Tuzla 25.05.1995 Masakr na Kapiji

[N-E regija]

Dan kada je najteže proći Kapijom, sve me vrati u tu 1995.

[elieli_a]

Neko je osmislio pjesmu, koju smo kao djeca non stop pjevali. I toliko godina poslije sjecam se dijelova te pjesme. Google nikad nije cuo za nju. Ako neko zna neka dopuni molim vas.

Kao uvijek te noci krenuo u grad. 18 godina je imao i bio je mlad. S osmjehom na licu mati njega isprati ni nadala se nije da zlo ce da se dogodi. Sav sretan sto ce vidjeti svu svoju raju krenuo je izaci on pred Kapiju. Ubrzo on stize na to mjesto gdje omladina sva se okuplja cesto. Vidje svoje prijatelje i pridje blize, vozdra raja on se pozdravi sa svima. Lijepo vrijeme je bilo, dosta svijeta, rat je para nema al moze da se seta.
........
Devedeset pete dvadeset i petog maja slavila je dan mladosti raja, izasli su u grad, bilo dosta im je rata, a onda je pala cetnicka grenata. Unistise srecu, unistise san. Umrli su zajedno na isti dan.

Eto ako neko zna dio koji ide gdje su uve tri tacke, molim da napise.
Hvala

[Truba]

Rip

[costacurta]

Svake godine isto boli. Zašto?
Uh.........

[plain vanilla]

Neko je osmislio pjesmu, koju smo kao djeca non stop pjevali. I toliko godina poslije sjecam se dijelova te pjesme. Google nikad nije cuo za nju. Ako neko zna neka dopuni molim vas.

Kao uvijek te noci krenuo u grad. 18 godina je imao i bio je mlad. S osmjehom na licu mati njega isprati ni nadala se nije da zlo ce da se dogodi. Sav sretan sto ce vidjeti svu svoju raju krenuo je izaci on pred Kapiju. Ubrzo on stize na to mjesto gdje omladina sva se okuplja cesto. Vidje svoje prijatelje i pridje blize, vozdra raja on se pozdravi sa svima. Lijepo vrijeme je bilo, dosta svijeta, rat je para nema al moze da se seta.
........
Devedeset pete dvadeset i petog maja slavila je dan mladosti raja, izasli su u grad, bilo dosta im je rata, a onda je pala cetnicka grenata. Unistise srecu, unistise san. Umrli su zajedno na isti dan.

Eto ako neko zna dio koji ide gdje su uve tri tacke, molim da napise.
Hvala

https://youtu.be/SmPgWScpEk

[skvo]

Kapija plače, čaršija pamti
25.5.1995-25.5.2022

[sumirprimus]

...

[costacurta]

Đukiću mrcino kosti ti zemlja izbacivala

[splinter]

Oprosta i zaborava nema !

[Pitar sa Kariba]

[msnutella]

Da se nikad ne zaboravi..

[costacurta]

O Đukiću dzukelo.
Raspado se aBda.

[costacurta]

Večeras tačno u 20.55h dok se oglašavala sirena i nebo se otvorilo. Nevjerovatno.
Srce kad mi nije stalo

[Danguba]

Prije na dan sjedim sa drustvom ispred Kapije(imali smo slobodno). U jednom momentu cujemo jaku detonaciju granate koja je,poslije cemo to saznati pala ispred kioska kod opstine i kantona (starog). Nismo prezali jer smo navikli na gore ali cujem da ide geler (karakteristican zvuk). Dok sam osluskivao on je vec pao i doklizao nama pod noge. Smijemo se. Uzmemo onaj geler i zovemo konobaricu da platimo. Nista neuobicajeno. Vise je bilo raje koja je stojala tamo u grupi oko Cice, Redze, Jaska...koji su kao i uvijek izvodili neke karafeke.

