#426
Posted: 06/02/2008 14:04
Page 18 of 53
#427
Posted: 06/02/2008 16:34
@b.boja sve do jedne su prekrasne (fotke iznad, a definitivno i djecica na njima 
) i meni je ona sa slatkom djevojcicom bas divna
Bolivija
) i meni je ona sa slatkom djevojcicom bas divna Bolivija
#428
Posted: 06/02/2008 16:36
#429
Posted: 06/02/2008 16:38
#430
Posted: 06/02/2008 21:28
Brazil
#431
Posted: 07/02/2008 22:14
#432
Posted: 08/02/2008 05:25
joj kako sam ja ovo voljela (lafo proslo vrijeme 
)
(lafo proslo vrijeme )#433
Posted: 08/02/2008 05:26
koje oke, koji pogled
#434
Posted: 08/02/2008 12:15
moram je ponoviti jer samanais_nin wrote:koje oke, koji pogled
ista ja
samo sam ja ih ja imala vise 
#435
Posted: 08/02/2008 12:47
#436
Posted: 09/02/2008 11:57
#437
Posted: 09/02/2008 16:39
#438
Posted: 09/02/2008 16:41
#439
Posted: 09/02/2008 16:42
#440
Posted: 09/02/2008 20:26
anais, ubit ces me
#441
Posted: 10/02/2008 05:52
prije nekoliko dana napisah jedan post, ostavih ga nekoliko sati na toj temi i kasnije ga sklonih, da ne bih zachatavao temu.. odlucih se ipak da ga postavim, ovdje.. tema je bila o zrtvama kradje..
ponekad pomislim da smo stvarno zaboravili sta je pravi suosjecaj, ljubav, djeciji iskren osmijeh, povjerenje i istina... ova tema me podsjeti na to..
hvala vam
ima nas haman dosta, zrtava..
pa rekoh da se upisem.. i ja sam zrtva kradje, tj. mi.. pokradose nas u po bijela dana.. nana rahmetli tamam ikindiju klanjala, dedo rahmetli u mislima, namrgodjen, odlutao negdje.. najednom, zamor, psovke, galama, razbijanje stakla.. jak udarac, prasak drvenih vrata koja se slomise od naglog, iznenadnog udarca.. zamislite, u po bijela dana, fukara nagrnula na vrata, molim ja tebe lijepo! bez imalo stida, otudjise ama sve sto im dodje pod ruku.. namjestaj, posudje, goblene i naninu seharu.. televizor, moj dvo-kasetas’ i dedin tranzistor i njegov zlatan dzepni sat.. a plaho sam ga bio begenis’o za sebe.. otudjise nam i crijep i oluke, a ukradose i siporeks za koji je amidza rahmetli plahe pare dao da bi ozidao jos jedan sprat i time ispunio rahmetli-strininu zelju.. mi cemo onda na sprat, a djeca mogu dole i svakom svoj rahatluk, govorila je cesto.. tako ti razbojnici bez srama odnesose sa sobom, u nepoznatom pravcu, elektricni sporet , figaro kao i staru neispravnu tandzaru, dvocjevku koja je visila na zidu dedine sobe za ukras a odnesose i cilime.. ocigledno da se ovim razbojnicima i lopovima mnogo zurilo, da ih ne bi ko vidio, jel’, jer nisu si uzeli vremena da otudje krovnu konstrukciju i kamen uzidan u kucu.. nisu to.. ali su zato sve to, zapalili, valjda da ne bi neko drugi dosao na ideju da si uzme vremena za detaljniju kradju .. i eto tako, i dan danas tragamo za otudjenim stvarima, kao i za pociniocima, al’ izgleda da nismo nesto nafakali.. mislim, prezalili smo mi i goblene i seharu, crijep i tranzistor.. sve smo prezalili osim jednog.. znate taj dan ukrali su jos nesto mnogo vece, vrijednije.. ukrali su djetinjstvo mojih malih rodjaka kada su odveli sa sobom rahmetli-amidzu, odveli u nepoznatom pravcu... za njim vise, hvala Bogu, ne tragamo..
ponekad pomislim da smo stvarno zaboravili sta je pravi suosjecaj, ljubav, djeciji iskren osmijeh, povjerenje i istina... ova tema me podsjeti na to..
hvala vam
#442
Posted: 10/02/2008 13:13
#443
Posted: 10/02/2008 13:14
#444
Posted: 10/02/2008 13:23
#445
Posted: 10/02/2008 14:41
#447
Posted: 11/02/2008 16:49
@b.boja svaki put moram sve pospasavat sto ti postavis te bucmaste nogice iznad postanskog sanduceta su mi posebno mile
@fukara, hvala
te bucmaste nogice iznad postanskog sanduceta su mi posebno mile@fukara, hvala
#448
Posted: 11/02/2008 16:50
ova mi je uh
#449
Posted: 11/02/2008 16:51
#450
Posted: 11/02/2008 16:53
