Grbavica, Vraca i Kovačići pod okupacijom...

Post Reply
dragan.s
Posts: 2042
Joined: 04/07/2009 00:34

#426 Re: Grbavica, Vraca i Kovačići pod okupacijom...

Post by dragan.s »

Garincha wrote:...
jednom prilikom ti nadrogirani i pijani idioti su uzeli minobacacku granatu da se dobacuju s njom, ispala im je i eksplodirala, 5 ih je na licu mjesta poginulo, a dvojica su vraceni kuci u dijelovima... (ne mogu se sjetiti tacno iz kojeg grada, mislim da su bili iz nisa) :lol:
Ne bih da odvlačim temu na neku drugu stranu, ali sam morao na ovo reagovati.
NI JEDNA minobacačka granata bivše JNA ne može eksplodirati na taj način. Možete bilo koju JNA granatu (artiljerijsku ili minobacačku) sa skinutim osiguračem baciti i sa nebodera, ona neće eksplodirati jer nema dovoljno brzine da se armira upaljač.
Ovim ne želim da dematujem da se u konkretnom slučaju nešto nije desilo. Naprosto, nemam podataka o tome, što ne znači da jeste ili nije. Ali to sigurno nije bilo od dobacivanja minobacačkom granatom.
Inače jako dobra tema i sve pohvale učesnicima.
seldzuk
Posts: 2832
Joined: 04/06/2007 18:51

#427 Re: Grbavica, Vraca i Kovačići pod okupacijom...

Post by seldzuk »

jedan_dobar_dan wrote:
eyesburn wrote:
ono što sam ja svojim očima vidio jeste da šoping gori, bio je lijep i sunčan dan, popodne... eh sad, znamo li sigurno ko ga je zapalio? oni jer su mislili da su tu naši snajperi, ili naši koji su mislili da su tu njihovi snajperi? :)

p.s. od kojeg datuma su one slike što si stavila (ako se sjećaš)?
shoping je prije svega bio dobra osmatracnica.



slike su napravljenje 4-6 maj.1992.

imam jednu, ne mogu da je nadjem, snimala sam neki copor pasa,
okupili se na ulici, kad odjednom neka lada, stojadin, bijeli, i covjek nesto prica
na megafon. tacno se kroz granje vidi nadolazeci automobil.
taj dan je bio suncan,jako lijep dan.
cijeli maj 1992. je bio (klimatski) kao iz bajke.

elem, covjek govori na megafon, jedva ga razumijem, nesto u stilu, ne pucajte,
prijavite se ako imate oruzje i sl. na raskrsnici se okrenuo i otisao u pravcu grbavice
1. i kovacica.

bilo mi je to smjesno, a opet znam kako je opasno, najava pretresa i slicno,
kaze trazi oruzje, a ovamo svoj posao. mislim, svugdje u svim ratovima je to tako,
ali je drugacije kada licno dozivis.

i ne znam da li je iko to spominjao, ( i da li je samo bilo na grbavici?)
primjetila sam da su ljudi masovno skidali
tablice sa prezimenom (imenom) sa ulaznih vrata.
naravno da je bilo naivno, ali strah cini cuda.
Kod mene je bila situacija da je na vratima bilo mamino djevojačko odnosno prezime njene majke, prezime kojeg ima i kod Srba, bez ikakvog imena, pa je poslužilo kao kamuflaža.
seldzuk
Posts: 2832
Joined: 04/06/2007 18:51

#428 Re: Grbavica, Vraca i Kovačići pod okupacijom...

Post by seldzuk »

Vrbanja most

Image

A kad je ovo bilo, pa se ovaj vero po cijevi.
Garincha
Posts: 10
Joined: 09/03/2012 21:54

#429 Re: Grbavica, Vraca i Kovačići pod okupacijom...

Post by Garincha »

@ dragan.s

prica je istinita 100 %,a o kakvoj vrsti eksplozivne naprave se radilo nisam upoznat s tim, ja sam mahinalno napisao da je u pitanju granata.

sad se sjetih jos jedne price o momku koji se skrivao citav rat u zgradi blizu sopinga, student koji je zivio kao postanar kod jedne starije zene gdje ga je zatekao rat i ona ga je uspjesno sakrivala u tavanu zgrade, posto je stan bio na posljednjem spratu i imao izgradjeno potkrovlje. taj momak je poslije rata gostovao na nekoliko radio i tv stanica i pricao svoju sudbinu i kako je ostao ziv. ne znam sjeca li se neko ove price, znao sam i ime covjeka al sam zaboravio.
seldzuk
Posts: 2832
Joined: 04/06/2007 18:51

#430 Re: Grbavica, Vraca i Kovačići pod okupacijom...

Post by seldzuk »


Koliko je ovog dana pogođeno ljudi na Vrbanji - Mostu Suade Dilberović?
seldzuk
Posts: 2832
Joined: 04/06/2007 18:51

#432 Re: Grbavica, Vraca i Kovačići pod okupacijom...

Post by seldzuk »

Image
Bilo je i onih koji su sa Grbavice uspjeli pobjeći tako što bi sišli u korito Miljacke i ovim betonom uz samu rijeku izašli prema Hrasnom ili Vrbanji.
xDenisx
Posts: 485
Joined: 12/07/2010 12:33

#433 Re: Grbavica, Vraca i Kovačići pod okupacijom...

Post by xDenisx »

Pratim
User avatar
Nekako s proljeća
Posts: 4797
Joined: 01/12/2006 22:59
Location: Pozdrav domovini!

#434 Re: Grbavica, Vraca i Kovačići pod okupacijom...

Post by Nekako s proljeća »

seldzuk wrote:Vrbanja most

Image

A kad je ovo bilo, pa se ovaj vero po cijevi.
Period reintegracije ili nakon nje. One koji postavljaju ovakve fotografije ,a koje pripadaju ovoj temi prostorno ali ne i vremenski (1992-1995), zamolio bih da te i takve fotografije ili video materijal navedu kako treba, tako će manje unositi zabunu.
GTR R34
Posts: 103
Joined: 06/12/2009 15:21
Location: Rajvosa

#435 Re: Grbavica, Vraca i Kovačići pod okupacijom...

Post by GTR R34 »

Jel ovo onaj tenk sto je unisten u maju 1992 pri opstem napadu JNA i cetnika?Ovaj tenk je trebao biti ispomoc ovim na skenderiji=?
sjecamse
Posts: 48
Joined: 17/03/2012 23:26

#436 Re: Grbavica, Vraca i Kovačići pod okupacijom...

