Ad blocker detected: Our website is made possible by displaying online advertisements to our visitors. Please consider supporting us by disabling your ad blocker on our website.
ne moze od mel gibsona nastati randolf mekMarfi, pa da zivot traje petstoipedeset godina
mozda je jedino moguce.. da mekmarfi nauci kako proći sa manje stete
"Svima nama kadli-tadli valja krenuti na finalno putovanje u Dzenet ili Dzehenem,Raj ili Pakao svejedno.Gdje cu ja zavrsiti nije mi dostupno znati,ali znam jedno POCI CU IZ SARAJEVA"
"Sta sam mu mogao reci?Da se osjecam kao jeftina cigara,zapaljena s oba kraja,koja dogorjeva u prepunoj pepeljari isusenih snova,da nastojim dohvatiti neki ljigavi smisao,koji mi stalno klize iz ruke,a kad ga se docepam osjecam samo gadjenje i umor."
"Znaš šta, idem sada kući."
"Šta ćeš tamo da radiš ?"
"Kada stignem tamo ?"
"Da."
"Piću."
"Stvarno ? Mislio sam da ideš kući da plačeš."
"Ne, idem kući da pijem - ne da plačem."
"Ista stvar."
"Neka se potuca s kim god hoće, mislio je, jutro će svima biti isto! Prljavo i besmisleno. Isto osećanje krivice, iste zgužvane plahte, neistresene pepeljare, gorčina na nepcu, pikavac koji se davi u napola popijenoj čaši, prašnjave cipele nasred tepiha, razbacana odeća, sivilo kroz koje se ljubavnici vraćaju kući u večernjoj odeći, koja tako odudara od snuždenih ljudi koji odlaze nas posao...Jutro ce sve izbrisati....."
- Tandrkanje prvog jutarnjeg tramvaja koje odjekuje kroz prazne ulice grada;
- trenutak kad se, nakon što pukne ramazanski top koji označava zalazak sunca, s Jekovca vidi kako svjetla na svim minaretima Sarajeva istovremeno zaiskre;
- zvonjava crkvenih zvona u šest ujutro;
- hladnoća zgrada iz austrougarskih vremena i stepenica u njima, s rubovima izlizanim od đonova koji se već više od stoljeća njima pentraju;
- somun iz pekare na Kovačima;
- lopte koje se valjaju u plitkim virovima Miljacke;
- ljepota sarajevskih žena, koja uvijek u sebi nosi upisanu vlastitu prošlost i vlastitu budućnost, povijest prošlih i budućih mijena: u licima se mogu prepoznati kako žgoljave djevojčice, tako i zrele žene, kako djevojčuljci, tako i brižne starice;
.................................................. ................................................
- način na koji sarajevski akcenat puči usne govornika, zbog mumljavih suglasnika i progutanih samoglasnika, što osobito lijepo izgleda kod žena s punim usnama;
- jesenje lišće do zglobova na Vilsonovom šetalištu i zvuk zrelog kestenja kad otpadne, zasrlja kroz grane a onda udari u meki tepih od lišća;
- špricer kod Ramisa;
- miris starih podruma: ugljen, prašina, kace za kupus, memla;
- svjetla koja noću cakle u brdima oko Sarajeva, nalik na zvijezde koje, kao pahuljice sporo padaju;
.................................................. .................................................. ...
- ublažene jarke boje jesenjeg voća i povrća u sjeni strehe pijace na Markalama;
- ćevapi bilo gdje u gradu;
- Kiseljak koji izlapi za manje od petnaest minuta;
- tvrdoća kamena koji dotakneš kad se nagneš da popiješ gutljalj vode na Gazi Husrefbegovoj česmi;
- huk Sarajeva koji se čuje na Hridu ili Trebeviću - svi zvuci grada stopljeni u jedno;
- tišina koja prati padanje prvog snijega, kao da sve i svi zamuknu od sjetnog uzbuđenja; - duge sjenke drveća u Velikom parku u septembarsko poslijepodne;
- kolekcija prepariranih životinja u Zemaljskom muzeju;
- kipovi ispred Narodne banke, vječiti čuvari Čeke, koji drže svjetla-šljemove iznad svojih glava;
.................................................. .................................................. ...
- sarajevski svijet: pametni i papci, pohlepni i lijepi, umorni i mladi, mlađahni i mahniti, bogati i jadni, jedri i bolesni, visoki i trošni, ljuti i lavordžije, šaneri i geniji, dijaspora i jalijaši, željovci i pitari, djeca i odrasli, vjerni i nevjerni, moćni i pobožni - sve u svemu, skoro 400 000 gradskih atoma; I da se ne lažemo, tu nema kraja.
Sarajevo se voli ili ne voli...
