feral.tribune wrote:
-------------------------------- -------------------------------------------
BOBETKO: Kompletna Peta brigada, sa svojim sastavom, znači sa ovog fronta, vinkovačkoga, kompletno je, postepeno povučena i našla se na tom ratištu. To je oko 2.500 ljudi, plus sve topništvo, oklop i kompletno zapovjedništvo, osim dva-tri časnika. Njihov glavni zadatak bio je da na toj liniji gore, kod Gornjeg Vakufa, gdje i sada drže položaj u samom gradu, usljed, to je gotovo sada negdje tri mjeseca, oni su dio snaga izvukli radi odmora. Još je ostala jedna ojačana bojna, negdje oko 700 ljudi, sa svim topništvom i oklopom u širem prostoru Gornjeg Vakufa. Očito da i idućih deset dana, da će trebati razmišljati o dovlačenju novih snaga, na liniji dobrovoljnosti, da se oni zamijene, jer ljudi ne mogu toliko izdržati (...) Ja sam prekjučer razgovarao sa Toletom (Žarkom, op. pr.) u Dubrovniku i on je tražio da se sastane, rekao sam da ću biti tamo i da dođe, da je jedan presjek situacije koji počinje od toga da su snage zamorene, što je točno, i da za sada on smatra da oni nemaju, mislim Muslimani, nekih friških snaga za neke protuudare, što ne treba potcjenjivati, mora biti pripremljen. Dalje, dobrovoljci iz prve i druge brigade koji su se javili, oni su sada na položaju južno od Mostara, na položajima prema Blagaju, i jedna grupa koju je vodio pukovnik Horvat, ona se - jedan dio je ostao, drugi dio se raspao (…) to je bilo neorganizirano (...) Međutim, Peta brigada je svoj zadatak, po mom mišljenju, jako dobro učinila i radila (…)
TUĐMAN: Pod čijim zapovjedništvom je bila Peta brigada tamo?
BOBETKO: Bio je Kapular (…) Ima svojih prilika i neprilika, tako da mislite u smislu zapovijedanja jedan od dosta ozbiljnih problema (…) Što se tiče streljiva, to je toliko precizno organizirano da je glavni dotur municije išao iz Ploča, direktno prema Mostaru, iste noći kada je naručen. I general Marinović je od mene dobio ne samo zadatak nego i sva ovlaštenja, i neka postepeno popunjavamo taj front, jer je to najbliži, najkraći, nemam prevoza velikog, tako da je on sa svog fronta smo skinuli bateriju topova 122, minobacače, mine, municiju, dakle sva streljiva koja su tražena, dakle u najkraćem roku, to je funkcioniralo, može se reći, odlično (...) Dalje, za municiju težih kalibara, 130, u tri navrata su pošiljke i narudžbe koje su date odmah bile upućivane prioritetno i točno ka liniji fronta (…) To je i prekjučer jedan čitav teret otišao, ide odavde, težeg kalibra, 130, 105, 120, a sa onog fronta ide sva druga municija, tako da, jasno, troši se (…) Dakle, sa slavonskog osjetljivog prostora smo izvukli Treću i Petu brigadu (…) sa ovim smo učinili jako puno u stabilizaciji fronta Vakuf i Mostar.
AGOTIĆ: Što se zrakoplovstva tiče i njegove uloge u ovim zadacima, ja vam samo mogu reći da smo mi, što se Bosne cijele tiče, u toku prošle godine, do momenta dok je zabranjeno letenje bilo za zapadnu Bosnu, izvršili 190 letova, sve noću, prevezli 450 osoba i 87 tona. Što se Herceg-Bosne tiče, u toku 1993, realizirano je 105 letova, prevezeno je 700 ranjenika, plus oko 1.300 drugih osoba i 50 tona tereta. To je išlo sve po zahtjevu HVO-a (…) Zrakoplovna podrška, u smislu upotrebe helikoptera, HRZ je potpuno neorganizirano, sa naše strane. Zbog toga što svi ti zahtjevi od njih dolaze nekakvim, ako se ja mogu usuditi reći, neredovnim putovima. Tu linija zapovijedanja Hrvatskim ratnim zrakoplovstvom i Hrvatskom vojskom uopće nije poštovana. Sve to ide, manje-više, preko ureda gospodina ministra ili direktno od Tole Žarka, ili od ljudi iz Glavnog stožera HVO-a, prema mješovitoj zrakoplovnoj eskadrili u Divuljama, koju su oni nekako smatrali i smatraju eskadrilom koja je zadužena za njih (…) Mislim da bi trebalo formirati jednu postrojbu iz redova Hrvatskog ratnog zrakoplovstva koja bi se sa helikopterima HVO-a ili našim helikopterima bazirala na prostoru Hrvatske zajednice Herceg-Bosna (…) Vi znate da niste imali primjedbi na HRZ da je letjelo bez najave u Herceg-Bosnu (…) Izvrsno bi bilo da mi uputimo jednog časnika tamo ili da oni upute jednog časnika kod nas, na neko od mjesta, može i na istureno zapovjedno mjesto, recimo u Splitu, koji bi koordinirao upotrebu helikoptera. Dešava nam se situacija da mi uputimo helikopter u Kiseljak, Novu Bilu ili ovo sada kada je bilo izvlačenje ranjenika - imali smo situaciju da je izvršena promjena posade od naše strane, i kada su došli tamo, ovi su počeli ulaziti, ranjenici, u helikopter, i ovom članu posade, našem, svako daje po sto maraka. On se začudio, on je sada prvi puta došao i začudio se šta je to sada. Znači, ove prethodne posade koje su išle, oni su im naplaćivali, neki, te letove, što je, po mome shvaćanju, apsolutno nedozvoljeno.
'Stenogrami' su dragocjeni materijali o jednom vremenu i o jednom ratu.
Ovdje se opisuje borbe koje je 5.gardijska brigada iz Hrvatske vodila sa 'Armijom Bosne i Hercegovine' u Gornjem Vakufu/Uskoplju
E sad sam stavio navodnike za ovo 'Armija....'.
Zašto navodnike.
Zato što ta Armija u BiH nigdje nije branila teritorij BiH-a gdje je srpsko stanovništvo bilo u većini.
Ta armija nije nama dole u Hercegovinu metka poslala a kamoli vojnika kad se pripremala obrana od srpske agresije.
Nije poslala ni metka ni vojnika ni B.Posavini.
I na kraju.onošto daje i konačnu i krunsku težinu, ta armija uopće nije metka ispalila u bošnjačkim većinskim mjestima koje su pale u ruke srpskog agresora:Prijedor,Sanski Most,Ključ,Brčko,Doboj, Bijeljina(nije većinska ali živjelo 30 000 bošnjaka tamo),Zvornik,Bratunac,Vlasenica,HAn Pijesak,Višegrad,Rogatica, Foča, Čajniče(45% bošnjaka), Vogošća, Iliđža, Ilijaš.
I sad paradoks ovih svih zbivanja, gdje je nevjerojatna količina svakojakih silnica bila uključena u ove događaje.
Iste ove gardijske brigade HV koje su se tukle protiv 'ABiH' u Uskoplju su 1995 oslobađale BiH od srpskog agresora dok te brigade 'ABiH' nisu nosa pomolile te 1995 iz Zenice, Istočnog Mostara, Sarajeva , Tuzle da i oni iskoriste nalet i pomoć HV i da i ono daju svoj obol oslobađanju BiH-a