Novi bosanski (jezik)...ili "samo" nepismenost?

[nellington]

Kad smo kod rječnika, je li ko listao objavljene tomove Jahićevog Rječnika? Ima li zamjerki?

[sarajevonekad]

Meni je recimo, opet, zapao za uši pregršt izgovora koje zaista nisam čuo do ovog poslijeratnog perioda...
(Opaska:ovo ne znači da mi ove riječi paraju uši, več samo da sam ih primijetio..dakle, govorim samo o promijenama dijelakta i jezika, bez kritikovanja...)

Evo npr, uzeću upravo ovu riječ "period"...mi smo je u Sarajevu prije rata izgovarali kao "pe-riod" ( dakle, bila je odvojena na ova dva sloga- "pe" + "riod"), a danas često u medijima čujem "peri-od" ( akcenat je na "e").

Zatim tu je i "te-levizija", dok smo mi , bar u Sarajevu, prije pa i za vrijeme rata govorili "tele-vizija", gdje je akcenat na "tele", što mi je i logično, obziro da je "tele" korijen riječi i u svim drugim jeziciama, npr. tele-vision, tele-phone, etc.)...


Isto tako, ne sjećam se nešto ove fraze "nidje veze"...mi bismo ovu riječ "veza" koristili u kontekstu kad neko nešto ne zna, pa bismo rekli "ma blage veze on nema", ili kad nam se nešto ne sviđa, "bez veze" ( a u slengu "bez'ze"), ali "nidje veze", u smislu da nešto nema veze s nečim drugim... ne sjećam se..mislim da je to u Sarajevo eventualno došlo možda sa sjevera ili centralne BiH...odakle god da je došlo, neka ga, meni niti jedan fraza, jezik ili dijalekat ne smetaju. Ovo govorim čisto kako bih ukazao na prirodu jezika, tj. kako se on zapravo vremenom mijenja...


Ima ih još mnogo ali ću ih dodati naknadno, a sada bih prešao na ono još bitnije, tj. na ovu hrvatizaciju jezika.

Koliko se ja sjećam, a pamćenje me evo još dobro služi jer sam tek u 4 deceniji, rijetko kad bio ko u Sarajevo mogao čuti riječi "afirmirati", "dsiciplinirati" "Civiliziran", "favorizira", "deformira", "općina" , "opći" itd itd...

gotovo svo smo govorili "afirmisati", "disciplinovati", "civilizovan", "favorizuje", "deformiše", "opština", "opšti" itd itd....

Ova nova generacija, rađana oko olimpijade vjerovatno se i ne sjeća kako se govorilo u glavnom gradu BiH prije i za vrijeme rata, ali ovi malo stariji bi trebali znati.

Upravo zato me i dalje interesuje po kojoj osnovi je došlo do te hrvatizacije jezika, jer moram priznati da sam navedene riječi ( afrimirati, disciplinirati, civiliziran, općina, itd.) navikao slušati gotovo isključivo u intonaciji kakva postoji u hrvatskoj, pa kad ih slušam u ovoj našoj, bosanskoj, i dalje mi djeluju mi nekako nezgrapno i neprirodno...možda je to stvar navike...nebitno....samo opaska....


I konačno, volio bih čuti mišljenje u vezi teorije da se jezik veže za teritorij države a ne za etniju (kako je izgleda kod nas slučaj), jer vjerujem da kada se veže za teritorij države , lakše ćemo ga definisati i standardizovati...pardon "definirati" i standardizirati"..."izvi-njaaavam se" ( io-vo je bo-sanski, smo ni-jeee iz Bosne no od Boš-njaaka iz dru-giih kra-jeeeva ..malo šale, nije zlonamjerno nego da se malo nasmijemo....

pozdravljam

s.

[Dozer]

Da, i ja sam primijetio da su se izgovor i intonacija poprilicno promijenili, samo sto meni to ipak para usi za razliku od tebe. A generacija smo

Recimo "Problem" je jedna od tih rijeci, vec sam ga spominjao, koja se u SA uvijek izgovarala kratko, sa naglaskom na PRO i kratkim BLEM. Danas najcesce cujem da je ovo razvuceno, pri cemu je O taj razvuceni samoglasnik, pa se dobija PROOBLEM.
I masa drugih rijeci je danas "formatirana" na ovaj nacin.

Naravno, tu nema nista sporno jer svako moze pricati dijalektom ili naglaskom kojim zeli, ali me malo huja hvata kada me ovi "razvuceni" pocnu ispravljati i ubjedjivati da se oduvijek tako govorilo, pa ih zamolim da mi izgovore "problematicno", i gle cuda - ono razvuceno O se tu izgubi

[MADMalice]

Pa kupite ljudi gramatiku bosanskog jezika i kad ne znate kako treba reci, a da bude po bosankom, posavjetujte se sa gramatikom (rijecnikom).

Glupo je da imamo "novokomponovani" bosanski jezik kojeg ne govori vise od 50% stanovnistva. Ako je vec sluzbeni, onda javne licnosti, radio i tv postaje, pisani mediji, trebaju biti ti koji ce obrazovati sire narodne mase (koje, recimo, ne vole da citaju, vec samo gledaju tv i citaju avaz, oslobodjenje itd.)
A oni koji to zele, ovako kao ja, neka ostanu vjerni jeziku koji mi je uvijek sasvim odgovarao i nemam potrebu da idem ponovno u osnovnu kako bih ucila nesto sto je nekome palo da osmisljava u 21. st., pa sad pola gradjanstva koje je prije rata studiralo ispade nepismeno, a seljaci koji su dosli u grad i govore jezikom koji je ostao pod utjecajem otomanskog carstva i drugih utjecaja (jer ih nitko nije mogao obrazovati) sad ispadose obrazovani jer su se njihovi izrazi nasli u pravopisu. Pa nek smo i to dozivjeli!

