Forum Klix.ba

Sarajevo_Grad wrote:Je li ti znaš njegovu biografiju i općenito šta je Kiko prošao kroz život? A šta je trebao? Pisati o cvijeću i sreći dok su mu, recimo, ubijali brata Ešu i dok je hiljade njih ginulo? Dosta pjesama je posvetio tome, ubistvu njegovog brata, nesreći ubijenih i svom ljubavnom životu. Šta je tu pogrešno? Ne mogu vjerovati da se danas pjesnici kao što je Kiko tako oštro osuđuju a da se neki kvazipjesnici koji siju govor mržnje zaboravljaju. Uživam čitajući njegova djela, ali ako ništa, Kiko teži da ka dobrim vremenima i onom starom atmosferom, koja je ujedno bila i mnogo bolja nego ova sad. Uostalom, vidi se da nisi pročitao većinu njegovih pjesama, da ne kažem sve pjesme. Kiko je veliki čovjek i još bolji pjesnik. Bio i ostat će.

Ili je trebao biti poput Miroslava Toholja i Todora Dutine?

Ma ne čitam ja poeziju, učio sam samo one pjesmice napamet koje su se morale učiti u školi ,nego eto ovi Kikini stihovi me motivisaše da napišem ono što napisah.

Ja ako šta pročitam od poezije to pročitam ako neki filozof ili psiholog nečije stihove citira , evo npr. ovi mi se sviđaju,ove Geteove stihove je From citirao u " Imati ili biti".

VLASNIŠTVO
Znam da mi ništa ne pripada
Do misli koja nesmetana Iz duše
mi ističe, I svakog povoljnog
trena, Koji me usudom ljubavi
Pušta dubokom uživanju.

Ma dobro, na prvi pogled svima izgleda previše depresivan i razočaran, ali ima dobrih pjesama, pogotovo ako se pročita više njegovih djela.

za pjesmu ispod. Lijep pozdrav.

Sarajevo_Grad wrote:Ma dobro, na prvi pogled svima izgleda previše depresivan i razočaran, ali ima dobrih pjesama, pogotovo ako se pročita više njegovih djela.

za pjesmu ispod. Lijep pozdrav.

Njemu bi ova Ničeova odgovarala

M o l b a
Poznajem svest ljudi mnogo
I ne znam ko bi sam biti mog'o!
Oko je moje suviše blizu meni —
Ja nisam to što videh, videti želim.
Htedoh već bolje da koristim sebi,
Kada bih mogao dalje da sedim.
Ne tako daleko k'o dušman moj tu!
Daleko već sedi najbliži mi drug —
No izmeđ' tog i mene baš sredina stoji!
Da li pogađate zašto vas ja molim?

pozz

Z v e z d a n i m o r a l

Unapred određen za zvezdani put,
Šta te se zvezdo tiče tama tu?
Kotrljaj se blaženo kroz ovo vreme!
Neka ti njegova beda ne bude breme!
Najudaljenijem svetu sjaj tvoj blista:
Sažaljenje za te treba da bude greh!
Samo jedna zapovest važi za te: budi čista! ( Fridrih Niče).

Richard Feynman wrote:I can live with doubt, and uncertainty, and not knowing. I think it's much more interesting to live not knowing than to have answers which might be wrong. I have approximate answers, and possible beliefs, and different degrees of certainty about different things, but I’m not absolutely sure of anything, and in many things I don’t know anything about, such as whether it means anything to ask why we’re here, and what the question might mean. I might think about a little, but if I can’t figure it out, then I go to something else. But I don’t have to know an answer. I don’t feel frightened by not knowing things, by being lost in a mysterious universe without having any purpose, which is the way it really is, as far as I can tell, possibly. It doesn’t frighten me.

ili

Malaclypse the Younger wrote:It is my firm belief that it is a mistake to hold firm beliefs.

Zar postoji išta osim večeras? Još si suviše budna. Sami smo u ovom krugu svjetlosti. Sami smo u ovom velikom svijetu. Pokušaj, zamisli da ti je lijepo, i da sam ti potreban. Ako se dovoljno uživiš, biće gotovo istina. Meni je već lijepo, potrebnija si mi od vazduha, večeras, uvijek, napolju je ledeno, ničeg nema.

