Forum Klix.ba

Dozer wrote: ↑20/01/2020 14:06 Nisi strani element, ali je malo tragikomicno da se stalno pozivate na nekakvu istoriju Bosne i Bosnjaka, a istovremeno o tome nemate blage veze...

piupiu wrote: ↑20/01/2020 14:07

oaza85 wrote: ↑20/01/2020 14:04

piupiu wrote: ↑20/01/2020 13:59

Aha.

I ako je kakav Milutin, svećenik je Crkve bosanske, ili knez ili vojvoda bosanski.

A poglavari Crkve bosanske (djedovi), su nosili sljedeća imena: Jeremija, Azarija, Ivan, Godin, Tišemir, Didodrag, Bučina, Krač, Bratič, Budislav, Dragost, Povržen, Dragič, Ljubin, Boleslav, Radomir, Radovan, Ratko, Radoslav, Miloje, Mirohna, Miroslav...

I onda nam dodju ovi naši mladi i zeleni nacionalisti, pa kažu - Š'a je, treba da se zovemo Radoslav i Dragan, jesu l' to stara bosanska imena? I onda kao, padaju od smijeha, jer su provalili 'četalje' s druge strane ekrana.

Evo, da možemo djeci imena birati :

Dražeta, Husan, Borko, Bakulina, Hval, Nespin, Vukava, Pribil, Hlapac, Borna, Hrapoje, Krač, Bakula, Ninoslav, Boljerad, Sandalj, Milac, Kulduk, Ahmat, Stanac, Sipara, Ljuban, Dragota, Sarmorad, Grubača, Bogčin, Radača, Čeprnja, Dobrogost, Jelena, Grgur, Kukleč, Prehten, Ljubljen, Hlepac, Klut, Dinko, Semrod, Vitača, Miltoš, Linil, Hotjan, Hotjen, Borjen, Senko, Ostoja, Bjeljak, Stjepan, Gorčin, Tolmik, Vlk, Bokčilo, Rastudije, Veseoko, Gošt, Nenac, Muven, Vikosava, Hlap, Dabliživ, Trtiša, Pribislav, Sanko, Godin,Kosara, Toloje, Prijezda, Asta, Bogčin, Radin, Prehten, Tvrtko, Dabiživ, Miroslav, Katarina, Vukoslav, Vladislav, Tomaš, Kulin, Matej

Ja znam jednu Bornu, i jednu Kosaru. A naša forumska Jela je prava Bosanka!

I sad se ja pitam, ako Bošnjaci tako vatreno srednjovjekovnu Bosnu smatraju svojom pradomovinom, a sebe nasljednicima stećaka i srednjovjekovne hereze, zašto nikad djeci ne daju 'izvorna' bosanska imena (imamo ponekog Tvrtka, Gorčina, Dinka, Senku, ali slabo)? Stalno to pitam, i stalno me proglašavaju nepodobnom i malicioznom zbog tog pitanja. I nikako da mi objasne zašto je to pitanje maliciozno?

Zasto?
Zato sto mozemo.
Pa sta bi ti sad, meni odredjivala kako cu djeci ime dati?
Ili ako ne proberem nekog sa te liste koju si postavila, onda sam strani element?
Ozbiljno?

A gdje si pročitao/la da si strani element? Ja te pitam zašto Bošnjaci ova imena ne smatraju svojima, a srednjovjekovnu Bosnu smatraju (samo) svojom? Zašto ismijavanje i označavanje ljudi kao nepodobnih kad nazovu djeca Nenad ili Goran? Zašto to nisu bošnjačka imena, a srednjovjekovna Bosna jeste bošnjačka? To samo govori o tome koliko su naša shvatanja 'tradicionalnog identiteta' arbirtrarna i iracionalna. Vrijedi za sve tri strane. Ovo je samo jedan vrlo običan primjer.

