Budizam, religija ili filozofija ?

[SeadK]

Mislim da si to pogresno protumacio. Meditacija je jedna od tehnika kojom se mozes dovesti u stanje uma u kome osjecanja, misli i sve sto ego podrazumjeva mozes posmatrati sa distance. Mozes ih odvojiti od vlastite sustine, od iskonskog Sebe. To nije ucenje novog nacina razmisljanja, vec dekonstrukcija postojeceg.

Upravo tako! Dekonstrukcija. Ali ne destruktivna nego radoznala.

Pa ti post prije reče "Po meni je meditacija postmatranje toga što jeste, kako jeste, bez mjenjanja i jedne stvari" a sad se složi sa Dr.Gonzom i njegovim stavom da meditacija "Nije učenje novog nacina razmisljanja, vec dekonstrukcija postojeceg"
Meni ta dva stava nisu ista.

Zamisli nekoga ko ne zna ništa o autima a baš mu je stalo da zna kako motor u njegovom auto funkcioniše. Pa ga izvadi pa počne veoma pažljivo da ga rastavlja i posmatra svaki detalj tih djelova dio takav kakav je i ništa ne mjenja. On samo hoće da zna kako ti dijelovi dolaze zajedno I koje su im funkcije, ne da uništi motor.

Isto tako ti je sa meditaciom. Posmatraš djelove tog "sebe", misli, emocije, osjećanja, bolove, itd. Kad ih vidiš na taj način (što kaže gonzo "sa distance) onda isto možeš da uvidiš kako se ta osjećanja pojavljuju u umu. Koje emocije ta osjećanja postavljaju u pokret, koje misli iz tih emocija nastaju.

[Sati]

Obeležja

"Monasi, budala se poznaje po svojim delima. Mudrac se poznaje po
svojim delima. U našim postupcima ogleda se i naše razumevanje.

Čovek sa tri obeležja prepoznaje se kao budala. Koja tri? Loše
postupanje telom, loše postupanje rečju, loše postupanje mišlju.
Čoveka sa ova tri obeležja treba prepoznati kao budalu.

Čovek sa tri obeležja prepoznaje se kao mudrac. Koja tri? Dobro
postupanje telom, dobro postupanje rećju, dobro postupanje mišlju.
Čoveka sa ova tri obeležja treba prepoznati kao mudraca.

Ovako, monasi, treba sebe da vežbate. "Izbegavaćemo tri stvari po
kojima se čovek, ako je njima obeležen, prepoznaje kao budala.
Prihvatićemo i razvijati tri stvari po kojima se čovek, ako je njima
obeležen, prepoznaje kao mudrac." Tako treba sebe da vežbate.

Buda, AN III.2

[Great Cornholio]

Zamisli nekoga ko ne zna ništa o autima a baš mu je stalo da zna kako motor u njegovom auto funkcioniše. Pa ga izvadi pa počne veoma pažljivo da ga rastavlja i posmatra svaki detalj tih djelova dio takav kakav je i ništa ne mjenja. On samo hoće da zna kako ti dijelovi dolaze zajedno I koje su im funkcije, ne da uništi motor.

A zašto on želi da nauči koji su sastavni dijelovi motora i koja je funkcija svakog pojedinog dijela,iz čiste radoznalosti ili...?

[dr.Gonzo]

Pa ako razumijes kako auto radi, onda ga mozes bolje odrzavati, sam popraviti neke probleme, i sprijeciti pojavu nekih drugih...
Znanje toga tipa uglavnom ne skodi

[Great Cornholio]

Pa ako razumijes kako auto radi, onda ga mozes bolje odrzavati, sam popraviti neke probleme, i sprijeciti pojavu nekih drugih...
Znanje toga tipa uglavnom ne skodi

Aha, znači ipak se nešto popravlja

[staza]

