Energični leptir wrote: Šta je to ilirski gen? Ne postoji nešto takvo što se zove ilirski gen! Postoji haplogrupa I, koja je nastala mutacijom u zadnjoj glacijali, prije 25.000 godina u nekom balkanskom refugiju i sada je imaš prisutnu širom Evrope. Znači svi ti ljudi u kojima postoje veliki procenti ove haplogrupe (naročito u Švedskoj) su zapravo "Iliri". Kakva smijurija zasnivati etnički i kulturološki identitet na haplogrupama, kao da su drevni anrodi znali ko je nosilac koje haplogurpe.
Moraću ovdje dati malo pojašnjenja obzirom da se navedena provokacija o Ilirima iz Švedske već neko vrijeme ponavlja i prepisuje te polako postaje "opštepoznata činjenica".
Dakle haplogrupa I nastala je prije oko 25.000-30.000 godina u Evropi gdje je i danas prisutna.

Tokom maksimuma zadnjeg ledenog doba prije oko 20.000 godina ovo staro stanovništvo Evrope povlačilo se iz sjevernijih djelova Evrope prema jugu Evrope odnosno području Balkana na kojem su našli utočište. Otopljavanjem, evropsko prastanovništvo migriralo je sa prostora Balkana prema sjeveru i istoku naseljavajući ponovo evropski kontinent.

To je dakle priča o haplogrupi I međutim genetika je također otišla i nekoliko koraka dalje pa je definisala i podgrupe haplogrupe I a to su glavne podgrupe I1 ranije klasifikovana kao I1a i I2 prethodno poznata kao I1b. Podgrupu I1 pretstavlja stanovništvo koje je migriralo sa Balkana prema sjeveru i u najznačajnijoj mjeri naselilo sjevernu Evropu i koju nalazimo u Skandinaviji i na sjeveru Britanije kao i u području srednje Evrope.
Međutim I2 pretstavlja stanovništvo koje je ostalo na Balkanu te se starosto ove podgrupe procjenjuje na oko 15.000 godina, a nalazimo je u nešto manjeoj mjeri i na obalama Crnog mora odnosno današnjoj zapadnoj Ukajini i Moldaviji, dok se centar prisustva I2 nalazi se u današnjoj Bosni i Hercegovini i Hrvatskoj.

Dakle za one koji još nisu shvatili poentu nema nikakvih Ilira u Skandinaviji već se radi o srodnoj podgrupi koja je nastala odvajanjem od grupe koja je došla na Balkan tokom ledenog doba.
Međutim kao što rekoh genetika je otišla par koraka naprijed odnosno osim navedenih podgrupa danas imamo i dublju klasifikaciju mutacija haplogrupe I2 koja izgleda ovako:
I2a (P37.2)
I2a*
I2a1 (M26)
I2a1*
I2a1a (M161)
I2a2 (M423)
I2a2a (P41.2/M359.2)
I2a2b (L69)
I2b (M436/P214/S33, P216/S30, P217/S23, P218/S32)
I2b*
I2b1 (M223, P219/S24, P220/S119, P221/S120, P222/U250/S118, P223/S117)
I2b1*
I2b1a (M284)
I2b1a1(L126/S165, L137/S166)
I2b1b (M379)
I2b1c (P78)
I2b1d (P95)
I2b2 (L38/S154, L39/S155, L40/S156, L65/S159)
E tako. Pa sad I2a2 (M423) je ta famozna mutacija koja se u novijoj literaturi naziva Dinarski tip i koja je u najznačajnijoj mjeri sa u prosjeku nevjerovatnih 50-60% nalazimo u BiH, te južnoj Dalmaciji sa otocima Hvarom, Bračom i Korčulom.
Ista ova podgrupa lagano se u koncentričnim krugovima širi i na sva okolna područja na osnovu čega se epicentar ove genetske loze stavlja u područje BiH i Dalmacije.
E sad odakle veza ove haplogrupe sa Ilirima? Dakle rekli smo da je haplogrupa I2 nastala u doba paleolita odnosno starijeg kamenog doba koje se završava prije nekih 10.000 godina. Nakon toga nastaje period neolita odnosno mlađeg kamenog doba koje se završava prije nekih 4000 godina. Migracija koja se vezuje za ovaj period je neolitska poljoprivredna migracija iz podučja sjeverne Afrike odnosno Egipta i Libije odakle je poljoprivredno stanovništvo preko Bliskog istoka, Male Azije i došlo na područje Balkana. Za ovu migraciju vezuje se prisustvo haplogrupe E odnosno podgrupe E1 odnosno na našem području to je grupa E1b1b1a (E-M78) sa epicentrom na Kosovu 45% i u Albaniji 27%.

