U tevhidu je mir
Esselamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu ve hasenatuhu oh lijepe duše,
neka je vječna hvala Gospodaru svih svjetova i neka je mir i spas nad Miljenikom Muhammedom s.a.w.s. i njegovom porodicom, čestitim ashabima i svim iskrenim Allahovim robovima .
Mi živimo u svome znanju sve dok ne postanemo srcem dio Njegovog znanja, onda cijelo znanje postaje ništa, a jedina spoznaja ostaje da smo poučeni i da smo samo dio rahmeta.
Duša od stvaranja svoga žudi nazad na mjesto koje joj je dato da na tren pogleda. U jednoj predaji se bilježi da je Allah stvorio duše i dao im da pogledaju u džennet pa su se sve divile, a onda im je dao da vide džehennem pa su skoro sve hitro se okrenule da ne gledaju, a neke su ostale gledajući.
Mnogo ima tumačenja ovog događaja, ali večina ga vezuju za kader, tumačeći da će one koje su ostale da gledaju, jedine sigurno u džehennem, a ostale su u suštini dobro, ako ga čovjek postupkom ne ocrni.
Duša stvorena čista, okrenula je se da ne gleda od straha u mjesto propasti, to je duša koja ima iman i takvaluk, samo postupak na dunjaluku ga može oduzeti. Od tih duša, imaju duše koje Allah posebno čuva, koje posebno čisti i koje posebno tereti raznim emanetima.
Takve duše će prolaziti kroz razne nedaće, a da bi do njih došle težak je put.
Navesti ćemo primjer i neka svako za sebe razmisli:
U jednoj grupi muslimana, tj. u džematu se uvijek javljaju iskušenja, koja su Allahova blagodat. Reakcije džematlija su jedna vrsta otkrivanja. A Allah od nas traži da pokrijemo tuđe mane i svoje osobine koje je Allah iz svog rahmeta nama stavio u emanet. Kada se dakle desi neko iskušenje za džemat, kao recimo da neki učen džematlija nešto kaže, čega se ni sam ne drži. Tada imamo mnogo različitih reakcija.
Neki će ustati i odmah riječima reći kako im je to odvratno, drugi će pak u mislima osuditi taj čin, treći će razmišljati kako da tom insanu ukažu na grešku, a četvrti će bez imalo nerazumjevanja odmah Allahu uputiti dovu da mu pomogne i podari ono što je najbolje za njega.
Prvi, pravi fitnu, jer brzina je od šejtana i dijalog započet tako, Allah najbolje zna, u nikakav direktni hajr ne vodi.
Drugi je učinio grijeh i to veliki. Takva misao je samouzdizanje sebe, jer šutnjom pokriva svoj nefs. Resulullah pojašanjava:"Allah je dao da ljudi čine javno grijeh da nebi činili još veči grijeh!". Ashabi začuđeno upitaše:"A koji je to grijeh oh Resulullah?". "Da nebi postali samodopadljivi!"-odgovori Miljenik s.a.w.s.
Treći ima hajirli nijjet i po njemu će biti nagrađen, samo je velika opasnost da odmah ne uradi nešto negativno što će to dobro djelo poništiti. Jer kada bude savjetovao, mora se pridržavati uvjeta savjetovanja, a ako pogrešno ocjeni, može se desiti da onaj što je pogriješio i kome se udjeljuje savjet, reaguje preko nefsa i sruči riječi koje insan sa dobrim nijjetom nije očekivao i ne može podnjeti. Pa tako, da nas Allah sačuva od toga, javi se gorčina u njegovom srcu i kod njega proradi nefs i nastane svađa. Rijetki su koji će osaburiti na nefsanske izlive tuđe.
Četvrti je onaj o kome pričamo, muhsin u tevhidu, već jako čistog srca i duše koju Allah čuva. Njegov postupak upućivanja dove, odmah nakon počinjenog grijeha tuđeg je dokaz za mnogo šta. Prvo, da je u stalnom zikru i unutrašnjem dijalogu sa Gospodarom. Drugo, da drugom želi više nego sebi. Treće, vidi sve kao dobro, iako u očima nižih deredža im se čini da je zlo. Takav svojim postupkom upućuje dovu koja je primljena, jer prenosi se da je Poslanik s.a.w.s. rekao:"Dova bratu iza leđa je primljena." Takav svojom dovom neće izazvati bijes drugih, niti će se dovoditi u situaciju da stavi sam sebe svojim riječima u iskušenje.