Post by sjecamse »

O'zone wrote:
Ista stvar i ovdje. Tema rata je nepresušna uvjek se ima o nečemu naglabati. Doduše ja sam uvjek kontao i danas kontam da je do mene i da nisam baš dobar u glavu što nalazim smiraj kad recimo čitam blogove o ratu.
Pozdrav, fresh pečen sam na forumu, ali samo da potvrdim priče O'zone-a, brutalno si iskren, i čitajući sve tvoje postove nalazim se u njima. Bili smo prijatelji u školi, djelili smo isto s"t"ranje, jeli ista govna, i na kraju imamo nesto sto se zove koliko sam uspjeo da shvatim "anksioznost". Potaknut tvojim pricama, dobio sam želju da ispričam svoju, nadam se da ćeš sa vremenom skontati ko je u pitanju. Još uvijek sam tu, još uvijek gledam iste ceste, iste ljude, i svaki dan se sjećam svih svtari kroz koje smo prolazili prijatelju. Nismo se vidjeli odavno, ali nadam se da hoćemo jednog dana.

Keep it real!

www.sjecamse.blogger.ba/
sadalius
Posts: 38
Joined: 06/03/2012 16:12

#437 Re: Grbavica, Vraca i Kovačići pod okupacijom...

Post by sadalius »

tokom 1993 goidne bio sam na liniji na vrbanji mostu. strazarsko mjesto gdje sam bio je bila zadnja garaza do potoka izmedju ze prema strazarskim mjestima. zemaljskog muzeja i tada neke fabrike (mislim da je bio unioninvest klima ili slicno). sa druge strane je bila, koliko se sjecam, 10 brdska, smjestena u zemaljskom muzeju.

sjecam se crvenog stojadina koji je bio u toj garaza koji nam je sluzio kao sjedalica. u prostoru pored su bile puskarnice. potok je bio bukvalno metar od agarze. i bio je miniran i pun metlanih prepreka tako d aniko nije mogao proci izmedju zemljaskog i istorijskog muzeja. spavali smu u sadasnjoj (i predratnoj) saobracajnoj policiji a onda kroz skladista i garaze. bio je odlican pogled na grbavicu. sada mi je strasno zao sto nisam imao aparat da to sve fotkam.
User avatar
O'zone
Globalni moderator
Posts: 22352
Joined: 17/02/2008 20:29
Location: Usa
Contact:

#438 Re: Grbavica, Vraca i Kovačići pod okupacijom...

Post by O'zone »

svjezi_ustipak wrote:
vjesticanametli wrote:pusti ga ba zapetljo se :lol: ja sam oplakala na onu pricu oce nas i krst i ono o crtezu :lol: nasi unistili vase :lol:
imao Oce nas u skoli i vjeronauku kao i svako normalno dijete a u Ladi Nivi do Kasindola kad je starom isao u bolnicu nakon ranjavanja ucio Kulhuvallahu :D e mu vjeronauke :lol: daj da mu ocjenu ponistimo! :D :D
Fulio si nije Niva nego Samara :-D

To se zove prilagođavnje a fino je znati svašta u životu :wink: i kad se nađeš u tuđini pretvaraj se da si stranac :wink:
markos wrote:O zone,imam nekoliko pitanja ako zelis da odgovoris,sta je bilo sa onim Vili Vinkom jesi li ikad kasnije nesto cuo o njemu jel ziv ili je poginuo?Da li je na Grbavici bio i Brne Gavrilovic to je pored Aleksica i Vasilija Vidovica treci Seseljev sarajevski Vojvoda jesu li pravili neka sranja mislim na zlocine on i njegovi ljudi?
Koliko znam Vinko je živ i negdje u Rogatici, Brne je bi na Grbavci čini mi se vozio neki kabriolet sa mrtvačkom glavom na haubi vidio ga uživo možda 2x i to je sve što ti mogu reći o njima.
seldzuk wrote:
eyesburn wrote:pitanje za @ozone-a, @garinchu i @seldzuka

kakav je sastav bio njihove vojske i policije za vrijeme koje ste vi proveli na grbavici? jeli bilo više došljaka ili lokalnih srba, ili je bilo pola-pola?

i kakav je bio odnos i razmišljanje lokalnih pripadnika njihove vojske, dakle sarajlija srba u VRS prema vama, prema razaranju sarajeva, prema ratu?

p.s. jel papić onaj idiot sa šeširom? šta je s njim, jel osuđivan?
Neke stvari će njih dvojica bolje objasniti, ja sam izašao, oni uopšte nisu izašli.
Sam sastav vojske ne znam uopšte, ali znam za one priče koji smo mi Bošnjaci pričali, da četnici imaju taktiku da zločine nikada ne čine na domaćem terenu. Tvoj komšija ubija nečijeg tuđeg komšiju, a tebi pošalju nekoga ko nije tvoj komšija.
U petak 3. aprila 1992. zadnji čas matematika. Nastavnica zaboravila dati zadaću pa govori nama trojici koji smo ostali u razredu da uradimo to i to, a da prenesemo onima koje vidimo. Od dva dječka Srbina, jedan(sin nekih koji su odnekud došli ne tako davno) laže da nema šta davati zadaću, da će početi rat. Dio puta prema kući nam je zajednički i on onom drugom, da ja čujem, meni iza leđa, pošto sam išao ispred, kaže: Prvo ćemo srušiti onu veliku džamiju(nije znao da se zove Begova). Govori onom drugom kojeg bi ja opisao kao dijete salonskih četnika(a mislim da su obojici očevi bili vojna lica), koji me prije nego što se zakuhalo zafrkavao članskom knjižicom iz Pravoslavne crkve govoreći mi: svi ćete vi ovo imat.
Početak rata JNA i lokalci plus u određenim dijelovima dobrovoljci većinom iz Srbije i Crne Gore, onda JNA odlazi barem njihove uniforme a ostaju lokalci i dolaze Rogatičani i Sokočani poslije njih dolaze opet lokalci i sve više srba koji su izašli iz Sarajeva i obukli uniforme.

Papić je ranjen u akciji negdje oko Goražda. Poslije onog napredovanja snaga ABiH pod Sejdićem srbi se regrupiraju i dolaze im pojačanja iz Sarajeva i kreću u kontra napad. Poslije ranjavanja Papić je ostao slijep na oba oka a čuo sam kasnije da su nakon nekih operacija na VMA u Beogradu uspjeli mu povratiti djelimičan vid na jedno oko dok je drugo izgubljeno. Koliko sam upućen protiv njega se ne vodi niti jedan proces.

