Forum Klix.ba

“Pirga” su zabranili isti oni koji su ga hvalili

Sjećate li se “Pirga”? Bila je to omiljena lektira generacija koje su se školovale do devedesetih. Onda je “Pirgo” nestao iz školskih programa, knjižara i biblioteka. Autorka te knjige Anđelka Martić, antifašistkinja i ponosna učesnica NOB-a, i danas živi u Zagrebu. Sa osmijehom koji je cijeli život krasi, 1. maja slavi 86. rođendan.

http://www.titomanija.com.ba/index.php? ... 3&Itemid=1

valterbranisarajevo wrote:Pomogao sam Titu da dobije rat

"Bitka na Neretvi" izabrana među deset najboljih filmova o Drugom svetskom ratu. Njen reditelj Veljko Bulajić otkriva za Pressmagazin kako je uz pomoć Tita snimio svoje remek-delo. Veljko Bulajić je najuspešniji komandant JNA u njenoj istoriji. Nikada vojnici sa petokrakom na čelu nisu ubili toliko Nemaca kao kada bi Bulajić podigao ruku i uzviknuo: „Akcija!". Trideset godina nakon smrti Josipa Broza Tita, predsednika one velike Jugoslavije koja je slavila velike partizanske ofanzive u Drugom svetskom ratu, sve je više istoričara koji dokazuju da bi se te ofanzive jedva mogle nazvati i manjim vojnim akcijama koje nisu imale nikakav uticaj na tok rata, ali kao svedočenje o ratu zauvek će ostati i partizanski filmovi na kojima su odrastale generacije širom bivše Juge.

http://www.titomanija.com.ba/index.php? ... 1&Itemid=1

Nabijem ja te historičare na onu stvar koju nemam....neka bar pogledaju podatke na Wikipediji prije nego počnu laprdati u nekoj emisiji ili škrabati po novinama. Sile Osovine su krenule u tu bitku sa 127 000 vojnika +300 aviona naspram 18 000 partizana (opterećenih ogromnim brojem ranjenika iz prethodnih bitaka, dakle kompletna Centralna bolnica-a kako su bili naoružani i opremljeni da se ne govori). Operacije je lično vodio glavnokomandujući za Balkan Alexander von Lohr. I pored očajnih uvjeta i (sami izračunajte) kolikoj neprijateljskoj brojčanoj nadmoći Vrhovni štab je umakao. "Manje vojne akcije"? Pa u usporedbi s bitkom kod Kurska i iskrcavanjem u Normandiji sigurno da su bile "manje", ali Bosna nije Rusija ni Normandija, nisu se ovdje mogle voditi operacije takvih epskih razmjera koje bi odlučivale ishod rata u Evropi. Kakvom se logikom vode ti "historičari" prilikom donošenja takvih ocjena zaista mi je nejasno.

Holanđani, Francuzi, Danci i ostali okupirani narodi ubiše se snimajući filmove o par poubijanih Nijemaca koje su nakon seksa ili tijekom njega smaknule njihove pripadnice pokreta otpora (obično s beretkom, koketno nagnutom na jednu stranu). Da su imali išta i približno našemu otporu pričali bi o tome i busali se u prsa do sudnjega dana. A stanje u kome se nalaze memorijalni kompleksi i muzeji posvećeni tom ratu više nego sve ostalo govori kakva smo mi govna i skoro da mi bude žao što nam Lohr i pripadajuća im ustaško/četnička žgadija nisu zatrli sjeme tada.

Toffee karamela wrote:

valterbranisarajevo wrote:Pomogao sam Titu da dobije rat

"Bitka na Neretvi" izabrana među deset najboljih filmova o Drugom svetskom ratu. Njen reditelj Veljko Bulajić otkriva za Pressmagazin kako je uz pomoć Tita snimio svoje remek-delo. Veljko Bulajić je najuspešniji komandant JNA u njenoj istoriji. Nikada vojnici sa petokrakom na čelu nisu ubili toliko Nemaca kao kada bi Bulajić podigao ruku i uzviknuo: „Akcija!". Trideset godina nakon smrti Josipa Broza Tita, predsednika one velike Jugoslavije koja je slavila velike partizanske ofanzive u Drugom svetskom ratu, sve je više istoričara koji dokazuju da bi se te ofanzive jedva mogle nazvati i manjim vojnim akcijama koje nisu imale nikakav uticaj na tok rata, ali kao svedočenje o ratu zauvek će ostati i partizanski filmovi na kojima su odrastale generacije širom bivše Juge.

