27.juni 2007
Zatvorena grobnica u Zelenom jadru
Danas je zatvorena masovna grobnica u Zelenom Jadru na području općine Srebrenica. Ekspertni tim za ekshumacije pod vodstvom tužilaštva Tuzlanskoga kantona, u ovoj je grobnici od 14. juna, kada su počeli radovi, pronašao i ekshumirao ukupno 4 kompletna i 44 nekompletna skeletna ostatka, izjavila je glasnogovornica tužilaštva Jasna Subotić. Pretpostavlja se da su se u grobnici nalazili posmrtni ostaci Srebrenična stradalih u julu 1995. godine. Tijela žrtava premještena su iz primarnih grobnica u grobnicu Zeleni Jadar.
Sutra se otvara nova masovna grobnica u naselju Potočari na lokalitetu Budak u općini Srebrenica.
(FENA)
Da se nikad ne zaboravi ...
-
fukara_tz
- Posts: 5991
- Joined: 14/12/2003 00:00
#427
28.6.2007
Identificirana 436 posmrtnih ostataka
Na današnjem sastanku Organizacionog odbora za obilježavanje 12. godišnjice genocida nad Bošnjacima Srebrenice istaknuto je da će se ovoj manifestaciji dati doprinos organizovanjem niza prigodnih programa širom svijeta. Abdurahman Malkić, predsjednik Organizacionog odbora, istakao je da je do danas identifikovano 436 Srebreničana, a u Memorijalni centar Potočari na dan dženaze ukopat će se i oni koji budu identifikovani do 9. jula.
Među žrtvama su i četiri mladića koje su ubili pripadnici paravojne jedinice „Škorpioni“.
Danas su počeli pripremni radovi na otkopavanju još jedne grobnice u neposrednoj blizini Memorijalnog centra, a ona će biti zvanično otvorena 11. jula.
(Fena)
Identificirana 436 posmrtnih ostataka
Na današnjem sastanku Organizacionog odbora za obilježavanje 12. godišnjice genocida nad Bošnjacima Srebrenice istaknuto je da će se ovoj manifestaciji dati doprinos organizovanjem niza prigodnih programa širom svijeta. Abdurahman Malkić, predsjednik Organizacionog odbora, istakao je da je do danas identifikovano 436 Srebreničana, a u Memorijalni centar Potočari na dan dženaze ukopat će se i oni koji budu identifikovani do 9. jula.
Među žrtvama su i četiri mladića koje su ubili pripadnici paravojne jedinice „Škorpioni“.
Danas su počeli pripremni radovi na otkopavanju još jedne grobnice u neposrednoj blizini Memorijalnog centra, a ona će biti zvanično otvorena 11. jula.
(Fena)
-
fukara_tz
- Posts: 5991
- Joined: 14/12/2003 00:00
#428
02.07.2007
Mostar Nakon 14 godina neizvjesnosti istina se saznala
Sve sam mislila živ je moj Nazif, doći će
- Sada mi je lakše... Lakše mi je, taman da je nađena jedna kost mog sina, samo prst. Da znam da je to moje dijete, da znam gdje mi je... - govori kroz suze i jecaje Hiba, majka Nazifa Šarančića, mostarskog "Zlatnog ljiljana", koji je u petak zajedno sa suborcem Dževadom Čolićem identificiran na osnovu rezultata DNK-a analize.
Nepoznata sudbina
Njih dvojica bili su među 13 pripadnika Armije RBiH koje su vojnici HVO-a zarobili 10. maja 1993. godine u komandi Četvrtogkorpusa u zgradi "Vranice" i od tada se za njihovusudbinu ništa nije znalo.
Hiba i Hamid Šarančić imali su tri sina. Bajro i Suad život su izgubili 1992. godine. Ubili su ih četnici u rodnom Nevesinju. Nazif im je bio najmlađi sin. Zato se u osjećajima majke Hibe danas miješaju i sreća i tuga. Sreća što konačno zna gdje su kosti, a tuga, jer sada zna da neće moći dočekati svog Nazifa. Njih dvoje ostali su sami.
- Sve sam mislila živ je, doći će. Jadni insan, nada se... Jadi moji, kako mi je sada teško... Ko da je danas ubijen. Dabogdo ovo nisam ni dočekala - kazuje nam Hiba.
Otkako je saznao za subinu najmlađeg sina, Hamid ne jede i ne spava. Kaže da nije mogao vjerovati da je nakon 14 godina našao svog Nazifa.
- Da sam mogao crknuti, crkao bih. Ali, šta sada, ne mogu glavom kroza zid. Šta ću ... Kako mi neće biti teško, da sam tri brava izgubio, a ne onakva tri sina - kaže Hamid.
Osman Čolić više od decenije bio je jedan od najupornijih boraca za istinu o nestalim pripadnicima Armije RBiH iz "Vranice". Nema institucije u BiH u koju nije ušao s Dževadovom slikom. Tražio je istinu o sinu, njegovom jedincu. Išao je i komšijama Hrvatima, pitao ih, molio, nudio novac... Sve je bilo uzalud.
Velika bol
Od velike boli Osman je na kraju teško obolio. Valjda više boli nije moglo u dušu stati. Od septembra 2005. godine više ničeg se ne sjeća. Čak ni voljenog sina... Teška životna sudbina htjela je da ne sazna i ono što je tako želio - da je njegov Dževad pronađen. - Dedo ne zna za ovo. A ranije ga niko nije mogao zaustaviti. Govorio bi da se neće smiriti dok Dževada ne nađe, živog ili mrtvog. Eto, saznalo se, ali on nema pojma. Sinoć je vijest bila i na televiziji, ali on samo gleda... Ne zna ništa - rekla nam je uplakana Nevza Čolić, Osmanova supruga.
Njihova kćerka Zejna pokušala je reći ocu da je agonija napokon riješena.
- Rekla sam mu: "Babo, pronađen Dževad". Ali, on ne reagira. Samo se okrenuo prema njegovoj slici i smješka mu se - kaže Zejna.
- One koji su nam ovo radili sve godine, kaznit će dragi Bog. Pitam se kakva im je savjest, da li je uopće imaju. Pitam se kad pogledaju svoje krvave ruke, peče li ih savjest - kaže Dževadova sestra Zejna.
http://www.avaz.ba/absolutenm/anmviewer ... =12&isasp=
Mostar Nakon 14 godina neizvjesnosti istina se saznala
Sve sam mislila živ je moj Nazif, doći će
- Sada mi je lakše... Lakše mi je, taman da je nađena jedna kost mog sina, samo prst. Da znam da je to moje dijete, da znam gdje mi je... - govori kroz suze i jecaje Hiba, majka Nazifa Šarančića, mostarskog "Zlatnog ljiljana", koji je u petak zajedno sa suborcem Dževadom Čolićem identificiran na osnovu rezultata DNK-a analize.
Nepoznata sudbina
Njih dvojica bili su među 13 pripadnika Armije RBiH koje su vojnici HVO-a zarobili 10. maja 1993. godine u komandi Četvrtogkorpusa u zgradi "Vranice" i od tada se za njihovusudbinu ništa nije znalo.
Hiba i Hamid Šarančić imali su tri sina. Bajro i Suad život su izgubili 1992. godine. Ubili su ih četnici u rodnom Nevesinju. Nazif im je bio najmlađi sin. Zato se u osjećajima majke Hibe danas miješaju i sreća i tuga. Sreća što konačno zna gdje su kosti, a tuga, jer sada zna da neće moći dočekati svog Nazifa. Njih dvoje ostali su sami.
- Sve sam mislila živ je, doći će. Jadni insan, nada se... Jadi moji, kako mi je sada teško... Ko da je danas ubijen. Dabogdo ovo nisam ni dočekala - kazuje nam Hiba.
Otkako je saznao za subinu najmlađeg sina, Hamid ne jede i ne spava. Kaže da nije mogao vjerovati da je nakon 14 godina našao svog Nazifa.
- Da sam mogao crknuti, crkao bih. Ali, šta sada, ne mogu glavom kroza zid. Šta ću ... Kako mi neće biti teško, da sam tri brava izgubio, a ne onakva tri sina - kaže Hamid.
Osman Čolić više od decenije bio je jedan od najupornijih boraca za istinu o nestalim pripadnicima Armije RBiH iz "Vranice". Nema institucije u BiH u koju nije ušao s Dževadovom slikom. Tražio je istinu o sinu, njegovom jedincu. Išao je i komšijama Hrvatima, pitao ih, molio, nudio novac... Sve je bilo uzalud.
Velika bol
Od velike boli Osman je na kraju teško obolio. Valjda više boli nije moglo u dušu stati. Od septembra 2005. godine više ničeg se ne sjeća. Čak ni voljenog sina... Teška životna sudbina htjela je da ne sazna i ono što je tako želio - da je njegov Dževad pronađen. - Dedo ne zna za ovo. A ranije ga niko nije mogao zaustaviti. Govorio bi da se neće smiriti dok Dževada ne nađe, živog ili mrtvog. Eto, saznalo se, ali on nema pojma. Sinoć je vijest bila i na televiziji, ali on samo gleda... Ne zna ništa - rekla nam je uplakana Nevza Čolić, Osmanova supruga.
