Da li djecu treba tuci?

[ztluhcs]

Bolje nego da sam te osamarila....

Ima li drugih opcija?

Pa bio si upozoren....
A kad se malo smiris...mozemo i razgovarati o tome sta te navelo da se tako ponasas.

Ma pljeskanje je ok, samo da se dogovorimo gdje manje boli i fino je

[Vingo]

Sad o ozbiljnom zlostavljanju i traumam djece...
Nije bas toliko smjesno

Ne tucite budite nježni

Psihologija


2000/10/veljača



Piše: mr.sc.Gordana Buljan Flander, psiholog; prof. Iva Prvčić, psiholog



Zlostavljana djeca nastoje se braniti od sjećanja kako bi uspostavila

kontrolu nad svojim emocionalnim životom. Razvijaju kontrolne

mehanizme suočavanja sa stresom poput negiranja da se zlostavljanje

uopće i događa, potiskivanja traumatskih sjećanja, ili agresije

okrenute prema sebi ili prema drugima


Djeca žele biti voljena, zaštićena u obitelji, imati roditelje koji se o njima

brinu, što je osnovna pretpostavka njihove sigurnosti i zdravog razvoja. No,

ako su u rukama roditelja koji im nanose bol, koji ih zlostavljaju, to ima

golem utjecaj na njihovu ličnost u razvoju, utječe na sve što dijete radi,

misli i kako se osjeća, utječe na cijeli njihov život.

Postoje tri glavna oblika zlostavljanja, iako je moguće da je dijete tijekom

života zlostavljano na više načina:

/1/ fizičko zlostavljanje,

/2/ seksualno zlostavljanje i

/3/ emocionalno zlostavljanje.

Fizičko zlostavljanje odnosi se na nanošenje ozljeda djetetu od strane

roditelja ili odraslih osoba, ili ukoliko znaju, na nesprječavanje istog. Ovo

uključuje udaranje, šamaranje, nanošenje opeklina, bacanje na pod ili niz

stepenice, vezanje uz radijator ili ormar, uskraćivanje hrane i/ili

izgladnjivanje, zatvaranje na tavan ili podrum, davanje otrovnih sredstava,

alkohola ili neodgovarajućih lijekova, pokušaje utapanja ili davljenja djeteta.

Emocionalno zlostavljanje odnosi se na slučajeve kada roditelji trajno

propuštaju iskazivanje ljubavi ili pažnje svojoj djeci te na situaciju kada se

djetetu prijeti, podruguje mu se ili viče na njega. Sve to dovodi do toga da

dijete gubi samopouzdanje ili samopoštovanje te postaje nervozno ili povučeno.

Seksualno zlostavljanje odnosi se na slučajeve u kojima odrasla osoba

prisiljava dijete da sudjeluje u nekoj seksualnoj aktivnosti, koristeći pri

tome dijete kako bi zadovoljila svoje vlastite seksualne želje. To može

uključivati spolni odnos, milovanje, masturbaciju, oralni ili analni odnos ili

izlaganje djece pornografskim videosnimkama, knjigama, časopisima i drugom

materijalu.

Također, dijete je zlostavljano ako je izloženo i nasilju u obitelji, bez da je

direktna žrtva tog nasilja. Ta djeca također pokazuju elemente posttraumatskog

stresnog sindroma zbog prisutnosti događaja koji je prijetnja životu nekog

člana obitelji.

Zlostavljana djeca osjećaju sram i krivnju. Te emocije oni teško podnose i

teško izražavaju. Žele zaštitu i prihvaćanje roditelja, a roditelji su oni koji

ih povrjeđuju. Iz tog razloga zlostavljana djeca izgube povjerenje u obitelj i

u sve odrasle. Naučili su da ne vjeruju nikome, a svaki potencijalni objekt

ljubavi i pažnje doživljavaju kao opasan i nepredvidiv, jer imaju iskustva koja

dovode do gubitka povjerenja. Zlostavljana djeca često imaju nametajuće slike

traumatskih doživljaja, ta im se iskustva stalno vraćaju, nastoje se braniti od

sjećanja kako bi uspostavili kontrolu nad svojim emocionalnim životom.

