Great Cornholio wrote:arzuhal wrote:Great Cornholio wrote:Drugim riječima "gdje prestaju razum i logika, tu počinje vjera".
Bar da se složimo o ograničenosti razuma i logike
Ali nećeš se složiti sa mnom da je ono što piše u vjerskim knjigama plod ljudske mašte,jer kad razum i logika ne mogu naći neki odgovor u pomoć im priskače mašta.
Veoma jednostavno možemo poredati stvari...
Ukoliko ti ne vjeruješ u nešto, odnosno prihvataš za sigurno samo ono što je, u najbukvalnijem smislu, p o j a v n o (kad kažem
najbukvalnije mislim, na primjer, da, iako fenomen svitanja zore ukazuje na pojavu Sunca, to još uvijek nije pojava Sunca samog i bit će tek kada se ono doista i pojavi), onda se ti krećeš u domenu razuma i logike kao njegovog oruđa, kao njegovog organona. Ne prihvataš božansko porijeklo, recimo, Kur'ana jer nisi vidio Allaha ili čuo Allaha koji ga izgovara i objavljuje, nisi vidio meleka Džibrila kako ga
spušta na srce Muhammeda, alejhi-selam. Pošto Bog, niti Njegovi anđeli (ili bilo što drugo van pojavnog svijeta) nisu u dohvatu tvojih čula, time i tvog razuma - logično je da Kur'an smatraš ljudskim djelom i da u njemu prepoznaješ mnoge nelogičnosti.
S druge strane, moja vjera u Allaha transcendira granice razuma. I to je sasvim logično za vjeru, kao što je sasvim logično da vjerujem kako ljudski razum sav svoj kapacitet
ispucava na
pojavno, što predstavlja njegovu granicu.
Sofisti Stare Grške su napustili pokušaje da otkriju
Prapočelo (Arhe) svih bića (kao što su to do njih nastojali Tales, Anaksagora, Demokrit, itd.) jer su zaključili da to Prapočelo sigurno nije čovjek sam i da je čovjek samo jedan (možda najvredniji) dio Cjeline i da kao takav nema
božansko očište, nema mogućnost da sagleda Cjelinu i da konačan odgovor o Prapočelu jer bi svaki takav njegov odgovor bio nužno ograničen ljudskom ograničenošću. Time bi samo vrijedio za čovjeka, ali nikada ne bi vrijedio za samu Cjelinu Svega, za samu Istinu.
Zato velim: ako je ljudski razum, sa svojim kategorijama i logikom kao oruđem, Krajnja Saznajna Sposobnost U Cijelom Univerzumu, Spoznaja Kao Takva Van Koje Nema Druge, onda bi tvrdnja da je vjera u Allaha i Drugi svijet besmislena bila sasvim tačna. To bi ujedno značilo i
počovječenje cijelog (ili cijelih, u množini) univerzuma: sve što postoji se da ljudskim razumom objasniti i dokučiti, a sve što razum ne može dokučiti - to i ne postoji, obzirom da je ljudski razum Vrhovni Arbitar za Cjelinu Postojećeg i on donosi krajnju i neopozivu odluku šta jest, a šta nije, čega ima, a čega nema. Cijeli svemir je čekao milionima godina trajuću evoluciju jednog bića koje će, kada dostigne stepen pojave svijesti, izreći konačnu i dugo očekivanu istinu o samom sebi.
Za razliku od prihvatanja razuma kao konačnog arbitra i krajnje
spoznaje, vjernik ide dalje, nesputan pojavnim svijetom i vjeruje u Boga koji
ničemu nije sličan i kojeg ne obavezuje ta ljudska sposobnost diskurzivnog promišljanja, pa da m o r a činiti samo ono što je prihvatljivo ljudskom razumu, e da bi bio prihvaćen kao Bog, od strane
razumnog čovjeka.
I onda se vraćam na Kur'an koji kaže:
U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog
1. Elif Lam Mim.
2. Ova Knjiga, u koju nema nikakve sumnje, uputstvo je svima onima koji se budu Allaha bojali;
3. onima koji u nevidljivi svijet budu vjerovali i molitvu obavljali i udjeljivali dio od onoga što im mi budemo davali;
4. i onima koji budu vjerovali u ono što se objavljuje tebi i u ono što je objavljeno prije tebe, i onima koji u onaj svijet budu čvrsto vjerovali.
5. Njima će Gospodar njihov na pravi put ukazati i oni će ono što žele ostvariti.
Ako neko p o v j e r u j e u nešto što je izvan domašaja razuma (time i logike), onda on može, sasvim LOGIČNO, da prihvati svaku
nelogičnost na koju, hajde, naiđe u Kur'anu. Ako neko ne smatra razum kao Odlučujuću Sposobnost, onda on ne odbacuje stvari koje mu se možda i učine
nelogičnim jer je to, kako sam vjeruje, riječ Stvoritelja kojeg razum i ne može dohvatiti i koji je iznad svega toga.
Dakle, kako Kur'an sam veli, onaj koji v j e r u j e u nevidljivi svijet, pa njemu Kur'an i jest Uputa od Boga! Onaj koji vjeruje u Allaha i Dan sudnji, na neviđeno, njemu je s a s v i m l o g i č n o da prihvata Kur'an kao Riječ Božiju i da se ravna po tome.
Onaj koji n e v j e r u j e u Allaha i Budući svijet, taj, isto tako l o g i č n o, ne prihvata Kur'an i Kur'an za nega nije nikakva Uputa.
Dakle, ukoliko je vjernik osoba koja svojim vjerovanjem prekoračuje granice pojavnog, time i razumskog, onda on prihvata svaku
nelogičnost Knjige, pošto vjeruje da ni razum nije bezgraničan u spoznaji i da je ograničen pojavnim.
i Muhamed je bio Jedi 