oaza85 wrote: ↑20/01/2020 14:12
Ama ko te bona ismijava?
Bas me briga kako se zoves i kako ces svoje potomke zvati.
To je tvoja privatna stvar, sta god odlucis uopste me ne zanima.
Naravno da srednjovjekovnu Bosnu smatram svojom, ta necu je smatrati srpskom ili hrvatskom.
Smatram i ta imema svojima, al’ mi se, eto, danas ne svidjaju.
I sta sad?
Nista.

oaza85 wrote: ↑20/01/2020 14:12 Naravno da srednjovjekovnu Bosnu smatram svojom, ta necu je smatrati srpskom ili hrvatskom.

piupiu wrote: ↑20/01/2020 14:15

oaza85 wrote: ↑20/01/2020 14:12
Ama ko te bona ismijava?
Bas me briga kako se zoves i kako ces svoje potomke zvati.
To je tvoja privatna stvar, sta god odlucis uopste me ne zanima.
Naravno da srednjovjekovnu Bosnu smatram svojom, ta necu je smatrati srpskom ili hrvatskom.
Smatram i ta imema svojima, al’ mi se, eto, danas ne svidjaju.
I sta sad?
Nista.

Mene niko ne ismijava, ne zovem se ni Nenad, ni Goran.

Na ovom istom forumu, ne da ismijavaju, nego smatraju izdajnicima i srpskohrvatskim dupeliscima Bošnjake koji djeci daju takva imena. Zašto? Nije to baš do svidjanja i nesvidjanja.

Bloo wrote: ↑20/01/2020 14:15

oaza85 wrote: ↑20/01/2020 14:12 Naravno da srednjovjekovnu Bosnu smatram svojom, ta necu je smatrati srpskom ili hrvatskom.

A jel samo u tadasnjim granicama ili?

piupiu wrote: ↑20/01/2020 13:59 Aha.

I ako je kakav Milutin, svećenik je Crkve bosanske, ili knez ili vojvoda bosanski.

A poglavari Crkve bosanske (djedovi), su nosili sljedeća imena: Jeremija, Azarija, Ivan, Godin, Tišemir, Didodrag, Bučina, Krač, Bratič, Budislav, Dragost, Povržen, Dragič, Ljubin, Boleslav, Radomir, Radovan, Ratko, Radoslav, Miloje, Mirohna, Miroslav...

Bloo wrote: ↑20/01/2020 14:02 zato što naša izvorna i mozda staroslavenska imena su prisvojena od drugih naroda kao njihova, te se vežu isključivo uz određene narode (više ne znam koji izraz da koristim - grupacije mozda?!) i njihovu kulturu, religiju itd...a zelja je da se imenom signalizira pripadnost svojoj grupi, te da se iz imena sazna sto vise podataka o toj osobi (naravno pretpostavi).

Škobo Habu wrote: ↑20/01/2020 14:19

piupiu wrote: ↑20/01/2020 13:59 Aha.

I ako je kakav Milutin, svećenik je Crkve bosanske, ili knez ili vojvoda bosanski.

A poglavari Crkve bosanske (djedovi), su nosili sljedeća imena: Jeremija, Azarija, Ivan, Godin, Tišemir, Didodrag, Bučina, Krač, Bratič, Budislav, Dragost, Povržen, Dragič, Ljubin, Boleslav, Radomir, Radovan, Ratko, Radoslav, Miloje, Mirohna, Miroslav...

I Milutin je ime latinskog porijekla - jastreb. Miluus na latinskom.

Milutinus je iskrivljena verzija koja se javlja u rimskim provicijama na balkanskim prostorima. Vulgar latin.

