Slutim da bi "dvojac" mogao izazvati revolt većine hrvata BiH. Dosta je svađa i prepucavanja, dosta je prodavanja magle, dosta je izokretanja činjenica, pa i javnog laganja (D. Čović).
---
"Nema nikog u zgradi, svi su po komandi otišli na prosvjed."
Konačno da i mi Hrvati imamo svoje „događanje naroda“. A nije ono ekskluziva samo srpskog naroda. Kad mogu oni zašto ne bi mogli i mi. Ili je možda ipak po srijedi srpsko događanje naroda, samo ovog puta zaodjenuto u hrvatski kaput?
Ne treba dvojiti da iza jučerašnjih prosvjeda navodno Studentskog zbora Sveučilišta u Mostaru pod nazivom "Odzvonilo je"(mladeži ili koga već motaju oko malog prsta) stoji , glavom i bradom, HDZ BiH. Stali bi i oni sami samo se boje moguće reakcije OHR i drugih međunarodnih moćnika, a sinkrono tome i kazni koje bi možebitno uslijedile. Jer Čović zna kako su jugunice prošle za vrijeme i poslije Jelavićeve tzv. hrvatske samouprave. E, treba „šćipit“ petlju i svojim mudima po trnjini mlatit. A to drug Dragan neće. Ne bi da rizikuje. Pa se zato uhvatio mladih jaja svoje mladeži, a oni zbog svojeg mladalačkog elana sami lupaju. Njih ionako manje boli, a drugove Hrvate koje, doduše za sada u manjem broju, potražuje hrvatsko (RH) pravosuđe ionako boli klinac hoće li se koja kap krvi proliti jer ionako nije njihova.
Oko 140.000 prikupljenih potpisa (toliko smo i prognozirali na samom početku peticije „Stop majorizaciji Hrvata“, što je i tada bilo znakovito) peticije dovoljno govori o stvarnoj potpori Draganu Čoviću i njegovoj politici. Ako od te brojke oduzmemo potpise Bošnjaka, kojih je bilo i kojih vjerojatno nije bilo puno i potpisa Srba kojih je i te kako bilo jer se o njihovom interesu i radi onda dolazimo do brojke od 100.000 ili nešto više potpisa Hrvata. Osobno i u tu brojku ne vjerujem jer ih je polovina naknadno dopisana s obzirom da je odziv bio izuzetno slab. Nešto su napravili i aktivisti HDZ skupljajući potpise od baba i djedova po kućama čime su namakli stanovit broj legitimnih potpisa potpore, ali svakako ne i legalnih. Ako se k tome još uzme u obzir da dobar dio onih koji su prikupljali potpise potpore za peticiju ne zna što znači riječ „majorizacija“, kao što i većina nepismenih seljana koja je dala svoj potpis ne zna što je potpisala, onda od velike politike HDZ dobivamo čistu lakrdiju. E, ta lakrdija je ipak legitiman čin jer na nju imaju pravo svi pa tako i sam HDZ. Stoga im tu nećemo ništa zamjeriti. Osim što se ne zna što je sa stavom možda i pola milijuna preostalih Hrvata iz BiH.
Nastavak politike „Stop majorizaciji Hrvata“ upotpunjen je najnovijim prosvjedima koji su održani u svim županijama s hrvatskom većinom i u Žepču. Na opće iznenađenje ovim povijesnim okupljanjima naroda, za spas samih sebe, HDZ je pokazao svu traljavost svoje politike. U „stolnom gradu Hrvata“ okupilo se oko 3.000 pristaša HDZ-a (po agencijskim izvješćima) dok je u ostalim drugorazrednim kasabama broj prosvjednika bio znatno manji. Primjerice u Orašju jedva da je bilo 300 prosvjednika. Po nekima čak i manje. Budući da je četvrtak pazarni dan kada ionako u vrijeme okupljanja prosvjednika u centru čaršije uvijek ima 100-tanjak (bilo prosvjeda ili ne bilo) osoba. No, to sada nije toliko ni bitno jer je važno znati tko su prosvjednici i što su u gradskom parku radili pola sata od predviđenih sat vremena.
Od jednog našeg čitatelja smo dobili informaciju da je u vrijeme prosvjeda bio u zgradi Vlade Županije Posavske (trebala mu neka potvrda) i da ga je portir s vrata vratio natrag riječima: Nema nikog u zgradi, svi su po komandi otišli na prosvjed.
