Za predane Allahu dž.š.

[Ahmmed]

Muhamed b. EBI Hatem kaze: cuo sam Rasida b. Islama i druge koji kazu: Buharija je jos kao djecak s nama prisustvovao medzlisima hadisa. Pa smo svi pisali osim njega. Nakon izvjesnog vremena pitali smo ga: Zasto je vrijeme uzalud provodio. On je od nas zatrazio hadise koje smo zabiljezili, a potom ih je sve pred nama napamet citirao i dodao jos 15 hiljada koje mi nismo uspjeli zapisati. A onda nam je rekao:" Vidite li da vrijeme nisam uzalud provodio". Ne zelim nikoga da potcjenjujem a naj manje Buhariju, ali zapamtiti 15 hiljada hadisa i to jos kao djecak mi djeluje neuvjerljivo.

Tesanj, ova tema nije zamišljena kao polemički poligon. Molim te da uvažiš taj stav i da,ako smatraš potrebnim, otvoriš posebnu temu gdje ćeš sa zainteresiranim raspravljati o intelektualnim kapacitetima uleme.

[amoninan]

Ovo je moj Put (imam šehid Hasan el-Benna)

Smatram: Da svaka stvar pripada Allahu i da je naš poslanik Muhammed a.s. pečat svih njegovih poslanika ljudima. Da je nagrada za dobro i zlo istina. Da je Kur'an Allahova knjiga. Da je Islam cjelokupni zakonik životnog sistema ovoga i budućeg svijeta.

Zavjetujem se: Da ću odrediti sebi dnevnu obavezu - hizb za čitanje iz Kur'an-i-Kerima i da ću se prihvatiti časnog Sunneta. Da ću izučavati život Vjerovjesnika a.s. i proučavati životopise plemenitih ashaba.

Zavjetujem se: Da ću biti ustrajan u ibadetima i čuvanju zabrana. Da ću se dostojanstveno okititi lijepim ahlakom, a da ću od sebe odstraniti ružne postupke. Da ću koliko god budem mogao slijediti islamske adete. U međusobnim odnosima i prosuđivanju osnov će mi biti ljubav i milosrđe, a tražiću pomoć od kadije samo ako ne bude bilo drugog načina. Ponosiću se islamskim obilježjima i jezikom Islama. Radiću na širenju korisnih znanosti i spoznaje među širokim masama Ummeta.

Smatram: Da je Musliman obavezan da radi i stiče imetak i da u njegovom imetku kojeg je stekao postoji određeni dio - pravo sirotinje i bijednika.

Zavjetujem se: Da ću od vlastitog rada živjeti, ekonomisati za budućnost i davati zekat od svoga imetka. Da ću od svoga imetka koji mi je potreban izdvojiti dio za opće potrebe i opću korist. Podsticaću svaki korisni islamski projekat na polju ekonomije. Kad nešto kupujem davaću prednost proizvodima moje zemlje, moga naroda i Muslimana. Ni u jednom vidu se neću služiti kamatom. Neću preuzimati na sebe obaveze koje nemogu ispuniti.

Smatram: Da će Musliman biti pitan o svojoj porodici. Da je obavezan da se brine o zdravlju svoje porodice, o čistoti njihovog vjerovanja i ljepoti njihovog ahlaka.

Zavjetujem se: Da ću na tom poslu uložiti svaku žrtvu. Da ću usaditi saznanja o Islamu svakom članu svoje porodice. Da nijedno moje dijete neće pohađati školu koja ne vodi računa o našoj vjeri i našem ahlaku. Da neću sarađivati niti imati bilo kakvu vezu sa novinama, časopisima, knjigama, organizacijama, strankama ili bilo kojim udruženjima koji su u oprečnosti sa islamskim učenjem.

Smatram: Da je obaveza Muslimanu oživljavanje slave Islama, obnove prosperiteta njegovih naroda i povratak njegovog Šerijata. Da zastava Islama mora predvoditi čovječanstvo i da je najvažnija zadaća svakog Muslimana preobražaj svijeta u skladu sa islamskim pravilima.

Zavjetujem se: Da ću se boriti na putu dostave islamske poruke svijetu sa svim što posjedujem i da ću u tome žrtvovati sve što imam.

Smatram: Da su svi Muslimani jedan Ummet kojeg veži islamsko vjerovanje i da Islam svojim sljedbenicima naređuje dobročinstvo prema svim ljudima.

Zavjetujem se: Da ću uložiti maksimalan trud u učvršćivanju bratske veze među svim Muslimanima i rušenju svega onog što ih međusobno udaljava i što podstiče na naslogu među islamskim partijama i udruženjima.

Smatram: Da je tajna zaostalosti Muslimana njihovo udaljavanje od vjere, a da je osnova preporoda vraćanje izvornim učenjima Islama i islamskim pravilima. Ubjeđen sam da obnova islamske slave zavisi o radu Muslimana za taj cilj.

[RIZVA]

Zivot koji je dug, a traje samo tri dana

Rekao je Amir el-Advani: "U zivotu postoje samo tri dana: dan koji je prosao i ne nadas se da ce se vratiti, dan u kojem se trenutno nalazis ili tvoje danas, i dan koji ce tek doci i za koji nisi siguran je li za tebe ili protiv tebe. Jucer-to je vaiz i opominjac, danas- to je ogromno bogatstvo, a sutra to je neizvjesnost. Osim toga, jucer je svjedok pouzdani koji ce izvrsiti svoj zadatak svejedno ispunio ti njega dobrom ili zlom. Danas je gost koji ce brzo otici, pa uljepsaj svoj odnos prema njemu kako bi bio dokaz i svjedok za tebe. Sutra-to je sudija ciji dolazak ocekujes, i on ce biti ili prijatelj koji ti nece zulum uciniti ili neprijatelj koji nece milosti imati." (Behdzetul-medzalisi, Ebu Abdullah el-Eseri)


Razgovor sa srećom

Upitana je sreća: ''Gdje stanuješ?'' Odgovorila je: ''U srcima zadovoljnih.'' ''A čime se hraniš?'' ''Snagom njihovog imana'', kazala je. ''U čemu je tajna tvog opstanka i dugovječnosti?'' ''U njihovom ispravnom promišljanju i planiranju'', odgovorila je. ''A kako se dolazi do tebe?'' ''Da čovjek zna da ga ne može zadesiti ništa osim ono što mu je Allah propisao i odredio'', rekla je. ''A šta te odagnava od ljudi?'' ''Pohlepa nakon zadovoljstva, malodušnost nakon velikodušnosti, briga nakon radosti i sumnja nakon ubjeđenja.'' (Mustafa es-Sibai, ''Tako me je naučio život'')

[ira.m]

..

[SenQ]

Divna prica o citanju Kur'ana

Jedan stari američki musliman živjeo je na farmi u planinama istočnog Kentakija sa svojim mladim unukom. Svakog jutra djed je rano sjedio za kuhinjskim stolom čitajući Kur'ana. Njegov unuk je želio da bude baš kao i on pokušavajući da ga imitira u svemu što je mogao.

Jednog dana unuk upita: "Djede! Trudim se pročitati Kur'an baš kao i ti, ali ja ga ne razumijem, a ono što razumijem zaboravim čim zatvorim knjigu. Šta je dobro u čitanju Kur'ana? "

Djed se tiho okrenu stavljajući ugalj u šporet i odgovori: Uzmi ovu korpu za ugalj do rijeke i donosi mi korpe vode."
Dječak učini kako mu je rečeno, ali je sva voda iscurila prije nego što je došao nazad kući. Djed se nasmijao i rekao: "Morat ćeš da se krećeš malo brže sljedeći put", i poslao ga nazad u rijeku sa korpom da pokuša ponovo. Ovaj put dječak otrča brže, ali opet je korpa bila prazna prije nego što se vratio kući. Bez daha, rekao je njegovom djedu da je nemoguće nositi vodu u korpi i otišao je da uzme kantu umjesto korpe.
Starac je rekao: "Ja ne želim kofu vode, ja želim korpu vode.

Ti jednostavno ne pokušavaš dovoljno dobro i iziđe na vrata da gleda dječaka kako pokušaje ponovo. U ovom trenutku, dječak je znao da je to nemoguće, ali je želio da pokaže da je njegovom djedu da čak i ako potrči što brže može, voda će iscuriti prije nego što dođe nazad u kuću. Dječak opet uroni korpu u rjeku i otrča brzo, ali kada je došao njegovom djedu korpa je ponovo bila prazna. Bez daha, on je rekao, "Vidi djede, ovo je beskorisno!"
"Dakle, ti misliš da je beskorisno? ' Starac je rekao: 'Pogledaj korpu ".

Dečak pogleda korpu i po prvi put shvati da je korpa drugačija. Korpa je bila transformisana iz jedne stare prljave korpe za ugalj u jednu čistu korpu, spolja i iznutra.
"Sine, to je ono što se dešava kada čitataš Kur'an. Ti možda ne razumiješ ili ne zapamtiš sve, ali kada čitaš, ti ćeš se promjeniti, spolja i iznutra .. To je Allahovo djelo u našim životima."

Preuzeto sa
http://www.akosbih.net

[WipeOut]

"Sine, to je ono što se dešava kada čitataš Kur'an. Ti možda ne razumiješ ili ne zapamtiš sve, ali kada čitaš, ti ćeš se promjeniti, spolja i iznutra .. To je Allahovo djelo u našim životima."

Prelijepo receno ....