Druga bitna stvar, mnogo je onih koji se kunu u bosansko srednjovjekovlje, a uopšte ne znaju da se fenomen stećaka širi upravo od Hercegovine prema Bosni. Sigurno to ima veze i sa migracijom stanovništva.
Na kraju, nisu ni vezani za pojavu Crkve Bosanske.

piupiu wrote: ↑20/01/2020 14:22

Bloo wrote: ↑20/01/2020 14:02 zato što naša izvorna i mozda staroslavenska imena su prisvojena od drugih naroda kao njihova, te se vežu isključivo uz određene narode (više ne znam koji izraz da koristim - grupacije mozda?!) i njihovu kulturu, religiju itd...a zelja je da se imenom signalizira pripadnost svojoj grupi, te da se iz imena sazna sto vise podataka o toj osobi (naravno pretpostavi).

Pa da. Upravo tako. I to bez ikakve ironije svi skupa negiraju zajedničku (h)istoriju i kulturu. Operativna riječ - zajednička, svi smo iz jedne osnove izašli, koja se ne može opisati nikako drugačije nego kao srednjovjekovna feudalna bosanska kultura.

Dozer wrote: ↑20/01/2020 14:14 ja mislim da se CPT zove Čeprnja
A mozda je i Rastudije

piupiu wrote: ↑20/01/2020 14:25
Još bolje! Ma prošlost je predivna priča o migracijama, seobama, miješanju ljudi i kultura... svaki dan nešto novo i fascinantno otkriješ. Ali nikako da otkrijemo kako su nam priče o nacionalnom čistunstvu i vlasništvu, linearno i unazad i unaprijed, samo priče koje sebi pričamo. Zar nije tragično da zbog toga stradaju ljudi?

Dozer wrote: ↑20/01/2020 14:33

piupiu wrote: ↑20/01/2020 14:22

Bloo wrote: ↑20/01/2020 14:02 zato što naša izvorna i mozda staroslavenska imena su prisvojena od drugih naroda kao njihova, te se vežu isključivo uz određene narode (više ne znam koji izraz da koristim - grupacije mozda?!) i njihovu kulturu, religiju itd...a zelja je da se imenom signalizira pripadnost svojoj grupi, te da se iz imena sazna sto vise podataka o toj osobi (naravno pretpostavi).

Pa da. Upravo tako. I to bez ikakve ironije svi skupa negiraju zajedničku (h)istoriju i kulturu. Operativna riječ - zajednička, svi smo iz jedne osnove izašli, koja se ne može opisati nikako drugačije nego kao srednjovjekovna feudalna bosanska kultura.

I kada ja ovo kazem svima - onda se uvijek nadje neki genije koji ce to "prevesti" na napad na Bosnjake (ili Srbe ili Hrvate, zavisno od mjesta diskusije), islam, i pri tome to sve podvesti pod FGR, jugonostalgiju, zelju za vracanjem diktature, itd.

512MB wrote: ↑20/01/2020 14:35

Dozer wrote: ↑20/01/2020 14:14 ja mislim da se CPT zove Čeprnja
A mozda je i Rastudije

Meni CPT više vuče na Veseoko al et

Fakat prediću seb ime u Grd, nekako mi zvuči moćno... a i nema šanse da ga Austrojanci izgovore bez da polome jezik

Bloo wrote: ↑20/01/2020 13:40

CPT wrote: ↑20/01/2020 13:26

Bloo wrote: ↑20/01/2020 13:23
Iako si mozda roden tamo?
Zasto?
Ne osjecas Sloveniju kao svju drzavu?

To nema nikakve veze sa rodjenjem ili osjecanjima. Slovenci koji zive u SA od WWII su dio te nacije (zbog toga su sve tj. vecinu kad je poceo rat). Bosnjaci koji zive tu od WWII nisu. Drugi jezik, druga kultura, drugo ... Reakcija na "prisvjajanje nacije" je obicno vrlo negativna.

Opet ne razumijem.
Ako si mozda roden tamo, pricas njihov jezik, zivis u njihovoj drzavi, dio si njihove kulture (osim ako mozda zivis u nekom getu gdje se i u institucijama prica samo bosanski)...i ne mozes se osjecati kao dio slovenske nacije?


