Ad blocker detected: Our website is made possible by displaying online advertisements to our visitors. Please consider supporting us by disabling your ad blocker on our website.
Moja greška, mislio sam da glasi ovako, ali je 'Niko nije kao ON' 42:11[/quote]
sigurno si mislio na Allah-ova svojstva tj. sifate zatije:
muhalefetun lil havadisi- Bog nikome i ničemu nije sličan[/quote]
Diwan wrote:Islam nije budizam , jer da jeste ne bi bilo potrebe za njim, islam takode nije hrisčanstvo, katolicizam, feng sui, hinduizam, sotonizam, itd.
Islam je sam po sebi, kao što je i Bog sam po sebi, kako se kaže u Kur'anu, 'On nije ničemu sličan';
Ti pokusavaš da implementiraš budistička učenja i doktrine u Islam, i na osnovu njih ocjenjujes i tumačiš islam, a drugi druga, i jedino ga kroz tu prizmu gledate - koliko on ima u sebi vama pojmljivih vjerovanja, a to je nemoguče.
To je drugi operativni sistem. Ti ga ne možeš nikada razumjeti niti mu se približiti sve dok negiraš njegove osnove - Boga, Poslanika a.s., Kur'an.
Zaogrno si se lažnom i tuđom odječom univerzalnosti, koja je u suštini iblisova potka, i iz umišljenosti i opsihrenosti, popuješ muslimanima na islamskim temama.
Ovo što pišeš je već čista paranoja, fanatizam, vjersko jednoumlje, lično neznanje, manjak kulture ophođenja i dijaloga. A što se a tiče sihira ja ni ne želim da vjerujem u iste jer se radi o crnomagijanju, sretno,
"Posmatrajući um u svakom pojedinom trenutku, ne možemo reći da postoji jer mu ne percepiramo ni boju ni oblik.
Ne možemo također reći ni da ne postoji, jer razne misli izviru iz njega bez prestanka.
U vezi ovog uma u svakom pojedinom trenu, nebi trebalo misliti ni da postoji ni da ne postoji.
On je zapravo jedna neshvatljiva realnost koja nadilazi bilo riječi bilo koncepte postojanja i nepostojanja.
On nije ni postojanje ni nepostojanje, pa ipak ima osobine od ovo obadvoje".
čitam jučer šopenhauerovu kritiku kanta, te mi ovo zaudara na volju [ne zaboraviti da se on oduševljavao budizmom ]
Zamolio bih moderatore da obrate pažnju na postove i pojedince koji postavljaju odgovore koji nemaju veze sa temom, a to je KU'RANSKI AJETI I TEME ZA RAZMIŠLJANJE, te non stop trolaju
pa zar ne trolaš ti odgovarajući na isti post čak tri puta iako se konzervativno tumači ovo "teme za razmišljanje", slažem se da treba malo pročistiti posljednju stranicu
Diwan wrote:
imaš temu o budizmu te možeš tamo koliko hočeš o Lao Tzu ...
Ljubavi za istinu Lao Ce nije bio budista, ako nisi dosad primjetio, u podnaslovu pdf-a Religija piše: rasprave o vjerskim temema .... ovo je jedna od vjerskih tema.
VerticalHairFactor wrote:
Kad god je islam prolazio kroz filter racionalno-naučnog pristupa, kao za vrijeme Zlatnog doba, društvo, iako iznimno religiozno, cvjetalo je i kretalo se naprijed, ali je i prihvaćalo svoja ograničenja. Malkice misticizma i još puno manje dogme ne mogu baš škoditi.
Vrijeme Zlatnog doba islama je bilo za vrijeme Muhammeda, sallallahu alejhi we sellem.
Vrijeme Srebrenog doba je za vrijeme Četvorice halifa.
Dakle, ono vrijeme vladavine abasija, dok šah Havarizma nije oholo dao pogubiti jednog člana mongolske delegacije koja mu je došla da pregovaraju k'o ljudi, a ostale maršnuti, što je bila inicijalna kapisla za pokret Mongola, razaranje Bagdada, punjenje Tigrisa knjigama grčkih mudraca i dolazak Mračnog doba - može se nazvati Bronzanim dobom
VerticalHairFactor wrote:
Kad god je islam prolazio kroz filter racionalno-naučnog pristupa, kao za vrijeme Zlatnog doba, društvo, iako iznimno religiozno, cvjetalo je i kretalo se naprijed, ali je i prihvaćalo svoja ograničenja. Malkice misticizma i još puno manje dogme ne mogu baš škoditi.
