Ad blocker detected: Our website is made possible by displaying online advertisements to our visitors. Please consider supporting us by disabling your ad blocker on our website.
bili smo u pravu i normalno je da su sada nevješti "zaljubljenici" u Obamu.Pisao sam na temi,javljali su se pod istim nikom na drugim forumima,ali tu prenosili moje postove-za ne povjerovati.Eno ih sada na postu o Gazi,ali ni riječi o Miki Mausu.
daj, molim te, link na te druge forume da vidim ko je prenosio tvoje postove.
jednom sam bio budala,pa banovan,ali mogu naći tvoje postove o Miki Mausu,koji je jako pametan i mnogo obećava.Napiši nekad neki argument pusti šuplje prepucavanje.O teorijama zavjere možeš raspravljati,kada nešto smisleno napišeš.Za početak,kao bukvar,rpobaj o FED-u i 12 porodica.
hoces me ti uciti kako funkcionira Federal Reserve?
e.sada će i air ramiz,compact,bsdk.Da je imalo stida na temi o Gazi ne bi sazivali rat do posljednjeg Palestinca,nego svom ljubimcu ebali mamu.Miki se složio da Izrael brani svoju teritoriju od napada Hamasa.Rekosmo vam na vrijeme istiqurac,drugo pakovanje,a vi se zanjeli mal ne popadoste.
Ajde sanjaj i čuvaj se.
_veleposlanik wrote:omarka je opasna igracica ima materijala i potencijala, ali sta ce od istog uraditi to je samo do nje
PS pretpostavljam da ono sto nazivas "teorijama" zavjere, imas za sebe dokaze da su upravo to, teorije... (zavjere jesu, svakako)
Teorije, po definiciji - nemaju dokaze, kada ih dobiju postaju "fact" ili "law"...
A teorija relativnosti ? Dokazana, a opet jos teorija =)
Sto se tiche Obame... Vidi se na njemu da je fin decko, al ljudi iza njega su loshi... Isti oni koji su vodili Jimmy Carter-ovu kampanju, Trilateralna komisija, malo tacnije Zbigniew Brzezinski.
NIJE dokazana...
Samo sto nije ni opovrgnuta odnosno nije dokazano da je netachna...
a sta ces ? ljudi uporno vjeruju da ce se pojaviti nekakav Mesija , novi prorok i carobnim stapicem rijesti najtezu ekonomsku krizu u zadnjih 80 godina te zaustaviti cak cetiri rata ( sprema se peti; Iran) te zaustaviti novi hladni rat sa Rusima , donijeti srecu i mir u USA .. ma ! prava Obamomanija !
Obama izgleda dobar covjek ali nije mesija , niti ima moc da osim kozmetickih zahvata ucini bilo sta protiv mocnih vojno-industrijskih i ostalih lobija
mene brine izjava njegovoga podpresjednika Joe Bidena, koji tvrdi da ce se Obama suociti sa velikom medjunarodnom krizom na pocetku svoga mandata! ( nuklearni Iran te Pakistan?, Rusija ? Gruzija ?)
2009 ce biti vruca !
Peace!
e.sada će i air ramiz,compact,bsdk.Da je imalo stida na temi o Gazi ne bi sazivali rat do posljednjeg Palestinca,nego svom ljubimcu ebali mamu.Miki se složio da Izrael brani svoju teritoriju od napada Hamasa.Rekosmo vam na vrijeme istiqurac,drugo pakovanje,a vi se zanjeli mal ne popadoste.
Ajde sanjaj i čuvaj se.
Vidim dize ti se pritisak ali nemoj... se nervirati i prelaziti granice.
Mozemo se samo "agree to disagree".
Lichno mislim da i ti i Veleposlanik imate nesto da ponudite ovoj zajednici i raspravi, i nije mi mrsko raspravljati.
Samo trebamo imati postovanje prema drugima i prihvatiti drugachije poglede. Svi smo mi na istoj strani, samo neki imaju jache poglede nego drugi... sto ne mora znachiti da su u pravu...
e.sada će i air ramiz,compact,bsdk.Da je imalo stida na temi o Gazi ne bi sazivali rat do posljednjeg Palestinca,nego svom ljubimcu ebali mamu.Miki se složio da Izrael brani svoju teritoriju od napada Hamasa.Rekosmo vam na vrijeme istiqurac,drugo pakovanje,a vi se zanjeli mal ne popadoste.Ajde sanjaj i čuvaj se.
Daj mi molim te i jedan citat koji ce opravdati tvoje navode,ovo pitam u svoje licno ime.
e.sada će i air ramiz,compact,bsdk.Da je imalo stida na temi o Gazi ne bi sazivali rat do posljednjeg Palestinca,nego svom ljubimcu ebali mamu.Miki se složio da Izrael brani svoju teritoriju od napada Hamasa.Rekosmo vam na vrijeme istiqurac,drugo pakovanje,a vi se zanjeli mal ne popadoste.Ajde sanjaj i čuvaj se.
Daj mi molim te i jedan citat koji ce opravdati tvoje navode,ovo pitam u svoje licno ime.
eo ga prijatelju moj , novi preCjednik podrzava Izraelove napade na Liban, govori o palestincima ko "hostal neighbours"
Ja se nesto ne sjecam da je Obama ikad nesto izjavljivao protiv Izraela, niti se nesto ne sjecam da je iko od nas spomenuo nesto suprotno od tog.
Vecina ljudi koji podrzavaju Obamu su protiv bezrezervne americke podrske Izraelu, ali isto tako vecini Amerikanaca izraelsko-palestinski konflikt nije najvaznija stvar o kojoj razmisljaju kad glasaju. Americka politika je pod uticajem jakog jevrejskog lobija, za razliku od njih Arapi u Americi nemaju nikakvog uticaja. Sve je do para, sposobnosti i pozrtvovanja. Koliko znam novaca Arapi imaju. U cemu je onda problem?