Meni je samo zao ljudi koji su stranci i zele da nauce bosanski. Ljudi su sludjeni!

[rajv0sa]

Aj lajk tu bi ZBODEN

[Dozer]

Jeeeees, Jeeeees. Jao..."ZBODEN" je fantastican izraz koji ne postoji ni u jednom rijecniku, ali se uredno koristi u novinama, pa i na TV-u
Naslovi tipa: "Admir zboden u stomak" su toliko uobicajeni, pogotovo u Avazu

[hadzinicasa]

naljeto!?!?!?!??!?

sa your very own KLIX.ba

[Dozer]

Ih, ima i "najesen", "nazimu", "naradost", "uzrak"...

Samo read Avaz, svaki dan ima nova smijurija. Sad ce tek poceti prava smijurija po medijima jer valja se novinarima naviknuti na novi jezik i nove rijeci, tj. konstrukcije rijeci, pa ce tu biti svega.
Ne bi me iznenadilo da u maju bude "lastelete nakrov kuca"

[sarajevonekad]

Evo nekih primjera izgovora riječi danas ( dakle u ovom periodu od kraja rata pa do danas) i izgovora istih tih riječi (recimo u Sarajevu) do kraja rata:

Danas: Ae-rodrom; U periodu do kraja rata: Aero-drom
Danas: u Me-đuvremenu; U periodu do kraja rata: u Među-vremenu
Danas: Orga-nizator/i; U periodu do kraja rata: Organi-zator/i
Danas: Peri-od U periodu do kraja rata: Pe-riod
Danas: Te-levizor/Te-levizija; U periodu do kraja rata: Tele-vizor/Tele-vizija
Danas: Te-ritorija; U periodu do kraja rata: Teri-torija

(itd. itd.-Slobodno dodajte ostale riječi koje se uklapaju u ovu komparaciju)


Da se razumijemo, nemam apsolutno ništa protiv ovog novog, poslijeratnog izgovora riječi, ali me kopka kako se i otkud pojavio jer, koliko me pamćenje služi, tako se riječi nikada nisu izgovarale (bar u Sarajevu i velikom dijelu BiH koji ja dobro poznajem) do kraja rata, pa me baš interesuje odakle dolaze (da li se radi o stihijskoj ili namjernoj-sistemskoj isplaniranoj izmjeni izvovora).

Također mi je neobično da se se danas riječi poput "televizor"/"televizija"i u "međuvremenu" prekidaju nasred riječi. Dakle, ako je riječ televizor zapravo riječ sastavljena od dvije riječi "tele" ( što zapravo znači "žica"/"veza"-npr. tele-fon, tele-vizija, tele-patija itd.) + "vizor" , logično bi bilo da se izgovor slama nakon izgovora riječi "tele" (kako je većina stanovnika Sarajeva do kraja rata i izgovarala ovu riječ) a ne "te"+"levizor", kako to većina u medijima i na ulici izgovara danas u Sarajevu, kao da je prva riječ "te" a ne "tele".

Isto vrijedi i za riječ "međuvremnu" i ova je riječ sastavljena od dvije reijći: "među" + "vremenu" pa je logično da se razdvoji na ova dva sloga" među" i "vremenu" a ne "me" + "đuvremenu", kako se to danas izgovara u BiH.
Toliko o izmjeni izgovora .

Što se tiče izmjene samih riječi, također mi je ostalo enigmatično zbog čega se poslije rata kaže "općina", "uopće", "afirmirati", "kontrolirati", "reagirati", "civliziran", itd. itd. a do kraja rata su svi u Sarajevu su ljudi govorili: "opština", "uopšte", "afirmisati", "kontrolisati", "civilizovan", itd. itd.

Čak štaviše, dobro se sjećam prije rata da kad kdo bismo čuli te riječi koje su danas u upotrebi, pomislili bismo da je neko iz Zagreba il da imitira Zagrepčane.

Kako sam vjerovatno stariji od većine na ovom forumu, meni je i dalje neobično čuti "općina", "uopće" "afirmirati" "kontrolirati" kada mi Bosanci to izgovaramo, sa ovom našom intonacijom koja je bitno drugačija od Zagrebačke, jer smo ko djeca od ovih riječi na "irati" koristili uglavnom samo riječ "degažirati" ( "ako te ja degažiram...)

Naravno, ne kažem da je to pogrešno, ali se postavlja pitanje kome je i zašto smetalo da se zadrži onaj izgovor i one riječi koje je većina (bar u Sarajevu) koristila do kraja rata.

Da li je to možda urađeno iz političkih razloga, tj. da bi se naš jezik što više razlikovao od srpskog i hrvatskog? Ako je to bio razlog, onda ništa nismo riješili kroatizacijom jezika, jer se sad ovaj naš jezik skoro po ničemu ne razlikuje od hrvatskog, osim po intonaciji (izgovoru riječi) i po tome da još nismo počeli koristiti riječ "tisuća".