Gospod Buddha ili Buddho svakako nije bio obična osoba: klasična eshatologija, profetologija, mitologija prate ovaj duhovno-nepolitičko-nedržavni pokret nazvan kasnije budizmom, ali isto tako i životna nota antagonistički nastrojena prema individualnom ili kolektivnom linearnom putu: Buddha ide od plusa ka minusu i dotiče drugu emocionalnu stranu indijske i azijske duhovnosti ublažavajući agresivno-đainistički isposnički pristup, ali ostajući na tom polu antišaivističko-antitantričko-antipoliteističko-hinduističkoga pristupa religioznom životu tadašnje Indije, jer ono što je npr. Ramani Maharshiju nedostajalo kao prenošenje tj. inicijacijska transmisija vlastite istine čovječanstvu u kolosalnom opsegu - Buddha je postigao.
Ananda se može smatrati više personifikacijom, s vremena na vrijeme, odanoga učenika, kakvih je Gospod Buddha imao oko sebe: ipak zna se ko je zadnju transmisiju tišinom primio, tako da se Anandino učeništvo, bez obzira na njegov nesumnjivi doseg duhovni, može promatrati i u legalističko-materijalnom tj. fizičkom pogledu, a to je u jednu ruku od budističke poruke beskonačno udaljeno: taj pokret svojim učeništvom i svojim Učiteljem nikoga nije vezivao: svako je mogao pristupiti i otići kada je htio: o feedbacku na nekoj drugoj karmičkoj ravni morao je snositi odgovornost samo onaj ko je takav potez i pravio - Buddha na to nije ni obraćao pažnju.
Patanjalijevski, kao zaustavljanje umnih obrtaja (vritti), o meditaciji je već sve davno rečeno, uz mnoge

manje-više autentične novovjekovne meditativne definicije krajnje je nepotrebno govoriti o rastumačenju iste: ni osnivač budizma nije bio pretjerano pričljiv ni u tom ni u ostalim pogledima: ipak prije smrti je rekao da sa pokušajima ne treba prestajati i možda je to dobar omaž onome da je ulazak u meditaciju manje autentičan od izlaska iz nje, te o nikakvoj vrsti popravljanja nema govora: naprosto zato jer je to osnova na kojoj je budizam i nastao nakon što je struna bila previše zategnuta: vipassana, shvaćena od usmjerenosti na dah do usmjerenosti na

tjelesno-emocionalne senzacije, bila je spontano stanje Buddhine svjesnosti: minoran je broj budističkih tehnika kojima se Buddho na početku i u sredini svojih traganja bavio, a da su kasnije u budizmu zaživjele jer mu naprosto od raznih tadašnjih vedskih gurua i nisu tradicijski mogle biti ponuđene: to naravno ni blizu nije izgovor da se theravada ili bilo koja druga budistička sangha smatra jedino ispravnom, naposljetku stoga što je dhyana postojala i ranije, a Buda o njoj nije govorio izdvojeno, baš kao ni o vipassani ili o usmjerenosti na dah: najmanje ih je spominjao kao tehnike za postizanje prosvjetljenja, a dobro je poznat nemali broj onih koji su slijedili prijašnje nebudističke tradicije a da ih je Buda bez inicijacije ili viđenja priznao prosvijetljenjima, bez obzira što možda nikad i nisu vidjeli Njegovu sanghu.
Također ne treba osporavati ni mnoge tradicije što su spontano ušle i u budizam i koje Buddha nije negirao nikada: mantraističku, dhyanovsku, tantrističku, šaivističku...
U svakom slučaju radi se o nesvakidašnje vjerodostojnoj osobi: mnogi skandali su vezani za sve budističke škole 20. i 21. st. i priznavanje svojih grijeha nije loša stvar, ali ni posebno ne pomaže jer je to sve već učinjeno što bi Buddha poantirao.
Buda u tom smislu je izbjegao sve one skandale savremenosti što budizam i mnoge druge duhovne škole i religijske pravce prate: pedofiliju, alkoholizam, bogaćenje, mentalno ispiranje učeničko i potpuna kontrola potčinjenih učenika, raspirivanje antagonizma prema drugim duhovnim usmjerenjima ili religijama, a usto je bio potpuno ograđen od postizanja uspjeha svoga učenja putem državno-političke pomoći ili pripadnosti, što je pogotovo za ondašnje vrijeme bilo nezamislivo...
Ipak niko ne spori da svaka puna i sampradayska inicijacija može biti prihvaćen i čak i kad se radi o jednoj tehnici: npr. Goenka i vipassana su primjer, iako je usto u paketu išlo zasigurno mnogo više o čemu Goenka nije dao previše govoriti.