Njihova kćerka Zejna pokušala je reći ocu da je agonija napokon riješena.
- Rekla sam mu: "Babo, pronađen Dževad". Ali, on ne reagira. Samo se okrenuo prema njegovoj slici i smješka mu se - kaže Zejna.
- One koji su nam ovo radili sve godine, kaznit će dragi Bog. Pitam se kakva im je savjest, da li je uopće imaju. Pitam se kad pogledaju svoje krvave ruke, peče li ih savjest - kaže Dževadova sestra Zejna.
http://www.avaz.ba/absolutenm/anmviewer ... =12&isasp=
-
fukara_tz
- Posts: 5991
- Joined: 14/12/2003 00:00
#429
Mirni protesti zena Srebrenice u Tuzli...objedinjene slike u video fajl
http://www.youtube.com/watch?v=P_WVNNdL9N8
http://www.youtube.com/watch?v=P_WVNNdL9N8
-
pinkzelena
- Posts: 1260
- Joined: 29/06/2007 00:18
#430
spasila sam sebi ovu stranicu..
da se stalno podsjecam..
hvala svima koji su postavili sve fotografije
da se stalno podsjecam..
hvala svima koji su postavili sve fotografije
-
BISCANIN2
- Posts: 1144
- Joined: 22/09/2004 12:30
- Location: Bihać
#431
Molio bih adminsitratore foruma da napravimo neku anketu da se ova tema stavi u vrh podforuma politika kao obavezna .
Jednostavno bilo bi pretužno i pretragično da ovo nagrize zub zaborava . .
I da eventualni pošteni posjetioci vide užas i patnje kojima smo bili izloženi .
Jednostavno bilo bi pretužno i pretragično da ovo nagrize zub zaborava .
.I da eventualni pošteni posjetioci vide užas i patnje kojima smo bili izloženi .
-
zrtva
- Posts: 17
- Joined: 28/02/2007 13:10
#432
Alici - Bosanski Novi, petnaest godina poslije http://www.veoh.com/videos/v684971Yqhe2j7w
-
fukara_tz
- Posts: 5991
- Joined: 14/12/2003 00:00
#433
04 Juli 2007
Nastavljeno otkopavanje grobnice u Mjestu Budak kod Srebrenice
kspertni tim Federalne komisije za traženje nestalih i danas je nastavio otkopavanje masovne grobnice u mjestu Budak općina Srebrenica. Prema informacijama šefa tuzlanskog tima za ekshumacije Murata Hurtića utvrđeni su gabariti grobnice. «Danas smo uočili i prve posmrtne ostatke. U pitanju je veća masovna grobnica koja krije tijela ubijenih Srebreničana iz jula, 1995. godine», kazao je Hurtić. Vađenje tijela počet će danas i trajat će narednih nekoliko dana. (FENA)
Nastavljeno otkopavanje grobnice u Mjestu Budak kod Srebrenice
kspertni tim Federalne komisije za traženje nestalih i danas je nastavio otkopavanje masovne grobnice u mjestu Budak općina Srebrenica. Prema informacijama šefa tuzlanskog tima za ekshumacije Murata Hurtića utvrđeni su gabariti grobnice. «Danas smo uočili i prve posmrtne ostatke. U pitanju je veća masovna grobnica koja krije tijela ubijenih Srebreničana iz jula, 1995. godine», kazao je Hurtić. Vađenje tijela počet će danas i trajat će narednih nekoliko dana. (FENA)
-
fukara_tz
- Posts: 5991
- Joined: 14/12/2003 00:00
#434
06.07.2007
"Marš Smrti" u sklopu obilježavanja genocida u Srebrenici
U sklopu obilježavanja 12. godišnjice genocida u Srebrenici 8. jula počet će jedan od glavnih sadržaja - "Marš smrti" koji će završiti 11. jula, saopćeno je danas iz Kluba intelektualaca Srebrenice. Učesnici "Marša" će ponovo preći kompletnu trasu puta smrti kojim su prošli preživjeli u genocidu jula 1995. godine. Uoči starta "Marša smrti" u mjestu Nezuk, gdje je u julu 1995. izašao najveći broj preživjelih, u organizaciji Kluba intelektualaca održat će se tribina posvećena značaju manifestacije "Marša" i njegovoj duhovnoj dimenziji kao "bosanskom hodočašću". Klub intelektualaca Srebrenice poziva sve patriote i ljude dobre volje da budu sudionici tribine i "Marša", te da na taj način daju smisao ovom "bosanskom hodočašću".(FENA)
U tvornici akumulatora u Potočarima danas otvorena spomen soba
U Tvornici akumulatora u Potočarima danas je otvorena Spomen soba, u znak sjećanja na genoscid u Srebrenici. Ona se sastoji iz dva crna tornja. U jednom će biti prikazivan film, a drugi sadrži 20 vitrina u kojima se nalaze lični predmeti žrtava. U posebno osmišljenom muzejskom prostoru, koji se nalazi u bivšem štabu Holandskog bataljona UN u Potočarima, biće prikazivan film i sastavljen od niza pojedinačnih priča koje opisuju dešavanja iz jula 1995. godine, kada su snage bosanskih Srba ubile više od 8.000 bošnjačkih muškaraca i dječaka.(FENA)
Pripreme za dženazu srebreničkim žrtvama
Iskopano 130 kabura za ukop 11. jula
Prije dva dana započelo je kopanje kabura za identificirane srebreničke žrtve ubijene u julu 1995. godine koje će biti ukopane 11. jula u Potočarima. Edin Borić iz preduzeća "Gradska groblja" iz Visokog rekao nam je da je iskopano 130 kabura.
- Radimo malim mašinama i uglavnom ručno. Iskopavanje se vrši u rezervisanim grobnim mjestima u već postojećim parcelama kompleka - kaže Borić.
Koliko će tačno žrtava genocida biti ukopano 11. jula, još nije poznato. Kako su nam rekli iz "Gradskih grobalja", danas se očekuju zvanična potvrda o broju žrtava za ukop, a pretpostavlja se da će ih biti 450.
Pred obilježavanje 12. godišnjice genocida nad Bošnjacima Srebrenice i okolnih općina već je počelo intenzivno uređenje prostora unutar Memorijalnog centra Potočari. Uposleni u Fondaciji imaju pune ruke posla, a u akciju uređenja dobrovoljno se uključilo nekoliko srednjoškolaca povratnika u Srebrenicu.
- Donošenje Zakona o Memorijalnom centru Srebrenica - Potočari omogućit će s nivoa države kontinuirano sjećanje na sve žrtve - kazao nam je jučer načelnik općine Abdurahman Malkić.(AVAZ)
"Marš Smrti" u sklopu obilježavanja genocida u Srebrenici
U sklopu obilježavanja 12. godišnjice genocida u Srebrenici 8. jula počet će jedan od glavnih sadržaja - "Marš smrti" koji će završiti 11. jula, saopćeno je danas iz Kluba intelektualaca Srebrenice. Učesnici "Marša" će ponovo preći kompletnu trasu puta smrti kojim su prošli preživjeli u genocidu jula 1995. godine. Uoči starta "Marša smrti" u mjestu Nezuk, gdje je u julu 1995. izašao najveći broj preživjelih, u organizaciji Kluba intelektualaca održat će se tribina posvećena značaju manifestacije "Marša" i njegovoj duhovnoj dimenziji kao "bosanskom hodočašću". Klub intelektualaca Srebrenice poziva sve patriote i ljude dobre volje da budu sudionici tribine i "Marša", te da na taj način daju smisao ovom "bosanskom hodočašću".(FENA)
U tvornici akumulatora u Potočarima danas otvorena spomen soba
U Tvornici akumulatora u Potočarima danas je otvorena Spomen soba, u znak sjećanja na genoscid u Srebrenici. Ona se sastoji iz dva crna tornja. U jednom će biti prikazivan film, a drugi sadrži 20 vitrina u kojima se nalaze lični predmeti žrtava. U posebno osmišljenom muzejskom prostoru, koji se nalazi u bivšem štabu Holandskog bataljona UN u Potočarima, biće prikazivan film i sastavljen od niza pojedinačnih priča koje opisuju dešavanja iz jula 1995. godine, kada su snage bosanskih Srba ubile više od 8.000 bošnjačkih muškaraca i dječaka.(FENA)
Pripreme za dženazu srebreničkim žrtvama
Iskopano 130 kabura za ukop 11. jula
Prije dva dana započelo je kopanje kabura za identificirane srebreničke žrtve ubijene u julu 1995. godine koje će biti ukopane 11. jula u Potočarima. Edin Borić iz preduzeća "Gradska groblja" iz Visokog rekao nam je da je iskopano 130 kabura.
- Radimo malim mašinama i uglavnom ručno. Iskopavanje se vrši u rezervisanim grobnim mjestima u već postojećim parcelama kompleka - kaže Borić.