Drugi izvori su nam potvrdili da je isto stanje bilo i u općinskoj upravi u Orašju (za Domaljevac i Odžak nemamo informaciju) i u drugim ustanovama pod upravom općine i županije.
Dakle, drugovi i drugarice koje je HDZ zaposlio po političkoj liniji odrađivali su svoj mandat. Jedan dio svojevoljno, a drugi po „komandi“ (zapovijedi), možda portira, ali prije po zapovijedi premijera Vlade ŽP koji je i sam sudjelovao u prosvjedima.
Ako se izuzme ovaj HDZ-ov kadar, onda ostaje zaključiti da osim nekoliko znatiželjnika od naroda hrvatskog nitko se ne pojavi. Tim činom je sve rečeno što narod misli o HDZ-u i njihovoj politici koja bi ih za par dana ostavila bez plaća, mirovina i svih drugih proračunskih davanja jer po volji HDZ proračun FBIH (ali i županijski) sigurno ne bi bio usvojen do kraja ožujka do kada vrijedi odluka o privremenom financiranju koja je ionako usvojena na nezakonit način (barem kada je u pitanju ŽP).
Bez obzira što se sve zna ili zna se, treba još reći tko su u stvari prosvjednici i protiv čega prosvjeduju. Prosvjedovali su prije svega oni koji u Županiji Posavskoj imaju najveće i najredovnije plaće. Bilo je prosvjednika pojedinih obitelji čiji su svi članovi odlukom HDZ Kominterne zaposleni u državnoj službi ili službama koje se mogu smatrati takvima ili srodnima (vojska, policija, DGS, Vlada ŽP, općinska administracija i sl.) Svaki član iz te obitelji ima plaću između 1.000 i 1,500 KM. Eto. Takvi su ugroženi, majorizirani i takvima smeta država koju su im branili i obranili po pravilu drugi kojih baš i nije bilo na prosvjednom okupljanju. Možda zato što su gladni ili što nemaju za gorivo. A dolazak na prosvjedni skup nije plaćen, osim možda operativcima koji su organizirali tiskanje transparenata i možda puštanje Thompsonove glazbe (s nosača zvuka na kojemu piše da je zabranjeno javno emitiranje – e jesam cjepidlaka).
Neki od prosvjednika se boje nove vlasti bez HDZ-a, jer im jedino HDZ čuva fotelju koju ničim nisu zaslužili osim time što su vjerni stranci. Drugi su došli iz učtivosti prema vlastodršcu od kojeg su dobili posao mimo zakonskih procedura i natječaja ili možda zbog njihove strahovlade, jer od koga jedeš iz ruke nije uputno za ruku gristi.
Možda najjadnije od svega je prizor rasipanja prosvjednika nakon pola sata stajanja koje je najviše ličilo na pola sata odavanja počasti nekoj žrtvi. Tu i tamo su Thompson i Škoro upotpunjavali idilu ugroženih i obespravljenih koji kako se čulo hoće promjene?! Što hoće promijeniti sam Bog zna. Možda one koji su 20 godina na vlasti? Nema logike. A ni razuma. Valjda sami znaju što bi mijenjali. Možda opoziciju koja je ionako malobrojnija. Da li to jednoumlje ponovo prizivaju? Jedan narod, jedna stranka. Jedino im ne paše jedna država. Valjda bi tri države od ove jedne (i jadne) napravili.
I umjesto predviđenih sat vremena nakon šest puta preslušanih jednih te istih Thompsonovih pjesama ponovo kao po „komandi“ okupljena raja krenu odakle je došla. Šala, mala. Jesu se odmah počeli razilaziti, ali ne u svoje urede nego u okolne kafiće (čast izuzecima) gdje su još satima prepričavali aktualnu političku situaciju u BiH.
Mora se reći da su primijećeni i neki poznati HDZ-ovci koji su pored prosvjednika prolazili kao pored turskog groblja. I ne okrenuvši se prema njima. Očigledno ljudi tjeraju svoj biznis i gledaju svoja posla jer im je događanja naroda pun kufer. Bez obzira što se to događanje naroda dešava umal hrvatskom narodu, nisu polučili masovnost koju je stožerni CK očekivao i priželjkivao. Jer srpskim interesima u Posavini mogu služiti samo režimski ljudi. Oni koje je režim stvorio da ih drži u oblacima. A kako i ne bi kad ih dobro plaćaju. Novcima poreznih obveznika, dakako.
Dean Rant, e-posavina.com