[Sati]

Religija

Da li je neko katolik, protestant, musliman, Jevrejin ili Indus nema
nikakve važnosti za mene. Ne delim ljude u takve kategorije, koje ih
međusobno udaljuju i više nego što su već udaljeni. Sve dok
razmišljamo: "Ja sam jedno, a ti si drugo", nismo zajedno. Ali to je
pogrešan put. U stvarnosti smo svi mi deo jedne velike porodice koja
se zove čovečanstvo.

Budu je zanimala samo jedna stvar: da pokaže svakom ljudskom biću kako
da postane apsolutno srećno. On nikada nije tragao za učenicima i
sledbenicima. To je i moj pristup. Da li posetioci koji dolaze ovamo
sebe opisuju kao katolike ili ateiste nije uopšte važno. Ukoliko
tragaju za unutrašnjim putem, ja želim da im pomognem da pronađu ono
što živi u svakom od nas -- čisti mir, čistu srecu.

Religija nije ograničena na bilo koji tradicionalni skup kulturnih ili
socijalnih pravila. Takva pravila su ponekad od pomoći ljudima, ali
ona nisu suština religije. Religija je jedno unutrašnje otkrovenje,
odgovor na potrebu za zaštitom koju svi u sebi nosimo.

Ayya Khema, I Give You My Life

[Sati]

Bolne situacije

Nekada, bolne situacije koje ne možemo da rešimo moramo da proživimo,
i to sa strpljenjem. One će biti beskorisna patnja JEDINO ako pri tome
ništa ne naučimo od njih.

Frances Story, Random Thoughts on Morality

[Sati]

Svesnost

"Svesnost" znači da su nam um i telo na istom mestu. "Dok peremo
sudove. samo peremo sudove" je cuveno geslo Tik Nat Hana, vijetnamskog
učitelja meditacije. Ne razmišljamo pri tome: "O, voleo bih ovo što
pre da završim" ili "Zašto koriste toliko mnogo tanjira?" ili "Baš
dobro da i sutra nije red na mene" ili "Zašto baš ja uvek moram da
perem sudove?" -- ništa slično ovome. Samo peremo sudove, to je sve.
Isto je i sa jedenjem. Ovo geslo može da se primeni na svaku fizičku
aktivnost. Budine reči u vezi sa svesnošću bile su: "Jedini put ka
pročišćenju bića, ka iskorenjivanju bola, ka stupanju na plemenitu
osmostruku stazu, ka dostizanje nibbane, jeste svesnost." I šta nam
više treba? Svako od nas poseduje izvestan stepen svesnosti. Potrebno
je samo da je razvijamo.

Upravo meditacija jeste sredstvo uz pomoć kojeg vežbamo tu svesnost
do tačke kada uvid postaje toliko snažan da smo u stanju da, iza
relativne, ugledamo apsolutnu stvarnost.

Ayya Khema, When the Iron Eagle Flies

[Sati]

"Kao što bi majka rizikovala svoj život
da zaštiti svoje dete, svoje jedino dete,
isto tako treba negovati bezgranično srce
ljubavi za sva bića."

Buda
Karaniya metta sutta, SN I.8

[Sati]

Božanski glasnici

Legenda o Budinom traganju za probuđenjem kaže kako je u mladosti
princ Siddhattha živeo u potpunom neznanju o osnovnim činjenicama života.
Njegov otac, u želji da sina zaštiti od patnje, držao ga je unutar
palate okruženog čulnim zadovoljstvima i veselim prijateljima, tako da
mladi princ nije ni pomišljao da je život bilo šta drugo do neprekidan
niz zabava i užitaka. Tek onog sudbonosnog dana u svojoj dvadeset
devetoj godini, kada ga je znatiželja odvela izvan zidina dvorca, sreo
je on "božanske glasnike" koji su mu izmenili tok života. Prva tri
poučili su ga šokantnim činjenicama starosti, bolesti i smrt; četvrti
je bio lutajući asketa, koji mu je ukazao na postojanje puta kojim sva
ta patnja može biti prevaziđena.