Ovdje moram citirati @seldzuka " četnici imaju taktiku da zločine nikada ne čine na domaćem terenu. Tvoj komšija ubija nečijeg tuđeg komšiju, a tebi pošalju nekoga ko nije tvoj komšija." i reci da je 100% u pravu. Mismo imali jedan slučaj da nam je poslat srećom samo jedan četnik potpuno nepoznat i nikad viđen do tada u nekom bližem okruženju a kasnije smo saznali i ko ga je poslao i da je bio stacioniran dole oko Šopinga. Došao je pijan tražio zlato, devize, stero uređaj na što smo odgovarali da su to sve odnijeli ovi prije njega pa je onda na kraju uzeo samo jedne kožne rukavice i otišao.

@sjecamse dobro došao :wink: a možda se sjetim a vidim da ti mene već znaš :) evo pročitah ovu priču na blogu i samo nastavi nekad pomogne istresti sve iz sebe nije da će biti lakše al neka ostane i upozorava neke nove generacije da ne nasjedaju na propagandu i uništavaju sebi i drugima živote tako što će odlučiti da bi se moglo ko malo ratovati i ubijati jer rat niko nijeništa dobor donio pa bio ti napadač ili branitelj uvjek možeš ti ili neko tvoj popit metak a tad je već kasno.
E ako ti ne bude mrsko kopiraj priče sa bloga i ovdje na forum neka ima ;)
sjecamse
Posts: 48
Joined: 17/03/2012 23:26

#439 Re: Grbavica, Vraca i Kovačići pod okupacijom...

Post by sjecamse »

Hvala O'zone na dobrodoslici, dosta, jako dosta je vremena proslo, mnoge stvari se vrte po glavi, jeste da smo O'zone i ja imali iste sklonosti prema zajebancijama po linijama, raznim glupiranjima i stavljanja glave u torbu, s tim da sam ja bio u beneficiranijem polozaju od njega ( pravoslavac ko ruska salata mjesan) ali opet sam bio jedan od "normalnih". Imena mi naviru kroz glavu, i mogao bih pisati cijelu noc, jer zelim da to jednostavno izađe iz mene, jer me na jedan sopstven nacin guši i smara, a bez potrebe.
O'zone je "pokrivao" rejon Kovačića i dio Zagrebačke, a ja gdje je on stao, ja produzio. Spektar mog djelovanja je bio Lenjinova i dio Zagrebacke do Jadranke i ponekada do Agronoma.
Da nisam bio hrsuz, jesam, trazio đavola na svakom koraku, krao od vojske mine i municiju, ali sam ih sve znao u dusu. Poimenicno sad, a na blogu cu ih i detaljno opisivati:
Dragan aka Kristal, Mile aka Elzet, Bato aka Dugi, Davor aka Tromblon (Kristalov brat), Čedomir Čedo aka Čistunac, Mate aka Paraga (Čedin brat), Drago aka Komunjara, Predrag Lojanica aka Rus, Zoran aka Vaske, i mnogi drugi sporedni likovi ce biti glavne uloge u pricama.

Posto mi je dijete zaspalo na kljucnoj kosti , a ja tipkam na tel. izvinjavam se za greske i nastavljam drugi put.
Hvala svima na W!

www.sjecamse.blogger.ba :thumbup:
User avatar
muhanata
Posts: 702
Joined: 09/11/2011 12:49

#440 Re: Grbavica, Vraca i Kovačići pod okupacijom...

Post by muhanata »

Prije šesnaest godina, 19. marta 1996. godine, izvršena je reintegracija sarajevskih naselja Grbavica, Vraca i Kovačići.
Pozdrav za sve koji su se sjetili,a oni koji nisu , evo prilike da se podsjete :wink:


[youtube]http://www.youtube.com/watch?v=NOL3nU_flXc [/youtube]
User avatar
bijela
Posts: 4231
Joined: 20/12/2009 21:14

#441 Re: Grbavica, Vraca i Kovačići pod okupacijom...

Post by bijela »

jutros u školi na grbavici, na malom odmoru preko razglasa, svira ova pjesma :)
User avatar
muhanata
Posts: 702
Joined: 09/11/2011 12:49

#442 Re: Grbavica, Vraca i Kovačići pod okupacijom...

Post by muhanata »

bijela wrote:jutros u školi na grbavici, na malom odmoru preko razglasa, svira ova pjesma :)

:thumbup: na prve taktove ove pjesme uvijek,ali uvijek se naježim i oči mi zasuze.
User avatar
poznanik
Posts: 6749
Joined: 12/05/2010 16:18
Location: Novo Sarajevo

#443 Re: Grbavica, Vraca i Kovačići pod okupacijom...

Post by poznanik »

muhanata wrote:Prije šesnaest godina, 19. marta 1996. godine, izvršena je reintegracija sarajevskih naselja Grbavica, Vraca i Kovačići.
Pozdrav za sve koji su se sjetili,a oni koji nisu , evo prilike da se podsjete...
Ne može se opisati uzbuđenje koje smo doživljavali na dan "otvaranja" mosta i prelaska građana. Imao sam priliku doći do pijace dan prije, ali samo nakratko, a na dan prelaska, zajedno sa članovima porodice, koji su sve vrijeme rata sanjali taj dan, biti na čelu kolone. Okupljanje je počelo mnogo prije, još u ranim jutarnjim satima su se počele stvarati grupice, mnoge komšije su se tada i prvi put srele nakon rata. U trenutku kad su Francuzi i MUP dozvolili ulazak, masa je nagrnula kao da je pitanje života ko će prvi doći, kao da postoji vremenski rok, kao da će izgubiti ako ne požure. Pretužno je bilo posmatrati i biti dio te grupe izbjeglica, pretužno osjećati i radost i bijes, i ljutnju i patnju, i oduševljenje i sreću ponovnim prolaskom "svojim" starim ulicama, biti među "svojim" zgradama, parkovima...
Moj stan je bio u "paviljonima", i kad smo prilazili ulazu, na pojedinim prozorima je bilo starih komšija, koje su nas posmatrali i koji su s pažnjom "prebrojavali" ko se vraća. To su nam kasnije rekli, međusobno su komentarisali ko bi mogao doći i koga nema više među živim. Uglavnom su imali informacije, znali su, kao što smo i mi znali ko je u našem stanu.
Ali nismo znali da su nam "podstanari sa Sokoca" uništili stan, da su ga demolirali, počupali elektro instalacije iz zidova, ne samo što su povadili prekidače i utičnice, što je bila redovna pojava, već su silom izvlačili žice iz zidova i sa plafona. Odnijeli su cijela krila prozora, šarke na vratima u stanu su bile polomljene, vrata su visila, neka su pala na pod. Na ulaznim nije bilo brave. Samo u jednoj sobi je ostao parket, ali izguljen, poderan, valjda kako su gurali naše teške drvene ormare. Ništa od namještaja u stanu nije ostalo, čak ni visećih kuhinjskih elemenata. Pipe nisu odnijeli, valjda nisu znali da ih skinu, a zbog poplave donjim komšijama, Srbima, valjda nisu smjeli da ostave vodu da teče.
Samo u jednom dijelu sobe, na starom kaputu, stajale su porodične fotografije, razbacane, neke izlomljene, neke prljave od blatnjave obuće, ali uglavnom čitave i "na broju". Strašan je doživljaj vidjeti stariju ženu u 60-tim godinama kako sjedi na golom podu i plaće nad tim fotografijama....