"Zašto smo čudni? – Jesmo li čudni zato što nikome nismo učinili zlo, što nikoga nije zaboljela glava zbog nas, što nikome nismo nanijeli nepravdu? Ili smo čudni što mirno podnosimo nepravdu koja je nama nanesena? I šta bi trebalo da učinimo, pa da ne budemo čudni? Da psujemo, kunemo, da se tužimo, da mrzimo ljude, da o zlu radimo?"

Mesa Selimovic (Tvrđava)

Srećan
Povlačim se u svoju samoću
tamo gde su ljudi moga kova
tamo gde se teško živi noću
od tišine i opasnih snova

Digao sam ruke od skandala
od prošlosti i pogrešnih želja
od lepote, izvora svih zala
od ljubavi i od prijatelja

Povlačim se a ostavljam ljude
u njihovoj zabludi od zlata
da me nađu kad i njima bude
zakucala samoća na vrata.

Duško Trifunović

"Usamljenost smatramo prokletsvom, ali dosezuci mudrost, ucimo da u njoj vidimo blagoslov, moramo da se popnemo na Mont Everest nasih snova i naviknemo se na zivot medju vrhovima usamljenosti, jer ako dusu trazimo medju mnostvom, nalazimo samo bezdusnost."

P. Branton

Poznati italijanski glumac u svojoj 70-toj godini snima još jedan film, ovaj put kao režiser. Kaže da je za njega film igra, zabava, mašta, ludost, radoznalost.Smatra da je spavanja gubitak vremena. ovih dana dok snima film spava samo po dva sata dok ga ne završi.
U intervjuu koji ja dao ovom prilikom kaže i ovo:

"Poslije 170 filmova u kojima sam glumio, od radnika do mafijaškog bosa, od suca do mladog zaljubljenog čovjeka koristim film kao lični izazov vremenu koje prolazi, strahu od smrti, i da razmislim o smislu samog postojanja".

pa nastavlja:

"Ko se boji smrti u stvarnosti strah ga je od života.
To nema smisla. Slučajnost života je tako lijepa. Nikad ne znaš šta ti se može desiti za jedan sat, za jedan minut.
Ovo je za mnoge strašno. Za mene je divno.To je motor svega.
Na kraju, umrijeti i nije tako tragično.S obzirom da svi znamo da će se to svima desiti prije ili kasnije treba imati dozu radoznalosti i za to, misliti na to kao na neko otkriće.

fatamorgana wrote:
Na kraju, umrijeti i nije tako tragično.S obzirom da svi znamo da će se to svima desiti prije ili kasnije treba imati dozu radoznalosti i za to, misliti na to kao na neko otkriće.

"Ovaj život je veliki i bezazleni brod, a ja zagrcnut od vazduha i pića, kuvam ručak u kompasu i nikako mi ne priliči da noćim u istim lukama. I sav sam divalj od sreće što sam izneo glavu iz prošlih i budućih krvoprolića, preobraćen u ludu, u pesničku životinju, koja sve pipa u snovima, a mašta samo rukama."

Mika Antić

...nikada nemoj dati sebe cijelog, jer nećeš imati šta da dodaš, a tražiće se!

Sarajevo_Grad wrote:

Sem smrti
meni se već sve dogodilo.

Mogu obići još koju zemlju,
mogu steći još kojeg prijatelja,
mogu (zašto ne?) dobiti neki orden
(bio bi to prvi orden u mom životu)
ali
sve u svemu
sem smrti
meni se već sve dogodilo.

To da svojim odlaskom
ne ranim one koje volim i one koji me vole
jedina je stvar
koja me još drži za ovaj život.

Kiko Sarajlić. Unikatni.

ubi me na sabahu

lavorpunvode wrote:

Sarajevo_Grad wrote:

Sem smrti
meni se već sve dogodilo.

Mogu obići još koju zemlju,
mogu steći još kojeg prijatelja,
mogu (zašto ne?) dobiti neki orden
(bio bi to prvi orden u mom životu)
ali
sve u svemu
sem smrti
meni se već sve dogodilo.

To da svojim odlaskom
ne ranim one koje volim i one koji me vole
jedina je stvar
koja me još drži za ovaj život.

Kiko Sarajlić. Unikatni.

ubi me na sabahu

Moram.