Razvijaju kontrolne mehanizme suočavanja sa stresom poput negiranja da se

zlostavljanje uopće i događa, potiskivanja traumatskih sjećanja, ili agresije

okrenute prema sebi ili prema drugima. Djeca osjećaju intenzivan strah,

bespomoćnost, a mala djeca pokazuju dizorganizirano ili agitirano ponašanje.

Ponekad dolazi do regresivnog ponašanja, npr. gubitka kontrole sfinktera,

ponovnog sisanja palca, tepanja, mucanja. Takva ponašanja mogu dovesti i do

odbacivanja ili ruganja od strane vršnjaka, što kompromitira i njihov socijalni

razvoj. Ponovno proživljavanje traume se može manifestirati i kroz repetitivnu

igru. Ta igra može uključivati i vršnjake te povrjeđivanje ili sebe ili njih,

što opet može dovesti do odbacivanja od strane vršnjaka ili ima posljedice na

socijalni razvoj i krug podrške djeteta.

Povećana pozornost, hipervigilnost i nedostatna koncentracija djeluju na učenje

te zlostavljana djeca često imaju loš školski uspjeh. Neka djeca ostaju u

stalnoj anksioznosti, kao da stalno očekuju opasnost. Takva hipervigilnost im

služi da zamijene prava traumatska sjećanja sa samoiniciranim fantazijama

zamišljene opasnosti. S druge strane, neka djeca stalno prepričavaju traumatske

doživljaje do detalja, što ih štiti od preplavljujućih osjećaja anksioznosti i

straha. Adolescenti, bilo da su zlostavljani ili svjedoci nasilja u obitelji,

često i sami sudjeluju u nasilničkim aktivnostima i delinkventnim ponašanjima

(upotreba droge, alkohola, oružja, vožnja brzih automobila). Javljaju se i

noćne more u kojima djeca nanovo proživljavaju elemente trume. Također, kao

posljedica traumatizacije mogu se razviti i razne psihosomatske smetnje poput

glavobolje, trbuhobolje i ataka lupanja srca.

Navedene posljedice su zajedničke za sve oblike zlostavljanja. Međutim, postoje

i vrlo specifični simptomi po kojima je moguće prepoznati neke oblike

zlostavljanja. Tako je fizičko zlostavljanje moguće prepoznati po modricama i

drugim ozljedama koje dijete ne može objasniti (opekline, prijelomi, ugrizi,

počupana kosa, posjekotine) pa često nosi odjeću neprimjerenu vremenu kako bi

prikrilo ozljede. Djeca koja su fizički zlostavljana često su agresivna prema

drugima, pa čak i sama sebi mogu nanositi ozljede. S druge strane, žrtve

fizičkog zlostavljanja mogu otići i u drugu krajnost i biti izrazito povučena.

Zlostavljane i zlostavljani supružnici koji tuku svoju djecu, odgajaju ih da

budu zlostavljači ili žrtve, baš kao što su i oni sami. Naime, na primjeru

svojih roditelja djeca uče da je način kojim se oslobađaju frustracije,

izražava neslaganje i gradi autoritet zapravo udaranje nekog manjeg i slabijeg

od njih samih. Oni uče da će, kad narastu i budu dovoljno veliki i jaki, moći

kontrolirati druge putem nasilja. Kad djeca, čija se ličnost formirala u

nasilnom okruženju, narastu i imaju vlastitu djecu vrlo im je teško osloboditi

se ponašanja kojima su bili svjedoci ili koja su iskusili. Vještina koju će

koristiti u obiteljskom životu će biti siromašna ostavština njihovih roditelja

i najvjerojatnije će nastaviti krug nasilja kroz svoju djecu.

Izloženost djece nasilju djeluje i na njihov moralni razvoj. Djeca uče da je

nasilje djelotvorno, a ukoliko se ne sankcionira, uče da je nasilje i

legitimno. Istraživanja su pokazala da je najniža frekvencija pojavljivanja

antisocijalnog ponašanja uvijek povezana s djecom koja su odgajana uz

razumijevanje i nježnost.

Stoga je poruka svim roditeljima, koji žele da njihova djeca nikad ne vide

unutrašnjost sudnice ili zatvora, jednostavna: Budite nježni, ne tucite.