Seks s njime bio je poput putovanja u beskraj. Ili kao da odjednom naslutis smisao svijeta. Nikada nisam tako uzivala ni s jednim. A ja, koja sam mnoge muskarce lazno uvjeravala da su najbolji dosad, njemu nikada nista nisam rekla.
-Vidiš, Sarajevo je srednjeg roda... Kao dete... Zaigrano... Prostodušno... Naivno...
Beograd je, recimo, Taj Beograd... Muškarčina... Švaca i galamdžija u raspasanoj beloj košulji, na hoklici pred prepadnutim svircima...
I Zagreb je Gospon Zagreb... Koketni geblovski brčići, prefrigani šmek preko jutarnje štampe... Najveću larmu podigne kad zvecne kašičicom o rub porcelanske šoljice...
Pa Gospođa Ljubljana... Snežna Kraljica... Uobražena, elegantna, racionalna... Koja je tako hladno napustila taj brak iz računa, čim je shvatila da računa više nema...
A Sarajevo...
Lakoverno, detinjasto...
Zato ono prvo i pruža ruke...
Zahvalan sam sto sam te uopce nasao..
Mogli smo projuriti jedno pokraj drugoga kao dva zrnca svemirske prasine. Bog, svemir, ili ma kako odlucili nazvati te velike sustave harmonije i reda, ne priznaju zemaljsko vrijeme. Za svemir se cetiri dana nimalo ne razikuju od cetiri miljarde svijetlosnih godina.
Nastojim to uvijek imati na umu.
Ipak sam samo covjek. A sva ta filozovska racionaliziranja koja mogu smisliti ne sprecavaju me da Te zelim svakog dana, svakog trenutka, kao sto ne mogu sprijeciti ni nemilosrdni vapaj vremena, vremena koje ne mogu provesti s Tobom, u svojoj glavi..."
-Zbogom -rece on cvetu.
Ali on mu ne odgovori.
-Zbogom ! - ponovi Mali princ.
Biljcica se zakaslja. Ali ne zbog nazeba.
- Bila sam glupa - rece mu ona najzad.
-Molim te , oprosti mi . Pokusaj da budes srecan .
Mali princ je bio iznenadjen sto mu ne prigovara. Ostao je tamo sav zbunjen , sa staklenim zvonom u ruci. Nije shvatao tu mirnu blagost.
- Naravno , ja te volim - rece mu biljka.
- Ti to nisi znao , mojom krivicom. To uopste nije vazno.Ali ti si bio isto toliko glup kao i ja . Pokusaj da budes srecan...Ostavi na miru to zvono ne zelim ga vise.
-Ali vetar...
- Nisam bas toliko prehladjena....godice mi svezi nocni vazduh. Ja sam cvet.
- Ali zivotinje...
-Treba svakako da podnesem dve tri gusenice ako hocu da upoznam leptire.Izgleda da su tako lepi. Inace , ko ce me posecivati ? Ti ces biti daleko. Sto se ogromnih zivotinja tice, ja se nicega ne plasim. Imam svoje kandze.
I cvet bezazleno pokaza svoja cetiri trna.
Zatim dodade :
- Ne oklevaj toliko , to je neizdrzljivo.
Odlucio si da odes. Idi !
Jer cvet nije zeleo da ga Mali princ vidi kako place. Bio je to veoma gord cvet...
If your enemy is superior, evade him. If angry, irritate him. If equally matched, fight, and if not split and reevaluate.
Be extremely subtle, even to the point of formlessness. Be extremely mysterious, even to the point of soundlessness. Thereby you can be the director of the opponent's fate.
Know thy self, know thy enemy. A thousand battles, a thousand victories.
Strategy without tactics is the slowest route to victory. Tactics without strategy is the noise before defeat.
Sva iskusenja,sva ispastanja i sve patnje u zivotu mogu se mjeriti snagom i duzinom nesanica koje ih prate.Jer dan nije njihovo pravo podrucje.Dan je samo bijela hartija na kojoj se sve biljezi i ispisuje,a racun se placa nocu,na velikim,mracnim i vrelim poljima nesanice.
Ivo Andric
"Nije se bojala tmine, činilo se da joj je jedini cilj izbjeći ljude - ili, bolje reći, onu bešćutnu masu koja se zove svijet, koji je tako strašan u gomili, a tako bezazlen, čak i smilovanja vrijedan u svojim pojedinostima."
"Dugotrajno robovanje i rđava uprava mogu toliko zbuniti i unakaziti shvatanje
jednog naroda da zdrav razum i prav sud njemu otančaju i oslabe, da se potpuno
izvitopere. Takav poremećen narod ne može više da razlikuje ne samo dobro od zla,
nego i svoju sopstvenu korist od očigledne štete."
(Ivo Andrić)