Onaj jezik koji smo kroistili do kraja rata je po meni bio sasvim ok i dovoljno drugačiji i od hrvatskog i od srpskog.

[PipiDugaDevetka]

Mene je učilo da je kratkouzlazni akcentat na uglavnom, drugom slogu kod stranih riječi, ali ne svih:
@Nellingtone nauči nas!

o DEKLINACIJI I AKCENTUACIjI TUĐICA MUŠKOGA RODA
NA SAMOGLASNIK
Bratoljub Klaić
(Svršetak)
Deklinaciju takvih imenica dobro je objasnio Boranić, i prema tome na pr.
siže) gen. sižea) pl. sižei) žiri) gen. žir~ia) pl. žiriji) biro) gen. biroa) pl. biroi) ragu"
gen. mgua) pl. ragui. Ipak treba spomenuti, da su dvije od spomenutih imenica,
očito utjecajem kosih padeža, razvile u nom. sing. nastavak -j) kao što se dogodilo
i kod imenica ženskoga roda, gdje smo na pr. od idea dobili ideja zbog genitiva
idee - ideje) dat. idei - ideji) i kako je učinio Daničić s bib lij ki;n imenom Kore"
koje piše Korej) gen. Koreja (Gram. i stil. 153). To su imenice klišej i kupej) koje
II ovom obliku ne bilježi još nijedan rječnik, ali je sigurno, da se one tako govore,
a ja sam ih u tom obliku unio i u Rječnik stranih riječi (Zagreb 1951). Isto se dogodilo
(ili se barem događa) i s riječima ekspoze j i komunikej) od kojih ovu drugu u
ovakvu obliku bilježi Benešić (o. e.), a u Slovenskom je pravopisu: ekspoze) gen.
eskpozeja) komunike) gen. komunikeja, od čega je do nominativa ekspoze j) komunikej
samo jedan korak.
U akeentuaeiji imenica s ovakvim nominativom naši se priručnici razilaze.
Prema Benešićevoj akcentuaeiji siže, gen. sižea) triko) gen. trikoa i trima) gen.
trimoa (ostale imenice daje Ben. samo u nom. sing. sa sprijeda spomenutim ake.::ntima)
mogli bismo taj tip svrstati u naš tip lažov) gen. lažova) gen. pl. laž6vii) dakle:
siže) sižea) gen. pl. sižia. S Benešićevim se bilježenjem slaže i RK, ali samo u rij eči
plato) platoa) dok imenicu bije bilježi u gen. s ake. biJea (ostale su mu imenice
samo u nom. sing., ali sve s dužinom na drugom slogu). Tako i Henrik Barić (Rečnik
srpskoga ili hrvatskoga i arbanaskoga jezika I., Zagreb 1950) sa svega tri ovakve
riječi : biro) ** No links **) nivo. Kako ni on ne daje genitiva, možemo smatrati, da je i njemu
gen. sing. biroa) depoa) nivoa) prema čemu bi te imenice ušle u naš tip šebOj) šeboja
s gen. pl. šebOja) dakle: biro) biroa) gen. pl. biroa. Koliko sam ja višegodišnjim ispitivanjem
mogao ustanoviti, na našem terenu zaista i postoje dubletni akcenti:
sjeverni krajevi govore na pr. bife) bijea) gen. pl. bijia.) a južni (tu računam i Sarajevo
i Dubrovnik) bije) bifea) gen. pl. bijea. Od spomenutih se aurora (među koje
treba uračunati još i Boranića s njegovim plato odnosno nivo) razlikuje Belić, koji
ne bilježi duljine na drugom slogu, te ima: nivo) gen. nivoa) plato) gen. platoa i siže)
gen. sižea (Pravopis srpskohrvatskog književnog jezika) Beograd 1950). Istu akcentuaciju
primjenjuje isti autor i na vlastita imena: Mara) gen. Maraa) Ruso) gen.
Rusoa. Ovaj Belićev treći tip ovakvih imenica (bez duljine na krajnjem slogu) teško
će se moći održati, barem za imenice na -a i na -o) ukoliko, dakako, ne budemo
htjeli, da za stanovito vrijeme ne dobijemo nivo) gen. niva) plato) gen. plata) odnosno
kod vlastitih imena: Mara) gen. Mare) Ruso) gen. RUsa) čemu već imamo
73
precedens u imenu Dima (Dumas) s gen. Dime (koje nam ime Belić ipak ne daje
u ovakvu obliku, iako ga u Pravopisu spominje s drugog jednog razloga).
Dvosložnih tuđica s dugosilaznim akcentom ima vrlo malo. Sa završetkom
na -o zabilježio sam samo ginko (Botanička terminologija, Beograd 1934) i kalo
(manjak na težini robe zbog sasušenja, Ben.). Pripadaju pod naš akcenatski tip
Marko i prema tome im se akcent ne mijenja. Potrebe, da se kod imenice ginko
misli na gen. pl. s umetanjem nepostojanog a, nema, pa je prema tome i ovdje akc.
ginka, kao i kod tipa tempo (nom. pl. dakako: ginki, bez sibilarizacije). Sa završetkom
na -i dolaze samo i~enice juni i .fuli, no njihova deklinacija junzja, julija
i t. d. potpuno je zastarjela, ta i nominativ je kod onih, koji ne govore lipanj i srpanj,
danas samo jun i jul.
Malo je i dvosložnih tuđica s dugim uzlaznim akcentom. Izuzmemo li spomenutu
već riječ kino i prepustimo li je srednjem rodu (premda na pr. u Osijeku
na istom plakatu čitamo Narodni kino, a ispod toga Ljetno kino), ostaju nam, koliko
vidim iz građe, samo molo (zidana obala, Ben.) i solo (u muzici). Uzmemo li dalje,
da je od molo češće mol po muškom rodu (o dijalektainim i običnijim oblicima
mul, mula i muo mula usp. ARj .), ostaje nam samo ova posljednja. Deklinacija
nj ~zina podudara se s našim tipom ćoso, gen. ćosa, kako se ta imenica sklanja po
južnim krajevima. U množini na pr. soli, gen. sola, dat. solima, akuz. sole (usp.
za nom.: Kad se pobri napojiše vina iz ARj., a za akuz. spomenuti Andreisov primjer:
Pasija za sole, zbor i orkestar). Na vokal -i svršavaju se riječi ani (ptica, Ben.)
