http://www.svjetskiputnik.hr/Putovanja/ ... stranica/3
Putopis: Prođoh Bosnom kroz gradove
Autor: Nikola Bucić4.6.2011. 12:01
Jahorina, Sarajevo i odlazak u vrelo Bosne
Četvrti dan - odlazak na Jahorinu
Ranom zorom, dok još imamo rent-a-car dogovoren u Sarajevu, uputili smo se na Jahorinu - živopisnu planinu smještenu tridesetak kilometara od Sarajeva gdje su se održavale ZOI '84., posebno ženski dio istih. Blaga planina smještena južno od Sarajeva, u takozvanom istočnom ili srpskom Sarajevu, sa snijegom koji je tamo od studenog pa sve do svibnja. Bio je ožujak pa pogodite da li je bilo snijega ili ne. Stvarno lijep prizor koji treba vidjeti.
Jako puno staza za skijanje, par novootvorenih staza za boardere, pregršt žičara i vučnica čine ovu planinu jednom od najboljih planina za zimsku rekreaciju na području bivše Juge. Svakako preporučamo posjetiti Jahorinu tokom zimskih praznika ili godišnjih odmora.
Kad sam na snijegu, u skijama ili u cipelama, volim se fotografirati u kratkim rukavima. Ta moja želja za slikanjem u kratkim rukavima se rodila iz jedne slike, koja je uslikana još prije mog rođenja. Skijalište, zimska vježba JNA, dvojica mladića u kratkim rukavima naslonjeni na zabodenim skijama i piju pivo. Inspiracija za moje slikanje u kratkim rukavima na snijegu.
Nije bilo teško nagovoriti i ostalu dvojicu da ovjekovječimo jednu sliku s Jarohine, svi u kratkim rukavima. A vjetar je puhao, pravo je puhao. Nije bilo toliko niska temperatura, koliko je vjetar prodirao sve do kostiju pa je bilo strašno. Tamo mi je bila zanimljivija činjenica da gorska služba na Jahorini (da podsjetim, Republika Srpska) ima sponzora Podravku.
Povratak u Sarajevo
Vratili smo se do auta i nastavili naš put natrag za Sarajevo, gdje nas je već čekao zaposlenik rent-a-cara da preuzme automobil. Auto smo dobili čist, svježe opran i njim smo prešli cca 450 kilometara. Nakon toliko puta je normalno da se auto uprlja. Ali ovo nije bilo prljavština, ovo je bilo blato. Kiša koja nas je pratila do Mostara, put preko makadama do Travnika, snijeg u Sarajevu, snijeg na Jahorini... Uzeli smo crveni auto, a vratili smo sivi. Nitko nije rekao da ga moramo čistog i vratiti.
Peti dan - vrelo Bosne
Ponedjeljak je i u planu je posjetiti vrelo Bosne - životopisan krajolik smješten zapadno od Sarajeva oduševljava svojom nedirnutom prirodom, alejom platana kojom se dolazi do izvora, vodom koja se može piti sa izvora i mnogim drugim ljepotama. Tri su načina kako doći do vrela Bosne. Pješice nekoliko kilometara dugom alejom (nosi naziv Velika aleja), zapregom ili biciklom za 4 osobe (da li je to i dalje bicikl).
Možete tu i pribrojati iskakanje iz helikoptera ili aviona, spuštanje padobranom sa Igmana, dolet motornim zmajom i tome slično, ali to ne bih ubrajao u normalne načine dolaska do izvora. Iznajmili smo bicikl, ili drugim riječima vozilo namijenjeno za 4 osobe s kojim se pedala.
Po povratku kući pričajući o svojim dojmovima, roditelji su mi rekli da sam tamo bio već nekoliko puta. Istina, prije rata smo na more išli preko Bosne, kroz Sarajevo i Mostar pa izlazili oko Ploča dalje u južnije krajeve. Sjećam se da smo stajali oko Sarajeva, iako sam bio tad još sasvim mali, vrelo Bosne mi nije ostalo u sjećanju sve do sada.
Kad sam vidio taj prekrasan krajolik Bosne i ljude koji naprosto uživaju u tome, došlo mi je da promijenim povijest. Stariji ljudi su govorili kada bi vidjeli lijepu i mladu curu: "Tako mlada, a već Slovenka". Nakon vrela Bosne bih se usudio reći "Tako mlada, a već Bosanka". Naravno, ako je pila vodu sa izvora Bosne.