Koliko će tačno žrtava genocida biti ukopano 11. jula, još nije poznato. Kako su nam rekli iz "Gradskih grobalja", danas se očekuju zvanična potvrda o broju žrtava za ukop, a pretpostavlja se da će ih biti 450.
Pred obilježavanje 12. godišnjice genocida nad Bošnjacima Srebrenice i okolnih općina već je počelo intenzivno uređenje prostora unutar Memorijalnog centra Potočari. Uposleni u Fondaciji imaju pune ruke posla, a u akciju uređenja dobrovoljno se uključilo nekoliko srednjoškolaca povratnika u Srebrenicu.
- Donošenje Zakona o Memorijalnom centru Srebrenica - Potočari omogućit će s nivoa države kontinuirano sjećanje na sve žrtve - kazao nam je jučer načelnik općine Abdurahman Malkić.(AVAZ)
-
back in black
- Posts: 57
- Joined: 28/11/2006 22:00
#436
Iz knjige "Torture za vrijeme rata u BiH 1992-1995 godine"
UBIJANJE HLADNIM ORUŽJEM
Broj dosjea:480
Logor:KPD
Općina: Foča
Odmah početkom agresije na BiH pokušao sam da se spasim sa svojom porodicom i, bježeći prema Goraždu, 26.04.1992. godine, u Ustikolini su nas uhvatili četnici i odveli u logor u Foču. Tamo smo zatvoreni u jedan hangar, u koji je stalno pristizalo civilno stanovništvo iz Foče, koje su četnici hvatali po šumama. Nakon pljačkanja svega što su uspjeli naći kod zarobljenih, postrojili su nas i prozivali po nekom spisku. Izveli su osmericu starih ljudi iz Ustikoline i odmah ih pobili, rekavši ostalima da to čine zato što se njihovi sinovi nalaze u SDA. Čitajući spiskove i meni se rekli da se izdvojim u stranu. Pozvali su nekakvog dugokosog mladog četnika da me čuva, koji mi je prilikom pretresa našao hamajliju. Naredio mi je da je pojedem. Nakon toga odveli su me u jedan hangar, pa onda skupa sa četrnaestogodišnjim sinom u samicu.
Ostao sam u samici i više ništa nisam znao o sudbini svoje porodice. Poslije tri dana provedenih u samici, prebačen sam u „popularnu“ sobu „šesnaestorku“, u koju je svaki četnik mogao ući u svako doba noći i dana da ispituje i maltretira zatvorenike.
Za dan-dva u tu sobu doveli su 77 muškaraca, tako da su po dvojica ležala u jednom krevetu. Navečer su ih odvodili na ispitivanja o posjedovanju oružja, odakle su se samo rijetki vraćali.
Od njih 77, samo ih je dvanaest preživjelo, dok se ostalima gubi svaki trag...
Ovaj zločin se desio u septembru 92 godine kada su doveli sa planine Zelengore oko 20 djevojaka i mlađih žena. Tu su ih na moje oči seksualno zlostavljali (Mene su tada svezali za volan i to sam morao gledati na daljini od 10-tak metara). Tada sam mislio da neću ostati živ. Tu su se redali nad tim polumrtvim ženama. To je bilo užasno gledati. One se jadne nisu žive javljale. Taj prizor nikada neću zaboraviti, to iživljavanje nad nedužnim djevojkama i ženama. To su uradili mahom Hercegovci. Bilo ih je na stotine. Lično sam gledao i završni čin kada su ih poklali a potom na to mjesto bacali granate...“
ODMAZDA VOJNIKA NAD LOGORAŠIMA ZBOG POGINULOG SABORCA
Broj dosjea:242
Logor:Mostina(lovački dom)
Općina:Čajniče
...na kućnim vratima ugledao sam Steunić Đoka, on mi je rekao:“Poslao me ministar da pođeš sa mnom da te nešto ispita.“ Ja sam mu rekao da nema problema i da ću ići. Međutim, kada sam izišao napolje vidio sam Radišu Kornjaču, brata Kornjačinog, Nebojšu, Velju Tadića, Ignjeta, zamjenika komandira policije. Oni su bili opkolili moju kuću i onda sam vidio da nešto nije uredu. U kući su bili supruga, djeca i podstanari. Oni su počeli da psuju i da nas maltretiraju, govoreći da će nas sve poklati i zapaliti. Mene su izveli na njivu i krenuli smo prema štabu, ali nismo svratili u štab nego su me povukli pravo za logor Mostine. U putu su me počeli maltretirati i pitati me neke stvari za koje nisam imao pojma. Govorili su mi da ću im sve morati reći i priznati ili će mi zapaliti kuću i porodicu a mene zaklati. Zatvorili su me u kontejner na Mostini koji je pripadao šumskim radnicima. U tom kontejneru sam našao Bukvu Zlatka, koji je bio doveden dan prije mene. Bila su dvojica čuvara,Čevriz major i Kuvelja Dragan. U drugoj smjeni je bio Željko Pljevaljčić i Kajević Vito...
...U noći oko sedam sati izvršen je masakr nad preostalim zatočenim u Lovačkom domu Mostina. Povod toga je bijo smrt Vojvode Veljka Tanaskovića, koji je bijo komadant Beli Orlova i vodio ih na Goraždanskom ratištu. Zato je Velimir Tadić streljo logoraše u Mostini u Lovačkom domu...
..Svaki dan su dolazili, tukli nas i maltretirali. Odvodili su nas u neki potok i tu nas tukli po jedan sat i opet nas vraćali u kontejner i tako sve od 27 aprila do 13 maja. Tada su mi rekli:“hajde kući i ne smiješ nikud od kuće otići“, i da ne smijem nikome pričati što sam pretrpio:“Ako budeš ikome pričao, zaklaćemo ti porodicu.“ Tako smo do 19 maja veliki strah pretrpjeli a onda su nas protjerali za Makedoniju.
VAĐENJE KRVI LOGORAŠU
Broj dosjea:2069
Logor:Dom kulture
Općina:Pale
...Uveli su me u jednu prostoriju u kojoj je bilo pet policajaca. Od njih sam poznavao Milana Simovića, Draga Kovača i Bora Kablara. Ostalu dvojicu nisam poznavao. Prilikom saslušanja, naročito su me ispitivali slijedeće: gdje mi se nalazi otac, koji je bio u jedinici, kakvo ima naoružanje, koliko je muslimana iz Potovica pristupilo Alijinoj vojsci, gdje su mi amidže i rođaci, koliko su oni ubili Srba, gdje se nalazi vojska koja brani Hrenovicu, ko komanduje tim jedinicama, koliko sam silovao Srpkinja i slično. Naravno da na ta mnoga pitanja nisam mogao odgovoriti, zbog čega su se oni naljutili i naredili ovoj dvojici koje nisam poznavao, da me vode u zatvor. Međutim, oni mene nisu odveli u zatvor, nego u podrum SUP-a i rekli mi ovako:“E, sada ćeš Turčine da vidiš kako Srbi znaju da peglaju.“ Jedan od njih me gurnuo sa vrata i bacio na patos, a onda su počeli batinjanje. Tukli su me palicama i nogama, dok me nisu onesvjestili. Kada sam došao sebi vidio sam da sam potpuno mokar, jer su me polijevali vodom. Poslije izvjesnog vremena, odveli su me u zatvor kino-sale.
Dok sam se nalazio u zatvoru, još tri puta su me vodili na saslušanje i to :petak 29 maja, četvrtak 11 juna i utorak 16 juna. Svakog puta sam bio pretučen, maltretiran i ponižavan. U utorak 16 juna bilo je strašno. Davali su mi nasilno da jedem slaninu, pitali koliko sam silovao Srpkinja, a onda su počeli tući i batinati do iznemoglosti.
U četvrtak 2 jula 1992 godine, izveli su nas iz zatvora i podjelili u dvije grupe. Starije i iznemogle su odveli u Koran u bivši hotel UPI, koji je bio pretvoren u srpsku bolnicu, radi davanja krvi. Sve mlađe ljude, među kojima sam bio i ja, poveli su nas na Trebević iznad Sarajeva na kopanje rovova za srpske jedinice. Do Trebevića su nas prevezli kamionima.
Vozeći se kamionom, razmišljao sam kako da pobjegnem, jer sam poznavao dobro taj teren. Kada su nas dovezli na Trebević, podijelili su nam alat i raspodjelili po grupama. Kopali smo cijeli dan, a samo smo jednom jeli. Negdje oko 20.00 sati, pred sami mrak, ocijenio sam da je pogodan trenutak za bjekstvo...
PRISILJAVANJE SRODNIKA DA ZLOSTAVLJAJU ILI UBIJAJU JEDAN DRUGOGA
Broj dosjea: 2655
Logor:Novi zatvor (kod suda)
Općina:Kotor Varoš
Počelo je sve tog 5 juna, groznog i najtežeg dana. Sjećam se da je tada bio muslimanski Hadži-bajram. Toga dana počeo je najgori pritisak na muslimane i Hrvate. Tada smo skoro svi pobjegli u šume i, što je još gore, kiša je lila i dan i noć. Tako smo bili dvije sedmice na otvorenom. Neko je imao samo komad najlona, a iz nužde su pojedini kopali i zemunice da bismo sebe i djecu sklonili od nevremena.