"Da li znate da u godini postoje samo dva dana u kojima ne možete ništa učiniti?
Jedan se zove juče, drugi se zove sutra.
Zato je danas pravi dan za: sanjarenje, razumijevanje, osmjehe i vjerovanje u to što činimo..."

Više je ne volim, zaista, ali koliko sam je volio.
Moj glas je iskao vjetar da joj dodirne uho.
Drugome. Pripast će drugome.
Kao prije mojih poljubaca.
Njen glas, njeno sjajno tijelo, njene beskrajne oči.
Više je ne volim, zaista, a možda je ipak volim.
Tako je kratka ljubav, a tako pust je zaborav.

Pablo Neruda

"Nikada više ne planiram. Ja samo živim ovaj život. Ponekad kako želim, ponekad kako moram. Sitnice mi boje život. Sitnice su sreća. Zato ja volim male stvari. I velike torbe. Svuda ih sa sobom nosim, jer sebi dugujem još po neku šetnju između očekivanog i neplaniranog ."

Ivo Andrić

Entropio wrote:"Nikada više ne planiram. Ja samo živim ovaj život. Ponekad kako želim, ponekad kako moram. Sitnice mi boje život. Sitnice su sreća. Zato ja volim male stvari. I velike torbe. Svuda ih sa sobom nosim, jer sebi dugujem još po neku šetnju između očekivanog i neplaniranog ."

Ivo Andrić

"Svi kažu da ljubav boli, što je pogrešno. Samoća boli. Odbijanje boli. Gubitak nekoga boli. Želja boli. Svi zbunjuju te male stvari s ljubavlju, ali u stvarnosti, ljubav je jedina stvar na svijetu koja odbija zlo i koja te uvijek iznova čini da se osjećaš dobro."

Meša Selimović

"Želim da me zvižduk vjetra zagluši, da zasvira kroz mene kao kroz trsku, mislim kako bi lijepo bilo ne misliti, mislim kako bi lijepo bilo naći se sad na rijeci, šiban olujom, u ribarskoj barci, ili u štrkljastoj drvenoj kućici na obali rijeke, okružen divljom stihijom, sam sa njom, bez tuge u sebi i oko sebe. Ali to je samo trenutna želja, davnašnja potreba za bijegom, i za odvajanjem tereta u sebi, neostvariva čežnja za tišinama."

Meša Selimović

Ulice tvojih pogleda
Nemaju kraja
Laste iz tvojih zenica
Na jug se ne sele
Sa jasika u grudima tvojim
Lišće ne opada
Na nebu tvojih reči
Sunce ne zalazi

Vasko Popa

Biram da budem čovek...
Da oprostim, da zaboravim loše, a zapamtim lep gest.
Da priznam kad pogrešim i kažem onu najtežu reč: IZVINI.
Osećam se bolje kao čovek.
Zbog ponekog dobrog dela i lepe reči,
čak i ako mi suprotna strana ne uzvrati.
Nema veze... lepše je ovako...
Divan je osećaj kada legneš noću u krevet i lako zaspiš,
jer nema tamnih utvara da te progone zbog zlih dela.
Čista savest je od neprocenjive vrednosti.

F. M. Dostojevski

Entropio wrote:Biram da budem čovek...
Da oprostim, da zaboravim loše, a zapamtim lep gest.
Da priznam kad pogrešim i kažem onu najtežu reč: IZVINI.
Osećam se bolje kao čovek.
Zbog ponekog dobrog dela i lepe reči,
čak i ako mi suprotna strana ne uzvrati.
Nema veze... lepše je ovako...
Divan je osećaj kada legneš noću u krevet i lako zaspiš,
jer nema tamnih utvara da te progone zbog zlih dela.
Čista savest je od neprocenjive vrednosti.

F. M. Dostojevski

Dođe vrijeme kad se čovjek nađe pred mračnim, neprelaznim jazom koji je godinama, polagano i nesvjesno, sam sebi kopao. Naprijed ne može, natrag nema kud. Riječi nestalo, suze ne pomažu; sramota ga da jaukne; a i koga da zove? Ne sjeća se pravo ni svoga imena. Tada čovjek vidi da na zemlji postoji samo jedno istinsko stradanje, to je: muka nemirne savjesti.
Ivo Andrić, Nemiri