i lori (sisavac, Ben.), s gen. anija, lorij·a, pl. aniji, l6riji, kao i druge imenice na -i.
Kod trosložnih imenica susrećemo ih najprije nekoliko s kratkosilaznim akcentom
po našem tipu nestaško. To su domino, embrio, gvanako (lama, ZT), pikolo,
tremolo, žigolo. Akcent im je bez promjene, a u množini oblik kao domini, gvanaki
(bez sibilarizacije), pikoh, tremoli, žigoli ne može nikoga· smetati. Riječ embrio,
dakako, po našim pravopisnim pravilima: gen. embrija, dat. embrzju, instr. embriom
i embrijem, pl. embriji, gen. embrija, dat. embrijima, akuz. embrij·e.
Takve imenice na druge završne vokale jesu: makaki (majmun, ZT), kenguru
(klokan, ZT), marabu (ptica, ZT). Akcent im je bez promjene, a deklinacija na pr.
gen. makakija, marabua, dat. makakiju, marabuu, instr. makakijem, marabuom, pl.
makakiji, marabui, gen. makakija, marabita, kako smo već vidjeli kod na pr. kivi,
kivija i emu, emua. Imenica kenguru izbjegava; međutim, tuđu deklinaciju i nastoji
da se svrsta među naše konsonantske osnove, pa je i Benešić i RK bilježi u obliku
kengur.
Kod takvih imenica ne treba zanemariti ni imenicu presbiro, koja osim dužine
u nominativu ima iste karakteristike kao i sprijeda spomenute imenice (gen.
presbiroa, instr. presbiroom). Da nema dužine, bio bi joj gen. sigurno presbira
kao na pr. domino, domina.
74
S kratkouzlaznim akcentom na prvom slogu bilježe f)ecrucl: indigo (Ben.,
RK), riziko i šimpanzo (ZT). Akcentuacija i deklinacija ovim je imenicama kao i
našoj imenici jelen (dakle gen. pl. indiga, rizika, šimpiinza), na što upućuje i oblik
indig i rizik, kako spomenuti rječnici također bilježe. Oblik šimpanzo u zapadnim
je krajevima sasvim nepoznat, jer se govori i piše čimpanza. Ovdje bi valjalo spomenuti
i imenicu kakao, koju Boranić bilježi s gen. kakaa, isto kao i makao (igra),
gen. makaa (ove riječi nemam, doduše, akcentuirane u građi, ali st~vljeni je akcent
sigurno opravdan prema tuđem maceio). Ako, međutim, ispravno shvaćam Belićevo
»Strane reči i imena ili zadržavaju potpuno svoj oblik u našem jeziku: kakao ... ,
ili prema imenicama izvesnog roda našeg jezika dobivaju svoj oblik unominativu
jd. (I p. jd.) ... « (Pravopis 1950., I I2), Belić pledira za gen. kakaoa.
Na vokal -i izlaze imenice alibi (RK), aguti (glodavac, Ben), demanti (RK),
kauri (puž, ZT), potpuri (muz., RK). Akcent im je bez promjene, a deklinacija
kao na pr. alibi, gen. alibzj'a; dat. alibiju, instr. alibijem, pl. alibiji, gen. alibija i t. d.
Kratki uzlazni akcent na drugom slogu imaju riječi kao libreto. Nema, međutim,
sumnje, da bi prema talijanskom libretto naš akcent mogao biti libreto,
ali u građi takvog akcenta nema, tu se, dakle, dogodio slučaj, da smo zadržali mjesto
straneg akcenta, a promijenili intonaciju (usp. općeniti akc. komunizam prema dubrovačkom
komt'mizam) . Tip libreto, gen. libreta možemo svrstati u naš tip (život),
života, pa mu je prema tome akc. bez promjene (vokativ ne dolazi u obzir), sve
do gen. pL, gdje prema akc. života mora stajati librita (nom. pl. dakako: libreti).
Takve su još imenice: bajaco (RK), diktando (RK), flamingo (RK), glisando, krešendo
(RK; u Be1ića je to kreščendo, protivno talijanskom izgovoru). Tu treba spomenuti
i muzičke pojmove kao adagio, arpeggio i solfeggio, koje izgovaramo adado,
arpedo, solfMo, odnosno po Deanoviću adadžo, arpedžo, solfedžo (usp. Rječnik
talijanskog i hrvatskog jezika, Zagreb 1948). Kako muzičke pojmove još nismo sve
usvojili u fonetskom pravopisu, nameće nam se pitanje, kako valja s njimi postupati.
Mislim, da nam nema druge, nego u gen. pisati adagia, dat. addgiu, instr.
adagiom, a u množini (po talijanskom) adagi, gen. adagia (duljina je samo na a,
jer i ima službu umekšavanja i nije vokal), dat. adagima, akuz. adagie. Pisanje
adagii, adagiima, kako se može naći, mora nas zavesti na čitanje adadiji, adadijima
(adadžiji, adadžijima), a to ne bi bilo ispravno prema sing. adado, adada" adadžo,
adadža). Jednako i arpeggio i solfeggio, zadržavajući dva g, kako je i u talijanskom
(usp. kod Deanovića, o. c., pl. arpeggi, solfeggi).
Kao libreto ima u nom. sing. akcent i imenica kakadu (papiga, ZT), ali u kosim
joj padežima, kao i u svim dosad spomenutim sličnim slučajevima, oblici glase:
gen. kaka dua, dat. kakaduu, instr. kakaduom, pl. kakadui, gen. kakadua, dat. kakaduima,
akuz. kakadue. Kako sam naznačio, takav je akc. toj riječi u ZT, a tako ima
(valjda odanle) i Benešić. Ristić i Kangrga imaju naprotiv akc. kakadu, koji u svom
novom Pravopisu ima i Belić, iako je i on sudjelovao u izradi ZT i vjerojatno se
tada složio s akcentom kakadu. Odakle i zašto sada Beliću ova promjena (jer je
75
za akc. iz RK 'mogao znati 1932.), nije ml Jasno, a ako smijem i ja svoju kazati,
meni se čini, da bi tu najbolje stajao akc. kaka.du, gen. kakadua po tipu, na koji