Vratili smo se kući i lagano se odmorili, ne znajući kud i kako večeras kada nas je iznenadio poziv starih frendova iz Slavonskog Broda koji trenutno rade u Sarajevu. Vrijedilo je otići, ako zbog ničeg drugog, a onda vidjeti frendove. A bilo je i piva.
Na spomen sarajevskog piva u bivšoj Jugi svi su se grozili. To je bilo vjerojatno najgorčje pivo u cijelo državi. Možda poslije Podravkinog piva. Jesu li promjenili recept ili vodu ili hmelj ili tko zna što, ali današnje Sarajevsko pivo nadilazi daleko kvalitetnija piva u Europi. A kao ljubitelj Ožujskog mogu reći: Saray : Žuja - 2 : 0. Eh što je bila dobra ta večer. Hrpa frendova, što novih što starih, što znanih samo iz viđenja. Bilo je jako lijepo.
Šesti i sedmi dan - kiša i obaveze
Nikola je otišao kući zbog osobnih razloga, a ja sam čekao četvrtak ili petak za povratak natrag. Dan je manje više bio turoban, jer se nakon nekoliko lijepih dana pojavila i prva kiša i nagovještaj lošeg vremena. Plan koji smo na brzinu skovali Jimbo i ja je bio obići Zemaljski muzej u Sarajevu. Naravno, muzej nije radio kad smo mi došli pa smo završili s njegovim frendicama iz Sarajeva na kavi. Jako lijepa kava. Navečer je u goste došla i jedna od cura s kave pa smo se malo uživali u njenom društvu. To je jedino što nam se dogodilo taj dan.
Zbog fakultetskih obaveza Jimba i njegovog cimera, sljedeći dan sam se morao sam se taj dan sam snalaziti po Sarajevu. Počeo je padati snijeg i sve je postalo jako turobno, ali opet tipično sarajevski. Navečer sam završio kod Brođana na pivi, dvije (ne čaše, nego boce).
Osmi dan - dojam ljudi u Sarajevu
Danas sam trebao ići kući, ali sam ipak prolongirao posjet Sarajevu. Gledajući kad ide vlak prema Slavonskom Brodu, počeo sam razgovarati sa gore spomenutim frendovima koji rade u Sarajevu preko Interneta. Imaju auto i u petak poslije posla idu kući pa ću ići s njima natrag. Nisam se više morao brinuti o ranojutarnjem ustajanju (vlak ide u 7.15). Opet sam zbog fakultetskih obaveza domaćina stupio u kontakt sa curom koju sam upoznao neki dan, bar da s nekim odem na kavu. Eto, upoznao sam novi birc u Sarajevu i bilo mi je jako drago što sam bio na toj kavi.
Sarajevo je za pojmove Zagreba mali grad. Ima puno stanovnika, ali je po površini malen. I u onih nekoliko dana u početku što sam razgledao Sarajevo, vidio sam sve. Ili gotovo sve, Sarajevo je divan grad, pogotovo kada izađete u noćni život. Bilo na ulici, bilo u javnom gradskom prijevozu, nema one nervoze koju susrećem na zagrebačkim ulicama i sve to daje jedan lijepi ugođaj tom gradu. Kažu ljudi, Sarajevo prije rata i Sarajevo po gostoljubivosti su sada dva različita grada. U korist onog predratnog Sarajeva. Kako li je tek onda bilo.
Prilika za posljednje fotografije iz Sarajeva
Danas je u posjet došao Jimbov frend iz Kaknja. Kupovao je neke cipele ili čizme pa smo opet prošli veći dio Sarajeva. Meni je palo na pamet da fotografiram i posjetim još neke objekte u Sarajeu, one koje sam zaboravio fotografirat, npr. Narodno pozorište ili zgradu Sarajevskog sveučilišta. Na kraju obilaska smo otišli još se fino najesti raznih pita po zadnji put.
Bližilo se vrijeme kad se trebam naći sa Brođanima. Uspjeli smo svratiti i do Badema da kupim nekih čajeva i rahat lokuma. Krenuli smo prema njihovom stanu i tamo smo ih sačekali na kavi. Kad su došli i oni, krenuli smo na put. I sada, sa jako lijepim i ugodnim iskustvima i doživljajima iz Sarajeva, odnosno Bosne i Hercegovine, razmišljam kad bih mogao ponoviti to putovanje, opet na malo više dana. Toliko od mene.
ali postoji neka osnova za to.
