Ateista wrote:ljubav_aha wrote:Ateista,vec ne keko pokusao obralzoziti kako se smisao Kur'an ne mijenja vijekovima,vec treba shavtiti sustinu,a npr,ima toliko muslimanki,koje pored vjerskih obaveza,nisu potlacne od strane muza ili sredine,zato ti pokusvam podvuci,ne gledaj na Islam samo po glupoj definiciji teme,koja je vlro degradirajuca, a cilj,tacnije jedan od ciljeva Kur'an je sacuvati balans u zivotu,eh a fazon je sto niko ne moze uraditi sve,ali moze onoliko zeli i zna,npr. Bog je drago imati djecu,ah ako ja ili neko drugi nema djecu,ne ocekujem od Boga da ce biti razocaran sto to nisam jos ispunila u zivotu,ali je fazon sto treba stremiti ka pozitivnim virjednostima zivota,tacnije,udaljiti se od problema kad je moguce,jer nije uvijek tako,naravno
Ja govorim o vrlo jasnim stvarima koje islam nalaze u svom izvornom obliku.
Prave muslimanke mozda ne moraju biti potlacene muzu, ali cinjenica je da njihovi muzevi imaju puno vise prava i sloboda nego zene.
Ima jos jedna interesantna stvar, sa kojom mislim da se necete sloziti, ali to je moje misljenje:
Cesto se govori kako ne treba mijesati islam i obicaje vezane za kulturu u islamskim zemlama, ali ja mislim da je to jako usko povezano.
Naime, vec sam govorio o tome da je svaka religija prilagodjena kulturi u kojoj je nastala, te s obzirom na polozaj zene u drustvu u tom vremenu, pogotovo u tom drustvu, jako je logicno da islam kao religija koja je nastala pod uticajem te kulture daje vecu slobodu muskarcima nego zenama, ali i priznajem da je to u to vrijeme vjerovatno predstavljalo napredak jer su islamom zenama data i odredjena prava, odnosno od muskaraca se trazilo vece postovanje prema zenama, ali opet u skladu sa tim vremenom tako da se bog u kur'anu ipak obraca muskarcu, zene se tretiraju skljucivo kao necije supruge ili kcerke a ne kao licnosti za sebe.
Koliko je tadasnja kultura uticala na sam islam, smatram da isto tako islam utice na danasnju kulturu muslimanskog svijeta. Iz kur'anskih ajeta je lako moguce zakljuciti kako su muskarci superiorniji, kako su iznad zena, nisu ni svjesni da im to stvara osjecaj da su oni njima autoritet, sto sve indirektno podrzava zadrzavanje kulture od prije 1600 godina i odnosa prema zenama kakav je bio tada.
Gore ti je neko već odg. na sve tvoje ajete i muškarcu se jednako obraća kao i ženama argument ti je totalno glup ako uzmeš u obzir da su se ajeti objavljivali po potrebi.Koliko ima samo ajeta koji počin ju sa ja ejjuhelezine amenu (o vi koji vjerujete znači ne samo muškarci već i žene npr. ako se kaže ja ejjuhelezine amenu kutibe alejkumu sijam- o vi koji vjerujete propisuje vam se post jel to znači da samo muškarci morju postit? ne već i muškarci i žene.ako se kaže ya ejjuhennasu - o ljudi jel to znači o muškarci ne već muškarci i žene a nema nijednog ajeta koji kaže (bar ja ne znam) o muškarci odnosno ja ejjuherredžulu(kada se radi ovako onda se ne razdvaja na muškarce i žene već se radi o istoj vrsti) .I opet ti se po hiljaditi put govori kur'an se objavljuje muškarcu i muškari su u društvu sa poslanikom i oni mu postavljaju pitanja jer su oni nalaze oko njega.A ima slučajeva da su žene dolazile i postavljale pitanja ili se jadale poslaniku pogledaj u kur'anu i pogeldaj ova predavanja
http://www.youtube.com/watch?v=WKIpX53THMs itd.
opet sve tije ovo neko odg.
Znaš li ti kako su se arapi uopšte ophodili sa svojim ženama?