Sutra dan palnirao sam sa zenom i djecom otici na Sjenjak na neke cevape kod Hameta. Imao je tamo neku mesnicu pa je u sklopu toga otvorio i cevabdzinicu. Pojedemo cevape i ja kazem da sada idemo U Kapiju na kafu a decki mogu sladoled pojesti. Idemo prema autu a djeca ugledala da se prodaje sladoled na Sjenjaku ispred kafica (Imbis cini mi se). Ja ih pokusavam odvratiti ali djeca k'o djeca. Traba prijeci nekih sto metara (koje mi je uzelo vrijeme) i nazad do auta. Krenem sa Brcanske ali vec kod Crvenih sedam primjetim da se nesto cudno desava. Svi nekud zure, pognuti, uplaseni...i shvatim da su divljaci ponovo poceli da granatiraju grad. Prolazim pored Limenke i u sekundi donosim odluku da ne idemo u grad nego preko Gradine kuci. Pojeli smo cevape djeca pojela sladolede a kafu cemo kuci. Izlazim iz auta a sirene prolamaju grad. Gledam prema bolnici i vidim pojacana frekvencija vozila. U tom momentu zvoni telefon i traze suprugu da se hitno javi na Gradinu da je pala granata na Kapiju i da ima mnogo mrtvih i povrijedjenih. Kazem ja ''idemo gore, ti na posao a ja da ponudim krv''. Dodjemo gore a ono ludnica. Krvavi hodnici od ulaza pa sve do hirurgije i ortopedije, krvavi carsafi na sve strane, jauci, panika. Vidim da je gore ludnica i bolje da ne smetam. Sidjem u podrum da dam krv ali tolika je guzva da da nema sansi ni za par sati doci na red. Prodje mi kroz glavu da su (mala djeca) sama kuci i ako svi ovi daju krv nema potrebe da cekam. Javim se na ortopediju i dam br. telefona ako im bas hitno bude trebala moja krvna grupa. Upalim radio...onaj trazi onoga, onaj trazi ovoga ako je ko vidio, uzas. Kako koga cujem sve mi teze.
Sutra oko podne dolazi supruga iz bolnice i prica mi koga je sve vidjela mrtvog, ranjenog, roditelje koji traze svoje, sestra(ostala bez noge)koja trazi drugu sestru a oni joj ne smiju reci da je poginula, kolegica koja pronalazi svog sina...Uzas . Kako je vrijeme prolazilo i kako su se kompletirali spiskovi meni sve teze i teze koga vise nema medju nama.
Ostalo se sve manje vise zna. (mozda sam dosadan ali mi ovo dodje kao ventil)

Da ponovim da se ne zaboravi a neka oprasta koliko ko moze.

[Danguba]

Dvije godine nema komentara na ovoj temi, sram da vas bude SVE!

[Sanjarko]

Dvije godine nema komentara na ovoj temi, sram da vas bude SVE!

Nisam znao gdje je tema, a cuo sam maloprije na vijestima. A i godisnjica Bradine je isto danas. Nase su procesuirali, njihove ne. Nedavno je bila godisnjica masakra kod Industrijske skole u Nicaze isto tako.

Niko ni to neobiljezava, niti spominje.

[dr_Evil]

Prije na dan sjedim sa drustvom ispred Kapije(imali smo slobodno). U jednom momentu cujemo jaku detonaciju granate koja je,poslije cemo to saznati pala ispred kioska kod opstine i kantona (starog). Nismo prezali jer smo navikli na gore ali cujem da ide geler (karakteristican zvuk). Dok sam osluskivao on je vec pao i doklizao nama pod noge. Smijemo se. Uzmemo onaj geler i zovemo konobaricu da platimo. Nista neuobicajeno. Vise je bilo raje koja je stojala tamo u grupi oko Cice, Redze, Jaska...koji su kao i uvijek izvodili neke karafeke.