[memlija]

Razum kao perda


Koja misao je naša, koja od Allaha, a koja od šejtana? Ko tačnu granicu osjeti i živi, taj tek robom se zove. Tanahna je granica bez saznanja o šejtanu da čovjek razdvaja šta je od njega, a šta od Allaha. Ljudi često pretpostvaljaju da šejtan ne može unositi šubhu ako šutimo i razmišljamo, a kamo li dok "zikrimo". To je pogrešna pretpostavka.

Krenimo iz početka ...

Prenosi se od Šafije r.a. (Poslanikove žene) da je Poslanik s.a.w.s. rekao: "Zaista, šejtan kola krvlju Ademovih potomaka." (Muslim, III, 1187)

A Gospodar nas poučava:
050:016. Mi stvaramo čovjeka i znamo šta mu sve duša njegova haje, jer Mi smo njemu bliži od vratne žile kucavice.

Ajet nećemo tumačiti, ali iz hadisa zapazimo da šejtani tj. džini kolaju ljudskim venama. Pošto se mozak puni krvlju i on je znači pod opsadom!? Čitav?

Pitao sam jednom jednog mudrog o tome i on mi veli da samo misao srca su sigurno čiste od šejtanskih primisli, a razum je glavna meta i oružje šejtanovo.

Učimo iz škole Resulullaha da kada želimo dati sadaku trebamo dati ono prvo što nam na um padne. Što? Zato što prva odluka je od srca i dobra je, sve ostalo je šejtanovo spletkarenje.

Sjetimo se da niko radi svojih djela neće uči u džennet, nego radi Allahove milosti. Sjetimo se isto da su ljudi skloni pokušaju da razumom obuhvate sve, misleći da je to moguće. To niko drugi osim šejtana nije. Putem Poslanika Muhammeda a.s. naš Stvoritelj nam poručuje: "Mene ne može obuhvatiti cijeli svemir, ali može srce iskrenog vjernika."

Kako onda ljudi putem razuma dolaze do zaključka da je Bog jedan? Nije li onda razum dijelom dobar?

Razum ili mozak je kao košnica, puno čelija.Imamo i zlatne čelije, a i crne, truhle. Pčelar bi iskoristio med, a očistio nečistoće. To kod ljudi ne ide tako. Naše crne čelije su prošlost, džahillijet i grijesi naši. Zašto nam Allah u Kur'anu posebno naglašava jedan vid čuvanja od grijeha:

024:030. Reci vjernicima neka obore poglede svoje i neka vode brigu o stidnim mjestima svojim; to im je bolje, jer Allah, uistinu, zna ono što oni rade.

I to ne na jednom mjestu, nego na više mjesta! Jedino oko je čulo koje nema filtera i direktno se informacija spašava u mozak. Zato je danas šejtanova taktika očigledno fokusirana na vid. Zato su nekad prije Zapad zvali "Svijet vida", a Istok "Svijet sluha". Oni hoće da vide Boga, nije im dosta što čuju da ima. Itd.

Da se vratimo na naše crne čelije. Te crne čelije se ne izbace, niti mjenjaju niti ugase. One se oplemenjuju. Kako? Allahovim imenima. Malo po malo, deredžu po deredžu insan zavoli sve više Allahovih imena i sve više Ga spominje. To oživljuje srce, a oplemenjuje razum.

Tako ima ljudi kojima kako Resulullah navodno kaže: "Njima šejtan ne može ništa!" tj. nema više nigdje niti kuda da djeluje. To su oni koji svjesno, svakim dahom, spominju Gospodara.

4 imena su za Objavu: Zikr, Kitab, Kur'an i Furqan. Najčešće ime za Objavu je zikr. Tako mufessiri tvrde. Dakle cilj je zikr, a ne namaz, jer namaza nema u džennetu, a zikra ima. Koristimo dakle svjesno zikr i čuvajmo svoja čula da nebi nam pocrnio razum.

Allah daje znanje, a nama je da upijamo onoliko da čuvamo ravnotežu. Na vagi šerijata i tesavufa ne smije ništa da prevagne, nego da se drži ravnoteža. Iskušenja onima u jednom od stanja jeste i da znaju kada ne trebaju nešto da čuju, jer će im biti previše i zanijeti će se. Biti uz šejha svaki dan ili biti jednom u mjesecu je teško pitanje.

Razum jeste prepreka, a koje znanje korisno je, to mudrost je, zato srce slušaj i idi kuda ti veli. Ali samo onda, ako si čistih čuli ili ako Naslonac već vidiš pa srce ti kaže da trebaš.

Za kraj par stihova od šejh Sadija Širazija na ovu temu:

Kada bi znanje uvećavalo opskrbu i nasušni hljeb,
ne bi bilo bjednijeg čovjeka od neznalice.

Međutim, neznalice dobivaju toliko opskrbe
da pametni i učeni ostaju zapanjeni.

Sreća i bogtstvo ne postiže se znanjem,
to se dobiva jedino po nebeskom određenju.

Često se u životu dešava
da je glupak ugledan, a pametni prezren i ponižen.

Alhemičar umire u tuzi i mukama,
a glupi u ruševinama nađe riznicu blaga.


Preuzeto sa:

http://sufizam.bloger.hr/

[memlija]

Duša koja sebe kori....

Duhovno putovanje je kružno kretanje, krenuvši od šerijata preko džemata (tarika) pa onda hakikata, neki stignu i do ma'rifeta, a ponovo iz tog blagostanja u šerijat. Za prvu stepenicu treba znanja, ibadeta i iskrenosti, na kojem se gradi drugi sprat, na kojem imaju tri užeta za koja se može držati putnik. Svako neka odabrere ono što mu srce želi i žudi. Hakikat je stanje u kojem se vidi bez perdi, a srce očito zabavljeno aškom. A ma'rifet je samo za odabrane, to je znanje posebno. A iz ma'rifeta se ide opet u praksu i podučava se opet šerijatu.

Pripisuje se Šabanu Veliju da je rekao:
Šerijat je za tijelo,
tarikat je za narod,
hakikat je za dušu,
ma'rifet je za Hakka.

Svi putevi imaju zajedničke dijelove, samo intenzitet im je drugačiji. Najteži džihad se vodi sa oružjem koje se zove iskren nijjet, zikr, edeb i ašk. Blagodati su intisab i sohbet. Intisab je vezanje za šejha, a sohbet je sijelo sa njim i sa ostalim putnicima.

Sejr je izraz za duhovno uzdizanje tj. pentranje po ljestvici deredža, a suluk je nastojanje za lijepim ponašanjem. A sejrisuluk je trud koji se ogleda u postu, budnošću u sehursko vrijeme, osamljivanju i šutnji. Poseban ibadet je murakaba što je razmišljanje srcem o Allahu.

Rezultat svega toga je ašk, što znači razumjeti zaljubljenost kada se raširi u čitavo tijelo, kao da ga grane zagrle. A nefs je vodič svih onih koji svoj razum ne prepuste aškovom naređenju.

Na sejru putem suluka doći će putnik uz Allahovu pomoć u stanje u kojem se nefs nosi naziv nefsi levvame. Ljudi su stanje nefsa podjelili u sedam, a pet od njih su opisani u Kur'an i kerimu. Ovaj put ćemo obratiti pažnju na stepen koji se javlja na početku putovanja.

75:2. i kunem se dušom koja sebe kori.

U jednom interesantnom tekstu našao sam jedan opis koji jako slikovito opisuje stanje. Pokušati ću da uz lakšu terminologiju opišem to stanje. Nefsi levvame prethodi stanje nefsi emmare, a prelaskom se nefsu nanaese velika šteta, tako da zidovi strašni, sada imaju rupice kroz koje proviruje sunce i obasjava blato i mulj u kojem se čovjek nalazi. Iako je kretanje lakše, jer nije čovjek ukopan u zemlji, kretanje je otežano i prljavo.

Negativne osobine u tom stanju su osuđivanje, prigovor, skriveno licemjerje, želja za slavom i sl. A njegov svijet postaje berzah (snovi), njegovo mjesto je srce, a njegovo stanje ljubav, a sastajlište džemat (tarik).

Ovo stanje omogučuje da se istina vidi kao istina, a zabluda kao zabluda, ali i dalje strast i naklonost prema lošim djelima su dio života.

Ovo stanje kao što ajet kaže je stanje u kojem rob treba sebe da kori i da shvati koliko je mal i loš. Ono što je ujedno i pozitivno i zamka, jeste sumnja. Sumnja u svoje stanje i svoja uvjerenja. Sumnjati u stanje je logično, jer što veči stepen, to veče iskušenje i veča mogučnost da sletiš na nizak nivo. Ono čime ljudi mogu da ponište ihlas i dobra djela su sumnje u Allaha. Ako se javljaju, onda je to šapat šejtana, koje treba odmah traženjem utočišta kod Allaha skloniti od sebe, jer takve misli su najprljavije dno šejtanove taktike. To je i zadnja njegova šansa, jer kada duša postane ona koja sebe kori, te sumnje nemaju više nikakve šanse kod takvog Allahovog roba inšaAllah. A dokaz da napreduješ je taj šejtanov trud, jer njemu nije interesatan kafir, nego onaj koji ide pravim putem.

Al-Muhamili navodi hadis u svome djelu "Al-amali" pod brojem 5005: "Enesova majka, r.a, prenosi da joj je Poslanik, s.a.v.s, rekao: "Napusti grijehe to je najbolja hidžra, čuvaj farzove to je najvrijedniji džihad, spominji mnogo Allaha, jer ne možeđ učiniti ništa Njemu draže od stalnog zikra"!