Ima i mnogo međustanja, a razlikuju se po tome kako utiče govor griješnika na njih. Jer po riječima Resulullaha, ako prepoznaš osobinu lošu tuđu, onda je zasigurno i ti imaš. To su oni koji slušaju da bi čuli to, a oni koji slušaju znajući da je sve hajr što se dešava, ne slušaju tako. Za ove što slušaju da bi čuli su velika pouka riječi Alije r.a. koji kaže: "Čovjek je Allahova tajna, ne pokušaj da je spoznaš!". U drugoj predaji veli Alija r.a.:"Upoznaj, zamrziti ćeš!". Prva izreka je napomena onima koji stalno rove po drugima, a sebe izostave. A druga govori o ljubavi bratskoj, koja pređe granicu, pa Allah, a On najbolje zna, iz ljubomore na tu ljubav, podari ti iskušenje u toj ljubavi pa na tren i zamrziš tog čovjeka na osnovu težine iskušenja.
Oni koji su u tevhidu dnevno mnogo više puta spomenu Allaha, nego sebe, jer obrnuto je širk. Oni koji su u tevhidu stalno misle o Allahu, ne misleći nikada o sebi. To stanje šejh Sadi Širazi, koji je spominjao Gospodara svakog daha, opisuje ovako:
Lažno tvrdi da je ašik, onaj koji misli na sebe. Jer kada djevojku zavoliš, ne misleći o sebi, čak radeći sebi na štetu, po svaku cijenu, želiš zadobiti njenu ljubav. Tako, ako neko tvrdi da voli Allaha, a zabavljen sobom, on lažno tvrdi da je ašik.
Oni koji su na pragu tevhida ili u tevhidu, ostavljaju sve stvari koje odvode od Gospodara pa makar to bio posao, škola i nasljedstvo. Jer je po predajama haram sve što odvlači od misli od Gospodara tj. vodi u gaflet. Tako je jedan ashab ostavio trgovinu, jer ga je odvlačila od trgovine. Sulejman a.s. je uništio sve svoje konje, jer su ga odvlačili od Allaha.
Doći u stanje tevhida, gdje je zasigurno prisutan neprestani kalbi zikr (zikr srca) je tako kratak put, a u očima onih koji ne poznaju putovanja, čak nedostižan, oslovljavajući ga bajkom.
Uz Allahovu uputu, prenjeti ću nekoliko uputa kojima me je Allah podučio, samo znaj da djela bez iskrenosti nisu djela.
1. Kani se ogovaranja i prenošenja tuđih riječi.
2. Kani se rasprava
3. Šuti dok drugi govore i progovori samo kada te neko nešto pita
4. Klanjaj noćni namaz pa makar dva rekata prije spavanja i budi ustrajan u tome
5. Prvo pitaj Gospodara pa onda ljude
6. Istinski posti i krij svoj post
7. Ne pričaj o svojoj prošlosti pa makar kao pouku
8. Čitaj Kur'an i ostavi ostale knjige, dok ti Allah ne dadne da razumiješ makar jedan ajet
9. Malo jedi i spavaj, a prije spavanja zaštiti se onako kako je Resulullah nas podučio
10. Čuvaj pogled i spominji Gospodara poslije sabaha često
11. U dovi traži samo: "Gospodaru, podari mi ono što je dobro za mene!"
Uz Allahov rahmet, znak da je duša pripremljena za ove korake, jeste suza u namazu tj. srce koje je raspuklo i sada više nije cijelo u kamenu. A to je tek početak, a Allah objašnjava:
2: 74. Ali srca vaša su poslije toga postala tvrda, kao kamen su ili još tvrđa, a ima i kamenja iz kojeg rijeke izbijaju, a ima, zaista, kamenja koje puca i iz kojeg voda izlazi, a ima ga, doista, i koje se od straha pred Allahom ruši. - A Allah motri na ono što radite.