Seksualno zlostavljana djeca su sasvim bespomoćna. Ako ne smiju ili ne mogu

govoriti o zlostavljanju, zavisna su o odraslima koji bi trebali prepoznati

simptome i nešto poduzeti. Seksualno zlostavljanje najčešće ne ostavlja

vidljive tragove i ozljede kao što je slučaj kod fizičkog zlostavljanja.

Posljedice ove vrste zlostavljanja više se očituju u ponašanju. Dijete koje je

seksualno zlostavljano može imati vrlo zavodljivo ponašanje, pokazivati znanje

o seksualnim činjenicama koje je neprimjereno njegovoj dobi, često se

samozadovoljavati čak i u prisutnosti drugih osoba. Također je moguće da takvo

dijete panično izbjegava situacije ili osobe koje su vezane uz zlostavljanje

ili ga na bilo koji način podsjećaju na to.

Seksualno zlostavljanje u djetinjstvu nije problem koji će proći s odrastanjem.

Djeca i adolescenti koji su bili seksualno zlostavljani, a nisu dobili

odgovarajuću pomoć, često odrastaju u problematične odrasle osobe koje nose

teški teret niskog samopoštovanja, loše slike o sebi, srama i krivnje. Smatraju

sebe lošima, prljavima, promašenima, obilježenima. Počinju vjerovati da nisu

zaslužili bolje od onoga što im se dogodilo. Ukoliko netko za sebe vjeruje da

nije vrijedan dobrih stvari u životu, dobre stvari im se neće ni dogoditi jer

to postaje tzv. samoispunjavajuće proročanstvo.

Istraživanja pokazuju da je danas svaka četvrta djevojčica i svaki šesti dječak

doživio neki oblik seksualnog zlostavljanja do 18. godine. Seksualno

zlostavljanje najčešće počinje u dobi od 4 do 8 godina. Zlostavljači najčešće

ne koriste silu, nego nagovaranje, prijetnje i potkupljivanje. 80% seksualnih

zlostavljača su djeci poznate osobe. Ako muškarac zlostavlja mušku djecu, ne

znači da je homoseksualac. Zlostavljači, naime, češće biraju djecu određene

dobi nego spola. Seksualno zlostavljanje ne poštuje granice. Događa se u svim

klasama, kulturama, rasama, bez obzira na primanja i obrazovni nivo.

Djeca rijetko pričaju o tome, jer su im se zlostavljači zaprijetili ili ih

uvjerili da je to njihova tajna. Ponekad djeca žele reći da su zlostavljana,

ali se boje da im se neće vjerovati i da ih se neće zaštititi. Također se boje

da će time razoriti obitelj ili biti odgovorni za kažnjavanje zlostavljača

zatvorskom kaznom. Odrasli koji su proživjeli seksualno zlostavljanje u

djetinjstvu, imaju poteškoće u prihvaćanju sebe i drugih. Posljedično, mnogi od

njih se nađu u nizu nezrelih odnosa. Nije iznenađujuće da najveći broj žrtava

ima problema na području seksualnosti. To je područje na kojem su vodili bitku

i izgubili. Problemi mogu uključivati strah od seksualnih odnosa, nametajuće

slike vezane za zlostavljanje za vrijeme seksualnih odnosa, probleme s

erekcijom, ejakulacijom i orgazmom, konfuziju seksualnih uloga, kompulzivni

seks te seksualno zlostavljanje drugih.

Postoji nekoliko razloga zašto žrtve seksualnog zlostavljanja u djetinjstvu

postaju i sami zlostavljači. S obzirom da su roditelji prvi model za

identifikaciju svojoj djeci, ona uče da je iskorištavanje djeteta za

zadovoljenje seksualnih potreba odraslih normalno, uobičajeno ponašanje te

jednostavno ponavljaju ono što su naučili kao djeca. Neki će zlostavljati

druge, pokušavajući prevladati svoje vlastito zlostavljanje. Zlostavljanje

drugih je također način da se osjećaju moćnima i skrenu pažnju od vlastite

boli. Stoga se krug zlostavljanja prenosi na sljedeću generaciju. Prvi korak k

prekidanju obiteljskog kruga zlostavljanja je otkrivanje obiteljske tajne.

Postoji nekoliko načina na koji dijete otkrije tajnu:

- Može reći slučajno, bez namjere da kaže. Odrasli moraju biti pažljivi s

ovakvim načinom otvaranja jer dijete nije spremno o tome govoriti. Potrebno je

uvjeriti dijete da je sigurno, pokazati mu da mu vjerujemo prije nego što bude

spremno iznostiti detalje.