Ovo je stanje u kojem napuštanjem grijeha rob nazire osobinu koju će najteže ukrotiti, strogo se drži i sunneta, a farzu saamo srce trči, a oni počašćeni već sada stalno spominju Allaha.

Molim Allaha da svim svojim iskrenim robovima pomogne i podari ono što je dobro za njih. Amin.


Preuzeto sa:

http://sufizam.bloger.hr/

[memlija]

Biti Jedno

Ko je na istini? Oni koji su ISTI NA putu. Isti na putu? To su oni koji ne misle da su bolji od svojih saputnika. A priča za sebe su oni koji misle da su gori od saputnika. A da bi bili svi isti na putu, moramo prvo mi biti uvijek Jedno te isto. Jedo te isto? Ukinuti dvoličnost i biti u svakoj stiuaciji isti.

Uzeti ćemo jedan primjer putnika čija žena ne ide istim stazama kao on. U današnjici mnogo putnika imaju zapravo tri lica. Jedno u kući, jedno sa putnicima, a jedno na radnom mjestu. Da li istu pažnju posvećujemo nekoj dosadnoj osobi na poslu kao nekom saputniku i da li pritrčimo ženi neznanici u pomoć kada nosi kese, kao da je naša žena? Takav jedan putnik je dunjalučar na poslu, muž u kući, a putnik sa putnicima.

Takav jedan krug smara, a tavaf ne smije da smara. Dakle, nije govora o svjesnosti, da je u svakom trenutku ista, nego samo o ličnosti. A šta je lice? Od stida ljudi ne gledaju u lice, ali tiho ga spominju. Zikr Allahovih imena oplemenjuje nas, to već rekosmo, zato je imati istinu u licu zapravo izjednačavanje zikra. Ako na poslu budemo u sebi spominjali Živog i Vječnog kao što to radimo kada smo u društvu saputnika i kada dok budemo pili kahvu sa ženom budemo isto tako spominjali Prvog i Zadnjeg kao dok pijemo ćaj sa saputnicima, onda već počinjemo ličiti na jednu osobu sa jednim licem.

Od putnika se ne traži govor, nego zikr, djelo i poklon. Jesmo radnom kolegi nekad nešto poklonili? Jesmo dobro djelo zlonamjernoj komšinici uradili? Jesmo li zikr činili dok drugi pokušavaju ustima ugasiti nur?

Poslanik, s.a.v.s, je rekao: ”Ko bude imao dva lica na dunjaluku, imati će dva vatrena jezika na Sudnjem danu”! (el-Buhari od Ammar b. Jasira).

“Među najgorim Allahovim robovima na Sudnjem danu ćete vidjeti onoga ko je imao dva lica, jednoj grupi ljudi bi govorio jedno, a drugoj drugo”! (Muttefekun alejhi).

Na putovanju u Jedno, treba postati prvo jedan/jedna, a tek onda svjesno kročiti na staze ka Jednom. Kada se onda nađemo tamo na trenutak ili samo treptaj oka, pogled će nam klonuti, a srce se prepasti. Allah otkriva svoje ljepote onima kome on hoće. Samo On je vrijedan spomena.

Preuzeto sa:

http://sufizam.bloger.hr/

[memlija]

U tevhidu je mir


Esselamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu ve hasenatuhu oh lijepe duše,

neka je vječna hvala Gospodaru svih svjetova i neka je mir i spas nad Miljenikom Muhammedom s.a.w.s. i njegovom porodicom, čestitim ashabima i svim iskrenim Allahovim robovima .

Mi živimo u svome znanju sve dok ne postanemo srcem dio Njegovog znanja, onda cijelo znanje postaje ništa, a jedina spoznaja ostaje da smo poučeni i da smo samo dio rahmeta.

Duša od stvaranja svoga žudi nazad na mjesto koje joj je dato da na tren pogleda. U jednoj predaji se bilježi da je Allah stvorio duše i dao im da pogledaju u džennet pa su se sve divile, a onda im je dao da vide džehennem pa su skoro sve hitro se okrenule da ne gledaju, a neke su ostale gledajući.

Mnogo ima tumačenja ovog događaja, ali večina ga vezuju za kader, tumačeći da će one koje su ostale da gledaju, jedine sigurno u džehennem, a ostale su u suštini dobro, ako ga čovjek postupkom ne ocrni.

Duša stvorena čista, okrenula je se da ne gleda od straha u mjesto propasti, to je duša koja ima iman i takvaluk, samo postupak na dunjaluku ga može oduzeti. Od tih duša, imaju duše koje Allah posebno čuva, koje posebno čisti i koje posebno tereti raznim emanetima.

Takve duše će prolaziti kroz razne nedaće, a da bi do njih došle težak je put.

Navesti ćemo primjer i neka svako za sebe razmisli:

U jednoj grupi muslimana, tj. u džematu se uvijek javljaju iskušenja, koja su Allahova blagodat. Reakcije džematlija su jedna vrsta otkrivanja. A Allah od nas traži da pokrijemo tuđe mane i svoje osobine koje je Allah iz svog rahmeta nama stavio u emanet. Kada se dakle desi neko iskušenje za džemat, kao recimo da neki učen džematlija nešto kaže, čega se ni sam ne drži. Tada imamo mnogo različitih reakcija.

Neki će ustati i odmah riječima reći kako im je to odvratno, drugi će pak u mislima osuditi taj čin, treći će razmišljati kako da tom insanu ukažu na grešku, a četvrti će bez imalo nerazumjevanja odmah Allahu uputiti dovu da mu pomogne i podari ono što je najbolje za njega.

Prvi, pravi fitnu, jer brzina je od šejtana i dijalog započet tako, Allah najbolje zna, u nikakav direktni hajr ne vodi.

Drugi je učinio grijeh i to veliki. Takva misao je samouzdizanje sebe, jer šutnjom pokriva svoj nefs. Resulullah pojašanjava:"Allah je dao da ljudi čine javno grijeh da nebi činili još veči grijeh!". Ashabi začuđeno upitaše:"A koji je to grijeh oh Resulullah?". "Da nebi postali samodopadljivi!"-odgovori Miljenik s.a.w.s.

Treći ima hajirli nijjet i po njemu će biti nagrađen, samo je velika opasnost da odmah ne uradi nešto negativno što će to dobro djelo poništiti. Jer kada bude savjetovao, mora se pridržavati uvjeta savjetovanja, a ako pogrešno ocjeni, može se desiti da onaj što je pogriješio i kome se udjeljuje savjet, reaguje preko nefsa i sruči riječi koje insan sa dobrim nijjetom nije očekivao i ne može podnjeti. Pa tako, da nas Allah sačuva od toga, javi se gorčina u njegovom srcu i kod njega proradi nefs i nastane svađa. Rijetki su koji će osaburiti na nefsanske izlive tuđe.

Četvrti je onaj o kome pričamo, muhsin u tevhidu, već jako čistog srca i duše koju Allah čuva. Njegov postupak upućivanja dove, odmah nakon počinjenog grijeha tuđeg je dokaz za mnogo šta. Prvo, da je u stalnom zikru i unutrašnjem dijalogu sa Gospodarom. Drugo, da drugom želi više nego sebi. Treće, vidi sve kao dobro, iako u očima nižih deredža im se čini da je zlo. Takav svojim postupkom upućuje dovu koja je primljena, jer prenosi se da je Poslanik s.a.w.s. rekao:"Dova bratu iza leđa je primljena." Takav svojom dovom neće izazvati bijes drugih, niti će se dovoditi u situaciju da stavi sam sebe svojim riječima u iskušenje.

Ima i mnogo međustanja, a razlikuju se po tome kako utiče govor griješnika na njih. Jer po riječima Resulullaha, ako prepoznaš osobinu lošu tuđu, onda je zasigurno i ti imaš. To su oni koji slušaju da bi čuli to, a oni koji slušaju znajući da je sve hajr što se dešava, ne slušaju tako. Za ove što slušaju da bi čuli su velika pouka riječi Alije r.a. koji kaže: "Čovjek je Allahova tajna, ne pokušaj da je spoznaš!". U drugoj predaji veli Alija r.a.:"Upoznaj, zamrziti ćeš!". Prva izreka je napomena onima koji stalno rove po drugima, a sebe izostave. A druga govori o ljubavi bratskoj, koja pređe granicu, pa Allah, a On najbolje zna, iz ljubomore na tu ljubav, podari ti iskušenje u toj ljubavi pa na tren i zamrziš tog čovjeka na osnovu težine iskušenja.

Oni koji su u tevhidu dnevno mnogo više puta spomenu Allaha, nego sebe, jer obrnuto je širk. Oni koji su u tevhidu stalno misle o Allahu, ne misleći nikada o sebi. To stanje šejh Sadi Širazi, koji je spominjao Gospodara svakog daha, opisuje ovako:

Lažno tvrdi da je ašik, onaj koji misli na sebe. Jer kada djevojku zavoliš, ne misleći o sebi, čak radeći sebi na štetu, po svaku cijenu, želiš zadobiti njenu ljubav. Tako, ako neko tvrdi da voli Allaha, a zabavljen sobom, on lažno tvrdi da je ašik.

Oni koji su na pragu tevhida ili u tevhidu, ostavljaju sve stvari koje odvode od Gospodara pa makar to bio posao, škola i nasljedstvo. Jer je po predajama haram sve što odvlači od misli od Gospodara tj. vodi u gaflet. Tako je jedan ashab ostavio trgovinu, jer ga je odvlačila od trgovine. Sulejman a.s. je uništio sve svoje konje, jer su ga odvlačili od Allaha.