Dalje...prema Hrvatskoj enciklopediji, definicija nacije je dolje navedena. @Dozer pay attention na NATION versus nationality

....U nekim jezicima (engleski, francuski) nacija označava državu, zemlju i narod u smislu zajednice ljudi istog etničkoga podrijetla i pripadnosti. U UNESCO-u, Međunarodnome sociološkom udruženju i drugim stručnim udruženjima društvenih znanosti izrađena je terminologija prema kojoj je etničko ishodišni termin za različite oblike etničkih zajednica (pleme, etnija, polietnička društva, etnička manjina, itd.) i nacija u prošlosti i danas (protonacija, subnacija, nacija-država, država-nacija, višenacionalna država, višedržavna nacija, itd. /Fred W. Riggs/). Premda takvo razvrstavanje podsjeća na rodoslovno stablo i pretpostavlja da postoji kontinuitet između starijih i novijih oblika postojanja nacionalnih zajednica, većina razvojnih uvjeta za nastanak nacionalne ideje i masovnog okupljanja pripada modernoj epohi, po čem se nacija razlikuje od sličnih zajednica u prošlosti, kao što su etničke, vjerske i lokalne zajednice, kraljevstva, kneževstva i dr. Riječ natio u (europskoj) predmodernoj povijesti prešla je isti značenjski put: isprva je označivala skupinu stranaca, potom srednjovjekovna sveučilišta, studentske udruge, crkvena vijeća, plemstvo i, napokon, stanovništvo neke zemlje, odnosno narod.

S druge strane, nacionalna pripadnost u pravilu isključuje pripadnost članova nekoj drugoj naciji, pa ono što nacionalno dobiva u dubini društva, gubi u širini. Taj paradoks uvjetovan je društvenim razvojem u proteklih nekoliko stoljeća, koji potiče političku te u prvo vrijeme ekonomsku integraciju društva na nacionalnoj osnovi, čime se uspostavljaju mnogobrojne države namjesto nekolicine carstava koja dijele svjetski prostor.

S obzirom na način nastanka nacija u XX. st. se, osobito na Zapadu, uvriježilo razlikovanje »državnih« i »kulturnih nacija« (Friedrich Meinecke), slično »klasičnih« i »novih nacija« (George Hugh Seton-Watson), odnosno »zapadnoga« i »istočnoga nacionalizma« (Hans Kohn). Prema tom shvaćanju, u prvome slučaju vrijedi građanski princip nacionalne pripadnosti, koji je širok i uključiv, a u drugome slučaju etnički, koji je uzak i isključiv. Ta se različita načela primjenjuju kada je riječ o državljanstvu i politici prema useljenicima. Tako se npr. u Francuskoj ili SAD-u državljanstvo stječe bilo samim činom rođenja osobe na tlu tih zemalja (ius soli), bilo političkim uvjerenjem (npr. deklarativnim prihvaćanjem demokratskih odredbi ustava), a u Njemačkoj se, donedavno, pravo državljanstva dodjeljivalo ponajprije prema kriteriju krvnoga srodstva (ius sanguinis), odnosno etničke pripadnosti (njemačka nacionalnost). U današnjim se raspravama osporava shvaćanje da su građanske nacije, za razliku od etničkih, uključivije, jer je pravo građanstva ili državljanstva svugdje (Rogers Brubaker) ograničeno, najčešće zbog ekonomskih razloga (npr. ograničena ponuda na tržištu rada ili nedostatna sredstva za financiranje smještaja većeg broja useljenika). Zbog toga sve više zemalja napušta etničko određenje nacije, odnosno državljanstva, u korist države građana (što je eksplicitno učinila i Republika Hrvatska zakonodavstvom koje izjednačuje prava manjina s pravima etnonacionalne većine, tj. Hrvata). Naposljetku, isključivost građanskih nacija, kao i etničkih, u okviru nacionalne države očituje se u upotrebi jednoga službenoga jezika. Čak i u Švicarskoj, koja na saveznoj razini ima tri službena jezika, u pojedinim je kantonima samo jedan od jezika službeni.
Postoji razlikovanje između »državnih« i »nedržavnih nacija«, a upućuje na činjenicu da većina nacija ili etničkih skupina nema državu u kojoj predstavlja većinu ili koja po njima nosi ime. Također, mnogi narodi žive u nekoliko država (npr. Kurdi na Bliskom istoku, Laponci u Skandinaviji), ili su raštrkani u većem broju država (npr. Romi). No budući da rijetko koji narod živi samo u jednoj državi, a da u nekoj drugoj državi ne čini manjinu (dijaspora), izraz »nedržavna nacija« gubi normativni smisao u demokratskome društvu s obzirom na načelo jednakosti pred zakonom. Ali demokratsko se načelo, premda upisano u ustavima većine zemalja, u mnogim zemljama u praksi još teško provodi, što prije svega »nedržavnim narodima« umanjuje izglede za jednakost pred vlašću (npr. slučaj Roma u Hrvatskoj i mnogim drugim europskim zemljama).