Ova ljupka priča, koja je vekovima ulivala veru budistima, u sebi
sadrži jednu duboku psihološku istinu. Jezikom mita ona nam govori ne
samo o događajima koji su se mogli dogoditi pre mnogo vekova, već i o
procesu buđenja kroz koji svako od nas mora proći ukoliko želimo da
Dhamma oživi u nama. Tako možemo uočiti da se u suštini mladalački
dani princa Siddhatthe ne razlikuju mnogo od načina na koji većina nas i
danas provodi svoj život -- često, nažalost, sve dok nije suviše kasno
da krenemo drugim pravcem. Naši domovi možda nisu kraljevske palate, a
imetak ni približan onom severnoindijskih rađa, ali sa princom
Siddhatthom delimo onaj blaženi (i često voljni) zaborav u odnosu na
upadljive činjenice koje se neprekidno nameću našoj pažnji. Ako Dhamma
treba da bude nešto više od ljupke dekoracije životu udobnosti, ako
treba da postane nadahnjujući, ponekad opor glas koji nas usmerava ka
velikom putu oslobođenja, i mi sami moramo ličiti na Bodhisatvu u
ovom procesu sazrevanja. Moramo mu se pridružiti na putovanju izvan
zidova palate -- zidova sopstvenih pretpostavki i predubeđenja -- i
sresti božanske glasnike koje tako često previđamo zato što nam je
pogled prikovan na "mnogo važnije stvari", tj. na naše svakodnevne
preokupacije i ciljeve.

Bhikkhu Bodhi, Meeting the Divine Messengers

[Sati]

Naša sreća je u našim rukama

Prvi korak u traganju za srećom jeste učenje. Moramo prvo naučiti da
su negativne emocije i postupci štetni za nas, a da nam pozitivne
emocije pomažu. Isto tako, moramo razumeti da te negativne emocije
nisu jako loše i štetne samo za nas lično, već ugrožavaju društvo i
budućnost ovog sveta u celini. Ta vrsta razumevanja povećava našu
odlučnost da se sa njima suočimo i prevaziđemo ih. Tu je, zatim,
razumevanje blagotvornog uticaja pozitivnih emocija i ponašanja. Kada
jednom sve to shvatimo, čvrsto odlučujemo da cenimo, razvijamo i
umnožavamo te pozitivne emocije, bez obzira koliko to bilo teško. U
nama se javlja jedna vrsta spontane spremnosti. Dakle, kroz jedan
takav proces učenja, analiziranja koje misli i emocije jesu korisni, a
koji štete, postupno razvijamo u sebi odluku da promenimo te emocije.
"I sada je tajna moje sreće, čitavog mog života, u mojim rukama. Ne
smem ni po koju cenu propustiti tu priliku."

Dalai Lama, The Art of Happiness: A Handbook for Living

[fatamorgana]

Kad vec spomenu Dalai lamu. citao sam da je jedan italijanski poslovni covjek, koji je bio osudjen za korupciju, nakon
sto je izdrzao zatvorsku kaznu, u jednoj prilici kad se susreo sa Dalai lamom, upitao ga je sta je sustina budizma,
a Dalai lama mu je sa osmijehom odgovorio: Ljubaznost.