Doći u stanje tevhida, gdje je zasigurno prisutan neprestani kalbi zikr (zikr srca) je tako kratak put, a u očima onih koji ne poznaju putovanja, čak nedostižan, oslovljavajući ga bajkom.

Uz Allahovu uputu, prenjeti ću nekoliko uputa kojima me je Allah podučio, samo znaj da djela bez iskrenosti nisu djela.

1. Kani se ogovaranja i prenošenja tuđih riječi.
2. Kani se rasprava
3. Šuti dok drugi govore i progovori samo kada te neko nešto pita
4. Klanjaj noćni namaz pa makar dva rekata prije spavanja i budi ustrajan u tome
5. Prvo pitaj Gospodara pa onda ljude
6. Istinski posti i krij svoj post
7. Ne pričaj o svojoj prošlosti pa makar kao pouku
8. Čitaj Kur'an i ostavi ostale knjige, dok ti Allah ne dadne da razumiješ makar jedan ajet
9. Malo jedi i spavaj, a prije spavanja zaštiti se onako kako je Resulullah nas podučio
10. Čuvaj pogled i spominji Gospodara poslije sabaha često
11. U dovi traži samo: "Gospodaru, podari mi ono što je dobro za mene!"

Uz Allahov rahmet, znak da je duša pripremljena za ove korake, jeste suza u namazu tj. srce koje je raspuklo i sada više nije cijelo u kamenu. A to je tek početak, a Allah objašnjava:

2: 74. Ali srca vaša su poslije toga postala tvrda, kao kamen su ili još tvrđa, a ima i kamenja iz kojeg rijeke izbijaju, a ima, zaista, kamenja koje puca i iz kojeg voda izlazi, a ima ga, doista, i koje se od straha pred Allahom ruši. - A Allah motri na ono što radite.

To bi u praksi izgledalo ovako:
U kući svojoj i van nje, ne ogovaraj i ne prenosi tuđe riječi. Na ovo prenošenje malo pažnje se pridaje, ali to je veliki grijeh, kao i ogovaranje. Dakle veliki grijeh kao i blud i alkohol itd. Kada izađeš iz kuće i kada više ne ogovaraš i ne prenosiš, nemoj više ni raspravljati sa onima koji ne razumiju, jer je Poslanik s.a.w.s. rekao:"Ne rasravljaj sa onima koji ne razumiju!". Npr. Mnogi padaju u zamku pa sa braćom vehabijama ulaze u tesavufske rasprave. Kanimo se toga i umjesto "dobrog savjeta", uputimo dovu iza leđa, da Allah omekša srca njihova i naša. Kada to postigneš onda pokušaj da šutiš, a pogotovo onda kada ti misliš da je bitno da nešto kažeš. Tako ustraj dok te neko ne bude nešto pitao i to samo odgovori na to i ne pričaj plaho. Allahu su najdraža djela koja se stalno rade pa makar u našim očima bila sitna. O tome govori i Kur'anski ajet. Dakle, svako prema svom stanju, ali dva rekata prije spavanja su minimalno. Naravno ne izostavljajući farzove, sunnete i vitre. Ko još želi, neka redovno klanja duha namaz, a ko hoće cijelu vrijednost duha namaza, onda neka od sabaha do duha namaza (45min.) zikri ili čita Kur'an.

Pod 5 smo naveli bitnu stvar. Mi ljudi stalno prvo pitamo ljude pa kada nemamo više koga pitati, onda pitamo Gospodara. I to nije toliko loše, ali oni svjesni bi trebali prvo Gospodara pitati. Istihara bi također trebala biti vjerni pratioc iskrenih putnika. Na putu je post, kao Allahu najdraži ibadet, ono što je Allah od Muse tražio. Dok postiš, a to djelo ide Allahu, gledaj da ako progovoriš, govoriš o Allahovoj ljubavi, jer blago se onome ko zavolio Allaha radi tebe.

Govor o prošlosti, pogotovo ako je ispunjena džahilijetom (neznanjem) je kamen na putu ka Allahu. Radi pouke pričati je samo šejtanova zamka. Ne koristi JA pa makar u priči. Reci neki čovjek itd., jer velika je mogučnost da se počneš hvaliti svojim džahilijetom, a to je jedan od največih grijeha kod Allaha, jer On pokrije, a ti razotkriješ, a uz to još u imanu. Kanimo se toga.

Velika šejtanova spletka je da ti u kuću unese mnogo knjiga i da sve čitaš, ali ne Kur'an. Zadnji stepen u kojeg možeš dotjerati šejtana jeste da od dva dobra te tjera da uradiš manje dobro. Iako su te knjige dakle islamske i ima znanja u njemu, on te nagovori da čitaš njih, a ne Kur'an. Nedajmo da sebe veličamo iznad Allah i druge knjige nad Kur'anom. Jer sve knjige su nastale iz jedne Knjige. Znak da čitaš nešto drugo će doći od Allaha, večinom bude u vidu, da Allah dadne da ajete koje si mnogo čitao tek tada usitinu spoznaš i počneš da radiš po njima. Takve ajete Allah daje da odmah zapamtiš i da ti se vrte u mislima dok živiš.

Pod 9 smo naveli da se malo jede i ako se jede, da se jede ono što je sigurno halal. Danas olahko baratamo sa pojmom halal pa sami sebi olakšicu tražimo. Ne budimo gafili i provjerimo šta jedemo. Malo jesti je relativan pojam. Kada mislimo da znamo sredinu, sjetimo se da je Poslanik često sa tri hurme dnevno živio. Ne što nije imao, nego što nije htio. Omer r.a. kada je postao halifa donjeli su mu Azerbejdžansku halvu da jede. On je pitao:"Može li svako u halifatu da jede ovo?" Rekli su mu da ne može, da je to specijalitet pa je on to odgurnuo od sebe i tražio nešto što svako ima. A ima li svako u Bosni janjetine, vlašičkog sira itd.? Što se tiče spavanja, tu Allah polahko otkriva robu smisao. Allah će dati da svako shvati da 4-5 sati sna su sasvim dovoljna, ne matematički, nego duhovno. Nema matematike i medicine plaho u tevhidu, nego se stvari dešavaju po principu "eto tako". A "eto tako" je dio Kur'anskih ajeta koji govore o tevhidu. Zaštita koju smo spomenuli je da se prije spavanja po sunnetu sjedne na krevet, sa svjesti o Allahu potare po posteljini kao da brišeš prašinu sa nje, jer tako džinima daješ do znanja da je vrijeme da ustanu. Onda sjedeći na krevetu proučiš euzu i bismillu pa puhneš u ruke kao kada doviš i u ruke pročiš ihlas, felek i nas i onda potareš od glave do pete cijelo tijelo. Postupi tako tri puta, to je sunnet. A kada se budiš neka prvo što kažeš bude "Elhamdulillahi Rabbil alemin, ve salatu ve selamu ala sejjidina Muhammed ve ala alihi ve sahbihi edžmein."

O čuvanju pogleda je u ranijim postovima bila riječ, a zikr nakon sabaha pa do duha namaza je zikr koji je sebeb da Allah te čuva od zla. Ko želi vird, neka uči između sunneta i farza sabahskog po 100 puta "la ilahe ilallah vahdeHu la šerike leh, ...", a poslije sabaha uči suru ihlas najmanje 99 puta i izgovori Allah, Allah, Allah na svaki tespih po jednom.

Dova je vjernikovo najjače oružje i treba da ga koristi, ali se sa oružjem čovjek može i ubiti pa pazimo kako koristimo dovu. Da nas Allah sačuva od dove u kojoj sebe ili druge više teretimo nego što možemo podnjeti. Amin. Edebi dove su mnogi, jedan od najbitnijih je da sebe ne spominješ, ako želiš ići u tevhid. A kada nešto tražiš uvijek dodaj "ako je to dobro za njega/nju", jer ti ne znaš je li tražiš zlo. Time priznaješ svoje neznanje i tako se približavaš Allahu, jer neznanjem, nemoći i siromaštvom se po hadisu čovjek Allahu približava. Vremena kad se dova prima je mnogo, a dova između dva salavata se stalno prima. Ali samo jedna dova, dakle: salavat, ja Rabbi podari Bosni selam, ako je to dobro za nju, salavat. Dakle jedna jedina dova pa svakom neka njegova duša odabere šta bi dovila.

Kao što vidimo, jako puno riječi, ali opet se ne može opisati taj put, jer svako ima svoj put, a ima i onih kada bi im dao upustva tačna, oni nebi znali tj. nebi mogli doći do tevhida. Zato ako vidiš da ne možeš, ne žalosti se, jer to nije uslov za džennet, nego uslov za više i ljepše džennete. A i ne žalosti se ako osjećaš da ti duša može do tevhida i želi, jer dati će Allah tren kada će ti biti udahnut taj mir i spas inšaAllah.

Molim Allaha da nam oprosti ono čega smo svjesni i nesvjesni, ako je to dobro za nas. Ja Rabbi ja te molim da budemo od onih koji će radi tvoga rahmeta čistog srca i duše uči u džennet, ako je to dobro za nas. Ja Hajju ja Kajjum, podari nam stalnu svjest o Tebi i učini nam ljubav prema tebi največom ljubavi i brigu o ahiretu jedinom brigom, ako je to dobro za nas. Ja Selamu podari duši koja žudi za tobom izvor vječne vode, ako je to dobro za nju. Ja Fetahu podari nam ključeve dženneta tvojih isklesanih zikrom radi Tebe, ako je to dobro za nas. Ja Khabiru podari nam čast zagrljaja i govora bića zbog kojeg si ti sve stvorio, a na ovom svijetu nas spoji sa iskrenim svojim robovima koji te veličaju svakog daha, ako je to dobro za nas. Amin ja Alim, ja Alijj, ja Hakim. El Fatiha!