Vrijeme Zlatnog doba islama je bilo za vrijeme Muhammeda, sallallahu alejhi we sellem.
Vrijeme Srebrenog doba je za vrijeme Četvorice halifa.
Dakle, ono vrijeme vladavine abasija, dok šah Havarizma nije oholo dao pogubiti jednog člana mongolske delegacije koja mu je došla da pregovaraju k'o ljudi, a ostale maršnuti, što je bila inicijalna kapisla za pokret Mongola, razaranje Bagdada, punjenje Tigrisa knjigama grčkih mudraca i dolazak Mračnog doba - može se nazvati Bronzanim dobom
moram prizati da nisam znao za tu epizodu sa mongolima malo sam pročitao i ispast će da je "muslimanski holokaust" (kako se ispod opisuje), bio rezultat debilizma, a ne (samo) mongolskog barbarstva
"In 1218, a small contingent Mongols crossed borders in pursuit of an escaped enemy general. Upon successfully retrieving him, Genghis Khan made contact with the Shah. Having only recently conquered two-thirds of what would one day be China, Genghis was looking to open trade relations, but having heard exaggerated reports of the Mongols, the Shah believed this gesture was only a ploy to invade his land. Genghis sent emissaries to Khwarezm (reports vary - one stating a group of 100 Muslim merchants with a single Mongol leading them, others state 450) to emphasize his hope for a trade road. The Shah, in turn, had one of his governors openly accuse the party of spying, their rich goods were seized and the party was arrested. Trying to maintain diplomacy, Genghis sent an envoy of three men to the Shah, to give him a chance to disclaim all knowledge of the governor's actions and hand him over to the Mongols for punishment. The shah executed the envoy (again, some sources claim one man was executed, some claim all three were), and then immediately had the Mongol merchant party (Muslim and Mongol alike) put to death. These events led Genghis to retaliate with a force of 100,000 to 150,000 men that crossed the Jaxartes in 1219 and sacked the cities of Samarkand, Bukhara, Otrar and others, beginning what would one day be known as the Muslim Holocaust. Muhammad's capital city, Urgench, followed soon after. Ala ad-Din Muhammad fled and sought refuge throughout Khorasan, but died of pleurisy on an island in the Caspian Sea near the port of Abaskun some weeks later."
harač wrote:
moram prizati da nisam znao za tu epizodu sa mongolima malo sam pročitao i ispast će da je "muslimanski holokaust" (kako se ispod opisuje), bio rezultat debilizma, a ne (samo) mongolskog barbarstva
Naravno, zar je nekad bilo drukčije? Što rek'o Fadil efendija: ''Kad se Bošnjo najede bijelog hljeba, niko mu mu više ni po čemu nije ravan!''
VerticalHairFactor wrote:
Kad god je islam prolazio kroz filter racionalno-naučnog pristupa, kao za vrijeme Zlatnog doba, društvo, iako iznimno religiozno, cvjetalo je i kretalo se naprijed, ali je i prihvaćalo svoja ograničenja. Malkice misticizma i još puno manje dogme ne mogu baš škoditi.
Vrijeme Zlatnog doba islama je bilo za vrijeme Muhammeda, sallallahu alejhi we sellem.
Vrijeme Srebrenog doba je za vrijeme Četvorice halifa.
Dakle, ono vrijeme vladavine abasija, dok šah Havarizma nije oholo dao pogubiti jednog člana mongolske delegacije koja mu je došla da pregovaraju k'o ljudi, a ostale maršnuti, što je bila inicijalna kapisla za pokret Mongola, razaranje Bagdada, punjenje Tigrisa knjigama grčkih mudraca i dolazak Mračnog doba - može se nazvati Bronzanim dobom
Dobro, ti nastupaš sa pozicije vjerskog puritanizma: najbolja generacija je Poslanikova, pa oni koji slijede, pa oni koji slijede... Ja, pak, nisam mislio na to: smutnje od ubistva Omera, Osmana, Alije, Hasana i Husejna, te mnogih ashaba, pa sve do krvavog pada Umejevića ne mogu se smatrati Zlatnim dobom, to je doba nastanka i preboljevanja dječijih bolesti islamskog društva. Zlatno doba je od neke 780. pa do neke, hajdemo biti škrti i konzervativni, 1150. godine, pa eto velikodušno da kažemo 1200. To je period kada se dinastije i suparničke grupe nisu međusobno klale, nego je postojao period razuma i tolerancije između svih, a vjera je bila apsolutno motivirajući faktor u znanstvenoj misli. Kako taj jedan mrtvi nije bio uzrok da se Mongoli pokrenu, vjerovatno samo pripremljen izgovor, tako ni njihovo razarajuće dejstvo nije bilo besmisleno i neplansko. Oni su htjeli popljačkati, i popljačkali su to veliko carstvo. Zatrli su ogroman dio autentičnog racionalnog islamskog nasljeđa, pobili naučnike, ulemu, narod i samog halifu, i uništili ne samo grčke knjige nego i sva ostala iranska, indijska, arapska i islamska djela. Priča kaže da su na konjima prelazili preko Tigrisa ispunjenog brdima knjiga. Od tog trena muslimanima su na pročelje obično izlazili kojekakvi mesijanski "obnovitelji", koji nisu bili ni blijeda sjena prosječnih kadija i imama iz abasijskog perioda. Muslimani su se morali okrenuti "gazvi", neprekidnom ratu, te su buduća carstva bila sva vojnička i ratnička, sve dok taj "pokret" nije kulminirao moćnim Osmanima.