O Obami kao predsjedniku vise kad postane - predsjednik.
Do tad, kao da gledam konflikt u Gazi ce prestati.
Palo mi je na pamet kako je Bush prije godinu dana pokrenuo inicijativu da razrijesi izraelsko-palestinski konflikt do kraja svog mandata. Mozda je ova akcija Izraelaca dio tog konacnog rijesenja.
jeza u ledja wrote:Ja se nesto ne sjecam da je Obama ikad nesto izjavljivao protiv Izraela, niti se nesto ne sjecam da je iko od nas spomenuo nesto suprotno od tog.
Vecina ljudi koji podrzavaju Obamu su protiv bezrezervne americke podrske Izraelu, ali isto tako vecini Amerikanaca izraelsko-palestinski konflikt nije najvaznija stvar o kojoj razmisljaju kad glasaju. Americka politika je pod uticajem jakog jevrejskog lobija, za razliku od njih Arapi u Americi nemaju nikakvog uticaja. Sve je do para, sposobnosti i pozrtvovanja. Koliko znam novaca Arapi imaju. U cemu je onda problem?
O Obami kao predsjedniku vise kad postane - predsjednik.
Do tad, kao da gledam konflikt u Gazi ce prestati.
Palo mi je na pamet kako je Bush prije godinu dana pokrenuo inicijativu da razrijesi izraelsko-palestinski konflikt do kraja svog mandata. Mozda je ova akcija Izraelaca dio tog konacnog rijesenja.
Evo nesto malo o tome kako stvari funkcionisu kad su lobiji u pitanju, ovaj intervju je frisak i mislim da je relevantan za ovu temu i bosanskohercegovacku perspektivu. Znaci u fokusu sljedeceg intervjua je Elmina Kulasic, izvrsna direktorica Bosnjacko-Americkog Savjetodavnog vijeca za BiH. I kao sto je rekla u ovom intervju - koliko para toliko i muzike. Mnogi mozda i znaju sve ovo i ovde ali ja cu sad kao @veleposlanik da postavim intervju u informativne svrhe
Iznimno nam je zadovoljstovo imati priliku predstaviti vam gospodjicu Elminu Kulasic, izvrsnog direktora Bosnjacko-americkog Savjetodavnog vijeca za Bosnu i Hercegovinu. U tu svrhu prenosimo interview napravljen sa njom a objavljen u listu "Sabah" 5. novembra 2008. .g
RAZGOVOR S POVODOM - Sabah
Gospdice Kulasic, mozete li nam ukratko reci razloge Vaseg profesionalnog angazmana u Savjetodavnom vijecu te kako je do toga doslo.
Negdje pocetkom ove (2007.) godine Savjetodavno vijece se oglasilo namjerom otvaranja pozicije izvrsnog direktora. S obzirom da sam vec tada izvjesno vrijeme bila volonterski ukljucena u neke od aktivnosti Savjetodavnog vijeca u Cikagu te znajuci sa kakvim se sve izazovima Savjetodavno vijece susrece, ta mi se vijest ucinila vrlo interesantnom. Pocevsi od par rezolucija u Americkom kongresu preko formiranja Kluba prijatelja kongresmena u Americkom kongresu (Bosnian Caucus), aktivnom ucescu na raznim konferencijama koje se ticu BiH i Balkana, vrlo je lahko bilo uvidjeti siroku lepezu aktivnosti Savjetodavnog vijeca. Njihovi konstantni napori na zastiti istine o BiH u Vasingtonu i promiciji bosnjacke zajednice u Americi su vec uveliko bili prepoznati od nase javnosti, kako ovdje u Americi tako i u BiH. Moja dotadasnja ukljucenost i upucenost u rad nasih lokalnih organizacija u Cikagu kao i volonteski anganzman pri Savjetodavnom vijecu osigurali su mi dobru preporuku za ovu poziciju. Nakon nekoliko intervjua sa clanovima Upravnog odbora ponudena mi je pozicija izvrsnog direktora Bosnjacko-americkog Savjetodavnog vijeca.
S obzirom da ste sada profesionalno angazovani te da to povecava obim aktivnosti Savjetodavnog vijeca, mozete li nam reci kakvi se sve financijski zahtjevi namecu Savjetodavnom vijecu i na koji nacin sve to ostvarujete.
Dopustite mi prije svega da kazem nesto o financijskom okruzenju u kojem radimo. U Vasingtonu postoji preko 30 hiljada lobistickih organizacija gdje se ulazu ogomne sume novaca za promociju politickih, ekonomskih, kulturnih i drugih interesa razlicitih interesnih grupa. Za uspjeh ovakvih aktivnosti, pored ostalog, presudnu ulogu igra suma ulozenog novaca. Dakle poznata izreka "koliko para toliko i muzike" ovdje je itekao primjenjiva. Vazno je takodje, poredenja radi, spomenuti kako iza gotovo svih lobistickih aktivnosti zemalja sa podrucja Balkana stoje njihove vlade sa osiguranim sredstvima iz drzavnog proracuna. S obzirom da je Bosnjacko-americko Savjetodavno vijece nevladina i neprofitna organizacija, ovakav nacin finaciranja nije moguc, cak i kada bi za to postojao politicki konsenzus unutar BiH. Dakle Savjetodavno vijece je iskljucivo oslonjeno na financijsku pomoc kroz donacije pojedinaca i drugih nevladinih organizacija u SAD-u.
Tako je nedavno Turkish Coalition of America (TCA) dodijelila $150.000, matching grant, Savjetodavnom vijecu za podrsku trenutnom radu te za prosirenje aktivnosti. Ovaj trogodisnji grant je uvjetovan ucescem BiH dijaspore u SAD-u u istom iznosu. Dakle, za svaki donirani dolar od strane dijaspore TCA ce na nas racun uplatiti svoj dolar. Ova velikodusna pomoc od strane TCA je podstakla jos tjesnju suradnju bosnjacke i turske zajednice u SAD-u te omogucila Savjetodavnom vijecu da nastupi jos energicnije u promociji interesa Bosne i Hercegovine.
