osa wrote:
rekoh, prostudiraj djelovanje 5. korpusa u jesen 1994. , kontra udar srba, stanje u koje je tada upao bihać i na koji način je oslabljen pritisak na bihać i pad samog bihaća, sve to i još gore bi se desilo i 95. da nije bilo djelovnja hv, jer 95. 5. korpus nije bio ništa jači, jer je kako znamo bio u okruženju, dapače samo iscrpljeniji , ti pričaš isti priču kakvu pričaju neki nadri stručnjaci u hrvatskoj, kako smo mogli 91. riješit cijelu zapadnu slavoniju, obranit vukovar i bacit srbe preko drine, mogli smo ali u maunama.
Kao aktivni učesnik od prvog da zadnjeg dana rata u redovima 5. Korpusa (na dužnostima od Kč do K-danta bataljona), moram ti napomenuti nekoliko bitnih stvari :
Bili smo u totalnom okruženju 1201 dan, na početku rata u korpusu nismo imali ni jedan top, ni jednu haubicu, ni jedan tenk, ni jednu pragu, ni jedan MB 120 mm, svaki treći bataljon je imao poneki MB 82mm ili 60 mm, ja sam imao četu vojnika 142 borca a imao sam 75 cijevi od čega 12 AP a ostalo je bilo lovačko i raznorazno naoružanje.
Morali smo svakodnevno napadati i ići otimati naoružanje a samim tim i četnike dovoditi do ludila (jer poslije su oni uvijek govorili da im je najgore bilo dolaziti na naše ratište).
Zamisli ti kako je bilo izvršavati napadna dejstva bez vatrene podrške, ali smo uvijek uspijevali velikom hrabrošću naših boraca.
A ti se prisjeti koliko sredstava je imala HV, jer su se isti čudili na koji način mi izvodimo dejstva ( kad smo se spojili kod Korenice i na Grabovcu ).
1994 smo najviše iz očaja , gladni i bez dovoljno municije krenuli prema Bos. Petrovcu i uspjeli zauzeti Kulen Vakuf ali smo znali da tu ne možemo ostati zbog četnika iz SAO Krajine, što je opet sramota HV jer su omogućili da nas oni nesmetano napadaju sa teritorije Hrvatske. Uspjeli smo zarobiti dosta naoružanja i municije kao i hrane, morali smo se povući zbog velikih snaga iz SAO Krjine, a da se radilo samo o našim domaćim četnicima sigurno bi se sa njima mogli vrlo lako obračunati.
HV je imala silno naoružanje i opremu i realno su mogli ranije riješiti svoje probleme u SAO K i sigurno bi i mi puno više napravili u Bosni. Bilo kako bilo više se ne ponovilo, kako kaže stara poslovica.
Svi možemo žaliti što nije bilo više sadejstva i sigurno bi se sve riješilo brže i povoljnije za nas i RH.