Što se tiče društvenih prilika predislamskih Arapa dovoljno je spomenuti hadis od Aiše, radijallahu anha, gdje kaže da je sklapanje braka u predislamskom dobu bilo na jedan od četiri načina:
Prvi, postojao je brak poput današnjeg. Za momka bi se našla djevojka, on bi odlazio njenom staratelju da je zaprosi i tako su sklapali brak. Drugi, oni ljudi koji nisu imali poroda čovjek bi nareðivao supruzi da nakon završene mjesečnice ode kod tog i tog čovjeka i da živi sa njime, njen muž ne bi imao odnos s njom sve dok se ne ustanovi da je u drugom stanju. Treći, okupi se grupa od tri do deset ljudi kod žene i spolno opće sa njom. Ako ona zatrudni nakon poroda bi pozvala sve učesnike u tom gnusnom djelu gdje svi moraju da se odazovu. Nakon toga ona odabire koga hoće da bude otac njenome dijetu. On bi prihvatio dijete i davao mu porodično ime. četvrti, kod žene bi se okupila veća grupa ljudi i svi su imali pravo da spolno opće sa njom, ona ne bi smjela da odbije nikoga ko bi došao, to su uglavnom bile prostitutke. Na vrata svoje kuće su stavljale crvenu zastavicu kao znak raspoznavanja njihovih kuća. Ako bi takva žena zatrudnila i rodila dijete, okupili bi se svi koji su dolazili kod nje, a onda bi pozivali fizionomistu. Zatim bi ona davala dijete onome kom sliči i on bi bio proglašavan njegovim ocem i ne bi mogao da to odbije. Takoðer, Arapi predislamskog doba su mogli da se žene sa neograničenim brojem žena, pa čak da su u isto vrijeme sklapali brak izmeðu dvije roðene sestre ili su ženili supruge njihovih očeva, nakon što bi ostale hudovice ili puštenice. Muškarac je mogao razvesti jednu ženu neograničen broj puta.
Ov su samo neke od pokavarenosti morala arapa mislim da dalje nije potrebno nabrajat.Ne , poenta jest u značenju ajeta jer da nije ttako onda se vraćamo na ono tvoje o bin ladenu.
Kur'an se obraća ženama kao bićima iste vrste a različitog spola.
Odlika kur'anskog obraćanja je da kada se obraća svima upotrebljava rečenice u muškom rodu: „O ljudi, klanjajte se Gospodaru svome koji je stvorio vas i one prije vas, da biste se kazne sačuvali.“ (El-Bekare,21). Kome su ove riječi upućene? Svima. Kada se obraća i ženama i muškarcima Kur'an upotrebljava množinu muškog roda podrazumijevajući pod tim i ženski rod (to je pravilo arapskog jezika).Dalje Kur'an nam navodi primjer Ummu Seleme koja je bila povod objavljivanju ajeta: „Muslimanima i muslimankama...“ (El-Ahzab, 35) jer je pitala zašto se Kur'an časni obraća muškarcima bez spominjanja žena. Allah Uzvišeni objavljuje ovaj ajet kao odgovor na pitanje jedne žene u čemu se ogleda priznanje žene i prava njenog glasa“.
primjer:
U kućama svojim boravite i ljepotu svoju, kao u davno pagansko doba, ne pokazujte, i molitvu obavaljajte i zekat dajite, i Allaha i Poslanika Njegova slušajte! nemoj pogrešno shvattiti da žene ne smiju izlaziti napolje.
pročitaj ovo
Kur'an govori o ženama
Kur'an Časni govori o ženama i objašnjava propise koji se tiču žena. Govori o ženama kada nam kazuje o ličnostima kao što su kraljica od Sabe, Merjema, Merjemina majka, Musaova majka ... Govori o ženama kada objašnjava propise koji se tiču nasljedstva, bračnog života, razvoda...
sa svojim podanicima i razgovara s njima prije donošenja odluke, a Ibn Ašur kaže da su islamski pravnici ajet koji govori o Belkisi: „O velikaši – reče ona – Pitanje gledateljice iz Maroka: „Slažem se sa dr. El-Qaradawijem kada kaže da postoji ogromna razlika i udaljenost između kur'anskog predstavljanja žene i njenog stvarnog položaja u društvu. Kur'an časni navodi primjer koji govori o ženi s društvenog i političkog aspekta, opisujući Belkisu i njenu vladavinu. Kur'an nam bilježi riječi žene vladarke upućene podanicima: „Kada carevi osvoje neki grad – reče ona – oni ga razore, a ugledne stanovnike njegove učine poniženim; eto tako oni rade.“ (En-Neml, 34) Ibn Abbas kaže u svom tefsiru da čak ni to što je bila nevjernica nije je sprečavalo da se savjetuje savjetujte mi šta treba u ovom slučaju da uradim, ja bez vas ništa neću da odlučim,“ (En-Neml, 32) uzeli kao dokaz kako nijedan sudija niti vladar ne smije donositi odluke bez prisustva učenih i savjetovanja s njima. Moje pitanje dr. El-Qaradawiji je sljedeće: Kako danas neki islamski učenjaci mogu odbaciti ovaj kur'anski primjer i ignorisati ga kada se govori o pravima žene i njenoj političkoj i društvenoj slobodi? Zašto se pozivaju na to da je ona bila nevjerkinja koja je živjela u vrijeme prijašnjih naroda pa tako nije dozvoljeno služiti se njenim primjerom u dokazivanju, a istovremeno se iz tog istog primjera izvlače fikhski propisi? Kur'an nam navodi primjer Ummu Seleme koja je bila povod objavljivanju ajeta: „Muslimanima i muslimankama...“ (El-Ahzab, 35) jer je pitala zašto se Kur'an časni obraća muškarcima bez spominjanja žena. Allah Uzvišeni objavljuje ovaj ajet kao odgovor na pitanje jedne žene u čemu se ogleda priznanje žene i prava njenog glasa“.
