#426 Re: Samoubistvo
Posted: 10/03/2024 15:17
Svakom naleti zuta minuta, bices ti ok, gotive te raja na forumu 
Hvala.Piaty wrote: ↑10/03/2024 14:56Hakiz wrote: ↑10/03/2024 14:35 Čovjek koji je upao u taj krug zarmišljanja odbit će sve racionalne argumente.
Doprije mjesec je najvažnija osoba u mom životu bila u toj fazi. Čak je i prije 2 mjeseca pokušala otići. Srećom, kako smo njena najblja prijateljca i ja znali kako da je "natjeramo" da potraži pomoć, znali smo kako da joj ideju o pomoći "usadimo", danas je to druga osoba, puna života. Nije trebalo mnogo. Da, još to nije gotova priča, treba oprez i uvijek je moguć recidiv, ali stvari izgledaju mnogo sretnije nego do prije samo nekoliko dana.
Naravno, nisu svi u istoj situaciji. Ni ona nije vjerovala da joj profesionalci i lijekovi mogu pomoći. Sada zna da mogu.
Čak i ako mislite da vam pomoći nema, hajde barem za ljubav bližnjih, ili iz interesa da skinete s vrata one koji vas na pomoć nagovaraju, potražite pomoć. A onda je sve moguće.![]()
Nadam se da će sve biti o.k i dalje.
Iskreno mi je drago da se neko izvuče pa makar ga i ne znao.
Da vam Bog da zdravlja i snage
kojeg problema? moze i na pp.crnivrag wrote: ↑10/03/2024 14:06Ma pusti, zaboravi, ne znam što sam uopšte pisao o ovome, ovakve stvari se urade u tišini i bez ikakve pompe.Piaty wrote: ↑10/03/2024 14:03
Dragi prijatelju. Tu priču o teretu sam osjetio na svojoj koži samo iz druge perspektive (neko je teret meni pa je trebao da ode).
To je samo tvoje subjektivno mišljenje.
Niko nikome nije teret, ponajmanje da je neko teret svome dijetetu, bratu, sestri, ocu ili majki.
Ja se smijem zakleti u to jer ZNAM i svojim očima sam gledao kako tu čovjek griješi.
Ovo nije nikakav herojski, već kukavički čin da se pobjegne od problema.
znam, odgovaram na post stavljen prije 14 mjeseci, ali jel ovaj mladic bio clan foruma?
O tome bi trebalo raspravljati, samo ne znam koliko smo mi na forumu kvalifikovani, spretni i spremni da takvu raspravu vodimo odgovorno i, samim tim, bez posljedica. Na primjer, klasično 'čeličenje' na balkanski način je vrlo opasno, posebno medju populacijom koja ima višegeneracijski PTSP.karanana wrote: ↑11/04/2024 19:56znam, odgovaram na post stavljen prije 14 mjeseci, ali jel ovaj mladic bio clan foruma?
danas citam da je neki forumas u februaru prosle godine izvrsio samoubistvo, prvi put to cujem pa ne znam je li se raspravljalo ili nije dozvoljeno da se raspravlja na forumu pa su brisali?
I ne samo to. Nekada su depresije i anksioznosti zapravo simptom nekog fizičkog poremećaja kojeg nismo svjesni. Na primjer - depresija može biti simptom problema sa štitnom žlijezdom. Može biti vezana za nedostatak magnezija i vitamina D3. Anksioznost može biti fizički povezana sa stomačnim problemima. Toliko je mogućnosti koje bi trebalo razmotriti, a čovjeku u tom trenutku nedostaje snage, samo bi da prestane bol.Hakiz wrote: ↑10/03/2024 17:27 Ne želim da potcjenjujem ničiju muku, ali često nam stvari izgledaju gore nego što jesu. Problem je što sami to ne možemo vidjeti, "preblizu" smo. Neko sa strane može objektivnije sagledati. Međutim, onda treba toj osobi vjerovati.
To je teško. Kada se to prevaziđe, može se ići ka uspjehu.
I budite svjesni: Neko na terapiju reaguje za sedmicu, neko za mjesec, nekome treba pola godine da trapija počne davati rezultate. Ne ide "preko noći".
Ne biti nestrpljiv, ne odustajati ako ne djeluje "odmah". Biti uporan, pokušati vjerovati u sebe, imati povjerenje u teraputa i bližnje i vjerovati u cilj. Ili barem iz osjećaja obaveze prema obećanju datog bližnjima uporno koristiti terapiju, bila ona lijekovi, bila psiholog, bila kombinacija. A onda će jednog dana početi davati rezultate.
Sretno.