http://www.titomanija.com.ba/index.php? ... 1&Itemid=1

Nabijem ja te historičare na onu stvar koju nemam....neka bar pogledaju podatke na Wikipediji prije nego počnu laprdati u nekoj emisiji ili škrabati po novinama. Sile Osovine su krenule u tu bitku sa 127 000 vojnika +300 aviona naspram 18 000 partizana (opterećenih ogromnim brojem ranjenika iz prethodnih bitaka, dakle kompletna Centralna bolnica-a kako su bili naoružani i opremljeni da se ne govori). Operacije je lično vodio glavnokomandujući za Balkan Alexander von Lohr. I pored očajnih uvjeta i (sami izračunajte) kolikoj neprijateljskoj brojčanoj nadmoći Vrhovni štab je umakao. "Manje vojne akcije"? Pa u usporedbi s bitkom kod Kurska i iskrcavanjem u Normandiji sigurno da su bile "manje", ali Bosna nije Rusija ni Normandija, nisu se ovdje mogle voditi operacije takvih epskih razmjera koje bi odlučivale ishod rata u Evropi. Kakvom se logikom vode ti "historičari" prilikom donošenja takvih ocjena zaista mi je nejasno.

Holanđani, Francuzi, Danci i ostali okupirani narodi ubiše se snimajući filmove o par poubijanih Nijemaca koje su nakon seksa ili tijekom njega smaknule njihove pripadnice pokreta otpora (obično s beretkom, koketno nagnutom na jednu stranu). Da su imali išta i približno našemu otporu pričali bi o tome i busali se u prsa do sudnjega dana. A stanje u kome se nalaze memorijalni kompleksi i muzeji posvećeni tom ratu više nego sve ostalo govori kakva smo mi govna i skoro da mi bude žao što nam Lohr i pripadajuća im ustaško/četnička žgadija nisu zatrli sjeme tada.

Ma svaka ti je zlatna!
Ove naci- ublehe i uhljupi koji kao dodjose da nam demokratijom zasijaju, zaholcali se poput spanskih bikova pa u svom orgazmickom nadiranju i bludnicenju spaljuju i najsvjetlije stranice nase istorije!

prije nego vam skrenem pažnju da trebamo što manje pisati monologe a više ostati u duhu teme, (:D) samo da iskoristim priliku da kažem da se ne sjećam kad sam zadnji put vidio prikazivanje Višijevskog režima u filmovima... kao da je u Francuskoj postojao samo pokret otpora... iskreno, po onim filmovima nije mi jasno kako Francuska uopšte pade

i ne znam onda što De Gol pobi onolike svoje sunarodnjake... kad su svi bili u Frans Rezistonsu

Ne psuj mi Tita

Jedan od najboljih boksera, koga je Jugoslavija ikad imala, svakako je Marjan Beneš. Pjesnik u rukavicama, fajter kakav je rijetko rađa. Karijeru je počeo u banjalučkoj Slaviji, odakle se vinuo u sam vrh jugoslovenskog i evropskog boksa. Bio je četvorostruki prvak Jugoslavije, trostruki prvak Balkana i dvostruki prvak Evrope. Početak njegovog sportskog kraja bio je meč protiv Portorikanca Toresa 1979. godine, u Zenici. U jednom trenutku u toku meča, Tores je gurnuo palac rukavice Benešu u oko. Poslije tog meča, Beneš je imao tri operacije oka, nakon čega su mu ljekari rekli da se mora oprostiti od ringa.

http://www.titomanija.com.ba/index.php? ... 4&Itemid=1

Chmoljo wrote:prije nego vam skrenem pažnju da trebamo što manje pisati monologe a više ostati u duhu teme, (:D) samo da iskoristim priliku da kažem da se ne sjećam kad sam zadnji put vidio prikazivanje Višijevskog režima u filmovima... kao da je u Francuskoj postojao samo pokret otpora... iskreno, po onim filmovima nije mi jasno kako Francuska uopšte pade

i ne znam onda što De Gol pobi onolike svoje sunarodnjake... kad su svi bili u Frans Rezistonsu

Od Francuza takav film teško da ćeš vidjeti, ali dušmani njihovi s one strane La Manchea lijepo su to prikazali u ovome:

http://www.imdb.com/title/tt0340376. Tako se to radilo kod njih.

Sa Ovčara i Kablara
Čobanica progovara:

Druže Tito, bela lica,
Kad ćeš doći do Užica?

Kad ćeš doći u Užice
I dovesti jedinice?

Druže Tito, primi naske
U redove partizanske.

Proljeće Titove popularnosti

Mladi koji dolaze u Kumrovec počinju uviđati i da je postojao drukčiji način života i da može postojati drugačiji način života od današnjega. Svemu tome, a što se sad već pomalo ritualno manifestira u pozivima pojedinih političara građanima prije praznika da barem istaknu zastavu, pridonijelo je i ono što Mirjana Krizmanić naziva brkanjem i mijenjanjem, odnosno mijenjanjem datuma praznika i uvođenjem novih što je samo dodatno zbunilo ljude.