ćemo odmah prijeći. Prije toga, međutim, moramo - jer ovamo spada - spomenuti
još muzički pojam andante, koji ćemo deklinirati: andantea, andanteu, pl.
andantei, andantea i t. d.
Trosložne imenice tipa defile, defilea odgovaraju u svemu dvosložnom tipu
bije, bijea, pa prema tome imaju gen. pl. defilea (usp. naš tip šarampov, krampova).
No kod ovoga tipa ostavljaju nas naši akcentolozi u još većoj nedoumici nego kod
tipa bije, jer nijedan ne bilježi genitiva ni od jedne takve imenice, osim Belića
(intenju, -ua), kome je to, uostalom, i jedina takva imenica u rječniku. Uzevši,
međutim, prema dvosložnim takvim imenicama, možemo i tu postaviti dubletu:
deflle, defilea, gen. pl. defilea prema defile, defilea, gen. pl. defilea. Oblik bez duljine
u nominativu sing. (intervju) moramo i ovdje odbiti kao i kod dvosložnih imenica,
naprosto zato, da ne bismo Belićevo na pr. Klemanso, -so a analogijom na tip libreto
deklinirali Klemansa. Takve su imenice ataše .(u Ben. ataše; ta imenica također
razvija -j, kao i klišej i kupej, pa se često čita i čuje ataše]), atelje, defile, dekoice,
ekspoze (razvija -j: ekspozej), foaje (u Ben. foaje), intervju, 1Iluline, negliže, portepe,
portmone, proteže, renome, rezime, rokoko (u Boranića rokokO, Pravopis 1951., str. 37.,
a u RK rokokO), se pare. Pravopisni probl m od nemalog značenja predstavlja i
ovdje, kao i kod drugih sličnih slučajeva, množina, na pr. defilei, dat. defileima,
a osobito akuzativ, gdje dobivamo ee: def tUe, pa je sva prilika, da će se u svrhu
uklanjanja hijata spomenuti proces razvijanja glasa j to snažnije razvijati, što se
češće budu takve imenice upotrebljavale. (Kako to ei i ee književnike smeta, vidio
sam na jednoj konferenciji o terminologiji za povijest umjetnosti, na kojoj su autori
tražili, da se francuska riječ atelier uzakoni u formi atelijer, gen. ateh/era, jer im je
nezgodno pisati: ateljei, ateljeima, ateljee.)
Dugi silazni akcent imaju riječi kao f61io, radio, studio i u RK nuncije, koji je
oblik danas zastario u korist oblika nuncij (u Belića nuncij, -ija = nuna/e). Kod
ovakvih je riječi akcent stalan, a deklinacija je normalna po muškom rodu: radio,
radija, dat. radt/u, instr. radiom, pl. radiji, gen. radi.ja, dat. rlidijima, akuz. radije.
~--~
Trosložnih tuđica s akc. dugouzlaznim na prvom slogu nisam našao, pa zato
prelazim na tip torpedo. Ako kažemo, da akcenatskih promjena nema i da i u množini
moraju biti muškoga roda (torpedi), rekli smo sve, što treba znati o takvim
imenicama. Nema ih mnogo: avizo, dinamo, kasino, kimono, mikado, tornado, torpedo,
turako (ptica, Ben.). Dvije od njih, i to avizo i kasino, dolaze i u ženskom rodu:
aviza, kasina, koji je očito spretniji za deklinaciju u množini (avizi, kasim' prema
avize, kasine). Ovamo ulazi i imenica finale, koja je, čini se, običnija s gen. findla,
dat. finalu, pl. finali umjesto očekivanog finalea, findleu i t. d.
Na vokal -i završava se imenica gurdmi (riba, Ben'.), očito s gen. guramija,
pl. gurdmt/i.
76
Četverosložne i višesložne tuđice podvrgavaju se sprijeda iznesenim pravilima,
pa tako na pr. aksOlotlo (gmaz, Ben.) ne mijenja akcenta, a ista riječ u ZT dolazi
II sasvim našem obliku: aksOlotao, gen. aksOlotla. Množina aksOlotli, a gen. pl. je
lako moguć i u obliku aksOlotala. S istim akcentom i inkognito (svi rječnici) i intermeco
(Književna terminologija, Beograd 1933; u RK intermeco, u Barića intermeco),
spluralom intermeci.
Riječi kao scenario, impresario oslanjaju se akcenatski na tip radio i zvuče jednako
kao ta imenica s prenesenim akcentom (na pr. pisati za radio, govoriti na
radiju). U pojedinim padežima obične pravopisne pojave (gen. scenarija, dat. scenariju,
instr. scenariom, pl. scenarzj'i i t. d.), no možda će biti bolje, da mjesto
nom. scenario uzmemo oblik scenarij (ja sam tako i učinio u Rječniku stranih
riječi), koji bi onda diktirao instr. scenarijem mjesto scenariom.
Imenice dekrešendo, diminuendo, ritardando i t. d. oslanjaju se oblikom i akcentom
na tip libreto, komunike i varzj'ete na bife odnosno defile, a ma/zagoni na dni
odnosno gurdmi.
Ovaj prikaz ne bi bio potpun, kad ne bi bili navedeni i primjeri, gdje se naši
rječničari i akcentolozi ne mogu odlučiti za novu akcentuaciju. Pored maloprije
spom:!nutog intermeco - intermeco - intermeco, navodim Benešićevo flamingo
prema spomenutom flamingo iz RK (ta razlika pogađa gen. pL, jer je prema flamingo
- flaminga, a prema flamingo - flaminga), pa fijasko (Ren., RK), esperanto
(Ben.) i sećento (Knjiž. term.). Kako se vidi, broj je vrlo malen, l vjerojatno je,
da će i ovih ovako naglašenih riječi u dobroj štokavštini ubrzo nestati, ako ne prevI ačenjem
akcenta, a ono sasvim sigurno promjenom intonacije na mjestu tudeg naglaska
(fijasko, esperanto, sećento, odnosno po Deanovićevu: . sečento).