Alejkumu selam i znajte da nije isti koji nosi teret poznavanja puta do Allaha i onaj koji živi u neznanju!



Preuzeto sa:

http://sufizam.bloger.hr/

[memlija]

Oni ljudi od vas,


koji ljubav milu ne ćute

nek’ spavati nastave,

slobodno, neka ušute.

Kod kojih osjećaj ljubavne tuge

svoje krake nije stig’o da svije

nek’spavati nastave

kad’ im u srcima ljubav ta ne vrije.



Onaj ko ne čezne silno,

“susretu” koji nimalo nije sklon,

nek’ spavati nastavi,

kad’ već ne pita stalno: “A gdje li je On?”



Način ljubavi je izvan,

niti jedne sekte ne ogrče skut,

nek’ spavati nastavi –

kom’ su varanje i licemjerstvo iskreni, pravi put.



Ak’ se k’o bakar ne topiš

traganje iskreno ako ti nije,

nastavi da spavaš –

kad’ već ne čezneš za zlatom alkemije.



Ideš li čas lijevo čas desno

k’o kod pijanice ako ti je stanje,

nastavi da spavaš,

ak’ ne znaš da je vrijeme za klanjanje.



Vjera odnese mi san

od nje nemam nimalo mira,

ti nastavi da spavaš

kad’ tvoj san već niko neće da dira.



U ruke ljubavi smo pali

ne dira nas više nikakva tama,

ti nastavi da spavaš

kad’si već ost’o u svojim vlastitim rukama.



Ja sam taj čovjek

ljubavlju sav opijen

ti nastavi da spavaš –

kad’ si hranom sav ovijen.



Više ništa reći nemam

predala se ova moja glava,

tvoja u halje riječi nek se zavuče

i nek i dalje mirno i slobodno spava.



Dželaluddin Rumi

[legally try]

Neku noć navih mobitel da me budi u 05:00, ostavio sam vitr-namaz. Međutim, probudim se u 04:00, bez alarma. Ili bi se tako dalo pomisliti.
''Kada ustaneš ujutro, ne govori 'Šta ću danas da uradim?', nego reci 'Šta će Allah danas sa mnom da uradi?'', dovikuje nam jedna od Allahovih robova koji je daleko odmakao na Putu pravom.
..... .

brate, da te dragi Allah nagradi svakim dobrom i na dunjaluku i na Ahiretu

[WipeOut]

„Priča o frizerki faraonove kćerke“.

Jednom prilikom, dok je češljala Faraonovu kćerku, ispao joj je češalj. Pa je ova frizerka podigla češalj i rekla: „Bismillah“ (u ime Allaha). Ona je skrivala svoju vjeru, pa je ovim riječima odala tu svoju tajnu, našta joj Faraonova kćerka reče: „Moj otac je bog!“ Frizerkin odgovor je bio suprotan ovoj njenoj tvrdnji: „Moj, tvoj i tvog oca gospodar i bog je Allah!“ Faraonova kćerka začuđeno upita: „Zar imaš drugog boga pored mog oca?!“ Frizerka ponovi: „Moj, tvoj i tvog oca gospodar i bog je Allah!“ „Obavijestit ću o tome oca“ – zaprijeti joj Faraonova kćerka. I stvarno obavijesti Faraona. Faraon je pozva i upita: „Imaš li drugog boga osim mene?“ „Tvoj i moj gospodar je Allah“ – odgovori frizerka. Tada Faraon upita svoju svitu: „Ima li djece?“ Rekoše mu: „Ima četvero djece, od njih je jedno dojenče.“ Reče im: „Dovedite ih, i donesite bakreni kazan i zapalite vatru, neka se bakar zacrveni.“


Dovedoše Faraonu najstarijeg njenog sina, pa joj se obrati Faraon: „Imaš li drugog boga osim mene?!“ Frizerka odgovori: „Moj i tvoj gospodar je Allah!“ Tada uzeše njenog sina i baciše ga u vatru pred njenim očima. Dijete je vrištalo sve dok ne posta ugljen, te nestade u vatri. Tako isto postupiše i sa drugim i trećim djetetom, a njen odgovor bi isti kao i prije: „Moj i tvoj gospodar je Allah“, pa ih zadesi ono što je snašlo njihovog brata, i to sve pred njenim očima. Došao je red na najmlađe dijete. Tada nježno majčino srce nije moglo više izdržati, htjede se pokolebati, ali dojenče progovori: „Strpi se majko, ti si na Istini!“ Pa, tako, i dojenče i majka zajedno bijahu u vatru bačeni.


Dragi čitaoče, obriši svoje suze, jer je Allahov Poslanik, dok je pričao o Israu i Mi’radžu, rekao: „Dok sam bio na Mi’radžu, osjetio sam takav lijep miris, kojeg nisam do tada pomirisao. Rekoh: ’Džibrile, od čega je ovaj miris?’ Džibril reče: ’To je miris žene koja je češljala Faraonovu kćerku i njeno četvoro djece.’“ (Ibn Madža i imam Ahmed)

[memlija]

Sabur (strpljenje)


Jedna odlika mudrih ljudi je i sabur. Biti saburli u svim sferama života i svim iskušenjima je itekako velika stvar. Došao je tako jednom jedan radoznali čovjek u tekiju i zamolio šejha da mu objasni kakve tu to deredže koje se mogu dostići i na čemu se ogledaju.

Pristavši na to, šejh ga je sjeo pored sebe i čekali su dolazak murida (učenika). I nakon malo dolazi prvi. Nakon selama priđe šejhu da se poselami, a šejh mu opali šamar. Murid se razljuti i vrati šejhu.

Veli šejh radoznalom: "Eh, ovo ti je mu'min. Radi po principu 1 za 1. Što nije oprećno šerijatu".

Potom ulazi drugi murid i po istom postupku njemu šejh opali šamar, ali ovaj murid se samo namršti i okrenu.

Veli šejh radoznalom: "Ovo ti je primjer onoga ko je kročio na put spoznaje."

Potom ulazi jedan dugogodišnji murid i šejh po istom postupku i njemu opali šamarčinu. A murid se nasmješi i veli šejhu: "Allah te nagradio, šejhu moj!".

Veli šejh radoznalom: "A ovo ti je primjer onim koji saburli godinama putuju i uče ovim putem!".

Iz ove priče se može puno mudrih zaključaka izvuči, kao svjesnost o kaderu (sudbini) itd., ali mi ćemo se posvetiti saburu. Očigledno je, ne samo iz ove priče, da ljudi koji su dorasli jednoj vrsti iskušenja, imaju kao obilježje sabur. Sabur kao takav i jeste jedna osobina koja čini velike razlika.

Sufija iskrenog nijjeta, prvo treba saburati šuteći, onda saburati u nepažnji drugih itd., da bi na kraju saburao velika iskušenja koja neminovno dolaze. Pritom sjetimo se onoga što je Poslanik s.a.w.s. rekao:"Allah koga voli, stavi ga na iskušenje!".

Evo jedan primjer iz evlijanske sfere. U trenutko kada Allah podari svom evliji prvi keramet, to je veliko iskušenje za tog evliju, jer je mudrost u tome da ne smije pridavati pažnju tom kerametu. Ukoliko pridadne pažnju tome, gubi ga. Tako recimo oni koji su na velikim stupnjevima, a mi ćemo ih naivno označavati brojevima radi primjera. Recimo ukoliko je neko na 10. stepenu i dobiju deseti keramet i to sve mudro savladao, ali onda tom desetom posveti pažnju pada za jedan stepen i gubi taj keramet. Ako onda ne devetom stepenu opet učini istu grešku, spada na osmi. A ukoliko i tada ponovi grešku, kazna je vraćanje u gaflet.

SubhanAllah, eto primjera kako ljudi sa ogromnim saburom ne mogu da odole i koju vrstu iskušenja oni imaju. Neki ovo navode i kao poučnu priču da bi nekima pokazali kako i največi velikani mogu jako nisko past. Čuo sam sinoć jedan hadis, ali nisam ga provjerio, ali vrijedan je pouke. Navodno je Poslanik s.a.w.s. rekao: "Biti će ljudi koji će uhvatiti za šteku dženneta pa završiti u džehenemu, a ima ljudi koji će uhvatiti šteku džehennema pa završiti u džennetu." Navodi se da se ovo odnosi na srednje godine života i da su tu ta iskušenja koja mogu sve da promjene.

Dakle u tom periodu neke zrelost nema više opravdanja za griješenje pa se dakle stvari vrijednuju puno drugačije. Sabur kao glavni faktor pored jekina (ubjeđenja) je presudan u takvim stvarima. Zato ma koliko neko bio mlad/star ili saburli ili nesaburli, treba uvijek raditi na tome, jer sabur granice ne poznaje.

Naveo je jedan mudri čovjek jedan primjer koji je za razmišljanja. Kritikovajući povučen život, on govori da je mnogo lakše se povuči i penjati po deredžama, nego li kako on kaže "izaži iz pečine" i na "bojnom polju" misleći na život, zaraditi te deredže. Sada bi svi oni koji su aktivno uključeni u javni život trebali razmisliti da li je zaista teže iskušenje na ulici i na poslu, nego li u sobi i tekiji.