U našem ulazu bilo je nekoliko srpskih porodica koje su preživjele rat u svojim stanovima. Komšinica iz stana iznad, nakon gotovo jedan sat našeg boravka, sišla je i pozdravila se. U početku, u toj jednoj sekundi, za obje njih dugoj kao vječnost, samo su se pogledale... i gledale dugo, i onda se zagrlile i zaplakale. Kasnije smo otišli kod njih u stan, popili kafu i dugo razgovarali...
User avatar
O'zone
Globalni moderator
Posts: 22352
Joined: 17/02/2008 20:29
Location: Usa
Contact:

#444 Re: Grbavica, Vraca i Kovačići pod okupacijom...

Post by O'zone »

muhanata wrote:Prije šesnaest godina, 19. marta 1996. godine, izvršena je reintegracija sarajevskih naselja Grbavica, Vraca i Kovačići.
Pozdrav za sve koji su se sjetili,a oni koji nisu , evo prilike da se podsjete :wink:


[youtube]http://www.youtube.com/watch?v=NOL3nU_flXc [/youtube]
Jah! Ja i zaboravio :roll:

E sad kad si podsjetio kao da je bilo jučer :mrgreen:

Kako je bilo gadno to vrijeme pred reintegraciju mislim da je to bio najgori dio rata jer je tada bilo sve ili ništa. Prvo se odradila demilitarizacija i četnici su se povukli sa linija skupa sa naouružanjem i ako se se jedno vrijeme još uvjek vrtili po liniji noseći i ono stvari što se moglo odnijeti.
Po povlačenju četnika sa linija dolaze pljačkaške horde svaku večer smo ulicom čuli korake u periodu Januar,Februar ulica nam je zbog neke vode bila prekrivena ledom koji je pucao čim bi neko stao na njega i služio kao dobro upozorenje tada sam ja na jednom prozoru imao špijunku koju je na iverici napravi upaljač trenutnog tromblona koji je završio na mom jastuku 10-ak cenata od moje glave.
Tromblon je pao na krov kuće preko puta a ja sam spavao snom pravednika i ta me je detonacija trznula u snu te sam pošiljaocu spomenuo familiju što tako rano mora ispaljivati tromblone okrenuo se na drugu stranu i zaspao. Nakon nekih dva sata mati me budila da se ide po vodu i tada onako bunovan otvaram oči i vidim rupu u jastuku poprilično veliku, podignem glavu i pogledam u naslon iza mene stoji geler od jedno pet kockica (ko zna kakao izgedaju trenutni trombloni zna i o čemu pričam) zaboden u drvo pored njega još jedan, u vitrinu iza još dva plus nekih manjih rupica ali se u njima ne vide geleri. Podigoh ja jastuk kad ispod upaljač kompletan nije se raspao zabio se u kauč i od toplote istopio tkaninu i spužvu kojom je kauč obložen po jastuku još neke siće od gelerčića kao i po deci kojom sam bio pokriven, pogledam se na ogledalo ja čitav nigdje ni ogrebotine, kako? ni danas dani ne znam ali hvala bogu pa je završilo kako je završilo.

Elem špijunka koju je napravi taj detonator nikad nije zatvorena te sam ja zano provesti dosta noći budan gledajući TV koji sam pokrivao dekom i smanjivao Brightness do nivo da se samo može gledati i tako stražario po noći i na najmanji šum ustajao i virio kroz tu rupu i gledao ko ide ulicom za dnevnu varijantu sam napravio sistem ogledala jer je jedno staklo osatlo čitavo pa sam sa 3 ogledala naravio raspored da vidim uz ulicu i niz ulicu a da ne moram prilaziti prozoru.

Jednu večer se niz ulicu spustio TAM vojni, ugašenih svjetala i stao negdje malo iznad mojih prozora iz njega izašlo 5-6 četnika i otišlo niz ulicu. Nakon desetak minuta počeli su se vraćati noseći namještaj,bijelu tehniku, čilime.. i to je trajalo nekih sat do dva nakon toga su sjeli u kamion i otišli. Tad nisam imao niakave predstave odakle su to nosili tek sutra sam saznao da su upali u kuću u kojoj je živjela muslimanska porodica-stariji ljudi svezali in i iznijeli sve iz kuće ostavili ih na golom podu. Nama su u tom periodu isto krenuli u zgradu lupali su na vrata tražili da im se otvori, tada je na haustor izašao komšija T. inače "izbjeglica" sa Otoke koji je sa porodicom doselio u našu zgradu i bio je u jedinici sa tenkistima kaže servirao im obroke pa ćemo mu vjerovati, on je izašao sa svojom puškom i na upit ko ide dobio odgovr "Vojna policija! otvaraj!" na to im je zatražio da se indetifikuju jer je on ist vojna policija i repertirao pušku tada su ovi ispred ulaznih vrata pobjegli glavom bez obzira i poslije toga nismo imali više problema.

Tih dana su bile i dugačke kolone zaobilaznicom do Jevrejskog groblja. Kamioni i kamion, privatna vozila i kombiji čak i autobusi puni stvari izlazili su tada većinom sa Ilidže a i Grbavičani su se lagano spremali za izlazak. U tom periodu je ogroman pritisak bio na srbe tjerani su da idu sa Grbavice htjeli to oni ili ne. Istini za volju dosta ljudi je htjelo da ostane, ti su se kasnije večinom i vratili u svoje domove. U tom periodu je bilo problematičnoi biti na ulici ili ići nekuda jer su VAs često znali zaustaviti i legitimisati pa ako ste ne-srbin možete nadrljati a ako ste srbin dobijali ste salvu pitanja te odakle ste? te što još niste izašli? te kada će te? i dosta njih je tada lagalo da čekaju kamione da dođu ili da su upravo krenuli da nađu prevoz za stvari jer kamiona nema ni za lijeka ili da je odvučena jedna tura sad čekaju da opet dođe kamion etc..

