Great Cornholio wrote:fatamorgana wrote:
Dobro si ovo uvidio, ovo je skoro pa budistički svjetonazor,

, pa da te pitam, šta misliš, odakle dolazi
pohlepa, gdje je njen izvor i i gdje se ona može i treba iskorijeniti?
Branitelji i hvalitelji kapitalizma pokušavaju da navodnom urođenošću pohlepe opravdaju postojanje tog, ljudskoj prirodi neprijateljski nastrojenog, društveno- ekonomskog uređenja.
Ali, ako je pohlepa urođena osobina, šta se to onda desilo sa ljudima koji nisu pohlepni, da li je kod njih "zakazao" taj urođeni mehanizam na kojemu pohlepa počiva.
Pohlepa se ne može iskorijeniti "preko noći", a preduslov za početak njenog iskorijenjivanje je prestanak njenog podsticanja, a to je nešto što se u kapitalizmu nikad neće desiti.
Šta ti misliš, ali nemoj mi samo povezivati pohlepu koju određeni pojedinac pokazuje sa prijašnjim životima koje je živio

Dopada mi se ova tvoja analiza, vidi se da rado koristiš tvoj drugi najdraži organ, mozak (Woody Alen) i moji
prioriteti u vezi ovoga su identični tvojima.
"Branitelji i hvalitelji kapitalizma pokušavaju da navodnom urođenošću pohlepe opravdaju postojanje tog, ljudskoj prirodi neprijateljski nastrojenog, društveno- ekonomskog uređenja".
Slažem se s gornjom tvrdnjom i konstatacijom da se ipak radi o
"neprijateljski ustrojenom uređenju" jer
se bazira na opet, na manje -više, ugnjetavanju, nejednakim pravima i nepoštovanju neprikosnovenog prava
na život i dostojanstva svačijeg života.
Pa da analiziramo dalje, citiram: "
Ali, ako je pohlepa urođena osobina, šta se to onda desilo sa ljudima koji nisu pohlepni, da li je kod njih "zakazao" taj urođeni mehanizam na kojemu pohlepa počiva".
Budizam (kao učenje i svjetonazor u širem smislu, znači ne mislim na neku pojedinu školu ili pravac) nas uči
da u svakom ljudskom biću postoji i pozitivan i negativan potencijal, (naravno budizam nije ni prvi a niti jedini
koji tvrdi tako nešto), specifičnost budizma što to čini na "neutralan", način, bez osude ljudskog biće i bez pridavanja krivice za navodni grijeh i to radi u spoznaji da je i "tamna strana" inherentna, imanentna
samom životu, znači da je i ona dio samog života, ni manje, a ni više.
(Ako ćeš me pitati šta definiše pozitivo i negativno kao kategorije, mislim da je pozitivno sve što podržava
život ( ne samo ljudski već i šire, druga živa bića, prirodu, ambijent i našu planetu Zemlju kao jedinstven
fenomen u nama zasad poznatom svemiru) a da je negativno sve što ga ne poštuje, što ga dovodi u pitanje
ili uništava, potire)
I u ljudima koji nisu pohlepni postoji potencijal za pohlepu ali u njima prevladava taj drugi potencijal, npr da
se ne osjećaju ugroženo pa ne moraju ili nemaju poriv da "grabe" od drugih ili su čak možda i humani, velikodušni, darežljivi. Znači u njima je mehanizam pohlepe na neki način "zakazao" jer oni manifestuju onaj drugi pozitivni
potencijal, svojstven i moguć i on, kao takav ljudskom biću.
Ovo gornje potkrepljuje baš ta tvoja konstatacija da: "
Ali, ako je pohlepa urođena osobina, šta se to onda desilo sa ljudima koji nisu pohlepni, da li je kod njih "zakazao" taj urođeni mehanizam na kojemu pohlepa počiva"?
Mi možemo kao ljudska bića svjesno učiniti, izabrati da taj poriv "zakaže" u nama, znači moguće je
svjesnim izborom, namjerom i trudom prevazići, izidići se iznad poriva za pohlepom razvijanjem empatije, altruizma, ljudskosti ukoliko to naravno želimo.
Citiram opet:
"Pohlepa se ne može iskorijeniti "preko noći".
Naravno,

ali može preko dana,
"preduslov za početak njenog iskorijenjivanje je prestanak njenog podsticanja, a to je nešto što se u kapitalizmu nikad neće desiti".
Naravno da neće, pohlepu treba iskorijeniti u vlastitom srcu i umu, mom, tvom i svačijem,
kome god je stalo do toga, znači istinski preduslov za njeno iskorjenjivanje je prvo onaj unutrašnji,
svjesni, lični.
Naravno da podsticanje na pohlepu koje dolazi iz vani, iz kapitalizma ili općenito društva i okoline,
ne olakšava nimalo oslobađanje od tog poriva, nagona ali upravo u tome je i izazov, svaka istinska pobjeda je ona
nad samim sobom, nad onim što nosimo u sebi a ne nad drugima, mi možemo i pobijediti druge ali to je
na kraju ipak samo pirova pobjeda.
Znači pohlepa dolazi iz ljudskom srca i uma, ali na sreću također i potencijal za humanost, empatiju i mudrost.
Izbor je na nama, na meni, na tebi.
P.S.
"Šta ti misliš, ali nemoj mi samo povezivati pohlepu koju određeni pojedinac pokazuje sa prijašnjim životima koje je živio"...
Ovaj put ništa o karmi, izvuko si se, za sad,