- Drugi tip je kad se dijete namjerno nekome povjeri. To se može dogoditi kad

dijete dobije informaciju o seksualnom zlostavljanju djece, npr. nakon što u

školi ili na televiziji čuje da se seksualno zlostavljano dijete treba

povjeriti bliskoj osobi. Ili ako gleda film na televiziji. Ili ako želi

zaštititi mlađe dijete. Ili u situaciji kad otac ne pusti adolescentnu kći u

izlazak iz osvete. Kad se dijete povjeri s namjerom, obično je tada sposobno

dati jasne informacije i nije previše zaplašeno.

- Najčešće, otkrivanje tajne započinju odrasle osobe, a ne djeca. To su

situacije u kojima odrasli prepoznaju znakove i simptome te pitaju što se

događa. U tom slučaju dijete je u sukobu između želje da kaže i da mu se

pomogne i želje da zaštiti zlostavljača.

Kad nam se dijete povjeri, važno je ne davati lažna obećanja koja ne možemo

održati. Ne možemo obećati da nikome nećemo reći, niti da zlostavljač neće u

zatvor.

U većini slučajeva djeca nam povjeravaju male probleme, no važno je pokazati

spremnost i volju da ih se sasluša. Ukoliko dijete povjeri neki puno ozbiljniji

problem, naša će reakcija uvelike odrediti koliko će nam dijete reći i kako će

se osjećati nakon toga:

- Pronađite mirno mjesto za razgovor.

- Iako je takva situacija teška za svaku osobu, važno je da ostanete mirni i

puni razumijevanja.

- Djeca su često uplašena ili zabrinuta za naše osjećaje i boje se da ih mi ili

netko drugi neće voljeti, ili biti ljuti radi toga što im se dogodilo.

Razuvjerite ih:

- Vjerujte im. Djeca vrlo rijetko lažu o zlostavljanju.

- Saslušajte ih, ali nemojte ih tjerati da Vam kažu više o tome ukoliko sama

nisu spremna. Recite im da ste tu za njih, da Vam je drago da su Vam se

povjerila i da je vrlo hrabra odluka pričati o tome.

- Djecu nikada ne treba okrivljavati za bilo koji oblik zlostavljanja ili

zanemarivanja. Jedan od načina koji im može olakšati povjeravanje je

objašnjavanje da nešto s tom osobom nije u redu.

- Ne oklijevajte potražiti stručnu pomoć.



Djeci se može pomoći da ne postanu žrtve zlostavljanja. Pokušajte dijete na

vrijeme upozoriti što mu se može dogoditi. Time ga ne plašite, već ga

pripremate za život, kao što ga učite da izbjegava druge svakodnevne opasnosti

poput onih u prometu.

- Djetetu objasnite što su intimni dijelovi tijela te da mu ih nitko ne smije

dirati, osim majke dok ga kupa ili liječnika ako su u ambulanti na pregledu ili

liječenju u bolnici.

- Djetetu objasnite da je njegovo tijelo samo njegovo te da ima neprikosnoveno

pravo odbiti svaki dodir koji mu pričinjava nelagodu.

- Naučite dijete da se brani, viče, vrišti i bježi ako je netko nasrtljiv prema

njemu. Djeca to zarana moraju usvojiti, baš kao što znaju da ne smiju

nepažljivo prelaziti cestu ili dirati struju.

- Nikad ne tjerajte djecu da ljube rođake i znance ako ona to ne žele. Tako ih

podsvjesno navikavate na neželjene kontakte, pa to može uzrokovati pasivno

podnošenje zlostavljanja.

- Seksualni zlostavljači djeci obično kažu: "To je naša mala tajna."

No, dijete mora znati da se neke tajne moraju odati, osobito one koje su mu

neugodne ili koje bi ga mogle dovesti u opasnost.

- Podučite djecu da mogu reći "NE" dodirima koje ne vole.

[shin]

Ima ona stara ''ako ne budes slusao, vodim te cika Michaelu''

[ztluhcs]

Ima ona stara ''ako ne budes slusao, vodim te cika Michaelu''

Ma ne mogu sad poslije ovog zadnjeg posta od Vingo. Proðe me volja ...