Naravno, kao i uvijek do sada, zajednice u Cikagu i St. Luisu su nam prve izasle u susret. Do sada smo za 2008. godinu dobili preko $50.000 od dijaspore koja je jos jednom dokazala neizmjernu pozrtvovanost za interest BiH i samim tim nam omogucila punih iznos od $50.000 od TCA. Poređenja radi, entitet Republika Srpska placa profesionalnu lobisticku firmu u iznosu oko $1.4 miliona godisnje, sto je priblizno $120.000 mjesecno. Kao sto vidite budzet drugih lobija je visestruko veci od naseg ali nas to ni u kom slucaju ne pokolebava u namjeri zastite i promovisanja istine o BiH u Vasingtonu. Sve ovo je takode dobar pokazatelj da nasa dijaspora polako izlazi iz okova nastalh agresijom i gencidom te preuzima mnogo aktivniju ulogu. Meni je posebno drago sto su nase zajednice i pojedinci postali svjesni cinjenice da se u Vasingtonu jedino uz pomoc profesionalno placenog osoblja mogu efikasno i kontinuirano zastupati sopstveni interesi i utjecati na promjene stanja. U ime toga zelim ovom prilikom pozdraviti i zahvaliti se svim nasim donatorima koji su imali volje i mogucnosti stati uz nas.
S obzirom da ste kao relativno mlada osoba ukljuceni u sam zizu politickih zbivanja vezanih za BiH u Vasingtonu, mozda bi nasim citaocima a vasim donatorima bilo zanimljivo cuti nesto vise o Vasem cjelokupnom iskustvu prije dolaska u Vasington i angazmana u Savjetodavnom vijecu.
Pa vidite, moja prica pocinje od prilike isto kao i prica vecine nas protjeranih iz BiH. U vrtlogu agresije na BiH, napad na moj rodni Kozarac zapoceo je 24. maja 1992. godine, kada sam sa porodicom, tokom vise od tri sedmice pakla, prolazeci kroz logor Trnopolje preko Karlovca stigla kao izbjeglica u njemacki gradic Halle an der Salle. Tu sam provela vecinu svog djetinjstva, uceci njemacki jezik i pohadajuci prve razrede osnovne skole. Godine 1997. napustajuci Njemacku moja porodica i ja se odlucujemo na preseljenje u Ameriku. To je za mene bila zivotna prekretnica, momenat kada se u jednom strasno teskom djetinstvu pojavio tracak nade za neki bolji zivot. Ali, koliko god je to bila nada jos je vise bio snazan motiv da uradim nesto za domovinu, onu istu koja je zajedno sa mnom izgubila svoju srecu i svoj mir. Ta motivisanost me je uputila na studij politickih nauka na Loyola Universityu Cikagu, gdje sam bila inspirisana i motivisana vaznoscu ideje ljudkih prava i sirenja demokratije. Pored aktivnog ucesca u radu nasih lokalnih organizacija u Cikagu, tokom studija sam imala priliku raditi sa kongresmenkom Janice Schakowsky, koja je usput receno veliki prijatelj bosansko-hercegovacke zajednice u Cikagu. Potom mi se pruzilo zadovoljstvo i privilegija raditi u uredu americkog senatora Dick Durbin-a te u uredu potencijalnog predsjednika SAD-a, senatora Barak Obama-e.
Vas put od Kozarca do ureda senatora Obame je ocigledno bio prepun prepreka dramaticnih dogadaja i velikh izazova. Na koji nacin to svoje, prvenstveno zivotno a potom i profesionalno, iskustvo primjenjujete kao izvrsni direktor Bosnjacko-americkog Savjetodavnog vijeca.
Tog 24. maja 1992. godine, imala sam samo 7 godina i tada nisam u potpunosti mogla razumjeti dogadaje rata i svu razmjeru zlocina koji se nadvio nad nama. Ubijanje civila, djece i staraca, silovanje zena te razaranje tkiva hiljadugodisnjg suzivota potaknuto agresijom i okrunjeno genocidom za mene danas imaju dimenziju Holokausta. Iako se onaj Holokaust, za koji cijeli svijet zna, desio prije vise od 50 godina i dan danas se pronalaze pocinioci zlocina i sudi im se a gotovo svako dijete u skoli zna osnovne istorijske cinjenice tog mracnog dijela ljudke istorije. Kako bi bila malo slikovitija, reci cu da je moja zivotna misija da svaka osoba sa kojom razgovaram zna za Srebrenicu, Prijedor, Visegrad, Focu, Bihac, Sarajevo, itd. i da je u stanju tu pricu prenijeti na druge a ti drugi na neke trece, itd. Meni je jako drago da mi se pruzila prilika da kroz Savjetodavno vijece, a uz pomoc ostalih koji tamo nesebicno rade volonterski jos od 2005. godine, mogu poceti ispunjavati tu svoju misiju. Vasington je svjetska politicka metropola, mjesto gdje se okuplja sva politicka elita i gdje se donose vazne odluke kako za svijet tako i za BiH. Ako nas tamo nema, drugi ce umjesto nas pricati svoju pricu. Dakle nas se glas tamo mora cuti, i cuje se. Moji svakodnevni susreti u Americkom kongresu i drugim vladinim i nevladinim institucijama, sa kreatorima americke politike naspram BiH su jedan od nacina sirenja istine o BiH. Naravno tu je jos niz drugih edukativnih aktivnosti koje su usmjerene u istom pravcu. Dakle, cilj je da se genocid vise nikad ne ponovi te da se BiH izgradi kao prosperitetna drzava bez etnickih ili bilo kojih drugih diskriminirajucih podjela, sa svojim mjestom u Europskoj uniji i NATO-u.