[rookfash]

Čitati ovu temu, u moru raznih tema na ovom forumu i tako uljudnu, kulturnu i argumentovanu diskusiju uz puno uvažavanje sagovornika, naročito na posljednjih stranicu-dvije, je zaista osvježenje i užitak. Hvala vam svima za to, a naročito nellingtonu i gatsbyju.

[PipiDugaDevetka]

Onako kako su me učili da se treba reći i da je kratkouzlazni akcenat na drugom slogu trebalo bi biti teLEvizija, perPEtuum moBIle, peROnospora,....
E, sada ja baš nisam siguran, pa ću sačekati @Nellingtona.

[sheilak]

Koliko se ja sjećam, a pamćenje me evo još dobro služi jer sam tek u 4 deceniji, rijetko kad bio ko u Sarajevo mogao čuti riječi "afirmirati", "dsiciplinirati" "Civiliziran", "favorizira", "deformira", "općina" , "opći" itd itd...

gotovo svo smo govorili "afirmisati", "disciplinovati", "civilizovan", "favorizuje", "deformiše", "opština", "opšti" itd itd....

Ova nova generacija, rađana oko olimpijade vjerovatno se i ne sjeća kako se govorilo u glavnom gradu BiH prije i za vrijeme rata, ali ovi malo stariji bi trebali znati.

Upravo zato me i dalje interesuje po kojoj osnovi je došlo do te hrvatizacije jezika, jer moram priznati da sam navedene riječi ( afrimirati, disciplinirati, civiliziran, općina, itd.) navikao slušati gotovo isključivo u intonaciji kakva postoji u hrvatskoj, pa kad ih slušam u ovoj našoj, bosanskoj, i dalje mi djeluju mi nekako nezgrapno i neprirodno...možda je to stvar navike...nebitno....samo opaska....


I konačno, volio bih čuti mišljenje u vezi teorije da se jezik veže za teritorij države a ne za etniju (kako je izgleda kod nas slučaj), jer vjerujem da kada se veže za teritorij države , lakše ćemo ga definisati i standardizovati...pardon "definirati" i standardizirati"..."izvi-njaaavam se" ( io-vo je bo-sanski, smo ni-jeee iz Bosne no od Boš-njaaka iz dru-giih kra-jeeeva ..malo šale, nije zlonamjerno nego da se malo nasmijemo....