Da bi zlo bilo veće, na prevaru nas pozivaju i garantuju da nikome neće nikakvo zlo učiniti, samo moramo predati oružje ko je šta imao, jer bilo je lovaca koji su imali svoje lovačko oružje, a bilo je i ljudi koji su od prije imali po neki pištolj kao lično naoružanje.
Njihova vojska (srpska-naše bivše komšije) je po našem mjestu bila svugdje raspoređena. Ta vojska je ujedno sve kuće na silu obila i pretresla, navodno tražeći oružje, i pretresla je svakog pojedinačno...
Izvode jednu grupu ljudi da kopaju rupu gdje će stavljati već ubijene, pa kad ovi posustaju njih pobiju pa opet novu grupu izvedu, pa i sa njima postupe isto i tek treća grupa uspije se vratiti. Sve to dok su radili one koji su ostali stave sa svima pa su tukli koliko su mogli a kada se umore onda narede da tučemo jedan drugoga a neke su namjreno tjerali da tuku se otac i sin samo ako im nije po volji onda oni udaraju do besvijesti...
UBIJANJE HLADNIM ORUŽJEM
Broj dosjea:480
Logor:KPD
Općina: Foča
Odmah početkom agresije na BiH pokušao sam da se spasim sa svojom porodicom i, bježeći prema Goraždu, 26.04.1992. godine, u Ustikolini su nas uhvatili četnici i odveli u logor u Foču. Tamo smo zatvoreni u jedan hangar, u koji je stalno pristizalo civilno stanovništvo iz Foče, koje su četnici hvatali po šumama. Nakon pljačkanja svega što su uspjeli naći kod zarobljenih, postrojili su nas i prozivali po nekom spisku. Izveli su osmericu starih ljudi iz Ustikoline i odmah ih pobili, rekavši ostalima da to čine zato što se njihovi sinovi nalaze u SDA. Čitajući spiskove i meni se rekli da se izdvojim u stranu. Pozvali su nekakvog dugokosog mladog četnika da me čuva, koji mi je prilikom pretresa našao hamajliju. Naredio mi je da je pojedem. Nakon toga odveli su me u jedan hangar, pa onda skupa sa četrnaestogodišnjim sinom u samicu.
Ostao sam u samici i više ništa nisam znao o sudbini svoje porodice. Poslije tri dana provedenih u samici, prebačen sam u „popularnu“ sobu „šesnaestorku“, u koju je svaki četnik mogao ući u svako doba noći i dana da ispituje i maltretira zatvorenike.
Za dan-dva u tu sobu doveli su 77 muškaraca, tako da su po dvojica ležala u jednom krevetu. Navečer su ih odvodili na ispitivanja o posjedovanju oružja, odakle su se samo rijetki vraćali.
Od njih 77, samo ih je dvanaest preživjelo, dok se ostalima gubi svaki trag...
Ovaj zločin se desio u septembru 92 godine kada su doveli sa planine Zelengore oko 20 djevojaka i mlađih žena. Tu su ih na moje oči seksualno zlostavljali (Mene su tada svezali za volan i to sam morao gledati na daljini od 10-tak metara). Tada sam mislio da neću ostati živ. Tu su se redali nad tim polumrtvim ženama. To je bilo užasno gledati. One se jadne nisu žive javljale. Taj prizor nikada neću zaboraviti, to iživljavanje nad nedužnim djevojkama i ženama. To su uradili mahom Hercegovci. Bilo ih je na stotine. Lično sam gledao i završni čin kada su ih poklali a potom na to mjesto bacali granate...“
ODMAZDA VOJNIKA NAD LOGORAŠIMA ZBOG POGINULOG SABORCA
Broj dosjea:242
Logor:Mostina(lovački dom)
Općina:Čajniče
...na kućnim vratima ugledao sam Steunić Đoka, on mi je rekao:“Poslao me ministar da pođeš sa mnom da te nešto ispita.“ Ja sam mu rekao da nema problema i da ću ići. Međutim, kada sam izišao napolje vidio sam Radišu Kornjaču, brata Kornjačinog, Nebojšu, Velju Tadića, Ignjeta, zamjenika komandira policije. Oni su bili opkolili moju kuću i onda sam vidio da nešto nije uredu. U kući su bili supruga, djeca i podstanari. Oni su počeli da psuju i da nas maltretiraju, govoreći da će nas sve poklati i zapaliti. Mene su izveli na njivu i krenuli smo prema štabu, ali nismo svratili u štab nego su me povukli pravo za logor Mostine. U putu su me počeli maltretirati i pitati me neke stvari za koje nisam imao pojma. Govorili su mi da ću im sve morati reći i priznati ili će mi zapaliti kuću i porodicu a mene zaklati. Zatvorili su me u kontejner na Mostini koji je pripadao šumskim radnicima. U tom kontejneru sam našao Bukvu Zlatka, koji je bio doveden dan prije mene. Bila su dvojica čuvara,Čevriz major i Kuvelja Dragan. U drugoj smjeni je bio Željko Pljevaljčić i Kajević Vito...
...U noći oko sedam sati izvršen je masakr nad preostalim zatočenim u Lovačkom domu Mostina. Povod toga je bijo smrt Vojvode Veljka Tanaskovića, koji je bijo komadant Beli Orlova i vodio ih na Goraždanskom ratištu. Zato je Velimir Tadić streljo logoraše u Mostini u Lovačkom domu...
..Svaki dan su dolazili, tukli nas i maltretirali. Odvodili su nas u neki potok i tu nas tukli po jedan sat i opet nas vraćali u kontejner i tako sve od 27 aprila do 13 maja. Tada su mi rekli:“hajde kući i ne smiješ nikud od kuće otići“, i da ne smijem nikome pričati što sam pretrpio:“Ako budeš ikome pričao, zaklaćemo ti porodicu.“ Tako smo do 19 maja veliki strah pretrpjeli a onda su nas protjerali za Makedoniju.
VAĐENJE KRVI LOGORAŠU
Broj dosjea:2069
Logor:Dom kulture
Općina:Pale
...Uveli su me u jednu prostoriju u kojoj je bilo pet policajaca. Od njih sam poznavao Milana Simovića, Draga Kovača i Bora Kablara. Ostalu dvojicu nisam poznavao. Prilikom saslušanja, naročito su me ispitivali slijedeće: gdje mi se nalazi otac, koji je bio u jedinici, kakvo ima naoružanje, koliko je muslimana iz Potovica pristupilo Alijinoj vojsci, gdje su mi amidže i rođaci, koliko su oni ubili Srba, gdje se nalazi vojska koja brani Hrenovicu, ko komanduje tim jedinicama, koliko sam silovao Srpkinja i slično. Naravno da na ta mnoga pitanja nisam mogao odgovoriti, zbog čega su se oni naljutili i naredili ovoj dvojici koje nisam poznavao, da me vode u zatvor. Međutim, oni mene nisu odveli u zatvor, nego u podrum SUP-a i rekli mi ovako:“E, sada ćeš Turčine da vidiš kako Srbi znaju da peglaju.“ Jedan od njih me gurnuo sa vrata i bacio na patos, a onda su počeli batinjanje. Tukli su me palicama i nogama, dok me nisu onesvjestili. Kada sam došao sebi vidio sam da sam potpuno mokar, jer su me polijevali vodom. Poslije izvjesnog vremena, odveli su me u zatvor kino-sale.
Dok sam se nalazio u zatvoru, još tri puta su me vodili na saslušanje i to :petak 29 maja, četvrtak 11 juna i utorak 16 juna. Svakog puta sam bio pretučen, maltretiran i ponižavan. U utorak 16 juna bilo je strašno. Davali su mi nasilno da jedem slaninu, pitali koliko sam silovao Srpkinja, a onda su počeli tući i batinati do iznemoglosti.
U četvrtak 2 jula 1992 godine, izveli su nas iz zatvora i podjelili u dvije grupe. Starije i iznemogle su odveli u Koran u bivši hotel UPI, koji je bio pretvoren u srpsku bolnicu, radi davanja krvi. Sve mlađe ljude, među kojima sam bio i ja, poveli su nas na Trebević iznad Sarajeva na kopanje rovova za srpske jedinice. Do Trebevića su nas prevezli kamionima.
Vozeći se kamionom, razmišljao sam kako da pobjegnem, jer sam poznavao dobro taj teren. Kada su nas dovezli na Trebević, podijelili su nam alat i raspodjelili po grupama. Kopali smo cijeli dan, a samo smo jednom jeli. Negdje oko 20.00 sati, pred sami mrak, ocijenio sam da je pogodan trenutak za bjekstvo...