Recite nam jos za kraj ovog razgovora kako je proteklo ovih nekoliko mjeseci Vaseg radu u Savjetodavnom vijecu, koje su to aktivnosti obiljezile ovaj period i kakvi su Vam planovi za ubuduce.
Sam pocetak moga rada u Savjetodavnom vijecu, tacnije prvi mjesec dana, je obiljezilo vise od 50 sastanaka odrzanih u Američkom kongresu. Svrha ovih sastanaka je najvecim djelom bila medusobno upoznavanje sa celnim ljudima ureda kongresmena i senatora. Nadalje, obavila sam mnogobrojne sastanke sa predstavnicima State Department-a, kao i sa predstavnicima raznih vladinih i nevladinih organizaijca sa kojima planiramo ili vec imamo zajednicke projekte. S druge strane, nastojim se sto bolje upoznati sa sto vecim brojem nasih lokalnih zajednica sirom amerike te nosiocima njihovih aktivnosti, od koji su mnogi vec ukljuceni u mrezu djelovanja Bosnjacko-americkog Savjetodavnog vijeca.
Jedan od trenutno dva najveca projekta sa kojima je preokupirano Savjetodavno vijece je rezolucija o ustavnim promjenama u BiH u Americkom kongresu (H. R. 679) koju je Savjetodavno vijece iniciralo te u saradnji sa nasom dijasporom, sto pojedincima sto lokalnim zajednicama, za sada uspjelo osigurati podrsku 27 americkih kongresmena. Ovaj je proces je u toku i na njemu se radi intenzivno. Nas drugi veliki projekat je Klub prijatelja BiH u Američkom kongresu (Bosnian Caucus). Klub trenutno broji 28 clanova kongresmena i senatora. I u ovaj projekat je aktivno ukljucena nasa dijaspora, pa bih stoga iskoristila priliku i jos jednom pozvala sve pojedince i nase lokalne zajednice, a ciji kongresmeni jos uvijek nisu clanovi ovog kluba, da se aktiviraju i pridobiju njihovo uclanjenje. Svrha ovog kluba je da se americki kongresmeni okupe i fokusiraju na vazna pitanja vezana za buducnost BiH.
Sto se tice ostalih aktivnost spomenut cu samo neke od njih. Po prvi put do sada ove smo godine u Americkom kongresu organizovali komemoraciju povodom obiljezavanja godisnjice genocida u Srebrenici gdje su se prisutni imali priliku upisati u knjigu zalosti. Sve ovo je bilo popraceno izjavama mnogobrojnih kongresmena i senatora u kojima su se pored Srebrenice spomenula i ostala mjesta sirom BiH u kojima je pocinjen genocid nad Bosnjacima. Nadalje, u procesu smo realizovanja raznovrsnih projekata u saradnji sa nekoliko nevladinih organizacija kao sto su njemacka organizacija Heinirch Boell Foundacija, zatim The Holoucoust Memorial Museum, Woodrow Wilson Center, German Marshall Fund, te mnoge druge organijazije koje promovisu demokratiju i obrazovanje, pogotovo na Balkanu. Tako smo u saradnji sa Heinrich Boell Foundation, takode po prvi put na Capitol Hill-u, prikazali kratkometrazni film "In the Name of the Son". Predstavi je prisustvovao i sam scenarista i reziser ovog kratkometraznog filma, gosopdin Harun Mehmedinovic. Film je takođe uz nas angazman prikazan i na cuvenom Georgetown University u Vasingtonu. Nadalje, u saradnji sa vec spomenutom Turkish American Coalition uspostavili smo Internship Program u Americkom kongresu za nase studente u Americi. Za ljetnji semestar 2009. godine osigurane su cetiri stipendije od po $750. Koristim ovu priliku da pozovem sve nase zainteresovane studente da apliciraju za ovaj program, kako bi postali "ambasadori" BiH i takodje dobili jedinstveno priliku da steknu iskustvo kroz rad u Americkiom kongresu. Uskoro cemo o ovome objaviti javni poziv na nasoj web stranici.
Za kraj bih jos spomenula nekoliko aktivnosti koje izmedju ostalog planiramo provesti u Americkom kongresu u narednih sest mjeseci. Jedna od njih je organizovanje predavanja gospodina Ermina Sinanovica, profesora na Americkoj mornarickoj akademiji, na temu Islam u Evropi. Zatim planiramo u Americkom kongresu organizovati ispracajni skup povodom odlaska gospdje Bisere Turkovic sa duznosti ambasadora BiH u SAD-u. Izlozba pod nazivom "Prijedor: Lives from the Bosnian Genocide", biti ce postavljena kako na Capitol Hill-u (Americkom kongresu) tako i na cetiri razlicita univerziteta u Vasingtonu te se nadamo da ce joj krajnje odrediste biti Holocaust Memorial Museum u Vasingtonu. Namjera nam je takodje organizovati "Dan bosanskih zena" na Capitol Hill-u sa motivom majki koje se poslije rata bore za prosperitetniji zivot svojih porodica, izradom nasih tradicionalnih bosanskih proizvoda heklanjem i vezom. Takodje cemo ponovo organizovati Srebrenica Memorial kada planiramo pozvati g. Hasana Nuhanovica kao govornika.
Za kraj bih, ako mi dozvolite, jos jednom istaknula posvecenost Bosnjacko-americkog Savjetodavnog vijeca i bezrezervni angazmanu njegovih clanova na promociji istine o BiH te bih pozvala sve zainteresovane da se pridruze nasim aktivnostima svojim aktivnim ucescem u radu na nasim mnogobrojnim projektima. Samo zajedno mozemo doprinjeti afirmaciji BiH, promovisanju istine i uklanjanja nepravednih rjesenja koja danas opterecuju nasu domovinu i narod u njoj.
The first of 20,000 to 30,000 additional U.S. troops are scheduled to arrive in Afghanistan next month to re-win the war George W. Bush neglected to finish in his eagerness to start another one. However, "winning" the military campaign against the Taliban is the lesser half of the story.