Meni je to terapeut uradio. Pitao za fizičke tegobe i poslao da sve to provjerim. Da eliminišemo tu mogućnost.piupiu wrote: ↑12/04/2024 02:36I ne samo to. Nekada su depresije i anksioznosti zapravo simptom nekog fizičkog poremećaja kojeg nismo svjesni. Na primjer - depresija može biti simptom problema sa štitnom žlijezdom. Može biti vezana za nedostatak magnezija i vitamina D3. Anksioznost može biti fizički povezana sa stomačnim problemima. Toliko je mogućnosti koje bi trebalo razmotriti, a čovjeku u tom trenutku nedostaje snage, samo bi da prestane bol.Hakiz wrote: ↑10/03/2024 17:27 Ne želim da potcjenjujem ničiju muku, ali često nam stvari izgledaju gore nego što jesu. Problem je što sami to ne možemo vidjeti, "preblizu" smo. Neko sa strane može objektivnije sagledati. Međutim, onda treba toj osobi vjerovati.
To je teško. Kada se to prevaziđe, može se ići ka uspjehu.
I budite svjesni: Neko na terapiju reaguje za sedmicu, neko za mjesec, nekome treba pola godine da trapija počne davati rezultate. Ne ide "preko noći".
Ne biti nestrpljiv, ne odustajati ako ne djeluje "odmah". Biti uporan, pokušati vjerovati u sebe, imati povjerenje u teraputa i bližnje i vjerovati u cilj. Ili barem iz osjećaja obaveze prema obećanju datog bližnjima uporno koristiti terapiju, bila ona lijekovi, bila psiholog, bila kombinacija. A onda će jednog dana početi davati rezultate.
Sretno.
Trebalo bi da čovjek maltene napiše sam sebi listu - duboko diši, otidji do Trebevića u šetnju, uradi krvnu sliku, upali laganu muziku, odvezi se do mora (boravak pored mora stimulira lučenje okistocina) , pročitaj tu i tu knjigu, spavaj, napiši listu ljudi, stvari, situacija koje voliš, stavi bol na papir, nabavi macu ili psa, igra sa životinjama umiruje, zamoli onog najbližeg sebi da sjedi s tobom, da nešto zajedno skuhate, da sjedite u tišini...
Uvijek treba imati u vidu da u Bosni vlada društvena epidemija malodušnosti, pa čovjek s jedne strane zna da nije sam, a s druge ne vidi izlaz iz tog začarnog kruga u kojem se namjenski obesmišljavaju naši životi. A smisla itekako ima. Preporučujem dvije divne knjige na tu temu - "Čovjekovo traganje za smislom" Viktora Frankla i "Umijeće ljubavi" Ericha Fromma, kad god nekome prigusti, zamolim ga da idemo sjediti kraj mora/rijeke/potoka i zajedno naglas čitati malo jednu, malo drugu. Ovdje ne možemo naglas, ali ima na YT već ljudi koji su snimili isječke i iz jedne i iz druge.
Što bi rekao čika Frankl (parafraziram), mislim da je propitivanje o smislu života dokaz čovjekove ljudskosti, a ne njegove 'bolesti'. I čika Fromm (parafraziram), ljubav je snaga duše da se poveže sa svijetom.![]()

Kako je ona uopšte došla do P.Akademije...sa ovakvim mozgom.
Truba wrote: ↑12/04/2024 15:29 nidje veze
pa smisao interneta je anonimnost i obicno kazes sto ne bi rekao u stvarnosti
nema to veze s pizdekanima...to smo ucili na faksu
tako je i na anonimnim eksperimentima u sociologiji i psihologiji
kakvi bi bili rezultati izbora da je glasanje javno?
a ti sto su osjetljivi i labilni nek se sami cuvaju i paze
kada glasas na izborim, za to nisi placen, niti ti do ulazi u radni stazTruba wrote: ↑12/04/2024 15:29nidje vezesnijeg_led wrote: ↑12/04/2024 15:22 na ovu temu zelim samo da kazem, pazite dobro sta pisete ljudima inace, jer rijeci bole
zamislite sebe kao da stojite ispred te osobe i dobro mislite sta cete joj reci u lice, tako i ovdje
sve sto niste spremi uraditi uzivo nemojte ni anonimno
istina da je da ima jako puno mentalno labilinih ljudi koji vase rijeci mogu shvatiti ozbiljno
sretno!
pa smisao interneta je anonimnost i obicno kazes sto ne bi rekao u stvarnosti
nema to veze s pizdekanima...to smo ucili na faksu
tako je i na anonimnim eksperimentima u sociologiji i psihologiji
kakvi bi bili rezultati izbora da je glasanje javno?
a ti sto su osjetljivi i labilni nek se sami cuvaju i paze