Sutra dan palnirao sam sa zenom i djecom otici na Sjenjak na neke cevape kod Hameta. Imao je tamo neku mesnicu pa je u sklopu toga otvorio i cevabdzinicu. Pojedemo cevape i ja kazem da sada idemo U Kapiju na kafu a decki mogu sladoled pojesti. Idemo prema autu a djeca ugledala da se prodaje sladoled na Sjenjaku ispred kafica (Imbis cini mi se). Ja ih pokusavam odvratiti ali djeca k'o djeca. Traba prijeci nekih sto metara (koje mi je uzelo vrijeme) i nazad do auta. Krenem sa Brcanske ali vec kod Crvenih sedam primjetim da se nesto cudno desava. Svi nekud zure, pognuti, uplaseni...i shvatim da su divljaci ponovo poceli da granatiraju grad. Prolazim pored Limenke i u sekundi donosim odluku da ne idemo u grad nego preko Gradine kuci. Pojeli smo cevape djeca pojela sladolede a kafu cemo kuci. Izlazim iz auta a sirene prolamaju grad. Gledam prema bolnici i vidim pojacana frekvencija vozila. U tom momentu zvoni telefon i traze suprugu da se hitno javi na Gradinu da je pala granata na Kapiju i da ima mnogo mrtvih i povrijedjenih. Kazem ja ''idemo gore, ti na posao a ja da ponudim krv''. Dodjemo gore a ono ludnica. Krvavi hodnici od ulaza pa sve do hirurgije i ortopedije, krvavi carsafi na sve strane, jauci, panika. Vidim da je gore ludnica i bolje da ne smetam. Sidjem u podrum da dam krv ali tolika je guzva da da nema sansi ni za par sati doci na red. Prodje mi kroz glavu da su (mala djeca) sama kuci i ako svi ovi daju krv nema potrebe da cekam. Javim se na ortopediju i dam br. telefona ako im bas hitno bude trebala moja krvna grupa. Upalim radio...onaj trazi onoga, onaj trazi ovoga ako je ko vidio, uzas. Kako koga cujem sve mi teze.
Sutra oko podne dolazi supruga iz bolnice i prica mi koga je sve vidjela mrtvog, ranjenog, roditelje koji traze svoje, sestra(ostala bez noge)koja trazi drugu sestru a oni joj ne smiju reci da je poginula, kolegica koja pronalazi svog sina...Uzas . Kako je vrijeme prolazilo i kako su se kompletirali spiskovi meni sve teze i teze koga vise nema medju nama.
Ostalo se sve manje vise zna. (mozda sam dosadan ali mi ovo dodje kao ventil)

Da ponovim da se ne zaboravi a neka oprasta koliko ko moze.

Ja druze citam ovaj tvoj, naravno osjecam tugu i bijes, a istovremeno kontam koliko se razlikovao rat u TZ i MO. Cevapi, kafa, sladoled, malo se provozali :S

[Danguba]

To je '95.god. druze.
Do tada ni hljeba nismo imali nego proradili konvoji pa sve zivnulo.

[karanana]

napisao sam na temi federalna tv o tome kako su dobar dokumentarni film napravili i pustili prosli cetvrtak. kapija - 30 godina poslije.

i ja citam ovo dangubino pa mi nije bilo jasno jel pise o 95oj ili o sadasnjosti pa hoce da poveze sa 95om. nekako mi ovo sto je radio 95. normala koju bi covjek radio danas. ali off topic, nebitno.

[Danguba]

Stvarno ne razumijem da ne možete shvatiti.
Deblokirana Tuzla sa okolinom. Dolaze konvoji sa komercijalnom robom.
Litara benzina bio je čini mi se 20 dojče maraka. Ja imao nekog stojadina pa da ga provozam. Saobraćaj da trava niče iz asfalta.
Bili su to prvi ćevapi i čovjek tek otvorio neku mesnici pa u sklopu toga. Prvi sladoledi i tako.
Daleko je to bilo od luksuza.

Do tada ništa nije radilo. Kg brašna bio 20 maraka, ulje 130-150, isto tako šećer..

[Mr.Sojic]

Stvarno ne razumijem da ne možete shvatiti.
Deblokirana Tuzla sa okolinom. Dolaze konvoji sa komercijalnom robom.
Litara benzina bio je čini mi se 20 dojče maraka. Ja imao nekog stojadina pa da ga provozam. Saobraćaj da trava niče iz asfalta.
Bili su to prvi ćevapi i čovjek tek otvorio neku mesnici pa u sklopu toga. Prvi sladoledi i tako.
Daleko je to bilo od luksuza.

Do tada ništa nije radilo. Kg brašna bio 20 maraka, ulje 130-150, isto tako šećer..