pozdravljam

Znam da si rekao da ti takav izgovor, dakle onaj koji smatraš hrvatskim, ne para uši, no nekako me tvoj ton posta ipak podsjeca na kritiku. ( Sorry ako grijesim ) Ne znam, mozda je u Sarajevu doslo do te navodne hrvatizacije jezika zbog želje za distancom od srpskog jezika ili srpske varijante dotadasnjeg sh-jezika, koja se nekako suptilno, ali opet snažno u BiH nametala (npr. forsiranje riječi rvanje umjesto hrvanje). Kazem ne znam jer nisam rodjena u Sarajevu i ne znam kakva je jezicna situacija bila prije rata. Mozda je razlog promijeni izgovora čista estetika, možda nekom hrvatska varijanta ljepše zvuči, možda je to utjecaj ljudi koji su naselili SA nakon rata. Razlozi su raznovrsni, ali ja ne vidim u tome problem. Ja tako npr. govorim oduvijek, u mojoj porodici se tako govorilo (uključujući i upotrebu infinitiva umjesto rječce da, u primjerice rečenici On je to htio uraditi, a ne On je to htio da uradi, koja je nekako specificnija za podrucja gdje se govori srpski jezik.), dakle nije to tek poslijeratno pomodarstvo jer se ovakav način govora bio uobičajen drugdje u BiH i smatram ga svojstvenim i Bosni. A ne vjerujem da jedno ili drugo nezgrapnije zvuči.

Kad smo kod novih izgovora, a vjerujem da je spomenuto, smeta mi npr. pooorodica, tElevizija, itd.

[Dozer]

Da budemo do kraja otvoreni...nije u Sarajevu doslo samo do hrvatizacije jezika, nego se ta hrvatizacija, uz vec spomenutu masu nekih cudnih izgovora, pretvorila u nesto za sta se u Sarajevu, ali i u svim gradovima u prijeratnoj BiH, govorilo da tako pricaju - seljaci. Pod "seljaci" se nikada nije iskljucivo mislilo na ljude sa sela, nego je to vise bio neki sveobuhvatni izraz za malogradjane, poluobrazovane osobe, one kojima nedostaje emancipacije i sl.

Vec sam naveo par primjera tih novih izgovora, a onaj koji meni licno najvise "para" usi jeste rijec "problem".
Ovo se uvijek izgovaralo kratko, u jednom dahu i bez bilo kakvih razvlacenja bilo kojeg dijela rijeci, dakle - problem. Danas se ovo u vecini slucajeva, ukljucujuci i medije, izgovara sa otegnutim "O" - prooblem.. Cesto upadnem u raspravu upravo o ovome, i uvijek kao kontraargument za ispravnost izgovora sagorovnika zamolim da mi izgovori "problematicno". Kada to uradi, vidi cuda, ono otegnuto "o" nestane.

Cinjenica je da je danasnji jezik u BiH, a ponajvise u Sarajevu, dozivio raznorazne promjene. Ja ih vidim kao dvije velike promjene, od kojih je jedna ciljana politicka, a to je ta hrvatizacija jezika koja je za cilj imala da se izbace sve srpske rijeci, a druga je stihijska i nenamjerna "seljatizacija" do koje je doslo automatizmom, odnosno do toga su dovele velike migracije stanovnistva pri kojima se u gradovima desila "smjena" stanovnistva. Sarajevo je, konkretno, pretrpilo najvece promjene po ovom pitanju i tu je vjerovatno doslo do zamjene minimalno 50% prijeratnog stanovistva. U novim gradjanima su se obreli mnogi iz istocne Bosne, ali i srednje, a zatim i iz Srbije, tj. Sandzaka. Svi ovi ljudi imali su i imaju svoj nacin govora i izgovora, kao i naglaska/akcenta. Kako sam prije rata dosta putovao sirom bivse Juge, ali i BiH (sto ce reci da ni ja bas nisam u cvijetu mladosti), imao sam prilike slusati sve ove izraze poprilicno prije nego su se u velikim kolicinama poceli primjenjivati u Sarajevu, i zato odgovorno tvrdim (ako se tako moze reci) da je masa danasnjih izraza i izgovora vezano upravo za nenamjernu "seljatizaciju".

Da budemo nacisto - ja zaista nemam apsolutno nista protiv bilo koga, pa jednostavno necu prihvatiti bilo cije komentare tipa "eto, nek' si ti gradsko dijete" i sl. Ovo nema nikakve veze s tim, nego su jednostavno cinjenice.

[Edin H.]

Da li je ispravno reci djet ili dijete?

[Dozer]

Obicno ide konsultacija rijecnika
Mada...po danasnjim rijecnicima, pogotovo ovom Halilovicevom u kojem nema nikakvih gramatickih objasnjenja zasto se nesto pise kako se pise, moguce je i da je djet ili dijet ispravno
Za ovaj izraz, konkretno, znam da se koristio u okolini Tuzle, ali i Bugojna i Vakufa.

[amortizer]

Da li je ispravno reci djet ili dijete?

Bas cu pitati FahrA?

[plain vanilla]

Obicno ide konsultacija rijecnika
Mada...po danasnjim rijecnicima, pogotovo ovom Halilovicevom u kojem nema nikakvih gramatickih objasnjenja zasto se nesto pise kako se pise, moguce je i da je djet ili dijet ispravno
Za ovaj izraz, konkretno, znam da se koristio u okolini Tuzle, ali i Bugojna i Vakufa.

rjecnika, ne rijecnika

u Tuzli se hladno kaze dijeta umjesto djeteta

[amortizer]

Obicno ide konsultacija rijecnika
Mada...po danasnjim rijecnicima, pogotovo ovom Halilovicevom u kojem nema nikakvih gramatickih objasnjenja zasto se nesto pise kako se pise, moguce je i da je djet ili dijet ispravno
Za ovaj izraz, konkretno, znam da se koristio u okolini Tuzle, ali i Bugojna i Vakufa.

rjecnika, ne rijecnika

u Tuzli se hladno kaze dijeta umjesto djeteta

Da, od pocetka '90-ih!