To bi u praksi izgledalo ovako:
U kući svojoj i van nje, ne ogovaraj i ne prenosi tuđe riječi. Na ovo prenošenje malo pažnje se pridaje, ali to je veliki grijeh, kao i ogovaranje. Dakle veliki grijeh kao i blud i alkohol itd. Kada izađeš iz kuće i kada više ne ogovaraš i ne prenosiš, nemoj više ni raspravljati sa onima koji ne razumiju, jer je Poslanik s.a.w.s. rekao:"Ne rasravljaj sa onima koji ne razumiju!". Npr. Mnogi padaju u zamku pa sa braćom vehabijama ulaze u tesavufske rasprave. Kanimo se toga i umjesto "dobrog savjeta", uputimo dovu iza leđa, da Allah omekša srca njihova i naša. Kada to postigneš onda pokušaj da šutiš, a pogotovo onda kada ti misliš da je bitno da nešto kažeš. Tako ustraj dok te neko ne bude nešto pitao i to samo odgovori na to i ne pričaj plaho. Allahu su najdraža djela koja se stalno rade pa makar u našim očima bila sitna. O tome govori i Kur'anski ajet. Dakle, svako prema svom stanju, ali dva rekata prije spavanja su minimalno. Naravno ne izostavljajući farzove, sunnete i vitre. Ko još želi, neka redovno klanja duha namaz, a ko hoće cijelu vrijednost duha namaza, onda neka od sabaha do duha namaza (45min.) zikri ili čita Kur'an.
Pod 5 smo naveli bitnu stvar. Mi ljudi stalno prvo pitamo ljude pa kada nemamo više koga pitati, onda pitamo Gospodara. I to nije toliko loše, ali oni svjesni bi trebali prvo Gospodara pitati. Istihara bi također trebala biti vjerni pratioc iskrenih putnika. Na putu je post, kao Allahu najdraži ibadet, ono što je Allah od Muse tražio. Dok postiš, a to djelo ide Allahu, gledaj da ako progovoriš, govoriš o Allahovoj ljubavi, jer blago se onome ko zavolio Allaha radi tebe.
Govor o prošlosti, pogotovo ako je ispunjena džahilijetom (neznanjem) je kamen na putu ka Allahu. Radi pouke pričati je samo šejtanova zamka. Ne koristi JA pa makar u priči. Reci neki čovjek itd., jer velika je mogučnost da se počneš hvaliti svojim džahilijetom, a to je jedan od največih grijeha kod Allaha, jer On pokrije, a ti razotkriješ, a uz to još u imanu. Kanimo se toga.
Velika šejtanova spletka je da ti u kuću unese mnogo knjiga i da sve čitaš, ali ne Kur'an. Zadnji stepen u kojeg možeš dotjerati šejtana jeste da od dva dobra te tjera da uradiš manje dobro. Iako su te knjige dakle islamske i ima znanja u njemu, on te nagovori da čitaš njih, a ne Kur'an. Nedajmo da sebe veličamo iznad Allah i druge knjige nad Kur'anom. Jer sve knjige su nastale iz jedne Knjige. Znak da čitaš nešto drugo će doći od Allaha, večinom bude u vidu, da Allah dadne da ajete koje si mnogo čitao tek tada usitinu spoznaš i počneš da radiš po njima. Takve ajete Allah daje da odmah zapamtiš i da ti se vrte u mislima dok živiš.