[Vingo]

Ima ona stara ''ako ne budes slusao, vodim te cika Michaelu''

Ma ne mogu sad poslije ovog zadnjeg posta od Vingo. Prođe me volja ...

vec procitao?

[mIRCerka]

( * )( * )

Visoko stoje pipci ili si naopako postala

Još je mlada

redovno radim vjezbe

Eto, ugodan vikend vam zelim.

[ztluhcs]

Ima ona stara ''ako ne budes slusao, vodim te cika Michaelu''

Ma ne mogu sad poslije ovog zadnjeg posta od Vingo. Proðe me volja ...

vec procitao?

Header

[mIRCerka]

Stan' sad malo.
Jel govorimo o ZLOSTAVLJANJU DJECE ili govorimo o batinama?

[Reina]

mirci ovom djetetu treba prvo pomoci

Odmah ga na stol kod čika psihologa da skonta da nema kakve traume iz djetinjstva?

Ovo dijete je jednostavno naučilo da drekom može postići sve i to uspješno upražnjava... Nisu djeca budale

vidi nisam mislila na tu vrstu pomoci nego na pomoc roditelja kroz razgovor,utjehu, njeznost, paznju, i opet razgovor .... a ako je naucilo da drekom moze postici sve onda smo opet za to mi krivi....

[ztluhcs]

mirci ovom djetetu treba prvo pomoci

Odmah ga na stol kod èika psihologa da skonta da nema kakve traume iz djetinjstva?

Ovo dijete je jednostavno nauèilo da drekom mo¾e postiæi sve i to uspje¹no upra¾njava... Nisu djeca budale

vidi nisam mislila na tu vrstu pomoci nego na pomoc roditelja kroz razgovor,utjehu, njeznost, paznju, i opet razgovor .... a ako je naucilo da drekom moze postici sve onda smo opet za to mi krivi....

Vjerovala ili ne nisam ni ja mislio na tu vrstu pomoæi... Ono gore je bila ironija

[chinese_water]

ih da me je barem jednom stari... onako dobro namlatio... sigurno nebi napravio veliku vecinu gluposti koje sam napravio u zivotu...znao bih ko je alpha in the house...

[mIRCerka]

ih da me je barem jednom stari... onako dobro namlatio... sigurno nebi napravio veliku vecinu gluposti koje sam napravio u zivotu...znao bih ko je alpha in the house...

da ti je samo par shamara spucao, ne bi ti znao sta su lude gljive :D:D:D

[Sogan]

ih da me je barem jednom stari... onako dobro namlatio... sigurno nebi napravio veliku vecinu gluposti koje sam napravio u zivotu...znao bih ko je alpha in the house...

Ma da te mlatiJo svaki dan svim raspolozivim sredstvima, prije i poslije obroka, opet ti nebi skont'o jer si glup

[Vingo]

ovaj je post izgubio smisao pa ga brisem....

[Vingo]

Stan' sad malo.
Jel govorimo o ZLOSTAVLJANJU DJECE ili govorimo o batinama?

Ne ne poistovjecujem.....nego su nekom price o traumama iz djetinjstva smijesne....pa je tekst tu radi ilustracije.

[chinese_water]

ih da me je barem jednom stari... onako dobro namlatio... sigurno nebi napravio veliku vecinu gluposti koje sam napravio u zivotu...znao bih ko je alpha in the house...

da ti je samo par shamara spucao, ne bi ti znao sta su lude gljive :D:D:D

slazem se mirci...

[mIRCerka]

evo sam prebila nejac!!!
naime, u sred nase price, stize meni medo na posao...sa sve grahom narucenim... mislim da je medo unisten :D:D:D



btw, ja sam odvratna tetka, i dalje ubjedjujem dijet da deda mraz postoji, pa idemo veceras po paketic :D:D:D:D

a prebicemo deda mraza

[tempora]

Ja se potpuno slazem sa Angelom kada se radi o ulozi majcinstva. Nadasve teska i kompleksna uloga-kojoj svi olako sude. Ali takodjer se slazem sa Vingom, da je na ovoj tematici rijec o nacinu odgoja!