Going into Afghanistan, the Bush administration called for a political campaign to reconstruct the country and thereby establish the authority of a stable, democratic Afghan central government. It was understood that the two campaigns -- military and political/economic -- had to go forward together; the success of each depended on the other. But the vision of a reconstructed, peaceful, stable, democratically governed Afghanistan faded fast. Most Afghans now believe that it was nothing but a cover story for the Bush administration's real goal -- to set up permanent bases in Afghanistan and occupy the country forever.
Whatever the truth of the matter, in the long run, it's not soldiers but services that count -- electricity, water, food, health care, justice, and jobs. Had the U.S. delivered the promised services on time, while employing Afghans to rebuild their own country according to their own priorities and under the supervision of their own government -- a mini-Marshall Plan -- they would now be in charge of their own defense. The forces on the other side, which we loosely call the Taliban, would also have lost much of their grounds for complaint.
Instead, the Bush administration perpetrated a scam. It used the system it set up to dispense reconstruction aid to both the countries it "liberated," Afghanistan and Iraq, to transfer American taxpayer dollars from the national treasury directly into the pockets of private war profiteers. Think of Halliburton, Bechtel, and Blackwater in Iraq; Louis Berger Group, Bearing Point, and DynCorp International in Afghanistan. They're all in it together. So far, the Bush administration has bamboozled Americans about its shady aid program. Nobody talks about it. Yet the aid scam, which would be a scandal if it weren't so profitable for so many, explains far more than does troop strength about why, today, we are on the verge of watching the whole Afghan enterprise go belly up.
What's worse, there's no reason to expect that things will change significantly on Barack Obama's watch. During the election campaign, he called repeatedly for more troops for "the right war" in Afghanistan (while pledging to draw-down U.S. forces in Iraq), but he has yet to say a significant word about the reconstruction mission. While many aid workers in that country remain full of good intentions, the delivery systems for and uses of U.S. aid have been so thoroughly corrupted that we can only expect more of the same -- unless Obama cleans house fast. But given the monumental problems on his plate, how likely is that?
The Jolly Privateers
It's hard to overstate the magnitude of the failure of American reconstruction in Afghanistan. While the U.S. has occupied the country -- for seven years and counting -- and efficiently set up a network of bases and prisons, it has yet to restore to Kabul, the capital, a mud brick city slightly more populous than Houston, a single one of the public services its citizens used to enjoy. When the Soviets occupied Afghanistan in the 1980s, they modernized the education system and built power plants, dams, factories, and apartment blocs, still the most coveted in the country. If, in the last seven years, George W. Bush did not get the lights back on in the capital, or the water flowing, or dispose of the sewage or trash, how can we assume Barack Obama will do any better with the corrupt system he's about to inherit?
Between 2002 and 2008, the U.S. pledged $10.4 billion dollars in "development" (reconstruction) aid to Afghanistan, but actually delivered only $5 billion of that amount. Considering that the U.S. is spending $36 billion a year on the war in Afghanistan and about $8 billion a month on the war in Iraq, that $5 billion in development aid looks paltry indeed. But keep in mind that, in a country as poor as Afghanistan, a little well spent money can make a big difference.
The problem is not simply that the Bush administration skimped on aid, but that it handed it over to for-profit contractors. Privatization, as is now abundantly clear, enriches only the privateers and serves only their private interests.
Take one pertinent example. When the inspectors general of the Pentagon and State Department investigated the U.S. program to train the Afghan police in 2006, they found the number of men trained (about 30,000) to be less than half the number reported by the administration (70,000). The training had lasted eight weeks at most, with no in-the-field experience whatsoever. Only about half the equipment assigned to the police -- including thousands of trucks -- could be accounted for, and the men trained were then deemed "incapable of carrying out routine law enforcement work."
The American privateer training the police -- DynCorp -- went on to win no-bid contracts to train police in Iraq with similar results. The total bill for American taxpayers from 2004 to 2006: $1.6 billion. It's unclear whether that money came from the military or the development budget, but in either case it was wasted. The inspectors general reported that police incompetence contributed directly to increased opium production, the reinvigoration of the Taliban, and government corruption in general, thoroughly subverting much ballyhooed U.S. goals, both military and political.
In the does-no-one-ever-learn category: the latest American victory plan, announced in December, calls for recruiting and rearming local militias to combat the Taliban. Keep in mind that hundreds of millions of dollars, mostly donated by Japan, have already been spent to disarm local militias. A proposal to rearm them was soundly defeated last fall in the Afghan Parliament. Now, it's again the plan du jour, rubber-stamped by Afghan President Hamid Karzai.
Afghans protest that such a plan amounts to sponsoring civil war, which, if true, would mean that American involvement in Afghanistan might be coming full circle -- civil war being the state in which the U.S. left Afghanistan at the end of our proxy war against the Soviet Union in the 1980s. American commanders, however, insist that they must use militias because Afghan Army and police forces are "simply not available." Maj. Gen. Michael S. Tucker, deputy commander of American forces, told the New York Times, "We don't have enough police, [and] we don't have time to get the police ready." This, despite the State Department's award to DynCorp last August of another $317.4 million contract "to continue training civilian police forces in Afghanistan," a contract DynCorp CEO William Ballhaus greeted as "an opportunity to contribute to peace, stability and democracy in the world [and] support our government's efforts to improve people's lives."
America First
In other areas less obviously connected to security, American aid policy is no less self-serving or self-defeating. Although the Bush administration handpicked the Afghan president and claims to want to extend his authority throughout the country, it refuses to channel aid money through his government's ministries. (It argues that the Afghan government is corrupt, which it is, in a pathetic, minor league sort of way.)
