani? Može li dio tog zajedničkog imenitelja o kojem pričamo biti to da nam je žao svih koji su stradali u ratu, da pokažemo žal za njima i da radimo sve da se nikome i nikada više u BiH ne dogodi takvo zlo?
Moramo pronaći način da krenemo dalje i da se izvučemo iz tog blata 90-tih, da prestanemo koristiti politiku za nastavak rata drugim sredstvima. Možemo li, poput Nijemaca i Francuza, na primjer, umjesto na beskrajne međusobne sukobe, svoje znanje, energiju i vrijeme usmjeriti ka tome da nam svima bude bolje?
Ne mislim da sa ovakvim shvatanjem politike kakvo imamo od rata na ovamo BiH može još dugo. Socijalni kapital, spremnost ljudi da rade za opšti interes je skoro pa potrošen, kao društvo smo postali depresivni, ljudi odlaze glavom bez obzira dovodeći u pitanje opstojnost svih sistema baziranih na međugeneracijskoj solidarnosti kao što su zdravstveno, penzijsko i druga osiguranja.
Dakle, da sumiram, ako uspijemo prevazići to strašno i teško breme koje nam je rat ostavio i od čije manipulacije, da tako kažem, žive nacionalističke stranke, onda su pred nama, pred svima nama u BiH, najbolji dani. A ako ne, onda ćemo i dalje propadati i ne smijem ni da mislim gdje to vodi.“
Podržavate li da svako negiranje Haških presuda bude krivično djelo?
„Apsolutno. Upravo je Naša stranka u prošlom mandatu podnijela u Federalnom parlamentu Nacrt zakona o zabrani negiranja genocida, Holokausta, ratnih zločina i veličanja i relativiziranja ratnih zločina. Nacrt je usvojen u Predstavničkom domu i onda je, iz razloga poznatih vladajućoj koaliciji, nestao i nikad se nije pojavio na Domu naroda FBiH. Mi ćemo ga sasvim sigurno ponovo vratiti u proceduru, ali s obzirom na to da će vlast na federalnom nivou, kako stvari sada stoje, biti sastavljena od političkih subjekata koji su ga ignorisali prošli put, nerealno je očekivati da ga podrže.
Nadam se da će taj zakon postati prijedlog BH bloka jer mislim da on dobro normira naš odnos prema pitanjima kao što su negiranje genocida u Srebrenici ili veličanju osuđenih ratnih zločinaca.“
https://www.tacno.net/novosti/esad-bajt ... -negiraju/
Moram da ponavljam jer ne vjerujem... to je nasa alternativna stranka