Kad se sjetim haosa poslije Kapije
Ovo sto pises prolaze mi slike ispred ociju, sjetim se i onog granatom razvaljenog narandzastog kioska na Kajmaku kod muzicke skole.

Mi u kasarnoj u Solini, roknu jedna u krug blizu nas i jaran ode da vidi gdje je pala. Vraca se bijel k'o zid. Odmah druga skoro na isto mjesto.

Uh kad se sjetim.

Ja sam bas kao i ti razmisljao sto niko ne pise na temi i neka nas je SRAMOTA.

Pozdrav za Tuzlu!

P.s. moja stara platila vrecu brasna 500DM.
Sjecam se da je mala Milka cokolada bila 20DM.

[toska]

O temi se nema sta dodati izuzev utiska nekog ko ne zivi u Tuzli, bio poslom često al kratko i moje znanje je slabo i moguće pogrešno.

Tuzlaci nikad nisu istinski preispitali svoj odnos sa Beogradom i Srbijom i to iritira.
Ako je Sarajevo predaleko ne mora ni Beograd biti centar.

Halal i sorry ako griješim.

[Mr.Sojic]

O temi se nema sta dodati izuzev utiska nekog ko ne zivi u Tuzli, bio poslom često al kratko i moje znanje je slabo i moguće pogrešno.

Tuzlaci nikad nisu istinski preispitali svoj odnos sa Beogradom i Srbijom i to iritira.
Ako je Sarajevo predaleko ne mora ni Beograd biti centar.

Halal i sorry ako griješim.

Tema nije bas odnos beograda (namjerno malim slovom) i Tuzle, ali bolje je pitanje zasto ne dodje pravoslavni pop iz crkve koja je udaljena 300m da oda pocast ubijenoj mladosti Tuzle!?

[Danguba]

O temi se nema sta dodati izuzev utiska nekog ko ne zivi u Tuzli, bio poslom često al kratko i moje znanje je slabo i moguće pogrešno.

Tuzlaci nikad nisu istinski preispitali svoj odnos sa Beogradom i Srbijom i to iritira.
Ako je Sarajevo predaleko ne mora ni Beograd biti centar.

Halal i sorry ako griješim.

Grijesis jarane i to debelo.

Trenutna Srbija zasluzuje debeli zid na Drini(cast manjim izuzecima) do nekih boljih vremena pa ko doceka.
Pamti Tuzla sve, cijeni Tuzla sve, postuje Tuzla sve ali kao takvi nismo LUDI.

Ja sto znam raje rijetko ko ce otici do Beograda iako smo prije rata tamo gravitirali. Sada nam je blizi Zagreb nego Loznica.

p.s. vjerovatno da ti je mjerilo Zvijezde granda i neki drugi rijaliti ALI to su individualne stvari a ne pripisivati nekom kolektivu.

[iz zadnje klupe]

O temi se nema sta dodati izuzev utiska nekog ko ne zivi u Tuzli, bio poslom često al kratko i moje znanje je slabo i moguće pogrešno.

Tuzlaci nikad nisu istinski preispitali svoj odnos sa Beogradom i Srbijom i to iritira.
Ako je Sarajevo predaleko ne mora ni Beograd biti centar.

Halal i sorry ako griješim.

Ko se seća predratne Tuzle, nije bilo više srbofilijskog grada u BIH, a da nije srpska većina, srpski bendovi i kultura su dozivljavani ko svoji, najviše navijača Zvezde I Partizana, sve srpsko je bilo cool i superiorno u odnosu na domaće

Današnja Tuzla?

Nije postala probošnjačka sredina, jer to kao što znate nije cool, ali se izgubio onaj ogromni respekt i divljenje prema Srbiji i Srbima koja su bili toliko specifični za Tuzlu prije rata, mogu reći da je Tuzla malo nagnula Hrvatskoj, ni u jednom većinski Bošnjačkom gradu ne možete vidjeti toliko hrvatskih zastava koje se prodaju po kioscima, i dalje srpski bendovi i kultura gostuju, ali ni blizu nema onog neumjerenog obožavanja svega srpskog.