Instead of giving aid money for Afghan schools to the Ministry of Education, for example, the U.S. Agency for International Development (USAID) funds private American contractors to start literacy programs for adults. As a result, Afghan teachers abandon the public schools and education administrators leave the Ministry for higher paying jobs with those contractors, further undermining public education and governance. The Bush administration may have no particular reason to sabotage its handpicked government, but it has had every reason to befriend private contractors who have, in turn, kicked back generously to election campaigns and Republican coffers.
There are other peculiar features of American development aid. Nearly half of it (47%) goes to support "technical assistance." Translated, that means overpaid American "experts," often totally unqualified -- somebody's good old college buddies -- are paid handsomely to advise the locals on matters ranging from office procedures to pesticide use, even when the Afghans neither request nor welcome such advice. By contrast, the universally admired aid programs of Sweden and Ireland allocate only 4% and 2% respectively to such technical assistance, and when asked, they send real experts. American technical advisors, like American privateers, are paid by checks -- big ones -- that pass directly from the federal treasury to private accounts in American banks, thus helping to insure that about 86 cents of every dollar designated for U.S. "foreign" aid anywhere in the world never leaves the U.S.A.
American aid that actually makes it abroad arrives with strings attached. At least 70% of it is "tied" to the purchase of American products. A food aid program, for example, might require Afghanistan to purchase American agricultural products in preference to their own, thus putting Afghan farmers out of business or driving even more of them into the poppy trade. (The percentage of aid from Sweden, Ireland, and the United Kingdom that is similarly tied: zero.)
Testifying before a congressional subcommittee on May 8, 2001, Andrew Natsios, then head of USAID, described American aid as "a key foreign policy instrument [that] helps nations prepare for participation in the global trading system and become better markets for U.S. exports." Such so-called aid cuts American business in right from the start. USAID has even developed a system for "preselecting" certain private contractors, then inviting only those preselected companies to apply for contracts the agency wants to issue.
Often, in fact, only one of the preselected contractors puts in for the job and then -- if you need a hint as to what's really going on -- just happens to award subcontracts to some of the others. It's remarkable, too, how many former USAID officials have passed through the famed revolving door in Washington to become highly paid consultants to private contractors -- and vice versa. By January 2006, the Bush administration had co-opted USAID altogether. The once independent aid agency launched by President Kennedy in 1961 became a subsidiary of the State Department and a partner of the Pentagon.
Oh, and keep in mind one more thing: While the private contractors may be in it for the duration, most employees and technical experts in Afghanistan stay on the job only six months to a year because it's considered such a "hardship post." As a result, projects tend not to last long and to be remarkably unrelated to those that came before or will come after. Contractors collect the big bucks whether or not the aid they contracted to deliver benefits Afghans, or even reaches them.
These arrangements help explain why Afghanistan remains such a shambles.
The Afghan Scam
It's not that American aid has done nothing. Check out the USAID website and you'll find a summary of what is claimed for it (under the glorious heading of "Afghanistan Reborn"). It will inform you that USAID has completed literally thousands of projects in that country. The USAID loves numbers, but don't be deceived by them. A thousand short-term USAID projects can't hold a candle to one long, careful, patient program run, year after year, by a bunch of Afghans led by a single Swede.
If there has been any progress in Afghanistan, especially in and around Kabul, it's largely been because two-thirds of the reconstruction aid to Afghanistan comes from other (mostly European) countries that do a better job, and partly because the country's druglords spend big on palatial homes and services in the capital. But the one-third of international aid that is supposed to come from the U.S., and that might make a critical difference when added to the work of others, eternally falls into the wrong pockets.
What would Afghans have done differently, if they'd been in charge? They'd have built much smaller schools, and a lot more of them, in places more convenient to children than to foreign construction crews. Afghans would have hired Afghans to do the building. Louis Berger Group had the contract to build more than 1,000 schools at a cost of $274,000 per school. Already way behind schedule in 2005, they had finished only a small fraction of them when roofs began to collapse under the snows of winter.
Believe me, given that same $274,000, Afghans would have built 15 or 20 schools with good roofs. The same math can be applied to medical clinics. Afghans would also have chosen to repair irrigation systems and wells, to restore ruined orchards, vineyards, and fields. Amazingly enough, USAID initially had no agricultural programs in a country where rural subsistence farmers are 85% of the population. Now, after seven years, the agency finally claims to have "improved" irrigation on "nearly 15%" of arable land. And you can be sure that Afghans wouldn't have chosen -- again -- the Louis Berger Group to rebuild the 389-mile long Kabul/Kandahar highway with foreign labor at a cost of $1 million per mile.
As things now stand, Afghans, as well as Afghan-Americans who go back to help their homeland, have to play by American rules. Recently an Afghan-American contractor who competed for reconstruction contracts told me that the American military is getting in on the aid scam. To apply for a contract, Afghan applicants now have to fill out a form (in English!) that may run to 50 pages. My informant, who asked to remain anonymous for obvious reasons, commented that it's next to impossible to figure out "what they look for." He won a contract only when he took a hint and hired an American "expert" -- a retired military officer -- to fill out the form. The expert claimed the "standard fee" for his service: 25% of the value of the contract.
Another Afghan-American informed me that he was proud to have worked with an American construction company building schools with USAID funds. Taken on as a translator, he persuaded the company not only to hire Afghan laborers, but also to raise their pay gradually from $1.00 per day to $10.00 per day. "They could feed their families," he said, "and it was all cost over-run, so cost didn't matter. The boss was already billing the government $10.00 to $15.00 an hour for labor, so he could afford to pay $10.00 a day and still make a profit." My informant didn't question the corruption in such over-billing. After all, Afghans often tack on something extra for themselves, and they don't call it corruption either. But on this scale it adds up to millions going into the assumedly deep pockets of one American privateer.
Yet a third Afghan-American, a businessman who has worked on American projects in his homeland, insisted that when Bush pledged $10.4 billion in aid, President Karzai should have offered him a deal: "Give me $2 billion in cash, I'll kick back the rest to you, and you can take your army and go home."