Pod 9 smo naveli da se malo jede i ako se jede, da se jede ono što je sigurno halal. Danas olahko baratamo sa pojmom halal pa sami sebi olakšicu tražimo. Ne budimo gafili i provjerimo šta jedemo. Malo jesti je relativan pojam. Kada mislimo da znamo sredinu, sjetimo se da je Poslanik često sa tri hurme dnevno živio. Ne što nije imao, nego što nije htio. Omer r.a. kada je postao halifa donjeli su mu Azerbejdžansku halvu da jede. On je pitao:"Može li svako u halifatu da jede ovo?" Rekli su mu da ne može, da je to specijalitet pa je on to odgurnuo od sebe i tražio nešto što svako ima. A ima li svako u Bosni janjetine, vlašičkog sira itd.? Što se tiče spavanja, tu Allah polahko otkriva robu smisao. Allah će dati da svako shvati da 4-5 sati sna su sasvim dovoljna, ne matematički, nego duhovno. Nema matematike i medicine plaho u tevhidu, nego se stvari dešavaju po principu "eto tako". A "eto tako" je dio Kur'anskih ajeta koji govore o tevhidu. Zaštita koju smo spomenuli je da se prije spavanja po sunnetu sjedne na krevet, sa svjesti o Allahu potare po posteljini kao da brišeš prašinu sa nje, jer tako džinima daješ do znanja da je vrijeme da ustanu. Onda sjedeći na krevetu proučiš euzu i bismillu pa puhneš u ruke kao kada doviš i u ruke pročiš ihlas, felek i nas i onda potareš od glave do pete cijelo tijelo. Postupi tako tri puta, to je sunnet. A kada se budiš neka prvo što kažeš bude "Elhamdulillahi Rabbil alemin, ve salatu ve selamu ala sejjidina Muhammed ve ala alihi ve sahbihi edžmein."
O čuvanju pogleda je u ranijim postovima bila riječ, a zikr nakon sabaha pa do duha namaza je zikr koji je sebeb da Allah te čuva od zla. Ko želi vird, neka uči između sunneta i farza sabahskog po 100 puta "la ilahe ilallah vahdeHu la šerike leh, ...", a poslije sabaha uči suru ihlas najmanje 99 puta i izgovori Allah, Allah, Allah na svaki tespih po jednom.
Dova je vjernikovo najjače oružje i treba da ga koristi, ali se sa oružjem čovjek može i ubiti pa pazimo kako koristimo dovu. Da nas Allah sačuva od dove u kojoj sebe ili druge više teretimo nego što možemo podnjeti. Amin. Edebi dove su mnogi, jedan od najbitnijih je da sebe ne spominješ, ako želiš ići u tevhid. A kada nešto tražiš uvijek dodaj "ako je to dobro za njega/nju", jer ti ne znaš je li tražiš zlo. Time priznaješ svoje neznanje i tako se približavaš Allahu, jer neznanjem, nemoći i siromaštvom se po hadisu čovjek Allahu približava. Vremena kad se dova prima je mnogo, a dova između dva salavata se stalno prima. Ali samo jedna dova, dakle: salavat, ja Rabbi podari Bosni selam, ako je to dobro za nju, salavat. Dakle jedna jedina dova pa svakom neka njegova duša odabere šta bi dovila.
Kao što vidimo, jako puno riječi, ali opet se ne može opisati taj put, jer svako ima svoj put, a ima i onih kada bi im dao upustva tačna, oni nebi znali tj. nebi mogli doći do tevhida. Zato ako vidiš da ne možeš, ne žalosti se, jer to nije uslov za džennet, nego uslov za više i ljepše džennete. A i ne žalosti se ako osjećaš da ti duša može do tevhida i želi, jer dati će Allah tren kada će ti biti udahnut taj mir i spas inšaAllah.
Molim Allaha da nam oprosti ono čega smo svjesni i nesvjesni, ako je to dobro za nas. Ja Rabbi ja te molim da budemo od onih koji će radi tvoga rahmeta čistog srca i duše uči u džennet, ako je to dobro za nas. Ja Hajju ja Kajjum, podari nam stalnu svjest o Tebi i učini nam ljubav prema tebi največom ljubavi i brigu o ahiretu jedinom brigom, ako je to dobro za nas. Ja Selamu podari duši koja žudi za tobom izvor vječne vode, ako je to dobro za nju. Ja Fetahu podari nam ključeve dženneta tvojih isklesanih zikrom radi Tebe, ako je to dobro za nas. Ja Khabiru podari nam čast zagrljaja i govora bića zbog kojeg si ti sve stvorio, a na ovom svijetu nas spoji sa iskrenim svojim robovima koji te veličaju svakog daha, ako je to dobro za nas. Amin ja Alim, ja Alijj, ja Hakim. El Fatiha!
Alejkumu selam i znajte da nije isti koji nosi teret poznavanja puta do Allaha i onaj koji živi u neznanju!
Preuzeto sa:
http://sufizam.bloger.hr/
....znam ja to vizavi anamo njega 
.... kako dalje i dokle?
amin