Odlika sufije je da saburli sasluša, da onda sortira informaciju i da u skladu sa Kur'anskim ajetom 049:006. O vjernici, ako vam nekakav nepošten čovjek donese kakvu vijest, dobro je provjerite, da u nezananju nekome zlo ne učinite, pa da se zbog onoga što ste učinili pokajete. provjeri informaciju, jer niko ne zna da li je neko nepošten i da onda reaguje opet saburli. A ukoliko iskušenje nije verbalne prirode, onda treba sa saburom vladati situacijom i ne dati šejtanu prostora da bude uzrok nepromišljenje reakcije.

U tom svemu ne treba biti hladan i stavljati sebe u veču poziciju, kako bi narod rekao "kao da gleda odozgo", jer treba osjećaj pažnje svakome, a arogancija nigdje ne prolazi, a pogotovo kod djece, što je opet jedan paradox za sebe. Tako neku noć veli jedan petnaestogodišnjak svom babi:"Dobar je ovaj čovjek, samo je umišljen previše!". Dok smo mi prelazili preko njegove te osobine, malcu je to paralo uši.

Sve je od Allaha i sve trebalo tako da bude. Kada tako shvatimo stvari, onda nemamo pravo da se ljutimo ili da smo tužni, jer bi onda bili ljuti na ono što je Allah propisao i žao bi nam bilo ono što nam je Allah propisao, a stub vjere je zadovoljstvo i zahvalnost prema sudbini koju ti je Allah propisao.

Molim Allaha s.w.t. da nam podari onoliko sabura i ostalih osobina da ne podlegnemo iskušenjima koje nam daje i da ustrajemo u trajnom nastojanju popravlja svojih duševnih bolesti. Amin.


Preuzeto sa:

http://sufizam.bloger.hr/

[memlija]

Svaki dan makar jedno dobro djelo

Svaku noć u krevetu prije nego prepustim svoju dušu Onome koji je i stvorio pitam sebe šta sam danas dobro uradio. Ali ne radi sebe ili sebi, nego čisto dobro djelo sa namjerom da pomognem nekome i da širim ljubav i poštovanje ...

Prenosi se kako je Allah, dž.š., jedne prilike upitao Mūsāa: "Jesi li ikada bilo šta za Mene uradio?" Mūsā, a.s., reče: "Bože, Tebi sam klanjao, za Tebe postio, sadaku dijelio i zekat davao!" Uzvišeni Allah reče: "Namaz ti je dokaz, post Džennet, sadaka zaklon, a zekat nur (svjetlost). Ali šta si samo za Mene uradio?!" Reče Mūsā, a.s.: "Bože, uputi me poslu koji će biti samo za Tebe!" Uzvišeni reče: "O Mūsā, zar nikad nisi prijatelja za Mene imao, i zar nikad nisi Meni zarad neprijatelja gonio?!" I spoznade Mūsā, a.s., da je najvrjedniji posao ljubav u Ime Allaha, i mržnja samo Njega zarad. (Ihjā'u 'ulūmid-din, Kitāb ādābil-ulfe vel-uhuvve ves-suhbe)

Nakon nekog početnog stadija čiste duše, takav vjernik ima svjesno ili nesvjesnu namjeru da postane od onih koji drugome žele više nego sebi. Dakle sebičnost je srezana na minimum i želja za podjelom dobra i znanja velika.

Kaže Allah dž.š.:
" 039:022. Zar je isti onaj čije je srce Allah učinio sklonim islamu, pa on slijedi svjetlo Gospodara svoga? Teško onima čija su srca neosjetljiva kad se spomene Allah, oni su u pravoj zabludi!"

Dakle oni čije srce zatrepteri kada se spomene Allah, oni su oni koji zasigurno nisu u zabludi.

Život i svi postupci takvih Allahovih robova se svode na konstatni zikr i svjest o Allahu te čežnja svakim danom i u svakom momentu da pronađe situaciju u kojoj može da uradi dobro djelo.

Mnogo štošta je Allah nama spomenuo kao dobro djelo, tako da imamo primjere čak i prostituke koja je nahranila cuku pa je u tom momentu sa tim djelom zaradila džennet. Da li ga je prokockala odlučila su djela njezina poslije. Dobro djelo je nazvati svoju majku i upitati je za zdravlje, obići bolesnika, udjeliti koristan savjet, pomoći nekome da vrati dug itd. A kao što smo vidjeli najnesebičnije djelo je da budemo uzrok da neko shvati Jednoću i vjeruje u samo Jednog Jedinog i da njegovo čelo i kasnije srce padnu na sedždu.

Kaže Sveznajući: 055:060. Zar nagrada za dobro učinjeno djelo može biti nešto drugo do dobro?!

Pitali su ljudi zašto nagrada odmah ne stiže i povodom toga prenosi se da je Poslanik s.a.w.s. citirao kudsi-hadis u kojem se navodi kako Allah čuva nekome dobra djela za Sudnji dan, to su oni koje oni zaista voli, a oni koji nemaju toliku deredžu nagradu na dunjaluku dožive.

U drugom kudsi-hadisu se bilježi da Allah Robu pokornom svom ne daje odmah nagradu, jer želi da sluša njegov glas kako ga moli. Sjetimo se da 99 djelova Allahove milosti čeka za Sudnji dan, a samo jedan stoti dio je ovo što mi sada imamo i uživamo.

Podsjeti me večeras jedan alim da ničija djela neće biti razlog ulaska u džennet, nego samo Allahova milost je razlog ulaska. Za to ćemo navesti jedan primjer:

Ebu Hurejre prenosi da je čuo Poslanika kad kaže:»Među Israelićanima su zajedno živjela dva čovjeka, jedan veliki pobožnjak, a drugi griješnik. Pobožnjak se stalno obraćao griješniku, koreći ga za grijehe koje čini, a ovaj bi mu odgovarao:»Ostavi me mome Gospodaru, ja sam svjestan svojih grijeha»! Međutim, kad ovaj prijeđe u dosadu, griješnik mu ljutito odgovori pitanjem:»Prepusti me mome Gospodaru, nisi valjda ti poslat da me svakodnevno kontrolišeš»! Pobožnjak mu na to reče:»Tako mi Allaha, Allah ti neće nikad oprostiti i nikad nećeš ući u džennet»! Onda Allah obojici posla meleka da im uzme duše i kad su se sastali pred Allahom, Allah reče onome što je griješio:»Uđi u džennet zbog moga rahmeta», a pobožnjaka upita:»Možeš li zabraniti Moj rahmet ovome Mome robu»? On odgovori:»Ne mogu Allahu». Onda Allah reče:»Smjestite ga u vatru»! Ebu Hurejre iza ovoga kaže:»Tako mi Allaha, rekao je riječi koje su mu uništile i dunjaluk i akhiret»! (Bilježi ga Ahmed u el-Musnedu).

Dakle bitno je da stalno molimo Najmilostivijeg za milost, jer samo ona je naš spas. A naša djela ne pripisujmo sebi, a kamo li da ih radimo radi sebe. Sve je radi Gospodara svih svjetova!

Na koji način da se zahvalimo za milost koju nam je već dao?

042:023. Na ovaj način Allah šalje radosne vijesti robovima Svojim, onima koji su vjerovali i dobra djela činili. Reci: "Ne tražim za ovo nikakvu drugu nagradu od vas, osim da Mu se dobrim djelima približite." A umnogostručićemo nagradu onome ko učini dobro djelo, jer Allah, zaista, mnogo prašta i blagodaran je.

Prenosi se da je Poslanik s.a.w.s. dovio: "Ya Rabbi, oprosti mi moje prošle grijehe, moje sadašnje grijehe i moje buduće grijehe!"

Ko smo to mi ako ne tražimo oprost, ako je čak Poslanik tražio unaprijed oprost???

Jedno od dobrih djela je i unjeti radost u srce vjernika. Zar samo par riječi?

035:010. Ako neko želi veličinu - pa - u Allaha je sva veličina! K Njemu se dižu lijepe riječi, i dobro djelo On prima. A one koji imaju hrđave namjere čeka patnja nesnosna, i njihovo spletkarenje je rabota bezuspješna.

Prenosi se da su ashabi pitali za kaznu za loše djelo pa im je Poslanik s.a.w.s. pojasnio:
- ako nanijetiš (namjeriš) jedno loše djelo pa ga uradiš, piše se jedan grijeh
- ako nanijetiš jedno loše djelo pa ga NE uradiš, piše se jedno dobro djelo
- ako nanijetiš jedno dobro djelo pa ga NE uradip, piše se jedno dobro djelo
- ako nanijetiš jedno dobro djelo pa ga uradiš, nagrada je desetostruka i više

Zar nije naš Gospodar Onaj Koji Prašta i Onaj Koji je Najmilostiviji?

028:084. Onaj ko učini dobro djelo dobiće desetorostruku nagradu za njega, a onaj ko uradi zlo - pa, oni koji budu zlo radili biće tačno prema zasluzi kažnjeni.