Ne kažem da i ovi potonji nisu zadržali nešto od abasijskog nasljeđa (Osmanlije svoj legitimitet crpe od Abasija), ali ratovi, prvo Mongoli pa divljački križari, pa onda emirati i kraljevstva međusobno, dokinuli su mogućnost da se muslimani u potpunosti oporave i vrate starim univerzalnim principima Abasija.
Lijep post Vertikal, nažalost, znamo da se nijedan narod, društvo ili civilizacija koliko god da su bili "Zlatni" ili napredni ne mogu vratiti u prošlost, moramo svi ići naprijed,
fatamorgana wrote:Lijep post Vertikal, nažalost, znamo da se nijedan narod, društvo ili civilizacija koliko god da su bili "Zlatni" ili napredni ne mogu vratiti u prošlost, moramo svi ići naprijed,
Nije mi ni bila namjera govoriti o povratku u prošlost. Ne znam odakle si to shvatio iz mog posta, koji je imao isključivo informativni karakter.
No, postoji jedna pozitivna paradigma, koja se ogleda u ravnoteži ostvarenoj u društvu, bez obzira na vrijeme ili samo društvo, na nju sam ciljao.
fatamorgana wrote:Lijep post Vertikal, nažalost, znamo da se nijedan narod, društvo ili civilizacija koliko god da su bili "Zlatni" ili napredni ne mogu vratiti u prošlost, moramo svi ići naprijed,
Nije mi ni bila namjera govoriti o povratku u prošlost. Ne znam odakle si to shvatio iz mog posta, koji je imao isključivo informativni karakter.
No, postoji jedna pozitivna paradigma, koja se ogleda u ravnoteži ostvarenoj u društvu, bez obzira na vrijeme ili samo društvo, na nju sam ciljao.
Nisam ni htio reći da ti govoriš ili želiš povratak u prošlost. I meni se dopada kao period tzv. Zlatno doba islamske civilizacije. Htio sam samo reći da se za neke lijepe stvari nažalost ne može vratiti u prošlost,
arzuhal wrote:
Vrijeme Zlatnog doba islama je bilo za vrijeme Muhammeda, sallallahu alejhi we sellem.
Vrijeme Srebrenog doba je za vrijeme Četvorice halifa.