Općenito, različiti tipovi nacija ili situacija u kojima se nalaze proizlaze iz doista raznovrsnih povijesnih okolnosti te kulturnih i političkih osobitosti pojedinih područja. Tako se u Europi, kao kolijevci nacija i nacionalizma, može, prema Ernstu Gellneru, razlikovati nekoliko (vremenskih) zona. U prvoj su nacije proizišle iz dinastičkih carstava (sa sjedištima u Londonu, Parizu, Madridu i Lisabonu). One nisu imale gotovo nikakvih teškoća u sjedinjavanju svojih kulturnih elemenata, u prvome redu jezika, i politike, odnosno države, u jednu cjelinu. Drugdje su se nacije, npr. u srednjoj i istočnoj Europi, gradile s pomoću nacionalnih pokreta u dugome procesu od intelektualnoga preko političkoga pridobivanja do masovne mobilizacije (Miroslav Hroch). U drugoj europskoj zoni, koju čine Italija i Njemačka, postojala je, doduše, već dugo prepoznatljiva nacionalna kulturna elita, ali bez države, dok je (nacionalno srodno) stanovništvo bilo rascjepkano u različitim područjima ili pod različitim vlastima: stoga je tek masovni nacionalni pokret ujedinio dijelove u cjelinu. U trećoj i četvrtoj zoni, koje čine srednja i istočna Europa, situacija je bila (i ostala) daleko složenija, zbog toga što su kulture i narodi u većini tih područja (bili) prilično izmiješani, države su bile strane ili su se takvima doživljavale, a u razdoblju boljševizma napetosti na nacionalnoj osnovi bile su potisnute i strogo nadzirane od režima, a ne razrješavane na demokratski način. Zato je nastanak novih nacionalnih država dovodio do nasilnoga prekrajanja granica ili teritorija i protjerivanja stanovništva, odnosno etničkog čišćenja. Dakle, ono što je u matici bilo napravljeno gotovo bez teškoća na periferiji se odvijalo znatno teže, često s mnogo ljudskih i materijalnih gubitaka, pa se ponovno postavlja pitanje o mogućnosti demokratskoga razvoja nacionalne države. Ključni su za Europu u tom pogledu izgradnja i proširenje Europske unije. Time se, s jedne strane, uspostavlja novi model velike nadnacionalne države na demokratskoj osnovi, bez premca u povijesti, a s druge se omogućuje da se svi sporovi ili sukobi na nacionalnoj ili etničkoj osnovi rješavaju mirnim putem, u dijalogu i u sklopu zakonskih propisa koji jamče jednak postupak prema svim stranama. Ipak, neka značajna pitanja ostaju otvorenima, prije svega je li nova europska država savez potaknut isključivo ekonomskim interesima, radi bolje konkurentnosti u odnosu na američko ili japansko (a danas kinesko) gospodarstvo, ili se, također, stvaraju i neke druge, i dublje, veze nalik nekadašnjoj gradnji nacionalnih država, npr. stvaranje »europskoga naroda« kao demosa. Ispitivanja javnoga mišljenja pokazuju da stanovništvo u novim članicama ili u zemljama koje su kandidati za članstvo u Europskoj uniji puno više polaže nade u europsku solidarnost nalik nacionalnoj nego stanovništvo u zemljama starim članicama, koje Europu radije prihvaćaju kao zajednicu u kojoj su svakoj članici najvažniji vlastiti interesi.