PRISILJAVANJE SRODNIKA DA ZLOSTAVLJAJU ILI UBIJAJU JEDAN DRUGOGA
Broj dosjea: 2655
Logor:Novi zatvor (kod suda)
Općina:Kotor Varoš
Počelo je sve tog 5 juna, groznog i najtežeg dana. Sjećam se da je tada bio muslimanski Hadži-bajram. Toga dana počeo je najgori pritisak na muslimane i Hrvate. Tada smo skoro svi pobjegli u šume i, što je još gore, kiša je lila i dan i noć. Tako smo bili dvije sedmice na otvorenom. Neko je imao samo komad najlona, a iz nužde su pojedini kopali i zemunice da bismo sebe i djecu sklonili od nevremena.
Da bi zlo bilo veće, na prevaru nas pozivaju i garantuju da nikome neće nikakvo zlo učiniti, samo moramo predati oružje ko je šta imao, jer bilo je lovaca koji su imali svoje lovačko oružje, a bilo je i ljudi koji su od prije imali po neki pištolj kao lično naoružanje.
Njihova vojska (srpska-naše bivše komšije) je po našem mjestu bila svugdje raspoređena. Ta vojska je ujedno sve kuće na silu obila i pretresla, navodno tražeći oružje, i pretresla je svakog pojedinačno...
Izvode jednu grupu ljudi da kopaju rupu gdje će stavljati već ubijene, pa kad ovi posustaju njih pobiju pa opet novu grupu izvedu, pa i sa njima postupe isto i tek treća grupa uspije se vratiti. Sve to dok su radili one koji su ostali stave sa svima pa su tukli koliko su mogli a kada se umore onda narede da tučemo jedan drugoga a neke su namjreno tjerali da tuku se otac i sin samo ako im nije po volji onda oni udaraju do besvijesti...
-
fukara_tz
- Posts: 5991
- Joined: 14/12/2003 00:00
#438
7.7.2007.
Završene ekshumacije kod Pelagićeva
Federalno povjerenstvo za nestale osobe završilo je iskopavanja na nekoliko lokacija u općini Pelagićevo gdje se tragalo za posmrtnim ostacima Hrvata i Bošnjaka stradalim u posljednjem ratu.
Tokom iskopavanja na lokalitetu Blaževca pronađena su četiri tjelesna ostatka, a na dvije lokacije je utvrđeno da je bilo posmrtnih ostataka koji su ranije izvađeni.
Porodice nestalih Hrvata, koje su se zatekle na mjestu iskopavanja, izrazile su nezadovoljstvo što se niti jedan slučaj za ratne zločin počinjene nad Hrvatima Posavine ne vodi ni pri državnim, a ni pri kantonalnim sudovima.
(FENA)
Završene ekshumacije kod Pelagićeva
Federalno povjerenstvo za nestale osobe završilo je iskopavanja na nekoliko lokacija u općini Pelagićevo gdje se tragalo za posmrtnim ostacima Hrvata i Bošnjaka stradalim u posljednjem ratu.
Tokom iskopavanja na lokalitetu Blaževca pronađena su četiri tjelesna ostatka, a na dvije lokacije je utvrđeno da je bilo posmrtnih ostataka koji su ranije izvađeni.
Porodice nestalih Hrvata, koje su se zatekle na mjestu iskopavanja, izrazile su nezadovoljstvo što se niti jedan slučaj za ratne zločin počinjene nad Hrvatima Posavine ne vodi ni pri državnim, a ni pri kantonalnim sudovima.
(FENA)
-
back in black
- Posts: 57
- Joined: 28/11/2006 22:00
#439
KORIŠTENJE LOGORAŠA ZA ČIŠĆENJE MINSKIH POLJA
Broj dosjea:615
Logor:Rasadnik
Općina:Rogatica
Žrtve zločina u sva 4 logora su bili svi koji su dovedeni. Ja sam cijelo vrijeme boravka po logorima bio na prisilnom radu, tako da nisam u mogućnosti da tvrdim što je tamo bilo. Ranjen sam 09.05.1994 u Vražalicama. Pošli smo na prisilan rad i natjerao nas je ješić Mile na minsko polje. Tu su bili ranjeni Edin Konaković, Šahman Kahvedžić, Amir Kartal, Hasib Kartal i ja.Onda nas odvode u bolnicu u Rogaticu, a potom ja i Edin Konaković odlazimo, odnosno odvoze nas u Sokolac u bolnicu. Tamo sam operisan i nakon 2 dana vraćen ponovo u Rogaticu. Tu sam opet odveden u bolnicu i potom ponovo vna Sokolac gdje mi je izvršena operacija ruke i bivam zadržan na liječenju 9 dana. Vraćen sam ponovo u zatvor u rogaticu, a onda sam prebačen na Kulu gdje sam ostao do razmjene.
Ješić Mile lično nas je on natjerao na minsko polje.Bojić Vinko-Vili, i on je lično tukao zatvorenike. Rosić Milan, njih se sjećam zato što su se oni najviše isticali u fizičkom i psihičkom maltretiranju logoraša..
UBISTVO LOGORAŠA ZBOG PRAKTIKOVANJA VJERSKIH OBREDA
Broj dosjea:1628
Logor: OŠ „Vuk Karadžić“
Općina:Bratunac
Njihova ubijanja nastavljena su bez razmišljanja, rdom jedan po jedan. Pored gore pomenutog zločina, a pošto su već imali prikupljene naše dokumente, lične karte i ostalo, tjerali su da te iste dokumente pojedinci pojedu,a, što je najgore, pojedini građani su bili prisiljeni da jedu komade odjeće, čarapa i slično. Pojedine građane su tjerali na sportski konopac i kad bi se građanin gore popeo konopac bi zaljuljali tako da bi taj koji je već bio gore padao na parket, slamao kičmu, noge i ruke...Sve ovo je ličilo na to kao da tek počinju mučenja.Na već pripremljenim stolovima skidali su građane do pojasa gole, gdje bi ih povaljivali na sto, a zatim bi im noževima urezivali krstove na golom tijelu. Nekima su čak zabadali nož u vrat puštavši im krv a drugima su čak odsijecali prste ruku, a da bi sve to bilo još gore, sve ovo su radili dok bi mi uz to morali pjevati četničke pjesme, stajati uspravno i visoko držati podignuta tri prsta.
Pošto je za vrijeme ubijanja jedan dio bandi vršio protjerivanje građana, dolazivši u salu govorili su kako su redom rušili džamije a uz to su nam stalno govorili kako će ubrzo u salu dovesti srebreničkog komandanta Nasera Orića i da će ubrzo zatrti svu tursku đubrad i da će od svega ovoga napraviti veliku Srbiju.
Kobnog dana Utorak nakon svog iživljavanja nad nama, a nakon male pauze u salu su ušli gore pomenuti zlikovci Bane (makedonac) i Dragan te odmah pitali da li u Sali ima odža pošto je u Sali bio prisutan efendija Mustafa Mujkanović bratunački imam na njihov poziv isti se javio što je pojačalo njihove tentije zločina-hitro su ga dočekali na određenom mjestu za ubijanje u Sali udaravši ga svim i svačim šipkama, noževima, drvenim palijama tražeći od njega da pije pivo i da radi čudne stvari. Pošto gore pomenuti pored svih udaraca i silnih mučenja nije puštao čak ni glasa umro je onog momenta kada su mu drvenim palijama prosuli mozak na parket sale...
ODMAZDA CIVILA NAD LOGORAŠIMA ZBOG POGINULOG BORCA
Broj dosjea:1628
Logor:OŠ „Vuk Karadžić“
Općina: Bratunac
Pošto je jedan postupak srpske porodice bio u suprotnosti sa njihovim novim zakonima, a činjenica je da je ta porodica prilikom agresije i proganjanja sakrila jednu muslimansku porodicu doveli su je u svlačionicu sale. Na najzvjerskiji način su ih mučili i masakrirali. Unam da je to porodica jednog molera iz područja Moštanice. Tim ubistvom su valjda pokazali koliko Srbin treba mrziti čovjeka druge nacionalosti.Ne vjerujem da te krike svih ubijenih, a pogotovo krike ubijene srpske porodice nije čuo niko od mještana, s obzirom da su se prolamali hodnicima i salom od bola i patnje. Pored svega toga, ni u jednom momentu ni jedan građanin ni jedna građanka obog grada srpske nacionalnosti, a što smo mi očekivali, nisu se pojavili na vratima ovog logora da bi makar lijepom riječju pomogli ovom napaćenom narodu. Kada bismo najviše očekivali da neko od građana srpske nacionalnosti dođe u salu i zaustavi zločin, nekako baš u to vrijeme u Sali se se pojavljivali ljudi noseći na glavi maske kako ih mi ne bismo prepoznali, tražeći sebi žrtvu medju nama. Među takvim u salu su ulazili Jokić Brano, zatim Biga, općinski radnik, pod maskom vuka i još nekoliko njih koji više nisu ni važni.