Ova haplogrupa prisutna je u značajnom procentu u Srbiji 29%, Grčkoj 23% i Makedoniji 24% dok je u BiH imamo između 10% i 15%.
Dakle to je to što se tiče praistorije, neolita i paleolita, tako da prema onome što znamo na pragu bronzanog doba, imamo prisustvo autohtone I2 kao i dolazak poljoprivredne E1 iz sjeverne Afrike. Simbioza između postojećeg lovačko-sakupljačkog stanovništva i novopridošlog poljoprivrednog stanovništva rezultirala je u formiranju onoga što danas zovemo Paleo-balkanskim narodima koji su u periodu od ranog bronzanog doba do prvih istorijskih zapisa formirali tri balkanske istorijske grupe naroda, a to su: Tračani na istoku Balkana, Dačani-Moesiani na prostoru balkanskog dijela Dunava i Iliri na zapadnom Balkanu. Istorijski razvoj ovih proto-Ilira može se pratiti kroz ostatke njihove materijalne kuluture odnosno metalnih predmeta, grnčarija, ostataka naseobina itd. koje svijedoče o kontinuitetu razvoja ovih kultura od bronzanog doba, preko antike, rimskog perioda sve do dolaska Slavena.
Najstariji prodori stranih kultura na prostor Ilirikuma jesu grčke kolonije u Dalmaciji i Hercegovini koje su ostale u ograničenim područjima i koje su eventualno mogli naseliti Grci koji su opet mogli donijeti nešto haplogrupe E za koju se smatra da su bili nosioci. Rimski veterani koji su naseljavani nakon rimskog osvajanja kao i doseljenici u gradove koje osnivaju Rimljani mogli su u ograničenoj mjeri doprinjeti promjeni genetske slike Ilirikuma donoseći različite nove haplogrupe međutim rimljani sigurno nisu mogli u značajnoj mjeri donijeti I2. Isto se odnosi nanadolazeće Gotsko osvajanje obzirom da su Goti germanskog porijekla, kao ni Huni i Avari koji su opet nekakve tursko-mongolske varijante. Osim toga od svih ovih osvajanja nije ostalo ništa od materijalne kulture tako da su navedene osvajačke horde očigledno samo protutnjale ovim prostorima.
Dakle na osnovu izloženog vidimo da haplogrupa I2 na naše prostore nije mogla doći sa drugih područja odnosno da su nosioci ove grupe mogli biti samo autohtoni stanovnice ovog područja koji tu žive od vremena paleolota odnosno ledenog doba. Prema svemu što znamo ti stanovnici nazivali su se generičkim imenom Iliri koji su činili različita plemena nastanjena na širokom prostoru između Rima i Grčke. Tokom perioda barbarskih osvajanja i velikih seoba naroda doline velikih rijeka i ravničarska područja bila su na meti različitih osvajanja i migracija dok su planinska i zabačena područja činila odstupnicu za starosjedilačko stanovništvo.
Seoba Slavena donjela je na Balkan ne samo novi jezik i kultuu već i prisustvo haplogrupe karakteristične za Slavenska plemena, a to su u svakom slučaju grupa R1a odnosnoi njene podgrupe. Podgrupa R1a1a javlja se u najvećem procentu kod zapadnih i istočnih Slavena odnosno Poljaka, Rusa, Ukrainaca i Lužičkih Sorba 50 do 65% te se zato smatra da su je originalno u značajnoj mjeri nosili Slaveni.