....primordijalizam i konstruktivizam imaju ograničene, ali i međusobno dopunjujuće domete u objašnjenju nacionalnoga fenomena. Tako primordijalizam bolje objašnjava emocionalne potrebe za nacionalnom pripadnosti i spremnost na individualnu samopožrtvovnost u korist nacije, dok konstruktivizam bolje objašnjava mehanizme političkog udruživanja i sukobljavanja na temelju nacionalne pripadnosti. Također, primordijalizam stavlja naglasak na izučavanje nacionalističkih težnja odozdo, a konstruktivizam na težnje političkih elita. Prvi smatra da je agresivnost prema drugima donekle urođeni obrazac ponašanja, neovisan o kulturnome i političkome kontekstu, a drugi da su stavovi prema drugima u osnovi ambivalentni i da, ovisno o svojim ciljevima, političke elite mogu poticati agresivne ili konstruktivne individualne težnje prema drugima, stavljajući glavni naglasak na građanski odgoj i obrazovanje.

Treće, ispravljeno je polazište nekih starijih autora koji su međusobnu sličnosti i privlačnost pojedinaca i manjih skupina smatrali presudnima u nastanku nacija, a pritom zanemarivali antagonističku stranu, tj. sukob i viziju »neprijatelja«, kao što su to bili Židovi u Španjolskoj, katolici u Engleskoj i protestanti (hugenoti) u Francuskoj. Takvu sklonost antagoniziranju s drugima nacionalizam, uostalom, dijeli sa svim drugim ideologijama.

I četvrto, nacionalističko rivalstvo i revizionističke interpretacije novije povijesti ne jenjavaju, za razliku od drugih rivalstava, ni u uvjetima (zrele) demokracije, ekonomske međuovisnosti i učvršćenih međudržavnih saveza, osobito u slučajevima gdje nacionalne ili etničke zajednice žive s obiju strana državnih granica. Te činjenice daju novi povod više međusobnom dopunjavanju nego suprotstavljanju primordijalističkih i konstruktivističkih (modernističkih) objašnjenja.

....institucionalni mehanizmi, skupa sa sferom civilnoga društva i akademskom sferom kao posrednicima u sukobu i facilitatorima procesa pomirenja, mogu pomoći u izgradnji oblika projektnog identiteta koji nadilazi partikularne ciljeve sukobljenih strana i ujedno gradi uključivije i pravednije društvo s obzirom na različite potrebe i interese ljudi.

Kao što vidimo, identiteti su konstrukti nastali iz ljudske želje za pripadanjem grupi, što je prirodno. Mi smo društvena bića koja vole i teže da žive u zajednicama, s tim da te zajednice nisu uvijek homogene po više kategorija, ali jedna ideja bi trebala da ih ujedinjuje - težnja ka boljem društvu prezilaženjem razlika koje su umjetne.

oaza85 wrote: ↑20/01/2020 14:38 Meni se samo cini da vas dvoje trazite neprijatelja tamo gdje ga nema.
Mozda postoji zelja da budete posebni, drugaciji, ljepsi i pametniji od ostatka korpusa kojem, htijeli ili nehtijeli, ipak pripadate.
Realno, Behka i Ljuca.