Ja sam se koristio spomenutim ajetom o Belkisi kao dokazom, a i šejh El-Gazali, rahimehullah, i spomenuo sam to u svojoj knjizi „Savremene fetve“ govoreći o tome kako je dozvoljeno i potrebno da se žena kandiduje za parlament, vladu i sl. Ovaj kur'anski primjer kraljice Belkise je dokaz protiv onih koji bukvalno shvataju i nastoje generalizovati hadis: „Neće uspjeti narod kojem je žena zapovjednik.“ Svjedoci smo, tokom historije, da je bilo naroda koji su uspjeli i napredovali, a njihov vođa i zapovjednik bila je žena. Belkisa je svoj narod vodila i bila uspješna u tome iako je bila nevjerkinja. Kur'an Časni joj zbog toga odaje priznanje spominjući je u pozitivnom i lijepom svjetlu kao primjer. Vrhunac njene mudrosti i pravde je bio ulazak u islam: „... zajedno sa Sulejmanom predajem se Allahu Gospodaru svjetova!“ (En-Neml, 4)
Hadis: „Predznak Sudnjeg dana je pojavljivanje žena na tržnicama i pijacama“
Nije mi poznat stepen ispravnosti ovog hadisa, ali znam da je još Omer, r.a., imenovao ženu kao „muhtesibu“ (tržišni inspektor) na jednoj od pijaca. Vidite šta je Omer, r.a., učinio pa kako da mi danas zabranimo ženi da trguje i posluje. Žena ima pravo na posjedovanje imetka kao i muškarac i ima pravo da posluje i trguje njim, a kako će sve to stići uraditi bez odlaska na mjesta gdje se to praktikuje. Ženi je zabranjeno da izlazi među muškarce otkrivena, namirisana, ukoliko nije obučena po šerijatskim propisima, da hoda po tržnicama i pijacama i gubi vrijeme u besposlici. Neki pravdaju zabranu ženi da se bavi trgovinom i biznisom time što imamo veliki broj nezaposlenih muškaraca i kako su oni preči da imaju posao i plaću. Ovdje dolazi do izražaja uloga vlasti u muslimanskim društvima koja će procijeniti da li je i koliko potrebno da i žena radi i bavi se poslovima. Nema ništa loše u tome da i muž i žena rade poslove i pomažu se u izdržavanju porodice i podizanju djece.
Kur'anska slika odnosa prema ženama
Kur'an časni nam daje primjer kako da se odnosimo prema ženi kao majci, ženi kao supruzi, ženi kao kćerki. Kur'an nam naređuje dobročinstvo i poslušnost majci, dobročinstvo prema supruzi i brigu o kćerki. „Čovjeka smo zadužili da roditeljima svojim čini dobro.“ (El-Ahkaf, 15) Tri četvrtine od dobročinstva prema roditeljima pripadaju majci: „Tvoja majka, zatim majka, zatim majka, pa onda otac.“ (hadis) Žena-supruga takođe ima svoja prava i slobodu: „O vjernici, zabranjuje vam se da žene kao stvari nasljeđujete, preko volje njihove, i da im teškoće pričinjavate, s namjerom da im nešto od onoga što ste im dali prisvajate, osim ako budu zgriješile. S njima lijepo živite.“ (En-Nisa, 19) Kći, opet, znači stalnu brigu i pažnju jer: „Svi ste vi pastiri i bit ćete odgovorni za svoje stado.“ (hadis)
Prije islama, koji je dao ženskom djetetu ravnopravan položaj u porodici i pravo na život, Arapi su ubijali svoju žensku djecu i prezirali ih: „I kad se nekome od njih javi da mu se rodila kći, lice mu potamni i postaje potišten, krije se od ljudi od nesreće koja mu je dojavljena: da li ovako prezren da je zadrži ili da je u zemlju zarovi? Kako ružno oni prosuđuju!“ (En-Nahl, 58,59) već sam pogledao i čojk te je PODERAO
.