Ako je nauka uznapredovala i tu je da nam pomogne kako bi smo sto "efikasnije" odgajali svoju djecu, zasto je onda ne koristiti? Mislim, sta je lose u tome? Ne postoji idealna situacija, idealan odgoj, idealan roditelj, idealna porodica, niti na kraju, idealna metoda odgoja. Svaki roditelj treba prvenstveno da upozna svoje djete!
Takodjer razumijem veliki otpor roditelja, na koji cesto nailazim, kada je rijec o kursevima odgoja. Roditelji se ne rijetko osjecaju , kako Angela rece iskriminaliziranima i namecu si osjecaj krivice, jer eto, trebaju da uce kako ce odgajati djecu- kojoj oni sami misle najbolje! A rijetko shvataju, da pomoc u odgoju itekako puno moze da znaci i da pomogne.

Naravno da se recimo mirci ne moze okarakterisati kao neko ko zlostavlja djecu, jer je svoju necaku pucnula po rucici posto je ova krenula prema uticnici. Niti sam apsolutni pobornik teorija, niti stvari vidim iskljucivo.
No vi morate shvatiti, da postoji vise onih roditelja ili odgajatelja koji ne poznaju granice u tom tzv korizirajucem "pucketanju" Niti smo svi iste fizionomije, niti nam je svima granica boli ista !
Pa kroz isto, imamo vise one djece koja su na mrtvo ime premlacena, sa modricama, lomovima i sl, do one koja se ne koriziraju na taj nacin.
Uvijek cu naglasavati satistike koje govore same za sebe !

Znaci, ako ste udarili djete ( nije vise bitno da li se radi o blagom ili jakom udarcu-jer samo je djete ono koje moze odrediti intenzitet) kako bi ga korigovali, Vi ste udarili djete iz svoje prirodne reakcije recimo straha, zabrinutosti, umora, nanerviranosti jer je ono ucinilo nesto sto se ne smije. Vi ste tim udarcem htjeli dati djetetu na znanje da je ono sto cini neprihvatljivo ali ste reagovali kroz svoju emociju. U tome je sav kljuc! Postoje metode, koje roditelju itekako mogu pomoci, da shvati da ima milion i jedan nacin mimo udaraca, kako se moze objasniti ono sto se ne smije!
Koliko puta ce jedan roditelj reagovati iziritirano na djecije ponasanje ili pitanja, jer je recimo imao naporan dan, bio nanerviran na poslu, borio se sa neimastinom, placanjem racuna itd?
Znaci, jos jednom, postoje "pomagala" koja ce roditelju pomoci da svoj odnos prema djetetu poboljsa i da svoje metode koje mogu biti apsolutno neispravno promjeniti!
Iz istoga proizilazi da je opcija udaranja neprihvatljiva-jer vi tucete djete iz svoje emotivne reakcije! Na kraju krajeva, zastrasivanje djece udaranjem je u samom pocetku efikasno kratkorocno rjesenje a vrlo cesto kasnije djete postaje "imuno" na istu metodu.
Poznajem more djece, koja su bila ubjedjena da ih roditelj ne voli zasto sto ih tuce! I taj razdor u kojem se djete nadje izmedju ljubavi i postupaka roditelja moze biti zaista vrlo los po razvoj djeteta!

Ja ne kriminaliziram roditelje, apsolutno ne! Ali sam apsolutni pobornik ne nasilja ( jer ipak se radi o nasilju!) jer sam ubjedjena da moze drukcije.
Svako djete ce u odredjenom trenutku zamjeriti svome roditelju na nekim stvarima i smatrati roditelja krivim zasto je nesto ovako ili onako. Postoje i roditelji koji ne vole svoju djecu. A postoje i oni kojima su djeca podsjecanje na muza kojeg mrze, na neke svoje greske ili sl-i stoga, naravno da je svaki odgoj prica za sebe.

Ali molim Vas, nemojte propagirati udarac, ma kojeg intenziteta on bio, kao nesto sto je katkada neizbjezno. To su samo izgovori i nemoc!
Ima nacina da se stvari ucine drukcijima. Ljudi smo, grijesimo. ALi kroz djecu najvise smo duzni da ucimo i da se mijenjamo!

