
pure soul
Moderator: anex
-
Leonid Breznjev
- Posts: 5302
- Joined: 04/11/2006 03:32
- Location: Kamenskoje
#441
prije nekoliko dana napisah jedan post, ostavih ga nekoliko sati na toj temi i kasnije ga sklonih, da ne bih zachatavao temu.. odlucih se ipak da ga postavim, ovdje.. tema je bila o zrtvama kradje..
ponekad pomislim da smo stvarno zaboravili sta je pravi suosjecaj, ljubav, djeciji iskren osmijeh, povjerenje i istina... ova tema me podsjeti na to..
hvala vam

ima nas haman dosta, zrtava..
pa rekoh da se upisem.. i ja sam zrtva kradje, tj. mi.. pokradose nas u po bijela dana.. nana rahmetli tamam ikindiju klanjala, dedo rahmetli u mislima, namrgodjen, odlutao negdje.. najednom, zamor, psovke, galama, razbijanje stakla.. jak udarac, prasak drvenih vrata koja se slomise od naglog, iznenadnog udarca.. zamislite, u po bijela dana, fukara nagrnula na vrata, molim ja tebe lijepo! bez imalo stida, otudjise ama sve sto im dodje pod ruku.. namjestaj, posudje, goblene i naninu seharu.. televizor, moj dvo-kasetas’ i dedin tranzistor i njegov zlatan dzepni sat.. a plaho sam ga bio begenis’o za sebe.. otudjise nam i crijep i oluke, a ukradose i siporeks za koji je amidza rahmetli plahe pare dao da bi ozidao jos jedan sprat i time ispunio rahmetli-strininu zelju.. mi cemo onda na sprat, a djeca mogu dole i svakom svoj rahatluk, govorila je cesto.. tako ti razbojnici bez srama odnesose sa sobom, u nepoznatom pravcu, elektricni sporet , figaro kao i staru neispravnu tandzaru, dvocjevku koja je visila na zidu dedine sobe za ukras a odnesose i cilime.. ocigledno da se ovim razbojnicima i lopovima mnogo zurilo, da ih ne bi ko vidio, jel’, jer nisu si uzeli vremena da otudje krovnu konstrukciju i kamen uzidan u kucu.. nisu to.. ali su zato sve to, zapalili, valjda da ne bi neko drugi dosao na ideju da si uzme vremena za detaljniju kradju .. i eto tako, i dan danas tragamo za otudjenim stvarima, kao i za pociniocima, al’ izgleda da nismo nesto nafakali.. mislim, prezalili smo mi i goblene i seharu, crijep i tranzistor.. sve smo prezalili osim jednog.. znate taj dan ukrali su jos nesto mnogo vece, vrijednije.. ukrali su djetinjstvo mojih malih rodjaka kada su odveli sa sobom rahmetli-amidzu, odveli u nepoznatom pravcu... za njim vise, hvala Bogu, ne tragamo..
ponekad pomislim da smo stvarno zaboravili sta je pravi suosjecaj, ljubav, djeciji iskren osmijeh, povjerenje i istina... ova tema me podsjeti na to..
hvala vam
