[zagor tenej]

Da li je neko od vas čitao nešto o komitetu 300? Tu piše dosta od new age-u i sektama i kontroli uma kroz sekte. Svjetski krugovi moći pokušavaju da manipulišu ostatkom svijeta,ispirajući ljudima mozak,nudeći mladima sekte kao nešto što je bolje od tradicionalnih religija,pogotovo monoteističkih. I to im nije dovoljno nego ubacuju svoje ljude na vrlo uticajne pozicije u sve tradicionalne vjereske zajednice koji javno pričaju jednu priču a rade nešto sasvim drugo. Da li se neko zapitao zašto se dešavaju stalno ratovi među narodima koji su vrlo slični. Odgovor je vrlo jednostavan: zavadi pa vladaj! Pogledajte samo koje su vrijednosti koje se mladima propagiraju kroz medije i internet: pornografija,droge,razvrat,istospolni odnosi,nasilje itd. Mladima se to natura kao nešto što je normalno. Naravno sve tradicionalne religije se protive ovome,barem se njihove vođe javno tako deklarišu. Znači potrebno je mladog čovjeka ili odvratiti od tradicionalnih učenja a ako to ne može onda se moraju ubaciti svoji ljudi u te tradicionalne vjerske zajednice i rušiti ih iznutra. Svjedoci smo da se često na žalost u poslijednje vrijeme ovde na našim prostorima dešava zlostavljanje djece i slične gadosti baš u ovim vjerskim zajednicama. Mislim da su ove tradicionalne vjerske zajednice koje postoje na našim prostorima vrlo slične po osnovnim principima,moralnim normama i poimanju dobra i zla i da bi trebali da se u jedine u borbi protiv zajedničkog neprijatelja koji je opasno krenuo u napad i sve očiglednije pokazuje svoje pravo lice. Satana pokazuje svoje pravo lice( pedofilija,razvrat,istospolni odnosi,narkomanija,opšti nemoral,potpuno uništenje institucije porodice). Vrijeme je da svi oni koji su protiv ovakve budućnosti naše djece zaborave svoje svađe i razmirice i razlike i ujedine se protiv zajedničkog neprijatelja. Najveća đavolova prevara je ta što je uspio da ubijedi ljude da ne postoji.

[Sati]

Da nisi malo promašio temu?


Ovako sam čuo. Jednom je prilikom Blaženio boravio u Vesaliju, u dvorani sa visokim krovom, u Velikoj šumi.

Tada Mahapađapati Gotami otide do Blaženog i, stigavši, poklonivši mu se, stade sa strane. Dok je tako stajala sa strane, reče mu: "Bilo bi dobro, poštovani gospodine, ako bi me Blaženi ukratko podučio Dhammi tako da bih, saslušavši o Dhammi iz usta Blaženog, bila u stanju da boravim sama, u osami, sabrana, marljiva i odlučna."

"Gotami, za kvalitete za koje znaš: 'Ovi kvaliteti vode raspirivanju, a ne hlađenju strasti; vode ka većoj vezanosti, a ne ka oslobađanju, ka gomilanju, a ne ka odbacivanju, ka samoveličanju, a ne ka skromnosti, ka nezadovoljstvu, a ne ka zadovoljstvu, ka uplitanju u odnose, a ne ka osamljivanju, ka lenjosti, a ne ka istrajnosti, ka gomilanju tereta, a ne ka rasterećivanju": za to sasvim pouzdano mošeš reći: "To nije Dhamma, to nije Vinaya, to nisu učiteljeva uputstva."

A za kvalitete za koje znaš, "Ovi kvaliteti vode hlađenju, a ne raspirivanju strasti; vode ka oslobađanju, a ne ka većoj vezanosti, ka odbacivanju, a ne ka gomilanju, ka skromnosti, a ne ka samoveličanju, ka zadovoljstvu, a ne ka nezadovoljstvu, ka osamljivanju, a ne ka uplitanju u odnose, ka istrajnosti, a ne ka lenjosti, ka rasterećivanju, a ne ka gomilanju tereta": za to sasvim pouzdano možeš reći: "To je Dhamma, to je Vinaya, to su učiteljeva uputstva."

Tako reče Blaženi. A zahvalna Mahaprađapati Gotami se obradova njegovim rečima.

Gotami sutta, AN 8:53

[Sati]

Pali kanon ne koristimo kao osnovu za ortodoksiju, već ga koristimo da
bismo istraživali sopstveno iskustvo.