Dakle, ono vrijeme vladavine abasija, dok šah Havarizma nije oholo dao pogubiti jednog člana mongolske delegacije koja mu je došla da pregovaraju k'o ljudi, a ostale maršnuti, što je bila inicijalna kapisla za pokret Mongola, razaranje Bagdada, punjenje Tigrisa knjigama grčkih mudraca i dolazak Mračnog doba - može se nazvati Bronzanim dobom
Dobro, ti nastupaš sa pozicije vjerskog puritanizma: najbolja generacija je Poslanikova, pa oni koji slijede, pa oni koji slijede... Ja, pak, nisam mislio na to: smutnje od ubistva Omera, Osmana, Alije, Hasana i Husejna, te mnogih ashaba, pa sve do krvavog pada Umejevića ne mogu se smatrati Zlatnim dobom, to je doba nastanka i preboljevanja dječijih bolesti islamskog društva. Zlatno doba je od neke 780. pa do neke, hajdemo biti škrti i konzervativni, 1150. godine, pa eto velikodušno da kažemo 1200. To je period kada se dinastije i suparničke grupe nisu međusobno klale, nego je postojao period razuma i tolerancije između svih, a vjera je bila apsolutno motivirajući faktor u znanstvenoj misli. Kako taj jedan mrtvi nije bio uzrok da se Mongoli pokrenu, vjerovatno samo pripremljen izgovor, tako ni njihovo razarajuće dejstvo nije bilo besmisleno i neplansko. Oni su htjeli popljačkati, i popljačkali su to veliko carstvo. Zatrli su ogroman dio autentičnog racionalnog islamskog nasljeđa, pobili naučnike, ulemu, narod i samog halifu, i uništili ne samo grčke knjige nego i sva ostala iranska, indijska, arapska i islamska djela. Priča kaže da su na konjima prelazili preko Tigrisa ispunjenog brdima knjiga. Od tog trena muslimanima su na pročelje obično izlazili kojekakvi mesijanski "obnovitelji", koji nisu bili ni blijeda sjena prosječnih kadija i imama iz abasijskog perioda. Muslimani su se morali okrenuti "gazvi", neprekidnom ratu, te su buduća carstva bila sva vojnička i ratnička, sve dok taj "pokret" nije kulminirao moćnim Osmanima.
Ne kažem da i ovi potonji nisu zadržali nešto od abasijskog nasljeđa (Osmanlije svoj legitimitet crpe od Abasija), ali ratovi, prvo Mongoli pa divljački križari, pa onda emirati i kraljevstva međusobno, dokinuli su mogućnost da se muslimani u potpunosti oporave i vrate starim univerzalnim principima Abasija.
VHF , molim te,da li mozes objasniti detalj koji sam podvukla,hvala Kako bi stari univerzalni principi mogli biti korisni danas
To su oni univerzalni i stari principi iz osvita njihove civilizacije, koji su im omogućili da budu jedinstveni u mirenju naizgled neizmirivih krajnosti, te da u suprotstavljenim pozicijama i šarolikosti pronađu svoju snagu:
tolerancija i sloboda, multikulturalnost, racionalan pristup, znanje i nauka te pravo i zakoni.
Muslimani Zlatnog doba su ove vrijednosti pronašli u svojoj vjerskoj tradiciji i istakli ih, držeći se načelnih proklamovanih principa islama, a ostavljajući one parcijalne specifičnom momentu i okolnostima u kojima su se dogodili ili bi se mogli dogoditi (pitanja rata, nečijeg položaja na "ahiretu" i sl.).
Recimo: "Nema prisile u vjeru", "Vama vaša, meni moja vjera", "Neka vas mržnja prema nekim ljudima ne navede na to da nepravedni budete, budite pravedni...", mnogobrojni primjeri iz hadisa poput onoga u kojem Ibrahim ne želi napojiti i nahraniti starca koji dolazi iz pustinje jer je paganin, a potom mu silazi Džibril i kaže da njega Bog hrani i poji cijelog života, a ovaj ne vjeruje u njega, pa kako ti nisi mogao jedanput iznuždenom starcu ponuditi vodu i hranu, nakon čega on hrli za njim, blago postupa i ugošćuje ga. "Znanje je izgubljena stvar muslimana, gdje god ga nađe, uzet će ga." "Nema razlike između Arapa i nearapa, osim po bogobojaznosti." Iz tradicije ashaba, Omer (drugi ashab po vrijednosti i ugledu kod muslimana) ulazi u Crkvu Svetog Groba u Jerusalemu, tamo obavlja molitvu a potom izlazi i obznanjuje da su kršćani pod zaštitom hilafeta, da su njihova imovina i svetinje zabranjene i nedodirljive, pa ko njima proglasi neprijateljstvo, proglasio ga je i njemu, a samim tim i svim muslimanima (jer je on emirul-muminin, vladar svih pravovjernih).
I još mnogi su načelni proklamovani primjeri tolerancije, da ne nabrajam u nedogled.
Pravila rata, ajeti i hadisi koji govore o ratu, važe i počinju važiti u specifičnim situacijama, i gradiraju se prema situacijama, isto tako zakoni koji se odnose na kazne, odnosno ajeti i tradicija koji odražavaju stanje i odnos na ovom ili onom svijetu. To su stvari koje su aplikabilne u ekstremnim situacijama, ili koje pak uopće ne dodiruju život na ovom svijetu.
Naravno, ne postoji apsolutni primjer tolerancije i svih tih vrlina, no onda kada one dosegnu kritičnu masu, a posebice kada se za njih nađe mjesto u srži neke kulture i tradicije, imamo primjere da "kuća nikome nije tijesna".
