Zelena Carapa wrote:Nego reci ti meni...sta planiras s djetetom?"
Mene je nešto slično pitala prijateljica, ili bivša djevojka, ili... bog zna u kakvom smo statusu bili (sada nismo ni u kakvom, sve sam "finalizirao" isto veče kada smo se vidjeli zadnji put nakon serije njenih glupih komentara). Mi u principu nikada nismo ni prekinuli našu vezu, otišla je vani za vrijeme rata (Švedska) bez posljednjeg zbogom i nismo se stigli pozdraviti jer je ona bila u žurbi a ja na okolnim brdima, pa je to "tehnički" bilo neizvodljivo. Nije se javljala oko pet godina mada smo imali neke zajedničke prijatelje koji su mi pričali kako su stupili u kontakt sa njom i da je ona oke... Pitao sam i njenu mamu šta je sa njom, eto kao njoj se javlja preko radio amatera, dobro je, sa njom je sve u redu... Pitam je da li spominje mene i žena kaže ne, ne spominje te. I jebi ga, meni dosadilo glumit' Romea jer ni ona nije bila nekakva Julija. Kontam ne javlja se, našla drugog hairliju, javlja se prijateljima i mami a ne meni i to je po meni oke jer sve to u principu znači da me ne želi, odnosno da želi biti sretna sa nekim Švedom i hajde jebeš ga... Kažem sebi "došlo ti je vrijeme za Titanik".
Prigrlim gajbu piva sa jaranima jedno večer i zaboravim je, u mislima joj poželim sreću sa nekim brkatim Švedom koji je u mojim mislima bio jako debel (ne znam zašto sam uvijek "konkurenciju" doživljavao i zamišljao tako gadno brkatu i debelu). Sjećam se samo da je mjesec te večeri bio jako veliki, jako žut, i pun sebe, a da je meni onako pijanom bilo žao što nemam snajper da ga skinem odozgor.
Neko vrijeme sam provedeo sam, upoznao sam svoju supugu, zabavljali smo se neko duže vrijeme, na kraju je oženim, dobijemo dijete, i sad scena... U našem rodnom gradu pojavi se i ona... Eto kao nostalgija, došla je u posjet dijelu familije koja je ostala pa malo svratila do mene u ured i tako... Razvezemo klasičnu spiku "gdje si, kako si, kako si se snašla tamo"... i bla, bla, bla... , a ona pita "možemo li otići na sokić pa ćemo tamo tračati, moram razgovarati sa tobom". Kontao sam da smo postali prijatelji, pa ono.... hajde reko može, sve je to za ljude. Na sokiću mi je rekla da "još uvijek misli na mene i da sam njen broj jedan u svemu", a ja onako sjeban smijem se i ne kontam jel' me udarila hladna koka-kola, ili miris trave koji se širio okolo radi tipa koji je sjedio blizu nas uživajući sve blagodeti ovog života. Kažem joj da je za sve to "malo prekasno", pitam je zašto se nije javljala toliko dugo i kažem joj da sam oženjen, da jako volim tu ženu i da sa njom imam dijete, a ona će eto kao "pa vidi, tamo se puno radi, ja sam radila i studirala u isto vrijeme, ali cijelo vrijeme sam mislila na tebe". Rekao sam da se nije javila nikako skoro pet godina meni, ali jeste prijateljima i mami, a ona će "pa šta to ima veze, ako se neko voli to je jako malo vremena, ja sam mislima bila vezana za tebe, zbog toga nisam ni željela razgovarati sa tobom jer bi mi poslije bilo teško, ne smeta mi uopšte što si oženjen jer su kod NAS (misli na Švedsku) razvodi sasvim normalni i bilo bi oke da se razvedeš sa ženom pa da idemo u Švedsku, a sa malom ne znam šta ćeš raditi... najbolje da je ostaviš majci i zaboraviš, svejedno ćemo imati našu djecu". I sad ja onako gledam, pa gledam u onog gore pomenutog tipa što puši tavu i kažem mu "dobro ti je to stari moj, evo i mene počelo hvatati pa mi se počinje priviđati". Sa njom sam se oprostio, i zaželio joj svu sreću ovoga svijeta. Od tada se nismo nismo više viđali jer sam to naglasio.
Poenta cijele priče je u jednom, zamjerke tipa "glup si, ružan si, odvratan si", i sl. ne piju puno vode jer svako od nas zna koliko vrijedi, ako ne drugima, onda samom sebi. Međutim, kada u kompletan razgvor neko počne petljati djecu, onda će se IMNSHO taj razgovor vrlo brzo završiti.
) nakon razvoda vratim se ja u klix game
Nego reci ti meni...sta planiras s djetetom?". Ja
...iskuliram, saberem se, posrcem sok i zdravo zurim. Skontao on, izvinjava se...ali kasno za njega (na vrijeme za mene