Nakon svega ovoga što smo doživljavali u ovoj bratunačkoj osnovnoj školi navečer u Ponedjeljak u salu je ušao Gorana Zekića otac i njegov brat Zoran Zekić ušavši u salu Goranov otac je donio dvije nove držalice za krampe te ušavši opsovao nam je tursku majku rekavši nam da će nas hiljadu pobiti zbog njegovog ubijenog sina Gorana Zekića što se to stvarno i ostvarilo nakon njegovog odlaska iz sale a u dogovoru sa poznatim zlikovcima Banom i Makedoncem u Sali je počelo pravo ubijanje i masakriranje, a ova troica luđaka Bane, Makedonac i Dragan počeli su pravo iživljavanje nad izmasakriranim ljudima te kao da su se takmičili ko će više izmrcvariti ili ubiti gore pomenute građane muslimanske nacionalnosti..
Broj dosjea:615
Logor:Rasadnik
Općina:Rogatica
Žrtve zločina u sva 4 logora su bili svi koji su dovedeni. Ja sam cijelo vrijeme boravka po logorima bio na prisilnom radu, tako da nisam u mogućnosti da tvrdim što je tamo bilo. Ranjen sam 09.05.1994 u Vražalicama. Pošli smo na prisilan rad i natjerao nas je ješić Mile na minsko polje. Tu su bili ranjeni Edin Konaković, Šahman Kahvedžić, Amir Kartal, Hasib Kartal i ja.Onda nas odvode u bolnicu u Rogaticu, a potom ja i Edin Konaković odlazimo, odnosno odvoze nas u Sokolac u bolnicu. Tamo sam operisan i nakon 2 dana vraćen ponovo u Rogaticu. Tu sam opet odveden u bolnicu i potom ponovo vna Sokolac gdje mi je izvršena operacija ruke i bivam zadržan na liječenju 9 dana. Vraćen sam ponovo u zatvor u rogaticu, a onda sam prebačen na Kulu gdje sam ostao do razmjene.
Ješić Mile lično nas je on natjerao na minsko polje.Bojić Vinko-Vili, i on je lično tukao zatvorenike. Rosić Milan, njih se sjećam zato što su se oni najviše isticali u fizičkom i psihičkom maltretiranju logoraša..
UBISTVO LOGORAŠA ZBOG PRAKTIKOVANJA VJERSKIH OBREDA
Broj dosjea:1628
Logor: OŠ „Vuk Karadžić“
Općina:Bratunac
Njihova ubijanja nastavljena su bez razmišljanja, rdom jedan po jedan. Pored gore pomenutog zločina, a pošto su već imali prikupljene naše dokumente, lične karte i ostalo, tjerali su da te iste dokumente pojedinci pojedu,a, što je najgore, pojedini građani su bili prisiljeni da jedu komade odjeće, čarapa i slično. Pojedine građane su tjerali na sportski konopac i kad bi se građanin gore popeo konopac bi zaljuljali tako da bi taj koji je već bio gore padao na parket, slamao kičmu, noge i ruke...Sve ovo je ličilo na to kao da tek počinju mučenja.Na već pripremljenim stolovima skidali su građane do pojasa gole, gdje bi ih povaljivali na sto, a zatim bi im noževima urezivali krstove na golom tijelu. Nekima su čak zabadali nož u vrat puštavši im krv a drugima su čak odsijecali prste ruku, a da bi sve to bilo još gore, sve ovo su radili dok bi mi uz to morali pjevati četničke pjesme, stajati uspravno i visoko držati podignuta tri prsta.
Pošto je za vrijeme ubijanja jedan dio bandi vršio protjerivanje građana, dolazivši u salu govorili su kako su redom rušili džamije a uz to su nam stalno govorili kako će ubrzo u salu dovesti srebreničkog komandanta Nasera Orića i da će ubrzo zatrti svu tursku đubrad i da će od svega ovoga napraviti veliku Srbiju.
Kobnog dana Utorak nakon svog iživljavanja nad nama, a nakon male pauze u salu su ušli gore pomenuti zlikovci Bane (makedonac) i Dragan te odmah pitali da li u Sali ima odža pošto je u Sali bio prisutan efendija Mustafa Mujkanović bratunački imam na njihov poziv isti se javio što je pojačalo njihove tentije zločina-hitro su ga dočekali na određenom mjestu za ubijanje u Sali udaravši ga svim i svačim šipkama, noževima, drvenim palijama tražeći od njega da pije pivo i da radi čudne stvari. Pošto gore pomenuti pored svih udaraca i silnih mučenja nije puštao čak ni glasa umro je onog momenta kada su mu drvenim palijama prosuli mozak na parket sale...
ODMAZDA CIVILA NAD LOGORAŠIMA ZBOG POGINULOG BORCA
Broj dosjea:1628
Logor:OŠ „Vuk Karadžić“
Općina: Bratunac
Pošto je jedan postupak srpske porodice bio u suprotnosti sa njihovim novim zakonima, a činjenica je da je ta porodica prilikom agresije i proganjanja sakrila jednu muslimansku porodicu doveli su je u svlačionicu sale. Na najzvjerskiji način su ih mučili i masakrirali. Unam da je to porodica jednog molera iz područja Moštanice. Tim ubistvom su valjda pokazali koliko Srbin treba mrziti čovjeka druge nacionalosti.Ne vjerujem da te krike svih ubijenih, a pogotovo krike ubijene srpske porodice nije čuo niko od mještana, s obzirom da su se prolamali hodnicima i salom od bola i patnje. Pored svega toga, ni u jednom momentu ni jedan građanin ni jedna građanka obog grada srpske nacionalnosti, a što smo mi očekivali, nisu se pojavili na vratima ovog logora da bi makar lijepom riječju pomogli ovom napaćenom narodu. Kada bismo najviše očekivali da neko od građana srpske nacionalnosti dođe u salu i zaustavi zločin, nekako baš u to vrijeme u Sali se se pojavljivali ljudi noseći na glavi maske kako ih mi ne bismo prepoznali, tražeći sebi žrtvu medju nama. Među takvim u salu su ulazili Jokić Brano, zatim Biga, općinski radnik, pod maskom vuka i još nekoliko njih koji više nisu ni važni.
Nakon svega ovoga što smo doživljavali u ovoj bratunačkoj osnovnoj školi navečer u Ponedjeljak u salu je ušao Gorana Zekića otac i njegov brat Zoran Zekić ušavši u salu Goranov otac je donio dvije nove držalice za krampe te ušavši opsovao nam je tursku majku rekavši nam da će nas hiljadu pobiti zbog njegovog ubijenog sina Gorana Zekića što se to stvarno i ostvarilo nakon njegovog odlaska iz sale a u dogovoru sa poznatim zlikovcima Banom i Makedoncem u Sali je počelo pravo ubijanje i masakriranje, a ova troica luđaka Bane, Makedonac i Dragan počeli su pravo iživljavanje nad izmasakriranim ljudima te kao da su se takmičili ko će više izmrcvariti ili ubiti gore pomenute građane muslimanske nacionalnosti..
-
fukara_tz
- Posts: 5991
- Joined: 14/12/2003 00:00
#440
08.07.2007
Iz kruga "Gradskih grobalja" Visoko
Ispraćaj posmrtnih ostataka 465 srebreničkih žrtava
Najmlađa žrtva Sadik Huseinović (1982), koji će biti ukopan sa tri godine starijim bratom Ademom i ocem Avdom
Prenošenje posmrtnih ostataka žrtava u kamione (Foto: N. Omerović)
Iz kruga visočke firme "Gradska groblja" danas u 10 sati za Potočare će biti ispraćeno 465 identificiranih Srebreničana. To je konačan broj žrtava čiji će posmrtni ostaci biti ukopani 11. jula u Memorijalnom centru, na 12. godišnjicu srebreničkog genocida.
- Opremanje je završeno, a jučer (nedjelja) smo prenijeli posmrtne ostatke Srebreničana u kamione. Iskopavanje grobnih mjesta u Potočarima bit će završeno danas u poslijepodnevnim satima.
Posmrtni ostaci će u ponedjeljak prenoćiti u Tvornici akumulatora, a dan poslije će biti preneseni u Memorijalni centar gdje će im 11. jula biti klanjana dženaza - kazao je za "Dnevni avaz" Asmir Hodžić, direktor "Gradskih grobalja".
Među identificiranim Srebreničanima najstarija je žrtva, a i jedina žena, Kada (Ibrahim) Muratović (1920), a najmlađi Sadik (Avdo) Huseinović (1982), koji će biti ukopan sa tri godine starijim bratom Ademom i ocem Avdom.