Tih je dana vladala i ona izjava načelnika srpskog Ilijaša ratka adžića da " Ako moradnemo otić' iz srpskog Sarajeva onda nam ne preostaje ništa drugo nego da zapalimo i srpski i muslimanski dio sarajeva pa nek nikom ne ostane ništa"
I mogu iskreno reći da su radili na tome veoma temeljito. Jedan dan je zašla ekipa sa kanisterima benzina i popalila sve kuće u Kovačićima koje su bile prazne neke su izgorjele u popunosti neke nisu ali su sve potpaljene išlo se do toga da je jedan starosjedilac u Radničkoj ulici sam polio benzinom svoju kuću kad je izvukao sve stvari iz nje potpalio je sjeo prekoputa ulice i zapalio cigaretu te gledao kako kuća gori u poklič "Ako je ja nemogu imati neće se vala ni balije okoristiti na njoj"

Jutro 19. Marta tu noć nismo nešto puno spavali ali nas je prenijelo negdje oko 4 ujutro te smo opet probuđeni sunčevim zrakama ustali negdje oko 7 sati. Majka je otvorila prozor vani je bilo prohladno ali sunce je davalo neku baš ugodni toplotu gde je obasjavalo čak se i sad sjećam cvrkuta ptica i tišine nigdje se ništa nije micalo. Tu smo stajali i gledali nismo znali ništa, struje nije bilo da smo nešto mogli čuti jer su četnici predzadnje noći isjekli dovod struje na Grbavicu nismo imali blage veze šta se događa ali smo ostavili predpostavku da su četnici još tu. Nekad nakon 20-ak minuta mati je opet izašla na prozor da vidi imali koga i onda se niz Ljubljansku pojavio Golf crvene boje sa suvozačke strane neki lik je sjedio na prozoru i počeo da se dere"Jesi to ti gospođo R...!!?" majka se malo trznula unazad sa prozora jer nije mogla da razazna ko je a tada je momak počeo ponovo da viče "Jesi živa gospođo R....!!!?" Tada je moja majka vrisnula, prepoznala je komšiju srbina koji je bio sa "druge strane" u ABiH a majka mu je živjela sa nama u ulazu. Izletjela je na haustor vrišteći od sreće otišla da lupa komšnici na vrata čiji sin je došao a ona jadnica nije smjela da otvori jer je onako bunovna mislila da je neko došao da nas ubije i da zovemo u pomoć. Mati mi je tad zgrabila ključeve i otrčala da otvori ulazna vrata na vratima je stajao komšija P. i sa njim još trojica momaka iz jednice svi u uniformama sa amblemima ABiH, grlila je prvo njega pa onda onu trojicu što su bila sa njim pa onda njega opet te se na kraju samo srušila na pod haustora.

Završiše se tog trenutka godine patnje a počeše godine blagostanja u kojima je bilo znati i gore nego u godinama patnje ali eto bar se ne puca :skoljka:
seldzuk
Posts: 2832
Joined: 04/06/2007 18:51

#445 Re: Grbavica, Vraca i Kovačići pod okupacijom...

Post by seldzuk »

Jednog dana u ljeto '92. nekoliko njih lupa na vrata od haustora. Naš prozor od banje nad samim haustorom. Izlazim ja, među njima Batko, kažu mi otvaraj. Ja bi blento još išo otvarat vrata. Mama mi ne da, mislim da je ona otvorila. Ulaze, deru se: Što ste se zaključali kad je naređeno da se haustori ostave otvoreni. Odvode komšiju Bošnjaka i komšiju, mislim da su mu roditelji bili iz mješovitog braka. Nekad kasnije će ih pustit. Komšija Bošnjak je nestao prije slijedećeg jutra, nekako je otišao preko Miljacke ili kako li već.
Iz zgrade preko puta je odveo stariji bračni par - Bošnjake. Nisu se vratili. Ne znam da li su ikad i pronađeni.
seldzuk
Posts: 2832
Joined: 04/06/2007 18:51

#446 Re: Grbavica, Vraca i Kovačići pod okupacijom...

Post by seldzuk »

O'zone wrote:
muhanata wrote:Prije šesnaest godina, 19. marta 1996. godine, izvršena je reintegracija sarajevskih naselja Grbavica, Vraca i Kovačići.
Pozdrav za sve koji su se sjetili,a oni koji nisu , evo prilike da se podsjete :wink:


[youtube]http://www.youtube.com/watch?v=NOL3nU_flXc [/youtube]
Jah! Ja i zaboravio :roll:

E sad kad si podsjetio kao da je bilo jučer :mrgreen:

Kako je bilo gadno to vrijeme pred reintegraciju mislim da je to bio najgori dio rata jer je tada bilo sve ili ništa. Prvo se odradila demilitarizacija i četnici su se povukli sa linija skupa sa naouružanjem i ako se se jedno vrijeme još uvjek vrtili po liniji noseći i ono stvari što se moglo odnijeti.
Po povlačenju četnika sa linija dolaze pljačkaške horde svaku večer smo ulicom čuli korake u periodu Januar,Februar ulica nam je zbog neke vode bila prekrivena ledom koji je pucao čim bi neko stao na njega i služio kao dobro upozorenje tada sam ja na jednom prozoru imao špijunku koju je na iverici napravi upaljač trenutnog tromblona koji je završio na mom jastuku 10-ak cenata od moje glave.
Tromblon je pao na krov kuće preko puta a ja sam spavao snom pravednika i ta me je detonacija trznula u snu te sam pošiljaocu spomenuo familiju što tako rano mora ispaljivati tromblone okrenuo se na drugu stranu i zaspao. Nakon nekih dva sata mati me budila da se ide po vodu i tada onako bunovan otvaram oči i vidim rupu u jastuku poprilično veliku, podignem glavu i pogledam u naslon iza mene stoji geler od jedno pet kockica (ko zna kakao izgedaju trenutni trombloni zna i o čemu pričam) zaboden u drvo pored njega još jedan, u vitrinu iza još dva plus nekih manjih rupica ali se u njima ne vide geleri. Podigoh ja jastuk kad ispod upaljač kompletan nije se raspao zabio se u kauč i od toplote istopio tkaninu i spužvu kojom je kauč obložen po jastuku još neke siće od gelerčića kao i po deci kojom sam bio pokriven, pogledam se na ogledalo ja čitav nigdje ni ogrebotine, kako? ni danas dani ne znam ali hvala bogu pa je završilo kako je završilo.