"If Karzai had put the cash in an Afghan bank," the businessman added, "and spent it himself on what people really need, both Afghanistan and Karzai would be in much better shape today." Yes, he was half-joking, but he wasn't wrong.
Don't think of such stories, and thousands of others like them, as merely tales of the everyday theft or waste of a few hundred million dollars -- a form of well-organized, routine graft that leaves the corruption of Karzai's government in the shade and will undoubtedly continue unremarked upon in the Obama years. Those multi-millions that will continue to be poured down the Afghan drain really represent promises made to a people whose country and culture we have devastated more than once. They are promises made by our government, paid for by our taxpayers, and repeatedly broken.
These stories, which you'll seldom hear about, are every bit as important as the debates about military strength and tactics and strategy in Afghanistan that dominate public discourse today. Those promises, made in our name, were once said to be why we fight; now -- broken -- they remind us that we've already lost.
jeza u ledja wrote:Ja se nesto ne sjecam da je Obama ikad nesto izjavljivao protiv Izraela, niti se nesto ne sjecam da je iko od nas spomenuo nesto suprotno od tog.
Vecina ljudi koji podrzavaju Obamu su protiv bezrezervne americke podrske Izraelu, ali isto tako vecini Amerikanaca izraelsko-palestinski konflikt nije najvaznija stvar o kojoj razmisljaju kad glasaju. Americka politika je pod uticajem jakog jevrejskog lobija, za razliku od njih Arapi u Americi nemaju nikakvog uticaja. Sve je do para, sposobnosti i pozrtvovanja. Koliko znam novaca Arapi imaju. U cemu je onda problem?
O Obami kao predsjedniku vise kad postane - predsjednik.
Do tad, kao da gledam konflikt u Gazi ce prestati.
Palo mi je na pamet kako je Bush prije godinu dana pokrenuo inicijativu da razrijesi izraelsko-palestinski konflikt do kraja svog mandata. Mozda je ova akcija Izraelaca dio tog konacnog rijesenja.
nije problem u AMERIČKOJ podršci Obami,nego podršci i diskusiji na ovoj temi i podršci forumaša.Nije sporna ni podrška,izbor je kao i mnogo što šta stvar ukusa o kojem se ne raspravlja,problem je u nerazumjevanju izbora i kreiranja izbora,predsjkednika u Americi,i svijetu. Pa zato su i napisane 172 strane,uglavnom riječi hvale,neodmjerene i neutemeljene,a svaka drukčija tvrdnja je dočekivana na nož.Evo i sada se obrće i izvrče.Pa normalno da ne vidiš u čemu je problem prošitaj svoje filipike Obami i diskusije pa češ shvatiti.Da bi ti bilo lakše ja ti opet ponavljam, samo jedan u Diznijevoj galeriji,meni najsličniji Miki Mausu,a otprilike toliki mu je njegov lični,nezavisni uticaj.
Ja se izvinjavam prozvanim,nemam namjeru tražiti njihove postove,ali malo više korektnosti na drugim temama ,koje su u korelaciji sa Obamom-nazvati prave stvari pravim imenom.Konkretno za nasilje u Gazi optuživati sviju,boriti se do zadnjeg Palestinca tamo,a nijednom riječju ne spomenuti planetarnu zvijezdu,nadu čovječanstva,genija ,za mene je degutantna.O Obami će se još čuti,šta će uraditi za 24.12 2012g,uglavnom prema NJIME neće pogriješiti,a mi ....
Ako hoces da kazes da je Obama gori, ili da je isti. Onda predlozi smislenu alternativu.
Ako govorimo o podrsci Izraelu, onda procitaj sta je unazad receno i vidjeces da je Obama i ranije davao podrsku Izraelu i da niko to nije poricao. Da li nam je izraelsko-palestinski sukob najvaznija stvar na svijetu - nije. Postoje druge stvari za koje ocekujemo promjenu. Ako ne budemo u pravu, ok, boze moj. Ali o tome mozemo raspravljati tek kad ga vidimo na djelu.
tvoj optimizam je tipa,dok je ovaca-biće i vune.Ovo smo raspravljali na 172 strane,fazon je što nijedan predsjednik nije niti će biti biran,kako ste vi to zamišljali.Prije 4 mjeseca smo vam to isto tvrdili i vreme će pokazati,ne likujem,jer će biti razočarajuće.Učinio je već sada gore,nego što smo onda nabrajali,fali samo najmlađi Đeb Buš i Monika.Sa Irakom je potpisan ugovor do 2010g,znači i od Iraka ništa,Izrael si sam rekao,e jest danas nagovještuje Guantanamo,pa normalno,svi su ionako otišli.E sada se baja o ekonomskoj krizi,kao on je tu,mlad poletan,a ima iskusne savjetnike.Ista mantra za budale pod šatorom,radnike na ulici i forumaše.Lova i uticaj nije kod njega i tačka,a i koja bi budala nekom to prepustila.Šou može krenuti,prvo inaguracija,pa prikaz kućnog ljubimca,pa posjeti okolo,pa dolaze njemu a svi u Monika pozi u Ovalnom uredu,da im šapne koju pametnu,a kome šta i da i u to 2012g.E tu je kvaka,dugo čekat ,igre se već sada igraju,kako će se okončati,vidječemo.
tvoj optimizam je tipa,dok je ovaca-biće i vune.Ovo smo raspravljali na 172 strane,fazon je što nijedan predsjednik nije niti će biti biran,kako ste vi to zamišljali.Prije 4 mjeseca smo vam to isto tvrdili i vreme će pokazati,ne likujem,jer će biti razočarajuće.Učinio je već sada gore,nego što smo onda nabrajali,fali samo najmlađi Đeb Buš i Monika.Sa Irakom je potpisan ugovor do 2010g,znači i od Iraka ništa,Izrael si sam rekao,e jest danas nagovještuje Guantanamo,pa normalno,svi su ionako otišli.E sada se baja o ekonomskoj krizi,kao on je tu,mlad poletan,a ima iskusne savjetnike.Ista mantra za budale pod šatorom,radnike na ulici i forumaše.Lova i uticaj nije kod njega i tačka,a i koja bi budala nekom to prepustila.Šou može krenuti,prvo inaguracija,pa prikaz kućnog ljubimca,pa posjeti okolo,pa dolaze njemu a svi u Monika pozi u Ovalnom uredu,da im šapne koju pametnu,a kome šta i da i u to 2012g.E tu je kvaka,dugo čekat ,igre se već sada igraju,kako će se okončati,vidječemo.