U Potočarima će 11. jula biti ukopani i Smail (Juso) Ibrahimović (1960), Sidik (Mehmed) Salkić (1959), Dino (Hajro) Salihović (1979) i Juso (Alija) Delić (1970), koji su ekshumirani na lokalitetu Godinjske bare u Trnovu.
http://www.avaz.ba/absolutenm/anmviewer ... z=7&isasp=
Iz kruga "Gradskih grobalja" Visoko
Ispraćaj posmrtnih ostataka 465 srebreničkih žrtava
Najmlađa žrtva Sadik Huseinović (1982), koji će biti ukopan sa tri godine starijim bratom Ademom i ocem Avdom
Prenošenje posmrtnih ostataka žrtava u kamione (Foto: N. Omerović)
Iz kruga visočke firme "Gradska groblja" danas u 10 sati za Potočare će biti ispraćeno 465 identificiranih Srebreničana. To je konačan broj žrtava čiji će posmrtni ostaci biti ukopani 11. jula u Memorijalnom centru, na 12. godišnjicu srebreničkog genocida.
- Opremanje je završeno, a jučer (nedjelja) smo prenijeli posmrtne ostatke Srebreničana u kamione. Iskopavanje grobnih mjesta u Potočarima bit će završeno danas u poslijepodnevnim satima.
Posmrtni ostaci će u ponedjeljak prenoćiti u Tvornici akumulatora, a dan poslije će biti preneseni u Memorijalni centar gdje će im 11. jula biti klanjana dženaza - kazao je za "Dnevni avaz" Asmir Hodžić, direktor "Gradskih grobalja".
Među identificiranim Srebreničanima najstarija je žrtva, a i jedina žena, Kada (Ibrahim) Muratović (1920), a najmlađi Sadik (Avdo) Huseinović (1982), koji će biti ukopan sa tri godine starijim bratom Ademom i ocem Avdom.
U Potočarima će 11. jula biti ukopani i Smail (Juso) Ibrahimović (1960), Sidik (Mehmed) Salkić (1959), Dino (Hajro) Salihović (1979) i Juso (Alija) Delić (1970), koji su ekshumirani na lokalitetu Godinjske bare u Trnovu.
http://www.avaz.ba/absolutenm/anmviewer ... z=7&isasp=
-
fukara_tz
- Posts: 5991
- Joined: 14/12/2003 00:00
#441
08.07.2007
U Gornjim Agićima klanjana dženaza Ibrahimagićima
Ukopan otac Himzo sa svojih pet sinova
Dženazom koja je jučer obavljena u Gornjim Agićima kod Bosanskog Novog više stotina mještana, komšija, prijatelja i rodbine oprostilo se od Himze Ibrahimagića (57) i njegovih pet sinova Kasima (31), Huseina (29), Samira (21), Hasana (19) i najmlađeg Muhameda (18).
Uz ovu porodicu, iza koje je ostala majka Halima sa šestero djece, na lokalnom mezarju u Agićima ukopan je i Semir Mahmutagić, koji je u trenutku ubistva imao samo 22 godine.
- Otac i braća su mi hladnokrvno ubijeni u Bišćanima kod Prijedora 20. jula 1992. godine na samo kilometar od kuće u kojoj sam nakon etničkog čišćenja Agića, zajedno s porodicom, našao utočište - priča Emir Ibrahimagić, koji je čudom izbjegao njihovu sudbinu.
Supruga i majka Halima, pred čijim se očima zlo dogodilo, svoje najmilije je, kasnije je to pripovijedala, prvo dekama prekrila, a onda pješice iz Bišćana otišla do Trnopolja, do prijedorskog logora gdje je njen Emir nakon tragedije zatočen, da se svojim očima uvjeri da joj je bar on živ ostao.
Pred ovom majkom, oličenjem hrabrosti, suze nije mogao sakriti ni banjalučki muftija Edhem ef. Čamdžić koji je u prisustvu brojnih imama iz Bosanskog Novog, Sanskog Mosta, Rijeke i Zagreba predvodio klanjanje dženaze u Gornjim Agićima.
U jednom trenutku od uzbuđenja pozlilo je sestri i kćerki poginulih Ibrahimagića, Šuhri kojoj je ukazana pomoć na licu mjesta.
Odobašić: Djela bolesnih umova
Jasmin Odobašić, načelnik Federalne komisije za traženje nestalih, kazao je u Gornjim Agićima da mu je još u živom sjećanju masovna grobnica Jakarina kosa kod Prijedora iz koje su uz još 367 tijela 2001. godine ekshumirani i posmrtni ostaci Himze Ibrahimagića i njegovih pet sinova.
- Na to mjesto užasa dovožena su beživotna tijela naše braće i sestara. Naš Himzo i njegovih pet sinova prvo su protjerani a potom zvjerski ubijeni u ime nekih viših srpskih ciljeva koje su smislili bolesni umovi zaraženi nacionalističkim ideologijama - kazao je Odobašić.
http://www.avaz.ba/absolutenm/anmviewer ... =12&isasp=
U Gornjim Agićima klanjana dženaza Ibrahimagićima
Ukopan otac Himzo sa svojih pet sinova
Dženazom koja je jučer obavljena u Gornjim Agićima kod Bosanskog Novog više stotina mještana, komšija, prijatelja i rodbine oprostilo se od Himze Ibrahimagića (57) i njegovih pet sinova Kasima (31), Huseina (29), Samira (21), Hasana (19) i najmlađeg Muhameda (18).
Uz ovu porodicu, iza koje je ostala majka Halima sa šestero djece, na lokalnom mezarju u Agićima ukopan je i Semir Mahmutagić, koji je u trenutku ubistva imao samo 22 godine.
- Otac i braća su mi hladnokrvno ubijeni u Bišćanima kod Prijedora 20. jula 1992. godine na samo kilometar od kuće u kojoj sam nakon etničkog čišćenja Agića, zajedno s porodicom, našao utočište - priča Emir Ibrahimagić, koji je čudom izbjegao njihovu sudbinu.
Supruga i majka Halima, pred čijim se očima zlo dogodilo, svoje najmilije je, kasnije je to pripovijedala, prvo dekama prekrila, a onda pješice iz Bišćana otišla do Trnopolja, do prijedorskog logora gdje je njen Emir nakon tragedije zatočen, da se svojim očima uvjeri da joj je bar on živ ostao.
Pred ovom majkom, oličenjem hrabrosti, suze nije mogao sakriti ni banjalučki muftija Edhem ef. Čamdžić koji je u prisustvu brojnih imama iz Bosanskog Novog, Sanskog Mosta, Rijeke i Zagreba predvodio klanjanje dženaze u Gornjim Agićima.
U jednom trenutku od uzbuđenja pozlilo je sestri i kćerki poginulih Ibrahimagića, Šuhri kojoj je ukazana pomoć na licu mjesta.
Odobašić: Djela bolesnih umova
Jasmin Odobašić, načelnik Federalne komisije za traženje nestalih, kazao je u Gornjim Agićima da mu je još u živom sjećanju masovna grobnica Jakarina kosa kod Prijedora iz koje su uz još 367 tijela 2001. godine ekshumirani i posmrtni ostaci Himze Ibrahimagića i njegovih pet sinova.
- Na to mjesto užasa dovožena su beživotna tijela naše braće i sestara. Naš Himzo i njegovih pet sinova prvo su protjerani a potom zvjerski ubijeni u ime nekih viših srpskih ciljeva koje su smislili bolesni umovi zaraženi nacionalističkim ideologijama - kazao je Odobašić.
http://www.avaz.ba/absolutenm/anmviewer ... =12&isasp=
-
fukara_tz
- Posts: 5991
- Joined: 14/12/2003 00:00
#446
9.7.2007.
Tužna povorka krenula ka Srebrenici
Pred dženazu posmrtnih ostataka žrtava srebreničkog genocida planiranu za 11. juli, na dan obilježavanja 12. godišnjice genocida počinjenog jula 1995. u Srebrenici, tabuti s posmrtnim ostacima 464 žrtve jutros su u 09:30 sati iz prostorija preduzeća "Gradska groblja" u Visokom ispraćeni na put prema Srebrenici.
Kolona je maršrutom Visoko - autoput - Vogošća oko 11:15 sati stigla u Sarajevo i prošla Ali-pašinom ulicom, Titovom ulicom, pored zgrade Predsjedništva BiH, ulicom Mula Mustafe Bašeskije, a zatim se uputila prema Sokocu, Vlasenici, Han-Pijesku, Milićima.
Počast povorci s tabutima žrtava odali su mnogobrojni građani Sarajeva i okolnih mjesta.
Dolazak kolone u Potočare predviđen je za 14:00 sati. Planirano je da 10. jula tabuti budu izneseni iz fabrike akumulatora u Potočarima na musalu, gdje će 11. jula biti klanjana dženaza žrtvama.
(FENA)
Tužna povorka krenula ka Srebrenici
Pred dženazu posmrtnih ostataka žrtava srebreničkog genocida planiranu za 11. juli, na dan obilježavanja 12. godišnjice genocida počinjenog jula 1995. u Srebrenici, tabuti s posmrtnim ostacima 464 žrtve jutros su u 09:30 sati iz prostorija preduzeća "Gradska groblja" u Visokom ispraćeni na put prema Srebrenici.