Ajahn Sumedho

[Sati]

Dve vrste želje

Osoba uronjena u neznanje postaje lak plen žudnje, slepo hrli ka što
većem imetku, moći i statusu, nanoseći pri tome patnju i sebi i
drugima. Čovek vođen Dhammom, međutim, razume istinsko dobro,
najviši cilj života. I ovo razumevanje podstiče želju, ali onu vrstu
želje koja je upravo suprotna žudnji. Žudnja jeste slepa želja, ka
sebi usmeren poriv ka čulnom zadovoljstvu, moći i položaju. Nasuprot
tome, želja probuđena istinskim znanjem jeste blagotvorna želja, u
kanonu nazvana "želja za dobrim" (atthakaama) ili "želja za istinom"
(dhamma-chanda). Motivisan ovakvom pozitivnom željom, čovek postupa
vođen vrlinom, čini dobro, i ti postupci će unapređivati dobrobit
kako te individue, tako i čitave zajednice.

Bhikkhu Bodhi: A Buddhist Social Ethic for the New Century

[Sati]

Moguće je

Moguće je da na svoj život gledamo kao na sveto mesto, gledamo kao na
otvoren prostor, a ne kao na klaustrofobičnu, mračnu rupu. Moguće je
prijateljske odnose uzeti kao osnovu svoje ego prirode, moguće je
uživati u estetskoj igri oblika unutar praznine, i postojati na takvom
jednom mestu poput veličanstvenog kralja sopstvene svesti. Ali da
bismo to uradili, moramo da odustanemo od namere da sve ispadne onako
kako u svojim sanjarenjima mislimo da bi trebalo. Zaista, patnju
stvara neznanje. Patnju silno uvećava neznanje. Vezivanje iz
neznanja i istrajavanje na svojoj predstavi kako bi nešto trebalo da
bude stvara patnju patnje. Sama patnja nije toliko strašna; ogorčenje
prema patnji koje nas ispuni jeste ono što zapravo boli.

Allen Ginsberg

[fatamorgana]

[Sati]

Otvaranje srca

Upravo sada u ovo sada-trenutku, vi se ili zatvarate ili otvarate. Ili
grčevito iščekujete nešto -- više novca, sigurnosti, ljubavi -- ili
živite iz dubine srca, otvarate se za taj trenutak i dajete ono što
zaista želite da date, bez oklevanja. Ako iščekujete bilo šta kako
biste tek onda živeli i voleli bez ostatka, tada patite. Svaki
trenutak jeste najvažniji trenutak vašeg života. Nikakva budućnost
nije bolja od ovog "sada" da biste spustili svoj gard i voleli. Sve što
činite sada širi svoje vibracije ka spolja i utiče na drugoga. Vaš
stav telom može da iskaže blistavost srca ili da prenese nespokojstvo.
Vaš dah može zračiti ljubavlju ili celu prostoriju preplaviti depresijom.
Vaš pogled može probuditi radost. Vaše reči mogu nadahnuti slobodu.
Svaki vaš postupak u stanju je da otvara srca i umove. Otvarajući srce
za svakoga, vaše življenje postaje dar za svakoga. U svakom trenutku
se ili otvarate ili zatvarate. Upravo sada, vi odlučujete da se ili
otvorite i potpuno predate ili da čekate. Koji je vaš izbor?

David Deida

[Sati]

Vezanost

Ako prekineš vezanost za neku malu stvar, stekao si i malo mira. Ako
je to velika stvar, onda si stekao mnogo mira. Ako se potpuno
oslobodis vezanosti, stekao si i potpuni mir.

Ađan Ča

[Sati]

Kako postati budista

Ako neko želi da postane budista, za to ne postoji ceremonija
inicijacije (ili krštenja) kojoj se treba podvrgnuti... Ako razumemo
Budino učenje, ako smo ubeđeni da je to učenje pravi Put i pokušavamo
da njime idemo, onda smo budisti.