Kako nije biran? Ljudi izasli i birali. Hajd ti dokazi suprotno pa cu ti vjerovat.
Prije 4 mjeseca mnogi od vas su govorili upravo suprotno - da Obama nece biti izabran. Kad ste skontali da je to vrlo moguce okrenuli ste pricu. Da je izabran ne znam ko vi bi mu nasli manu. Sa Irakom vidjecemo, Obama je govorio o postepenom povlacenju do kraja 2009-e, ali sa ostankom nekih trupa. Bila je jos prije godinu dana debata izmedju njega i Clintonove te Edwardsa, tacno se sjecam kako su ovo drugo dvoje govorili o potpunom izlasku iz Iraka te napadali Obamu. Za Izrael sve je vec receno. Za Guantanamo, neko je neki dan prenio vijest da se kao necka. Medjutim ja cuo juce na radiju da postoji mogucnost da potpise 'gasenje' Guantanama vec prvu sedmicu u officeu. Za ekonomsku krizu vidjecemo, nije da tebe to zanima pretjerano.
Za sve - vidjecemo. Nije jos ni postao predsjednik. Kad dodje vakat, mozemo smisleno razgovarat o tome.
stvarno si licemjer,pa ti ne znaš kako bi se sada vadio,gdje je sada širina demokratske diskusije.Sitnim jezičkim podvalama,prikrivaš svoj stav ,iz posta u post vrludaš.Ja znam da nikad nisam tvrdio ništa za izbor Obame u smislu izbora,već da je bilo koji izabrani igrač iste ekipe.Citirao sam ti Rokfelera , mišljenje o trci konja.Pa čovječe ti bi i sad da ti se nešto dokazuje,naravno da su bili izbori,ali za raju,za ovce,davno prije je odlučen pobjednik.Jesi čuo da za izbor Miss,žiri i učesnice prije finalne večeri znaju pobjednika,ostalo je šou.Show must go on.Najbolje je neznati,ne saslušati,probati shvatiti,a tvrdokorno braniti svoj stav i živjeti u nadi.Nema veze proći će i 20 januar,pratiti ćemo mi Miki Mausa zajedno u njegovoj borbi protiv nepravde,a za interes malih,sretnih ljudi koji su ga izabrali.
ne znam gdje bih ovo mogao staviti, mislim da se najbolje uklapa na ovoj temi. ovaj pas govori istinu, to stoji. ali pravi osnovnu gresku u koracima: nismo svi (i nadam se da ne zelimo biti) tudji kolonizatori i zlocinci kao sto je njegova zemlja. vrijedi pogledati i ovu marvu (Scott Ritter - ime dosta govori o njemu):
stvarno si licemjer,pa ti ne znaš kako bi se sada vadio,gdje je sada širina demokratske diskusije.Sitnim jezičkim podvalama,prikrivaš svoj stav ,iz posta u post vrludaš.Ja znam da nikad nisam tvrdio ništa za izbor Obame u smislu izbora,već da je bilo koji izabrani igrač iste ekipe.Citirao sam ti Rokfelera , mišljenje o trci konja.Pa čovječe ti bi i sad da ti se nešto dokazuje,naravno da su bili izbori,ali za raju,za ovce,davno prije je odlučen pobjednik.Jesi čuo da za izbor Miss,žiri i učesnice prije finalne večeri znaju pobjednika,ostalo je šou.Show must go on.Najbolje je neznati,ne saslušati,probati shvatiti,a tvrdokorno braniti svoj stav i živjeti u nadi.Nema veze proći će i 20 januar,pratiti ćemo mi Miki Mausa zajedno u njegovoj borbi protiv nepravde,a za interes malih,sretnih ljudi koji su ga izabrali.
_veleposlanik wrote:ne znam gdje bih ovo mogao staviti, mislim da se najbolje uklapa na ovoj temi. ovaj pas govori istinu, to stoji. ali pravi osnovnu gresku u koracima: nismo svi (i nadam se da ne zelimo biti) tudji kolonizatori i zlocinci kao sto je njegova zemlja. vrijedi pogledati i ovu marvu (Scott Ritter - ime dosta govori o njemu):
Tip je ubo svaku, ne znam cemu ta tvoja tolika osuda, prema ovom clipu i onome sto sam potrazio po netu tip je zestok kriticar americke vanjske politike i ovo sto sam odgledao/procitao, svaka mu je na mjestu. Behold:
hvala ti covjece, vidis, pogrijesio sam sa ovim likom......
slozices se da po videu koji sam postirao ispada veliki vojno nastrojeni kolonizator koji daje Evropi lekcije kako se treba ponasati u svijetu (militarno gledajuci). takodjer govori da se zalaze za jedinstvenu Evropu, koja je samo kcerka majke globalizacije, pa me je i to natjeralo na osudu. medjutim, nisam znao za ovo njegovo zalaganje i osudu americkog imperijalizma i potrosackog drustva od kojeg je sacinjena... cim sam procitao da je zaslanik UNa pomislio sam jos jedan igrach, medjutim, ovaj je u najmanju ruku chudan tip.
ima materijala i potencijala, ali sta ce od istog uraditi to je samo do nje 
odnosno nije dokazano da je netachna...
( nuklearni Iran te Pakistan?, Rusija ? Gruzija ?)