Čini se da Josip Broz Tito od raspada Jugoslavije nikad nije bio toliko popularan kao ovoga proljeća. Nekoliko je jasnih pokazatelja za to. Prošle subote u Kumrovcu se okupilo više od deset tisuća ljudi na onome što se nekad zvalo Dan mladosti i obilježavalo 25. svibnja kao Titov rođendan (iako je cijela zemlja znala da je on rođen 7. svibnja). Knjige i feljtoni o Titu lukrativna su i tražena roba. Iako često na rubu trivijalnosti (pa i iza ruba), knjige o Titu neprestano se objavljuju, a činjenica da ih se počesto usmjerava na kioske, a ne u knjižare zorno pokazuje kakva su tržišna očekivanja nakladnika s tim knjigama.

http://www.titomanija.com.ba/index.php? ... 5&Itemid=1

Milosevic, Tudjman, Karadzic, Plavsic, Cosic, generali JNA, agresija na BiH... Titova zaostavstina.

tito je bio diktator, svidjalo se to nekome ili ne...

limeni wrote:tito je bio diktator, svidjalo se to nekome ili ne...

Sreća pa ga naslijediše ove "demokrate"1990.....
2010...i 15 godina poslije rata, Rat još traje...u raznim oblicima
Mada je istina, prema šovinistima, Tito je bio "pravi gad"...
Čim je umro, oni kao žohari poizlaziše iz svojih rupa i to su naše sadašnje "demokrate"...Šovinizam više nije bio šovinizam, nego se to zvalo nacionalno osvješćenje u čije ime se smjelo ubijati, silovati, protjerivati...
1990:

2010:

A za vrjeme "diktature" ili diktature bez navodnika, kako kome:

i pasoš bez granica

Jel vi ne vidite upozorenje globalnog moderatora crvenim slovima?!

@valterbranisarajevo - molim te bez takvih izraza.

Jara wrote:Ima li ko onu kartu svijeta sa obilježenim državama koje su poslale vladare na sahranu?

Bravo. I ja bih to volio da vidim...

Željko Komšić u Nemili na obilježavanju 4. jula – Dana borca

Član Predsjedništva Bosne i Hercegovine Željko Komšić boravio je u Nemili, gdje je u okviru prisjećanja na 4. juli, koji se u bivšoj državi obilježavao kao Dan boraca, položio vijenac na spomen obilježje poginulim u Drugom svjetskom ratu. U prigodnom obraćanju okupljenim, Komšić je posebno istakao da ideja antifašizma nema alternativu i da na njoj treba ustrajati. Posebno značajnim je ocijenio i to što je ideja borbe protiv svih oblika fašističkog djelovanja u Bosni i Hercegovini opšteprihvaćena. Upravo zbog toga, smatra Komšić, može se brzo očekivati vraćanje značaja datumima koji, poput 4. jula, zapravo, ističu antifašizam kao univerzalnu vrijednost.

FTV 3.7.2010.

Postcard from Europe: Tito nostalgia

Tuesday marked the 30th anniversary of the death of former Yugoslav leader Josip Broz Tito. And he hasn't been forgotten. In this Postcard from Belgrade, Mark Lowen looks at the phenomenon of Yugo-nostalgia. Many people told me many conflicting things after I arrived in Belgrade last year – everyone in the Balkans has their version of history – but one view was often shared: a fondness for the past, the greatness of Yugoslavia, when this southern European country mattered immensely on the world stage and when Yugoslavs of all ethnic and religious origins lived harmoniously in their beautiful land.

http://www.titomanija.com.ba/index.php? ... 9&Itemid=1

Dan borca

http://www.titomanija.com.ba/index.php? ... 1&Itemid=1

Zašto, ipak, ne mrzim Tita ?

Počinjem pisati današnji komentar točno u 15:05 sati kada je, prema informaciji Centralnog komiteta Saveza komunista Jugoslavije, objavljene preko televizije u pet sati popdne tog 4. svibnja 1980., umro Drug Tito. Od svih mogućih pitanja i od svih mogućih rasprava koje se nude u povodu današnje, tridesete godišnjice smrti Josipa Broza meni se nameće slijedeća tema: imamo li danas više ili manje nego za Titova vremena? Budući sam (po prvi puta u životu) stigao u Jugoslaviju u svibnju 1989., i to kao redovnik-franjevac s privremenim zavjetima, da bih pohađao studij filozofije i teologije, nemam neposrednih dojmova ili bilo kakva iskustva života u Titovoj državi. Znam samo da nas je vijest o Titovoj smrti u Buenos Airesu oraspoložila jer se činilo da dolazi kraj režimu kojeg smo u krugovima proustaških Hrvata u Argentini smatrali tamnicom naroda.

http://www.titomanija.com.ba/index.php? ... 3&Itemid=1