Dozer wrote: ↑20/01/2020 14:33

piupiu wrote: ↑20/01/2020 14:22

Bloo wrote: ↑20/01/2020 14:02 zato što naša izvorna i mozda staroslavenska imena su prisvojena od drugih naroda kao njihova, te se vežu isključivo uz određene narode (više ne znam koji izraz da koristim - grupacije mozda?!) i njihovu kulturu, religiju itd...a zelja je da se imenom signalizira pripadnost svojoj grupi, te da se iz imena sazna sto vise podataka o toj osobi (naravno pretpostavi).

Pa da. Upravo tako. I to bez ikakve ironije svi skupa negiraju zajedničku (h)istoriju i kulturu. Operativna riječ - zajednička, svi smo iz jedne osnove izašli, koja se ne može opisati nikako drugačije nego kao srednjovjekovna feudalna bosanska kultura.

I kada ja ovo kazem svima - onda se uvijek nadje neki genije koji ce to "prevesti" na napad na Bosnjake (ili Srbe ili Hrvate, zavisno od mjesta diskusije), islam, i pri tome to sve podvesti pod FGR, jugonostalgiju, zelju za vracanjem diktature, itd.

I onda dodjemo do stradanja ljudi iskljucivo radi imaginacija u ljudskim glavama... Zalosno...

Dozer wrote: ↑20/01/2020 14:41

oaza85 wrote: ↑20/01/2020 14:38 Meni se samo cini da vas dvoje trazite neprijatelja tamo gdje ga nema.
Mozda postoji zelja da budete posebni, drugaciji, ljepsi i pametniji od ostatka korpusa kojem, htijeli ili nehtijeli, ipak pripadate.
Realno, Behka i Ljuca.

E jbg... Procitaj malo temu...A i neke druge... Stvar je u tome sto mi, ocito, nikoga ne smatramo neprijateljem, dok nas sve tordzije i te kako smatraju neprijateljima.

P.S. Jel' moguce da je ovaj gore bas ovoliko ogranicen...?

oaza85 wrote: ↑20/01/2020 14:38

Dozer wrote: ↑20/01/2020 14:33

piupiu wrote: ↑20/01/2020 14:22

Pa da. Upravo tako. I to bez ikakve ironije svi skupa negiraju zajedničku (h)istoriju i kulturu. Operativna riječ - zajednička, svi smo iz jedne osnove izašli, koja se ne može opisati nikako drugačije nego kao srednjovjekovna feudalna bosanska kultura.

I kada ja ovo kazem svima - onda se uvijek nadje neki genije koji ce to "prevesti" na napad na Bosnjake (ili Srbe ili Hrvate, zavisno od mjesta diskusije), islam, i pri tome to sve podvesti pod FGR, jugonostalgiju, zelju za vracanjem diktature, itd.

Meni se samo cini da vas dvoje trazite neprijatelja tamo gdje ga nema.
Mozda postoji zelja da budete posebni, drugaciji, ljepsi i pametniji od ostatka korpusa kojem, htijeli ili nehtijeli, ipak pripadate.
Realno, Behka i Ljuca.

Bloo wrote: ↑20/01/2020 14:47 @CPT
Erm, manjine imaju svoje jezike, to ne sporim, ali ako si roden tamo valjda od vrtica si izlozen slovenackom jeziku, plus institucije, plus obrazovanje itd...
Ali cak i manjine koje zive u nekoj drzavi valjda vecinom komuniciraju na jeziku te drzave.
Pogotovo pripadnici manjine koji su vec neka generacija tamo.
Ali zasto onda zivis tamo, ako se osjecas tako odroden od te drzave i tih ljudi?
Mozda bi bio sretniji negdje gdje je vise pripadnika tvoje grupe, gdje se govori samo tvoj jezik i gdje je prisutna vecinski tvoja kultura, pa makar to bio geto u Malmeu?

O na pitanje o nation...Bosnian valjda...mada koliko primjetih vanka sta god da kazes oni nas zovu Bosnians vim smo iz BiH...