Elem špijunka koju je napravi taj detonator nikad nije zatvorena te sam ja zano provesti dosta noći budan gledajući TV koji sam pokrivao dekom i smanjivao Brightness do nivo da se samo može gledati i tako stražario po noći i na najmanji šum ustajao i virio kroz tu rupu i gledao ko ide ulicom za dnevnu varijantu sam napravio sistem ogledala jer je jedno staklo osatlo čitavo pa sam sa 3 ogledala naravio raspored da vidim uz ulicu i niz ulicu a da ne moram prilaziti prozoru.

Jednu večer se niz ulicu spustio TAM vojni, ugašenih svjetala i stao negdje malo iznad mojih prozora iz njega izašlo 5-6 četnika i otišlo niz ulicu. Nakon desetak minuta počeli su se vraćati noseći namještaj,bijelu tehniku, čilime.. i to je trajalo nekih sat do dva nakon toga su sjeli u kamion i otišli. Tad nisam imao niakave predstave odakle su to nosili tek sutra sam saznao da su upali u kuću u kojoj je živjela muslimanska porodica-stariji ljudi svezali in i iznijeli sve iz kuće ostavili ih na golom podu. Nama su u tom periodu isto krenuli u zgradu lupali su na vrata tražili da im se otvori, tada je na haustor izašao komšija T. inače "izbjeglica" sa Otoke koji je sa porodicom doselio u našu zgradu i bio je u jedinici sa tenkistima kaže servirao im obroke pa ćemo mu vjerovati, on je izašao sa svojom puškom i na upit ko ide dobio odgovr "Vojna policija! otvaraj!" na to im je zatražio da se indetifikuju jer je on ist vojna policija i repertirao pušku tada su ovi ispred ulaznih vrata pobjegli glavom bez obzira i poslije toga nismo imali više problema.

Tih dana su bile i dugačke kolone zaobilaznicom do Jevrejskog groblja. Kamioni i kamion, privatna vozila i kombiji čak i autobusi puni stvari izlazili su tada većinom sa Ilidže a i Grbavičani su se lagano spremali za izlazak. U tom periodu je ogroman pritisak bio na srbe tjerani su da idu sa Grbavice htjeli to oni ili ne. Istini za volju dosta ljudi je htjelo da ostane, ti su se kasnije večinom i vratili u svoje domove. U tom periodu je bilo problematičnoi biti na ulici ili ići nekuda jer su VAs često znali zaustaviti i legitimisati pa ako ste ne-srbin možete nadrljati a ako ste srbin dobijali ste salvu pitanja te odakle ste? te što još niste izašli? te kada će te? i dosta njih je tada lagalo da čekaju kamione da dođu ili da su upravo krenuli da nađu prevoz za stvari jer kamiona nema ni za lijeka ili da je odvučena jedna tura sad čekaju da opet dođe kamion etc..

Tih je dana vladala i ona izjava načelnika srpskog Ilijaša ratka adžića da " Ako moradnemo otić' iz srpskog Sarajeva onda nam ne preostaje ništa drugo nego da zapalimo i srpski i muslimanski dio sarajeva pa nek nikom ne ostane ništa"
I mogu iskreno reći da su radili na tome veoma temeljito. Jedan dan je zašla ekipa sa kanisterima benzina i popalila sve kuće u Kovačićima koje su bile prazne neke su izgorjele u popunosti neke nisu ali su sve potpaljene išlo se do toga da je jedan starosjedilac u Radničkoj ulici sam polio benzinom svoju kuću kad je izvukao sve stvari iz nje potpalio je sjeo prekoputa ulice i zapalio cigaretu te gledao kako kuća gori u poklič "Ako je ja nemogu imati neće se vala ni balije okoristiti na njoj"

Jutro 19. Marta tu noć nismo nešto puno spavali ali nas je prenijelo negdje oko 4 ujutro te smo opet probuđeni sunčevim zrakama ustali negdje oko 7 sati. Majka je otvorila prozor vani je bilo prohladno ali sunce je davalo neku baš ugodni toplotu gde je obasjavalo čak se i sad sjećam cvrkuta ptica i tišine nigdje se ništa nije micalo. Tu smo stajali i gledali nismo znali ništa, struje nije bilo da smo nešto mogli čuti jer su četnici predzadnje noći isjekli dovod struje na Grbavicu nismo imali blage veze šta se događa ali smo ostavili predpostavku da su četnici još tu. Nekad nakon 20-ak minuta mati je opet izašla na prozor da vidi imali koga i onda se niz Ljubljansku pojavio Golf crvene boje sa suvozačke strane neki lik je sjedio na prozoru i počeo da se dere"Jesi to ti gospođo R...!!?" majka se malo trznula unazad sa prozora jer nije mogla da razazna ko je a tada je momak počeo ponovo da viče "Jesi živa gospođo R....!!!?" Tada je moja majka vrisnula, prepoznala je komšiju srbina koji je bio sa "druge strane" u ABiH a majka mu je živjela sa nama u ulazu. Izletjela je na haustor vrišteći od sreće otišla da lupa komšnici na vrata čiji sin je došao a ona jadnica nije smjela da otvori jer je onako bunovna mislila da je neko došao da nas ubije i da zovemo u pomoć. Mati mi je tad zgrabila ključeve i otrčala da otvori ulazna vrata na vratima je stajao komšija P. i sa njim još trojica momaka iz jednice svi u uniformama sa amblemima ABiH, grlila je prvo njega pa onda onu trojicu što su bila sa njim pa onda njega opet te se na kraju samo srušila na pod haustora.

Završiše se tog trenutka godine patnje a počeše godine blagostanja u kojima je bilo znati i gore nego u godinama patnje ali eto bar se ne puca :skoljka:
Srpkinja preživjela rat na Grbavici, a sin joj bio u Armiji. Allahu dragi, njoj nije bilo nimalo gore nego vama.
seldzuk
Posts: 2832
Joined: 04/06/2007 18:51

#447 Re: Grbavica, Vraca i Kovačići pod okupacijom...

Post by seldzuk »

Vo­lio je ubi­ja­ti mu­sli­ma­ne!