[Alfons Kauders]

Obicno ide konsultacija rijecnika
Mada...po danasnjim rijecnicima, pogotovo ovom Halilovicevom u kojem nema nikakvih gramatickih objasnjenja zasto se nesto pise kako se pise, moguce je i da je djet ili dijet ispravno
Za ovaj izraz, konkretno, znam da se koristio u okolini Tuzle, ali i Bugojna i Vakufa.

rjecnika, ne rijecnika

u Tuzli se hladno kaze dijeta umjesto djeteta

Da, od pocetka '90-ih!

Ne bas, vec i puno ranije...

I dijelovima Krajine znaju reci "dijeta" ako sam dobro upratio...

[plain vanilla]

Da, od pocetka '90-ih!

Ne bas, vec i puno ranije...

I dijelovima Krajine znaju reci "dijeta" ako sam dobro upratio...

i ja cesto kazem dijeta, oduvijek
tesko mi izgovoriti djeteta

[Edin H.]

i ja cesto kazem dijeta, oduvijek
tesko mi izgovoriti djeteta

Oslobadjaj se toga, rogobatno zvuci i strasno para usi, premda se ne bih zacudio da je po novom pravopisu moga maternjeg jezika, za koga sada ne znam ni kako se zove, upotreba rijeci djet smatra pravilnom.

U biti standardizaciju jezika u razvijenim zemljama je uspostavljala aristokracija da bi se razlikovala od plebsa, iz tog razloga je recimo spelling engleskog jezik komplikovan. Kod nas se , cini mi se, krenulo u obrnutom smjeru, Vuk sa ciljem da se opismeni narod je uspostavio veoma jednostavan alfabet (toj vrsti spelling A, B, C umjesto EJ, Bi, Ci u Engleskoj uce malu djecu). Medjutim u Engleskoj ucestale, a pogresno izgovorene konstrukcije, medju narodom tipa we was umjesto we were npr. nikada necete cuti iz usta politicara, profesora ili iole obrazovanije osobe. Kod nas je opet drugacije. Ljudi koji bi trebali uspostavljati standarde su i sami pod utjecajem sredina iz kojih dolaze.

[plain vanilla]

ma govorim ja i "djeteta", ali mi se nekad ne da...npr, kad me bratic izludi, pa galamim na njega, onda kazem-dragi Boze, ludog dijeta

[tajmahalica]

Najgora mi je opcija kad jezičari ( pojedini zagovornici liberalizma do besvijesti) svaku argumentaciju započnu rečenicom:

Jezik je promjenjiva materija.

Lafo, narod ga kreira, narod ga pravi.
Kao dodatak tome postoji i misao da jezik , književni na kakvom mi inzistiramo u ovoj diskusiji, rezultat je konsenzusa štogod učenijih ljudi, da bi ga bilo lakše koristiti u stanardnim protokolima. Dobro, to je konsenzus i on se koristi onda kad nam jezik treba na mjestima koja zahtijevaju "akademski stil" i gdje govorimo tim dogovornim jezikom. Reklo bi se to je neka vještačka forma jezika.
Ali mi se nameće pitanje, pa da li svaka promjena koju narod stvara kao dio svog pismenog, polupismenog i nepismenog stava treba da bude prihvaćena?
Znači li to što je narod pismeniji više će koristiti standardizovani jezik, a što je nepismeniji više će koristiti formu dalje od dogovorene osovine? Da li sve zavisi od postotka pismenih, polupismenih i nepismenih?

Nekad je iznimno nepravilno bilo govoriti : Ta i ta osoba NA TELEFONU. Ali bi trebalo da postane to uvriježeno u jeziku, jer iskreno ne znam na prste nabrojati osoba koje kažu : Ta i ta PORED TELEFONA.
No dokle ide to prihvatanje kako narod podastre?

[uglavnomja]

i ja cesto kazem dijeta, oduvijek
tesko mi izgovoriti djeteta

Oslobadjaj se toga, rogobatno zvuci i strasno para usi, premda se ne bih zacudio da je po novom pravopisu moga maternjeg jezika, za koga sada ne znam ni kako se zove, upotreba rijeci djet smatra pravilnom.

U biti standardizaciju jezika u razvijenim zemljama je uspostavljala aristokracija da bi se razlikovala od plebsa, iz tog razloga je recimo spelling engleskog jezik komplikovan. Kod nas se , cini mi se, krenulo u obrnutom smjeru, Vuk sa ciljem da se opismeni narod je uspostavio veoma jednostavan alfabet (toj vrsti spelling A, B, C umjesto EJ, Bi, Ci u Engleskoj uce malu djecu). Medjutim u Engleskoj ucestale, a pogresno izgovorene konstrukcije, medju narodom tipa we was umjesto we were npr. nikada necete cuti iz usta politicara, profesora ili iole obrazovanije osobe. Kod nas je opet drugacije. Ljudi koji bi trebali uspostavljati standarde su i sami pod utjecajem sredina iz kojih dolaze.

sluzbeni dopis, izjava za medije, a pise:

ja bi
mi bi
vi bi trebali....


ili i to moze u senahida