citala sam od pocetka ali nisam komentarisala - by the way slazem se sa vecim dijelom gore napisanog. cool -Co0l wrote:ljubav_aha wrote: --------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------
Opet ponavljam-nikog ja ne osudjujem nizasto,ja samo iznosim svoj stav,postujem svaciju zelju pa tako i zelju za materinstvom ali ne opravdava svaki cilj automatski i svako sredstvo kao sto nemam nista protiv porodica u kojima se nalaze samohrani roditelji ali mozda i glavna poenta mog prvog posta je i bilo upravo pokusaj da ostro razlucim razliku izmedju samohranih roditelja koji su to postali uslijed smrti bracnog partnera ili neplaniranog razvoda i onih koji brak i osnivanje porodice na taj nacin nisu nikad ni uzimali u obzir nego im je jedini cilj bio pravljenje djeteta bez da se zapitaju sta ce to isto dijete osjecat i bez da se zapitaju hoce li tom djetetu ikad i koliko falit drugi roditelj.Dakle,tu imamo samo ostvarivanje sopstvene zelje(materinstvo/ocinstvo)bez razmisljanja o zeljama i potrebama onog drugog a u ovom slucaju drugi je dijete a njegove zelje i potrebe koje bi kad-tad izasle na vidjelo su zelje i potrebe za drugim roditeljom.Ja stvarno ne mogu jasnije objasnit na sta mislim kad kazem da itekakva razlika postoji izmedju samohranih roditelja koji to igrom slucaja postanu i onih koji to planski urade,pri tome ih ne osudjujem ni zasto nego samo izrazavam svoje misljenje da su radeci to mislili samo na svoje potrebe i zelje a ne na i zelje i potrebe djeteta.Neki bi mozda rekli da je to sebicno jer i sebicnost po defoultu je kada mislis samo na svoje zelje i pri ispunjavanju istih se ne osvrces na zelje drugih,a da li je to sebicno i u ovakvim slucajevima ostavljam svakom da sam prosudi...
elem, danas mi se drug obrati sa slicnim problemom, pa reko' da posudim temu i podijelim sa svima, cisto da se cuje i slicna namjera, ali iz muskog ugla.
taj moj drug, dakle, je u ranim tridesetim, dobro izgleda, ne manjka mu zena, super je momak, da ne duzim. ali - ne bi bas da se zeni, posto ne vjeruje u instituciju braka (njegovi su razvedeni itd itd). medjutim, volio bi da ima dijete i volio bi da ucestvuje u njegovom zivotu, minus brak i zajednicki zivot sa majkom. ta tema se nije dosad aktivno nametala jer je vecina zena kojima je pomenuo sve ovo bila zgrozena (i ja sam, u neku ruku). a onda je nedavno upoznao djevojku koja slicno razmislja i tema se malo aktuelizovala.
na konto ove price smo nas dvoje upali u diskusiju kakvih je bilo i ovdje na forumu, posto sam ja rekla da mislim da mu je citava prica pomalo sebicna i kako dijete nije neki piton/egzoticni kucni ljubimac s kojim odes i poigras se kad ti je dosadno a on je meni dao sve one druge argumente u stilu da dosta porodica koje pocnu od nekih "idealnih" pretpostavki zavrse gore od onih sasvim suprotnih...
nemam neki zakljucak, osim da bismo mozda trebali upoznati mog druga i drugaricu pokretaca teme