Subota, 28 Avgust 2010 08:37

Tog da­na Vla­ho­vić je, na­oru­žan do zu­ba, ušao oko po­dne u ka­fa­nu i na­re­dio: „Izve­di­te ih de­se­to­ro. Ima­te de­set mi­nu­ta". Sjeo je za sto, a tro­ji­ca nje­go­vih su is­trča­li. Ni­je pro­šlo de­set mi­nu­ta, a oni su se vra­ti­li i ra­por­ti­ra­li: „Eno ih". Vla­ho­vić je iza­šao iz ka­fa­ne. Is­pred zgra­de pre­ko pu­ta de­se­to­ro sta­ri­jih mu­ška­ra­ca i že­na sta­ja­li su je­dno iza dru­gog. Vla­ho­vić im je pri­šao, po­gle­dao ih i za­pu­cao iz auto­mat­ske pu­ške. Njih osam je pa­lo mrtvo. Dvo­ji­ca mu­ška­ra­ca ko­ji su bi­ti za­dnji u re­du, os­ta­li su ne­po­vri­je­đe­ni.

Sa­mo osam. Ovo je lo­še - ka­zao je Bat­ko i on­da ubio i dvo­ji­cu mu­ška­ra­ca.

- Bat­ko je vo­lio vo­zi­ti auta i ubi­ja­ti mu­sli­ma­ne - za­pi­sao je u svo­joj knji­zi „Ba­li­je" Bo­žo De­bel­no­gić ko­ji je os­tao za­bi­lje­žen kao je­dan od naj­ve­ćih ra­tnih zlo­či­na­ca s Grba­vi­ce.

U čet­vrtak na­ve­čer, na­kon pu­nih 18 go­di­na, Ve­se­lin Vla­ho­vić Bat­ko ne­što pri­je 21 sat smje­šten je u sa­ra­jev­ski za­tvor. Prav­di, ipak, ni­ko i ni­ka­da ni­je izma­kao. Špa­ni­ja u ko­joj se du­go skri­vao izru­či­la ga je Bo­sni i Her­ce­go­vi­ni.

- Jes­te, ubio sam vi­še od 100 mu­sli­ma­na i nji­ho­va ti­je­la sam za­pa­lio - ka­zao je špan­skoj po­li­ci­ji Ve­se­lin Vla­ho­vić Bat­ko na­kon što je uha­pšen u mar­tu ove go­di­ne.

Ve­se­li­na Vla­ho­vi­ća Bat­ka u Sa­ra­je­vo je iz Crne Go­re u lje­to 1986. go­di­ne do­veo Ve­ljko Ce­ro­vić ko­ji je ta­da vo­dio po­zna­ti klub „Slo­ga". Vla­ho­vić je bio ta­len­to­va­ni bo­kser iz Ni­kši­ća i Ce­ro­vić ga je do­veo u Bo­kser­ski klub Že­lje­zni­čar. U svoj sta­nio pri­mio ga je Asim Bu­lju­ba­šić i pa­zio ga kao svo­je di­je­te. Bat­ku je odmah na­đen po­sao - ra­dio je u obez­bje­đe­nju „Slo­ge", ho­te­la „Bris­tol" i dis­ko­te­ke BB ko­ja je bi­la u ta­daš­njem ho­te­lu „Beo­grad". Sa­raj­li­je su ga, po svom pro­kle­tom obi­ča­ju ka­da su doš­lja­ci u pi­ta­nju, pri­hva­ti­le kao naj­ro­đe­ni­jeg i ni­šta mu ni­je fa­li­lo.

On­da je kre­nu­la srpsko - crno­gor­ska agre­si­ja na BiH i Sa­ra­je­vo je op­ko­lje­no. Vla­ho­vić je odmah for­mi­rao svo­ju je­di­ni­cu i dao joj ime „Bi­je­li an­đe­li". Pre­uzeo je kon­tro­lu nad Grba­vi­com i kre­nuo u lov baš na one ko­ji su mu va­lja­li...

Gdje god je znao da ima ne­ki mu­sli­man, tra­žio ga je, na­šao i ubio. Ubio je i šes­to­go­diš­nju Azru Pe­car, za­klao je bra­ću Ami­ra i Emi­ra Bal­va­no­vi­ća pred nji­ho­vom maj­kom i nji­ho­vim su­pru­ga­ma... Za­klao je na­ju­gled­nni­jeg sa­ra­jev­skog gi­ne­ko­lo­ga Mi­ru Kun­du­re­vi­ća, za­klao je po­zna­tog ru­ko­me­ta­ša Go­ra­na Čen­gi­ća... Svo­jom ru­kom ubio je su­pru­žni­ke Azru i Dže­ma­la Go­lo­ša, Ke­ma­la Sma­ji­ća, Zlat­ka Ala­gi­ća... Maj­ku je­dnog po­zna­tog Sa­raj­li­je ko­ja je os­ta­la na Grba­vi­ci sva­ki dan je tu­kao... Ubio je stu­den­ti­cu Ma­nu­elu ko­ju je pri­je to­ga pi­tao ima li po­slje­dnju že­lju, a ka­da je ona ka­za­la da ne­ma, ispa­lio je šar­žer u nju. Ubi­jao je ugla­vnom u ga­ra­ži ispod Šo­pin­ga, u pros­to­ri­ja­ma sa­lo­na na­mje­šta­ja „Drvo Ri­je­ka" i fir­me „Di­gi­tron"... Imao je i svo­ju Ja­dran­ku Pej­čić ko­ja ga je oba­vje­šta­va­la ko­je mu­sli­ma­ne tre­ba oplja­čka­ti. Na Grba­vi­ci i Vra­ca­ma imao je svo­je pri­va­tne lo­go­re za mu­sli­ma­ne, imao je i ne­ko­li­ko ku­ća u ko­ji­ma je si­lo­vao i dje­voj­či­ce od 13, 14 go­di­na...

Ne­gdje u je­sen 1993. mon­strum Bat­ko nes­tao je sa Grba­vi­ce. Vra­tio se u svo­ju Crnu Go­ru.

Vlas­ti Crne Go­re, a ta­da su na če­lu bi­li Mi­lo Đu­ka­no­vić i Mo­mir Bu­la­to­vić, zna­li su za zlo­či­ne Ve­se­li­na Vla­ho­vi­ća Bat­ka. S ob­zi­rom da su obo­ji­ca po­drža­va­li Slo­bo­da­na Mi­lo­še­vi­ća i Ra­do­va­na Ka­ra­dži­ća i akti­vno učes­tvo­va­li u agre­si­ji na BiH, Vla­ho­vić je bio mi­ran, si­gu­ran i slo­bo­dan. Ka­sni­je, ka­da je rat za­vršen Crna Go­ra je čak odbi­la da ispo­ru­či Vla­ho­vi­ća BiH, a uha­pšen je u Pod­go­ri­ci na­kon je­dnog ra­zboj­niš­tva. Osu­đen je i upu­ćen na iz­drža­va­nje ka­zne u pod­go­ri­čki za­tvor Spuž oda­kle bje­ži uz po­moć za­tvor­skih še­fo­va i uz bla­go­slov crno­gor­skih vlas­ti. Ka­da je u mar­tu uha­pšen u špan­skom Ali­kan­teu, Crna Go­ra je za­tra­ži­la da joj Vla­ho­vić bu­de ispo­ru­čen, ali zbog ra­zboj­ni­šta­va, a ne ra­tnih zlo­či­na u BiH.