17 puta dnevno učimo "... Maaliki je'uvme diin ..."! Učenanjaci kažu da insan tada treba zaista da osjeća strah od Sudnjeg dana, svaki put kada prouči ovaj ajet. A oni koji kada predaju selam svjesno gledaju na desnom ramenu svoja dobra djela, a onda lijevo svoja loša, ponekad mogu da se nadaju i mole da Allah primi u njihovim očima dobra djela, jer:

027:089. Ko učini dobro djelo, dobiće veliku nagradu za njega i biće straha na Sudnjem danu pošteđen;

Dvije stvari Allah neće oprostiti po riječima Resulullaha s.a.w.s. koje se prenose: "Allah neće oprostiti dvije stvari: širk i tuđi haqq!" Znači pripisivanje Allahu druga i onoga od čega je On čist te tuđe pravo. Da će na Sudnjem danu suditi Najpravedniji Sudija najpravilnije što se to može, potvrđuje i ovaj ajet:

006:160. Ko uradi dobro djelo, biće desetorostruko nagrađen, a ko uradi hrđavo djelo, biće samo prema zasluzi kažnjen, i neće im se učiniti nepravda.

Kao teška klevta se tretira: "Neka ti Allah sudi po svojoj pravdi na Sudnjem danu!", jer kada bi nam već sada Allah tako sudio nebi ništa živo ostalo na zemlji. Dok je dobra dova: "Neka ti Allah sudi po svojoj milošću na Sudnjem danu!".

Kada čovjek udjeljuje sadaku preporuka je da daje tako da lijeva ne zna šta daje desna. A jedna od vrlina ahlaka (islamskog ponašanja) je da se savjet djeli tajno. Mudrost toga čovjek kroz život brzo postane svjestan. Tako nas Gospodar podučava o djelima:

004:149. Bilo da vi dobro djelo javno učinite ili ga sakrijete ili nepravdu oprostite - pa, Allah mnogo prašta i sve može.

Gospodar od nas traži da budemo milostivi, jer on je Najmilostiviji. Pohvaljena je osobina težiti ka tome da što više Allahovih imena pretovorimo u svoje osobine. Jednom sam čuo i daif hadis u kojem se navodi da čovjek ima pravo raditi da'wu samo ako ima 13 ili više osobina iz Allahovih imena i 6 osobina Poslanika s.a.w.s.!!!

Navodi se u jednom ajetu kako nikog Allah ne opterčuje preko njegovih mogučnosti. Zato opet:

004:040. Allah neće nikome ni trunku nepravde učiniti. Dobro djelo On će umnogostručiti i još od Sebe nagradu veliku dati.

Biti svjestan ove činjenice - da će doći dan kada će Allah presuditi najpravednije tj. savršenom pravdom, život čini puno lakšim. Potreba za dokazivanjem i javnim obznanjem nestaje, jer Allah sve vidi, čuje i zna. Biti svjestan Allaha u svakom momentu, svakim dahom je neprestani zikr, a to je rezervisano samo za odabrane. Stoga podižimo svoju svjest i podstaknimo druge da razmišljaju o svjesti o Gospodaru.

Postoji korisna dova inšaAllah: "Ya Rabbi, udalji me na Sudnjem danu od džehennema koliko je od Istoka do Zapada ...!" Neizvjesnost o našoj prošlosti i njenoj težini je neminovna, ali uvijek u datom momentu - u sadašnjosti, svako zna gdje je tačno kod Allaha. A kome teba izvor snage, neka ga traži ovdje:

003:030. Onoga dana kada svaki čovjek pred sobom nađe dobro djelo koje je uradio i hrđavo djelo koje je učinio - poželjeće da se između njih i njega nalazi udaljenost velika. A Allah vas na Sebe podsjeća i Allah je milostiv prema Svojim robovima.

Život svaki čas može da prestane, stoga preporuka da petkom obilazimo mezare i naredba da je dženaza obaveza muškarcu. Prije nekoliko sati javiše mi da je jedan brat imao infarkt i sve dok smrt se ne bribliži jasno nama mi konstantno zaboravljamo na nju. Stoga sjetimo se još jednom da večeras kada legnemo nema možda više ustati nekome od nas.

Poslušajmo svoje srce, okrenimo se jednoj jedinoj Istini i počnimo raditi dobra djela u namjeri da postanemo svjesni Allaha i Njegove neizmjerne milosti što bi nas trebalo podstači da stalno tražimo oprost i da tražimo Njegovu milost. Samo ON zna šta je za nas dobro, zato na kraju svake dove dodajmo: "Ako je to dobro za ummet, džemat, moje bližnje i mene!"

Svako dobro vam želim i prebrojmo naša dobra djela ...


Preuzeto sa:

http://sufizam.bloger.hr/

[memlija]

Prečice na putevima



Pošto smo prethodno govorili o putevima, ostao sam vam dužan nešto ukratko kažem o prečicama na tim putevima. Za primjere ću navesti dva primjera i nadam se da su vam već poznati:

1. Ukoliko muž 40 dana za redom bude zadovoljan sa svojom ženom i svaki dan pred spavanje joj potvrdi to, zaradila je džennet. Ekvivalent za muško je: da osabura čitav život svoju ženu.

2. Da 40 dana za redom svaki farz namaz klanjaš u džamiji i da pristigneš na početni tekbir. To ti osjetno podiže deredžu kako se navodi.

Dakle naizgled ne čini se uopšte teškim i mogučim, međutim oni koji su pokušali da sprovedu to u praksu mogu da vam pričaju duge i jako poučne priče na tu temu.

Čuo sam da su mnoge žene 39. dan zabrljale stvar i to ne samo jedna. Međutim u prosjeku ne izdrže ni sedmicu po podacima sa kojima ja raspolažem. (ne, ne bavim se statistikom)

Postoji jedna priča, koliko je sahih nisam dovoljno učen da provjerim. A ide ovako:

Jedan starac je jedno jutro krenuo na sabah, obukao se lijepo, namirisao i tako polahko išao putem, ali zapne za nešto na putu i padne te se ufleka. Ustajući kaže "Elhamdulillah" i vrati se kući, obuće drugu odjeću, očisti se, namiriše opet i krene. Međutim na istom mjesto pane. Ustajući kaže "Elhamdulillahi rabbil alemin" i vrati se kući te ponovo se presvuče i namiriše i krene opet na put. Kad ovaj put neki drugi starac čeka ispred ulaza i čuva svjetiljku. Dedo začuđen prihvati ponudu da mu ovaj osvjetl zajednički put do džamije. Kada dođoše dedo gestikulacijom ponudi starca sa svjetiljkom da prvi uđe, međutim ovaj odbi. Dedo je insistirao, ali mu starac sa svjetiljkom veli: "Neću ti ja u džamiju!". Zatim upita dedo: "Pa što? Krenuo si kao i ja i sada se vraćaš!?". "Ne"-odgovori mu starac sa svjetiljkom. "Pa zašto si me onda pratio'"-upita mudri dedo. Kaže starac sa svjetiljkom: "Ja sam šejtan i došao sam ti da pomognem." "A što?"-upita začuđeno dedo. "Kada si prvi put krenuo i pao, ja sam ti podapeo i pošto si osaburio i pokuao ponovo, Allah ti je oprostio sve tvoje grijehe. A kada si drugi put pao, ja sam te gurnuo. Ali zato što si ti osaburao i ponovo krenuo u džamiju, Allah je oprostio sve grijehe tvojoj prorodoici. A da si treći put osaburao i ponovo krenuo, oprostio bi cijelom selu." Tako nestade šejtan, a dedo udže džamiju.

Ovo dedino iskušenje bih mogao zamisliti kao opis 40. sabaha na 40. dan od ove prečice. Priznati ćete sami, nije baš lahko, niti jedno, niti drugo.

Dosta sam ovih prečica analizirao i vidio da su radi kratkog puta, jako inzenzivna iskušenja i rezervisana samo za najodabranije. Tako da ne savjetujem onima koji su prešli duži već put da koriste prečice, ukoliko nisu srcem ubijeđeni da to sigurno mogu. Ove dvije prečice su samo prečice sa početka puta, a možete tek misliti kakve su tek prečice kasnije.

Sura koja ima ajeta koliko i postoji Allahovih imena sadrži ove ajete:

32. "O Iblise," - reče On - "zašto se ti ne htjede pokloniti?"

33. "Nije moje" - reče - "da se poklonim čovjeku koga si stvorio od ilovače, od blata ustajalog."

34. "Onda izlazi iz Dženneta"- reče On - "nek si proklet

35. i neka se prokletstvo zadrži na tebi do Dana sudnjeg!"

36. "Gospodaru moj," - reče on - "daj mi vremena do dana kada će oni biti oživljeni!"

37. "Daje ti se rok" - reče On -

38. "do Dana već određenog."

39. "Gospodaru moj," - reče - "zato što si me u zabludu doveo, ja ću njima na Zemlji poroke lijepim predstaviti i potrudiću se da ih sve zavedem,

40. osim među njima Tvojih robova iskrenih."

41. "Ove ću se istine Ja držati" - reče On:

42. "Ti nećeš imati nikakve vlasti nad robovima Mojim, osim nad onima koji te budu slijedili, od onih zalutalih."

43. Za sve njih mjesto sastanka Džehennem će biti,

44. on će sedam kapija imati i kroz svaku će određen broj njih proći.

45. oni koji su se Allaha bojali i onog što im je zabranjeno klonili, oni će u džennetskim baščama pored izvora biti.


Prokleti šejtan je se zakleo da će do Sudnjeg dana da zavodi ljude, a podsjetimo se da je daleko stariji od nas i u dosta stvari brži i lukaviji, samo to mu ništa ne pomaže kod onih koji hode pravim putem. Šejtan ne zna naše misli, a Gospodar zna, pa tako možemo brzo razumjeti koje iskušenje je spletka od šejtana, a koje iskušenje od Allaha.

Odjelo imana ne nosimo cijeli dan, tako da ukoliko svakim dahom ne spominjemo Gospodara, ima momenata u kojima možemo biti podliježni i šejtanovim spletkama.