[seljak_cojek]

Tempora, fina je nauka, hvala joj. Samo sto i u vaspitanju postoje - mode. Prvo je dosao talas "pustite dijete, ne ubijajte vaspitanjem licnost u njemu!", onda je bilo "budite prijatelj vasem djetetu", onda "pricajte o svemu, svemu, svemu", onda "dajte mu slobodu". I sta je bilo 70-tih, 80-tih? Kod psihologa su dolazila frustrirana djeca jer je davanje slobode od strane roditelja smatralo kao nedostatak ljubavi, potpunu nezainteresovanost; oni sa pravima odrasle osobe su se nasli sokirani nakon susreta sa realnoscu, u skoli, na poslu... Da ne nabrajam sve. Sad, sve ovo nije da bih rekla "da, udarajte djecu, kad-tad ce to opet uci u modu", nego - hvala nauci, hvala metodama, ali dopustite da to nije sveta knjiga.

Kazes "Koliko puta ce jedan roditelj reagovati iziritirano na djecije ponasanje ili pitanja, jer je recimo imao naporan dan, bio nanerviran na poslu, borio se sa neimastinom, placanjem racuna itd?
Znaci, jos jednom, postoje "pomagala" koja ce roditelju pomoci da svoj odnos prema djetetu poboljsa i da svoje metode koje mogu biti apsolutno neispravno promjeniti!" Ne odgovarati iziritirano djetetu? Koristiti metode da svaki put odgovoris smireno, stalozeno?

Imam blisku prijateljicu, psihologa sa 30 godina staza. Jedino gdje me je opominjala, to je bilo upravo u, po njoj, pretjeranoj uvidjavnosti roditelja. Jer, kako kaze - dijete raste i kroz mini-frustracije, kroz male sukobe; nisi uvijek njemu na raspolaganju, ne mozes ga uvijek slusati, nije uvijek on najvazniji, roditelj ne mora biti ni uvijek pravedan ni uvijek dobar; time i djetetu dajes pravo da pogrijesi i da napravi glupost. Nemojte djecu kao malo vode na dlanu drzati, nista mu nece biti sto je izruzeno, sto su roditelji viknuli na njega, nista mu nece biti sto je jednom neshvaceno.... Mozda i moja prijateljica grijesi, ali eto, i to je neko strucno misljenje.

Hocu reci - hvala psiholozima na uputama, ja sam procitala nekih desetak knjiga i smatram da je to svakom korisno, skoro da bi moralo biti obavezna literatura. Ali opet - ne kriminalizirajte majku koja podvikne, oca koji je nervozan! Dijete zivi u realnom svijetu i okruzeno je realnim ljudima.

Ovo vrijedi podebljati i potpisati.

[chinese_water]

Ma ljudi... jednostavno vam je ovo ko dan... treba uvesti zakon po kojem bi svaki buduci roditelj morao da polaze strucni psiho-test nakon kojeg bi se utvrdilo da li on moze da bude roditelj ili ne... pa vidite kakvih samo idiota hoda po gradu (svijetu...gdje god)... stvar odgoja? pa naravno da jeste, barem vecina. Evo malac jedan u mojoj ulici, krade, pljuje koga stigne, udara manje od sebe, a stara mu stoji na prozoru i govori "Nemoj sine" cuj nemoj sine... eto kao njega zaboli neka stvar sto si ti to rekla sa pendzera onako... stoji da djeca nisu toliko kriva koliko roditelji... a udarac... je negdje efikasan negdje ne... kako ima nas tvrdoglavih ... tako ima i djece, dakle ima djece koje mozemo samarati svaki dan ali necemo nista promjeniti, a ima i onih kad dobiju malo po guzi i primire. Zato ... na psiho test... svi ... koliko god mislili da smo dobri buduci roditelji. Ne samo radi tog djeteta...nego i zbog cjelokupne zajednice... samo naravno ... debilno maloumna demokratija takvo sto nebi dozvolila...

[Reina]

uglavnom se slazem sa @A pogotovo ovo sto je @cojk podvukao .... ajjj kako sam ja jednu poznavala upravo tako "strogu" mislim zena je stroga prema svima cak ni djed ni nena ne smiju povisiti glas.... morali su oni obrazlagati zasto i zbog cega zagalamili na dijete, pa su se poslije ustrucavali i nisu znali kako da se ponasaju. Kad njeno dijete udari drugo dijete onda se pravi luda a kad drugo dijete samo njeno u igri gurne to je vriska mame do plafona, niko se nije htio sa takvim djetetom igrati , a svoje je dijete pretvorila u razmazeno i bezobrazno deriste ... ne znam sta je i kako su sada...
treba imati mjere u svemu ....