Ve­se­lin Vla­ho­vić Bat­ko vra­ćen je u čet­vrtak na­ve­čer na mjes­to zlo­či­na.

Pre­ba­čen avi­onom vla­sni­ka TV Pink

U čet­vrtak na­ve­čer Ve­se­lin Vla­ho­vić Bat­ko pre­ba­čen je iz Špa­ni­je u Sa­ra­je­vo i odmah spro­ve­den u drža­vni za­tvor. Nje­gov advo­kat je Jo­van De­be­li­ca.

SAN

On je iz Špa­ni­je u Sa­ra­je­vo pre­ba­čen avi­onom „ce­sna 525" re­gis­tar­skih ozna­ka YUBUN. Taj avi­on je u flo­ti pri­va­tne avi­okom­pa­ni­je Že­ljka Mi­tro­vi­ća, vla­sni­ka TV Pink. BH, vlas­ti su Mi­tro­vi­ćev avi­on iznaj­mi­le za ne­što ma­nje od 20.000 eura.

http://www.mojatuzla.com/index.php?opti ... &Itemid=72
Je li probelm nekom da nađe slike Drvorijeke i Digitrona. Nikako ne mogu biti siguran koje su to zgrade. A ako može neko i napraviti google slike sa oznakom, radi ostale raje, da znaju đe je to bilo.
seldzuk
Posts: 2832
Joined: 04/06/2007 18:51

#448 Re: Grbavica, Vraca i Kovačići pod okupacijom...

Post by seldzuk »

Nekako s proljeća wrote:8-)
Jedan od najkrvavijih Batkovih zločina desio se nedaleko od raskrsnice Grbavica-Vraca, gdje je u „kući smrti“ zaklao braću Amira i Emira Balvanović. Batko je braću klao pred očima majke i njihovih supruga, koje su sve to gledale. Preklana braća su dugo umirala, a kad su se s dušom rastali, Batko je zaklao i majku. Kad je izašao iz „kuće smrti“, proderao se: „Ja koliku sam dvojicu ****** zaklao“. Batko je informacije o Muslimanima koje treba zaklati dobijao od nekolicine Srba, među kojim je najaktivnija bila Jadranka Pejčić, inače prva komšinica nesretne braće Balvanović. Jadranka je nakon pokolja nad grbavičkim Muslimanima, nagrađivana opljačkanim stvarima, a uživala je da na sebi nosi bunde i zlato ubijenih Muslimanki. U svom stanu na Vracama svezanu je držao i izvjesnu Hrvaticu Manuelu, djevojku koja je u Sarajevo odnekle iz unutrašnjosti došla da studira. Nakon raznoraznih iživljavanja, Manuelu je ubio na Zlatištu. Prije nego je ubio iz puške M-48, pitao je da li ima nekih želja. Kad je nesretna djevojka izjavila da nema, u nju je ispalio nekoliko smrtonosnih hitaca.
I ima li neko sliku ove kuće smrti?
User avatar
O'zone
Globalni moderator
Posts: 22352
Joined: 17/02/2008 20:29
Location: Usa
Contact:

#449 Re: Grbavica, Vraca i Kovačići pod okupacijom...

Post by O'zone »

seldzuk wrote: Srpkinja preživjela rat na Grbavici, a sin joj bio u Armiji. Allahu dragi, njoj nije bilo nimalo gore nego vama.
Takvih je bilo nemalo, bile su i kombinacije otac u četnicima sin u ABiH ili obratno pa kombinacije braće, daljnjih i bližih rođaka na različitim stranama, zato i kažem da ja ovaj rat i ne razumijem toliko koliko bi trebao.

Njoj je bilo dobro u svojim među svojim i ja je ne pamtim baš po dobrom jer ti koji su mogli biti kompromitovani pravili su se većim četnicima od četnika.
User avatar
O'zone
Globalni moderator
Posts: 22352
Joined: 17/02/2008 20:29
Location: Usa
Contact:

#450 Re: Grbavica, Vraca i Kovačići pod okupacijom...

Post by O'zone »

Koldžo: Žrtve fašističkog terora se ne smiju zaboraviti
Polaganjem cvijeća na Mostu Suade Dilberović i Olge Sučić te učenjem Fatihe i minutom šutnje, danas je počelo obilježavanje dana reintegracije sarajevskog naselja Grbavica.

Delegacija Općine Novo Sarajevo, predstavnici nekoliko udruženja te učenici osnovnih škola sa područja Grbavice su posjetili i Šehidsko mezarje Kovači, spomen-obilježje u Gornjim Kovačićima, spomen-park Vraca i spomen-obilježje Grbavica kako bi odali počast palim braniteljima.

Načelnik Općine Novo Sarajevo Nedžad Koldžo je istakao kako se već tradicionalno svake godine prisjećaju ovog dana i odaju počast svim borcima i građanima, žrtvama fašističkog terora koji je vladao te četiri godine.

"Taj dan najviše je značio građanima, stanovnicima Grbavice, koji su faktički bili izbjeglice u svom gradu. Danas je Grbavica jedno moderno i urbano naselje i mi na ovaj način želimo podsjećati građane, a ponajviše one najmlađe, šta se to ovdje događalo, te ne dopustiti da se zaboravi", naglasio je Koldžo.

Zikrija Bajramović, nekadašnji borac 101. motorizovane brigade Armije RBiH i sam je učestvovao u oslobađanju Grbavice. Iako, kako kaže, nije živio u tom naselju, radovao se što su vratili svoje teritorije.

"Tužno je sjećati se svega onoga što se dešavalo prije. Međutim, taj dan je vladala ogromna radost. Mi, vojnici smo se radovali povratku svojih teritorija, a stanari povratku u svoje domove. Agresori nisu ostvarili svoj naum, pobijedila je Božija pravda", kazao je Bajramović.
Zamolio bih autora gospodina Grabovicu N. da malo ispravi boldirani navod Grbavica nije oslobođena nego je reintegrisana u cjelinu grada Sarajeva kako je dogovoreno Dejtonskim mirovnim sporazumom bez i jednog ispaljenog metka. Valjda je autor malo mlađi te kao takav nije upućen.
Post Reply