Prenosi se da je Poslanik s.a.w.s. rekao: "Izgovarajte šehadet i obnavljajte iman, jer vam se dnevno skida kao što skidate odjeću pred spavanje!" (mislim da se spominje brojka od tri puta dnevno, ali nisam siguran, dakle ko želi detalje neka pronađe hadis)

Molim Allaha da nas ne učini od ovih:
43. Za sve njih mjesto sastanka Džehennem će biti,
44. on će sedam kapija imati i kroz svaku će određen broj njih proći.

a učini od ovih:

45. oni koji su se Allaha bojali i onog što im je zabranjeno klonili, oni će u džennetskim baščama pored izvora biti.

Amin!



Preuzeto sa:

http://sufizam.bloger.hr/

[Motokultivator]

Prečice na putevima



Pošto smo prethodno govorili o putevima, ostao sam vam dužan nešto ukratko kažem o prečicama na tim putevima. Za primjere ću navesti dva primjera i nadam se da su vam već poznati:

1. Ukoliko muž 40 dana za redom bude zadovoljan sa svojom ženom i svaki dan pred spavanje joj potvrdi to, zaradila je džennet. Ekvivalent za muško je: da osabura čitav život svoju ženu.

2. Da 40 dana za redom svaki farz namaz klanjaš u džamiji i da pristigneš na početni tekbir. To ti osjetno podiže deredžu kako se navodi.

Dakle naizgled ne čini se uopšte teškim i mogučim, međutim oni koji su pokušali da sprovedu to u praksu mogu da vam pričaju duge i jako poučne priče na tu temu.

Čuo sam da su mnoge žene 39. dan zabrljale stvar i to ne samo jedna. Međutim u prosjeku ne izdrže ni sedmicu po podacima sa kojima ja raspolažem. (ne, ne bavim se statistikom)

Postoji jedna priča, koliko je sahih nisam dovoljno učen da provjerim. A ide ovako:

Jedan starac je jedno jutro krenuo na sabah, obukao se lijepo, namirisao i tako polahko išao putem, ali zapne za nešto na putu i padne te se ufleka. Ustajući kaže "Elhamdulillah" i vrati se kući, obuće drugu odjeću, očisti se, namiriše opet i krene. Međutim na istom mjesto pane. Ustajući kaže "Elhamdulillahi rabbil alemin" i vrati se kući te ponovo se presvuče i namiriše i krene opet na put. Kad ovaj put neki drugi starac čeka ispred ulaza i čuva svjetiljku. Dedo začuđen prihvati ponudu da mu ovaj osvjetl zajednički put do džamije. Kada dođoše dedo gestikulacijom ponudi starca sa svjetiljkom da prvi uđe, međutim ovaj odbi. Dedo je insistirao, ali mu starac sa svjetiljkom veli: "Neću ti ja u džamiju!". Zatim upita dedo: "Pa što? Krenuo si kao i ja i sada se vraćaš!?". "Ne"-odgovori mu starac sa svjetiljkom. "Pa zašto si me onda pratio'"-upita mudri dedo. Kaže starac sa svjetiljkom: "Ja sam šejtan i došao sam ti da pomognem." "A što?"-upita začuđeno dedo. "Kada si prvi put krenuo i pao, ja sam ti podapeo i pošto si osaburio i pokuao ponovo, Allah ti je oprostio sve tvoje grijehe. A kada si drugi put pao, ja sam te gurnuo. Ali zato što si ti osaburao i ponovo krenuo u džamiju, Allah je oprostio sve grijehe tvojoj prorodoici. A da si treći put osaburao i ponovo krenuo, oprostio bi cijelom selu." Tako nestade šejtan, a dedo udže džamiju.

Ovo dedino iskušenje bih mogao zamisliti kao opis 40. sabaha na 40. dan od ove prečice. Priznati ćete sami, nije baš lahko, niti jedno, niti drugo.

Dosta sam ovih prečica analizirao i vidio da su radi kratkog puta, jako inzenzivna iskušenja i rezervisana samo za najodabranije. Tako da ne savjetujem onima koji su prešli duži već put da koriste prečice, ukoliko nisu srcem ubijeđeni da to sigurno mogu. Ove dvije prečice su samo prečice sa početka puta, a možete tek misliti kakve su tek prečice kasnije.

Sura koja ima ajeta koliko i postoji Allahovih imena sadrži ove ajete:

32. "O Iblise," - reče On - "zašto se ti ne htjede pokloniti?"

33. "Nije moje" - reče - "da se poklonim čovjeku koga si stvorio od ilovače, od blata ustajalog."

34. "Onda izlazi iz Dženneta"- reče On - "nek si proklet

35. i neka se prokletstvo zadrži na tebi do Dana sudnjeg!"

36. "Gospodaru moj," - reče on - "daj mi vremena do dana kada će oni biti oživljeni!"

37. "Daje ti se rok" - reče On -

38. "do Dana već određenog."

39. "Gospodaru moj," - reče - "zato što si me u zabludu doveo, ja ću njima na Zemlji poroke lijepim predstaviti i potrudiću se da ih sve zavedem,

40. osim među njima Tvojih robova iskrenih."

41. "Ove ću se istine Ja držati" - reče On:

42. "Ti nećeš imati nikakve vlasti nad robovima Mojim, osim nad onima koji te budu slijedili, od onih zalutalih."

43. Za sve njih mjesto sastanka Džehennem će biti,

44. on će sedam kapija imati i kroz svaku će određen broj njih proći.

45. oni koji su se Allaha bojali i onog što im je zabranjeno klonili, oni će u džennetskim baščama pored izvora biti.


Prokleti šejtan je se zakleo da će do Sudnjeg dana da zavodi ljude, a podsjetimo se da je daleko stariji od nas i u dosta stvari brži i lukaviji, samo to mu ništa ne pomaže kod onih koji hode pravim putem. Šejtan ne zna naše misli, a Gospodar zna, pa tako možemo brzo razumjeti koje iskušenje je spletka od šejtana, a koje iskušenje od Allaha.

Odjelo imana ne nosimo cijeli dan, tako da ukoliko svakim dahom ne spominjemo Gospodara, ima momenata u kojima možemo biti podliježni i šejtanovim spletkama.


Prenosi se da je Poslanik s.a.w.s. rekao: "Izgovarajte šehadet i obnavljajte iman, jer vam se dnevno skida kao što skidate odjeću pred spavanje!" (mislim da se spominje brojka od tri puta dnevno, ali nisam siguran, dakle ko želi detalje neka pronađe hadis)

Molim Allaha da nas ne učini od ovih:
43. Za sve njih mjesto sastanka Džehennem će biti,
44. on će sedam kapija imati i kroz svaku će određen broj njih proći.

a učini od ovih:

45. oni koji su se Allaha bojali i onog što im je zabranjeno klonili, oni će u džennetskim baščama pored izvora biti.

Amin!



Preuzeto sa:

http://sufizam.bloger.hr/

Inace se kaze, ko hoce da provjeri svoj nefs, neka nanijeti klanjati 40 dana sabah u dzamiji, ako izdrzi znaci da je savlado nefs, a ako ne izdrzi neka na tome poradi.
Malo je onih koji izdrze 40dana.

[arzuhal]

36. "Gospodaru moj," - reče on - "daj mi vremena do dana kada će oni biti oživljeni!"

37. "Daje ti se rok" - reče On -

38. "do Dana već određenog."

39. "Gospodaru moj," - reče - "zato što si me u zabludu doveo, ja ću njima na Zemlji poroke lijepim predstaviti i potrudiću se da ih sve zavedem,

40. osim među njima Tvojih robova iskrenih."

41. "Ove ću se istine Ja držati" - reče On:

42. "Ti nećeš imati nikakve vlasti nad robovima Mojim, osim nad onima koji te budu slijedili, od onih zalutalih."

Iblis ne da se samo raspravljao sa Gospodarem, nego Ga je pokušao i prevariti tražeći da mu dadne roka do Dana proživljenja, kako bi on jedini od stvorenja preživio i Posljednji dan. Allah mu daje do ''roka određenog''.
Kada mu to ne prolazi, on svoju krivicu drsko prebacuje na Gospodara - ''zato što si me u zabludu doveo..''.

To biće, koje je završilo hiljadu fakulteta, je neprijatelj ljudima. Pa ti sad vidi...

[memlija]

što me ba prepadaš @arzuhal ....znam ja to vizavi anamo njega .... kako dalje i dokle?
moje je da se trudim i iskreno robujem i radim na sebi do roka koji mi je dat.....a ON zna...i ja Ga volim... ...

[arzuhal]

i ja Ga volim... ...

Đe ne bi

[memlija]

i ja Ga volim... ...

Đe ne bi

Tako mi Njega volim i sve Vas koji ovdje navraćate...

[Motokultivator]

i ja Ga volim... ...

Đe ne bi

Tako mi Njega volim i sve Vas koji ovdje navraćate...

Zavolio te Onaj u cije ime nas volis

[mister_1]

Malo da doprinesem i ja sa necim lijepim

http://www.youtube.com/watch?v=2Lh7xPTH ... r_embedded

[UmmiKulsum]

[quote=]Đe ne bi [/quote]

Tako mi Njega volim i sve Vas koji ovdje navraćate... [/quote]
Zavolio te Onaj u cije ime nas volis [/quote]

amin

[arzuhal]

- Nije se rodio ko je tebi ugodio!
- Pa ja i tražim samo od Onog koji se nije rodio....