[amrino]

Tempora, fina je nauka, hvala joj. Samo sto i u vaspitanju postoje - mode. Prvo je dosao talas "pustite dijete, ne ubijajte vaspitanjem licnost u njemu!", onda je bilo "budite prijatelj vasem djetetu", onda "pricajte o svemu, svemu, svemu", onda "dajte mu slobodu". I sta je bilo 70-tih, 80-tih? Kod psihologa su dolazila frustrirana djeca jer je davanje slobode od strane roditelja smatralo kao nedostatak ljubavi, potpunu nezainteresovanost; oni sa pravima odrasle osobe su se nasli sokirani nakon susreta sa realnoscu, u skoli, na poslu... Da ne nabrajam sve. Sad, sve ovo nije da bih rekla "da, udarajte djecu, kad-tad ce to opet uci u modu", nego - hvala nauci, hvala metodama, ali dopustite da to nije sveta knjiga.

Kazes "Koliko puta ce jedan roditelj reagovati iziritirano na djecije ponasanje ili pitanja, jer je recimo imao naporan dan, bio nanerviran na poslu, borio se sa neimastinom, placanjem racuna itd?
Znaci, jos jednom, postoje "pomagala" koja ce roditelju pomoci da svoj odnos prema djetetu poboljsa i da svoje metode koje mogu biti apsolutno neispravno promjeniti!" Ne odgovarati iziritirano djetetu? Koristiti metode da svaki put odgovoris smireno, stalozeno?

Imam blisku prijateljicu, psihologa sa 30 godina staza. Jedino gdje me je opominjala, to je bilo upravo u, po njoj, pretjeranoj uvidjavnosti roditelja. Jer, kako kaze - dijete raste i kroz mini-frustracije, kroz male sukobe; nisi uvijek njemu na raspolaganju, ne mozes ga uvijek slusati, nije uvijek on najvazniji, roditelj ne mora biti ni uvijek pravedan ni uvijek dobar; time i djetetu dajes pravo da pogrijesi i da napravi glupost. Nemojte djecu kao malo vode na dlanu drzati, nista mu nece biti sto je izruzeno, sto su roditelji viknuli na njega, nista mu nece biti sto je jednom neshvaceno.... Mozda i moja prijateljica grijesi, ali eto, i to je neko strucno misljenje.

Hocu reci - hvala psiholozima na uputama, ja sam procitala nekih desetak knjiga i smatram da je to svakom korisno, skoro da bi moralo biti obavezna literatura. Ali opet - ne kriminalizirajte majku koja podvikne, oca koji je nervozan! Dijete zivi u realnom svijetu i okruzeno je realnim ljudima.

Potpuno se slazem, najgora su ona djeca koja odrastaju "pod staklenim zvonom".

[ztluhcs]

Evo koliko vidim svi se sla¾ete meðusobno... Jel vrijeme za razlaz?

[mIRCerka]

Evo koliko vidim svi se slažete međusobno... Jel vrijeme za razlaz?

nije, nije se vingolina slozila


ja jos uvijek trazim mali deca da bijem....

[seljak_cojek]

Ovo vrijedi podebljati i potpisati.

Uz dodatno naglasavanje rijec "male frustracije" i "male sukobe" Znaci - male, male, s kojim dijete moze da se nosi.

Pretpostavljam da se slazemo i u tome da batine nisu vaspitno sredstvo.

Naravno da nisu vaspitno sredstvo nego krajnja opcija. I kad govorimo o batinama trebalo je do sada iz mojih postova biti jasno šta ja podrazumjevam pod batinama. Ali evo da se jasno izrazim. Nikada dijete ne treba udariti rukom i u afektu. Tada nemate kontrolu nad svojim postupcima i vjerovatno ćete dijete udariti jače nego je potrebno. Koliko sam samo puta u huji otišao tražiti prutić, i dok se vratim, hem je mene prošla huja hem je on skonto da je zabrljo i još kaže i izvini. Tako da je vrlo rijetko i bilo potrebe za korištenje pruta.