Kolona je maršrutom Visoko - autoput - Vogošća oko 11:15 sati stigla u Sarajevo i prošla Ali-pašinom ulicom, Titovom ulicom, pored zgrade Predsjedništva BiH, ulicom Mula Mustafe Bašeskije, a zatim se uputila prema Sokocu, Vlasenici, Han-Pijesku, Milićima.
Počast povorci s tabutima žrtava odali su mnogobrojni građani Sarajeva i okolnih mjesta.
Dolazak kolone u Potočare predviđen je za 14:00 sati. Planirano je da 10. jula tabuti budu izneseni iz fabrike akumulatora u Potočarima na musalu, gdje će 11. jula biti klanjana dženaza žrtvama.
(FENA)
-
fukara_tz
- Posts: 5991
- Joined: 14/12/2003 00:00
#447
9.7.2007.
Konvoj iz Visokog s posmrtnim ostacima Srebreničana stigao u Potočare
Konvoj iz Visokog s posmrtnim ostacima Srebreničana stigao je u Potočare u 14:30 sati.
Oko dvije stotine majki i članova porodica žrtava proučilo je Fatihu, a zatim su 465 tabuta smještena u halu bivše fabrike akumulatora, gdje će ostati do sutra uvečer kada će biti preneseni kod Musale u Memorijalni centar Potočari.
(FENA)
Konvoj iz Visokog s posmrtnim ostacima Srebreničana stigao u Potočare
Konvoj iz Visokog s posmrtnim ostacima Srebreničana stigao je u Potočare u 14:30 sati.
Oko dvije stotine majki i članova porodica žrtava proučilo je Fatihu, a zatim su 465 tabuta smještena u halu bivše fabrike akumulatora, gdje će ostati do sutra uvečer kada će biti preneseni kod Musale u Memorijalni centar Potočari.
(FENA)
-
fukara_tz
- Posts: 5991
- Joined: 14/12/2003 00:00
#448
09.07.2007
U Potočare dovezeno 465 tabuta
Hoće li srce Remze Ibrahimović moći izdržati bol za mužem i bratom
Tabuti s posmrtnim ostacima Srebreničana kojima će dženaza biti klanjana sutra, 11. jula, jučer oko 14 sati dovezeni su iz Visokog u Potočare.
Suočenje s istinom
U trenutku kada su se vozila s tabutima pojavila pred Tvornicom akumulatora u Potočarima činilo se da se nekoliko stotina majki i drugih članova porodica, iako za svojim nestalim članovima tragaju punih 12 godina, upravo u tom trenutku suočilo sa strašnom istinom da su njihovi najmiliji mrtvi.
- Tek sada sam svjesna da mog Smajla nema. Evo sina, donio je njegov tabut iz kamiona. Šta da učinim, mogu samo plakati i gledati u ovaj tabut i ništa više. Sada mi je ponovo slika njegovog strijeljanja na Godinjskim Barama pred očima. U srijedu ću ukopati i brata, pa se pitam da li će mi srce moći izdržati - uplakana ispričala nam je Remza Ibrahimović, supruga Smajlova, kojeg su "Škorpioni" strijeljali na Godinjskim Barama.
Tabut s tijelom svog sina jučer je nakon 12 godina traganja dočekala i Zineta Mujić. Prisjetila se trenutka kada su joj sina u Potočarima pripadnici srpske policije odvojili iza žice i poslali u smrt. Među brojnima koji su jučer plakali nad tabutima svojih najmilijih bila je i Hanifa Đogaz iz Potočara, koja traga za tijelima još dvojice sinova.
Srebrenički imami
Tabute s tijelima jučer su s vozila kojima su dovezena iznosili sami Srebreničani. Svaki tabut na ruke su prvo dočekali srebrenički imami i muftija tuzlanski Husein ef. Kavazović te Amor Mašović, predsjednik Komisije za traženje nestalih FBiH.
Svih 465 tabuta koji su jučer stigli u Potočare smješteni su u veliku halu Tvornice akumulatora, gdje će večeras biti izneseni u mezarje i pripremljeni za sutrašnju veliku dženazu.
http://www.avaz.ba/absolutenm/anmviewer ... z=7&isasp=
I proslogodisnji clanak iz Avaza u vezi pogubljenja Smaila Ibrahimovica
Kad je Smail Ibrahimović iz Konjević-Polja u julu 1995. godine krenuo "niz Srebrenicu prema Kazanima" kako bi se pridružio koloni muškaraca koja je s Buljima kretala prema Tuzli, njegov sin Semir imao je sedam godina.
Trčao je za babom, prisjeća se njegova majka Remza, i plakao govoreći da će se "baciti s kuće" ako ga mati ne pusti da ide s ocem. Smail je žurio da djeca ne vide kako glava kuće plače, doviknuo Remzi da čuva djecu i otišao.
On je bio vozač, hodao po cijeloj bivšoj Jugoslaviji, fino zarađivao - kroz plač govori Remza pokazujući rijetke fotografije koje su joj od muža Smaila ostale, a kojeg je prije nekoliko večeri, nakon deset godina, ponovo vidjela na videosnimku na kojem zloglasni srpski "Škorpioni" ubijaju šestoricu Srebreničana.
Smaila Ibrahimovića prvi je prepoznao njegov sin Semir. Bio je sam u kući i kada je ugledao snimak na TV-u, odmah je, kaže, prepoznao "svog babu".
- Babin lik mi se urezao u pamćenje. On je onaj u kožnoj jakni, viri mu malo plavkasta košulja. Poznao sam mu i obuću i pantalone, kao da ga sad gledam.
U Potočare dovezeno 465 tabuta
Hoće li srce Remze Ibrahimović moći izdržati bol za mužem i bratom
Tabuti s posmrtnim ostacima Srebreničana kojima će dženaza biti klanjana sutra, 11. jula, jučer oko 14 sati dovezeni su iz Visokog u Potočare.
Suočenje s istinom
U trenutku kada su se vozila s tabutima pojavila pred Tvornicom akumulatora u Potočarima činilo se da se nekoliko stotina majki i drugih članova porodica, iako za svojim nestalim članovima tragaju punih 12 godina, upravo u tom trenutku suočilo sa strašnom istinom da su njihovi najmiliji mrtvi.
- Tek sada sam svjesna da mog Smajla nema. Evo sina, donio je njegov tabut iz kamiona. Šta da učinim, mogu samo plakati i gledati u ovaj tabut i ništa više. Sada mi je ponovo slika njegovog strijeljanja na Godinjskim Barama pred očima. U srijedu ću ukopati i brata, pa se pitam da li će mi srce moći izdržati - uplakana ispričala nam je Remza Ibrahimović, supruga Smajlova, kojeg su "Škorpioni" strijeljali na Godinjskim Barama.
Tabut s tijelom svog sina jučer je nakon 12 godina traganja dočekala i Zineta Mujić. Prisjetila se trenutka kada su joj sina u Potočarima pripadnici srpske policije odvojili iza žice i poslali u smrt. Među brojnima koji su jučer plakali nad tabutima svojih najmilijih bila je i Hanifa Đogaz iz Potočara, koja traga za tijelima još dvojice sinova.
Srebrenički imami
Tabute s tijelima jučer su s vozila kojima su dovezena iznosili sami Srebreničani. Svaki tabut na ruke su prvo dočekali srebrenički imami i muftija tuzlanski Husein ef. Kavazović te Amor Mašović, predsjednik Komisije za traženje nestalih FBiH.
Svih 465 tabuta koji su jučer stigli u Potočare smješteni su u veliku halu Tvornice akumulatora, gdje će večeras biti izneseni u mezarje i pripremljeni za sutrašnju veliku dženazu.
http://www.avaz.ba/absolutenm/anmviewer ... z=7&isasp=
I proslogodisnji clanak iz Avaza u vezi pogubljenja Smaila Ibrahimovica
Kad je Smail Ibrahimović iz Konjević-Polja u julu 1995. godine krenuo "niz Srebrenicu prema Kazanima" kako bi se pridružio koloni muškaraca koja je s Buljima kretala prema Tuzli, njegov sin Semir imao je sedam godina.
Trčao je za babom, prisjeća se njegova majka Remza, i plakao govoreći da će se "baciti s kuće" ako ga mati ne pusti da ide s ocem. Smail je žurio da djeca ne vide kako glava kuće plače, doviknuo Remzi da čuva djecu i otišao.
On je bio vozač, hodao po cijeloj bivšoj Jugoslaviji, fino zarađivao - kroz plač govori Remza pokazujući rijetke fotografije koje su joj od muža Smaila ostale, a kojeg je prije nekoliko večeri, nakon deset godina, ponovo vidjela na videosnimku na kojem zloglasni srpski "Škorpioni" ubijaju šestoricu Srebreničana.
Smaila Ibrahimovića prvi je prepoznao njegov sin Semir. Bio je sam u kući i kada je ugledao snimak na TV-u, odmah je, kaže, prepoznao "svog babu".
- Babin lik mi se urezao u pamćenje. On je onaj u kožnoj jakni, viri mu malo plavkasta košulja. Poznao sam mu i obuću i pantalone, kao da ga sad gledam.