E, sad, da li je to idealan oblik tolerancije prema baš svemu, nije; ako pokušavaš uporno kreirati "novi islam", predstavljajući se muslimanom i tobože, zastupajući stavove islama, poput Haladža (Pod plaštom ovim je sam Bog, i sl.), to je problem - problem zato što halifa mora odreagirati. Ne bi bio problem da nije bio musliman, ili da nije tvrdio za sebe da je musliman i da je istinski islam to što propovijeda. Halifa El-Muktedir ga je pogubio nakon 11 godina zatvora i ustrajnosti u tome da je on "Istina" i "Rabb - Gospodar".
Sa druge strane pojava skepticizma i nečega što se može nazvati ateizmom bila je uobičajena, i takav skeptik je mogao istovremeno biti i ugledan član društva, svugdje dobrodošao. Primjer Muhamed ibn-Zekerija Razi. Čuveni ljekar, koga slavi danas i WHO a u Teheranu ima svoj univerzitet i dan, "Dan Razija - dan farmacije". Smatrao je princip poslanstva "mentalnim poremećajem", čak mu je i čuveni Biruni, ravan njemu po značaju ali u matematici i astronomiji, naveo dvije heretičke knjige "O vjerovjesništvima" i "O trikovima lažnih proroka", imao je još radova na temu, ali su te knjige otišle niz Tigris uz blagoslove Hulagua. Tvrdio je da Bog nije nužno sve stvorio iz ničega, nego je aranžirao univerzum na temelju već postojećih principa unutar prostora, materije i vremena. Naravno, ne sporeći njegov značaj u farmaciji i medicini, Biruni i Ibn-Sina, kao jednaki njemu u nauci, obojica su odgovarali na Razija, tvrdeći da mu nedostaju osnovna saznanja o islamu, Biruni je tvrdio da Razi pati od čestog "manihejskog dualističkog kompleksa" kod Iranaca (zašto ovoliko zlo?, kakav je to "dobročinitelj" sazdao ovakav svijet), dok je Avicena zaključio: "Bilo mu je bolje da je ostao pri hirurgiji, urinu i testiranju stolice kod ljudi, nego što se upustio u metafiziku koja prevazilazi njegovu kompetenciju i znanje".
Eto, nisu se slagali, ali nije bio problem da on i dalje piše i širi svoj skepticizam i ideje, a da istovremeno bude poštovan zbog svojih kvaliteta.
Zato su u tom periodu od 300-350 godina u Bagdadu ugodno živjeli i radili muslimani, kršćani, Jevreji, zoroastrijanci pa i skeptici i ateisti; i sve to u okrilju hilafeta, koji je islamska paradigma države. Osmani su kasnije blijedo pokušali kopirati neke abasijske tradicije, ali nisu bili dorasli tome, niti su imali to abasijsko samopouzdanje. Danas uopće ne želim komentarisati kretenske i ridikulne stavove "vjerskih autoriteta", koji su u znanstvenom pogledu inferiorni u odnosu na ljude koji su živjeli prije njih više od jednog milenija, što i jeste izvor njihove nesigurnosti i nekontroliranih izljeva bijesa.
To je apsolutni poraz za civilizaciju, koja je u svom korijenu baštinila principe, koji generalno trebaju ljudskom rodu i nadilaze puku tradiciju do stepena nasušne ljudske potrebe.
E, sad, da li je to idealan oblik tolerancije prema baš svemu, nije; ako pokušavaš uporno kreirati "novi islam", predstavljajući se muslimanom i tobože, zastupajući stavove islama, poput Haladža (Pod plaštom ovim je sam Bog, i sl.), to je problem - problem zato što halifa mora odreagirati. Ne bi bio problem da nije bio musliman, ili da nije tvrdio za sebe da je musliman i da je istinski islam to što propovijeda. Halifa El-Muktedir ga je pogubio nakon 11 godina zatvora i ustrajnosti u tome da je on "Istina" i "Rabb - Gospodar".
Hvala, odličan post. Htio bih samo, ako dozvoliš, kometirati ovo u vezi Al Hallaja. Pogubiti nekoga pa makar bio i najveći heretik je po meni uvijek akt okrutnosti, zapravo slabosti.
Evo ja ću sad biti još veći heretik pa ću se zapitati: Kad je Al Hallaj izgovorio to "zlogasno" Anā l-Ḥaqq ko je zapravo bio taj koji je to izgovorio?