Ali prema neprekinutoj drevnoj tradiciji u budističkim zemljama, neko
se smatra budistom ako Budu, Dhammu (Učenje) i Sanghu (zajednicu
budista) - a to se naziva Trostrukim draguljem -- uzima kao svoje
utočište, svoju zaštitu, i nastoji da poštuje pet pravila morala, kao
minimum moralnih obaveza za nezaređene budiste:

(1) ne uništavati život, (2) ne krasti, (3) ne činiti preljubu, (4) ne
lagati, (5) ne uzimati alkohol ili bilo šta nam pomračuje svest...

Ne postoje spoljašnji rituali ili ceremonije koje budisti treba da
obavljaju. Budizam jeste način života, a njegova suština je
kretanje Plemenitim osmostrukim putem.

Walpola Rahula: What the Buddha Taught

[Sati]

Ljubav

Jedan jedini čin davanja ima vrednost mnogo veću nego što možemo i da
zamislimo. Veliki deo duhovnog puta opisuje se i ralizuje kroz
davanje: ljubav, saosećanje, radost zbog sreće drugih, spokojstvo,
oslobađanje od vezanosti, mržnje i obmane. Davanje ima izuzetnu moć.
Zato je Buda govorio da kada bismo znali, kao što on zna, kakva je moć
davanja, ne bismo dopustili da uzmemo ijedan obrok a da ga ne
podelimo sa nekim.

Deljenje hrane jeste metafora za svaku vrstu davanja. Kada nekome
ponudimo hranu, mi time ne samo da toj osobi dajemo nešto za jelo;
dajemo mnogo više. Dajemo joj snagu, zdravlje, lepotu, jasnoću uma,
čak život, jer nijedna od tih stvari nije moguća bez hrane. Tako,
kada nekog hranimo, mi mu nudimo i to: samu suštinu života.

Sharon Salzberg

[Sati]

Patnja

Patnja je važna reč u budističkom učenju. Ona je ključni termin i zato
bi je trebalo zaista dobro razumeti. Na jeziku pali reč za patnju jeste "dukkha"
i ona ne znači samo telesni bol. Ona znači i onaj duboki, tanani
osećaj nezadovoljenosti koji je deo naše svesti u svakom trenutku, a
direktna je posledica mentalne kolotečine u kojoj se obično krećemo.

Neodvojivi sastojak života jeste patnja, rekao je Buda. Na prvi pogled ovo zvuči
krajnje morbidno i pesimistički. Čak izgleda netačno. Na kraju
krajeva, mnogo je prilika kada jesmo apsolutno srećni. Nije li tako?
Nije. Jer nama se to tako samo čini. Uzmite bilo koji trenutak u kojem
se osećate zaista ispunjenim i pažljivo ga analizirajte. Negde dole,
ispod te radosti, pronaći ćete jedva primetni, sveprožimajući tok
napetosti izazvane saznanjem da bez obzira koliko veličanstven taj
trenutak jeste, on će se pre ili kasnije završiti. Bez obzira koliko
ste stekli, vi ćete ili izgubiti nešto od toga ili provesti ostatak
života strazareći nad tim i planirajući kako da steknete još više. A
na kraju, ipak ćete umreti. Na kraju, gubite sve. Jer sve to jeste
prolazno.

Zvuči prilično deprimirajuće, zar ne? Srećom nije samo to. Zvuči
deprimirajuće samo kada stvari gledate iz uobičajene
perspektive, upravo iz perspektive one kolotečine koju sam već
pomenuo. Ispod toga nivoa nalazi se jedna druga perspektiva, potpuno
drugaciji način gledanja na ovaj svet. To je nivo funkcionisanja na
kojem um ne pokušava da zamrzne vreme, gde se ne hvatamo za svoja
iskustva dok idu svojim prirodnim tokom, gde ne pokušavamo da
blokiramo stvari ili da ih ignorišemo. To jeste nivo iskustva izvan
dobrog i lošeg, izvan zadovoljstva i bola. Divan je to način gledanja
na ovaj svet i to jeste veština koja se može naučiti. Nije laka, ali se
može naučiti.

Henepola Gunaratana

[fatamorgana]

Zanimljivo je koliko je pali riječ dukkha slična našoj riječi muka, i po značenju i po zvuku.