kamberovica polje wrote:¤ jelena ¤ wrote:Poenta: ne
kmeči da ne valja, zašto ne valja i da ćeš se ispalit - nego se ispali.
Djela - ne riječi.
Svaka čast, oodličan tekst.

Ne mogu ni svi otići vani i to zbog raznoraznih razloga. Neki nemaju love, neki imaju bolesne roditelje, a neki su i sami bolesni. Poanta je da svi imaju pravo da negoduju jer je živjeti u ovoj državi isto kao živjeti u ludnici.
I oni koji nisu ludi vremenom izgube pojam o realnosti i utope se i zamru u žabokrečini.
Konkretan problem, naveden u ovoj temi, je samo jedan od mnogih simptoma sveukupne dekadencije.
Svi vi koji volite gledati stvari kroz ružičaste naočale i pisati znanstvenu fantasku o tome kako treba djelovat u ovoj namještenoj igri i korumpiranon sistemu, ste blago rečeno naivni.
Sve je divno i krasno, do trenutka u kojem se moraš osloniti na sistem, a od istog dobiješ lopatu u facu i naivnost nestane.
Mi smo prvaci zaljenja. Svak nam je kriv, a nismo sebi krivi. Svi nasi problemi nisu u drugima, vec u nama samima i mi smo im rjesenje. Nemas posao, trazi posao, radi nekada i nesto ispod tog nekog svog imaginarnog nivoa, hoces da imas, raditi moras, pa makar tacnu ili cigle noso, hodnike briso, teglio i lomio se, ne ide za stalno, radi na crno, snalazi se bori se. Svima nama su krivci vlast koju opet sami izaberemo. Nije me vlast rodila, niti su me oni podigli, niti u usta hranu stavili, niti su me obrazovali, niti zaposlili prvi put, niti su me oni naucili da se sa svojim zivotom kockam, poslom, zdravljem i svime vec ne i da se hiljadu puta iz govana vadim, radim zaradim, pa opet ostanem bez posla i tako iznova, nova firma novi pocetak. Sve te odluke su ipak samo nase i nicije druge.
I drazih mi je mojih 20 maraka zaradjenih posteno, nekada servisirajuci komp nekome, radeci neki fizicki posao, pa i svi moji poslodavci dobri i losi, nego da imam drzavni posao, stalnu platu, zaradjenu tako sto me neko vezom progurao na posao, strankom ili lovom i da mi sutra neko kaze ja sam tebi to ucinio. Mars.
Lazu mnogi kad kazu da djetetu ne mogu kupiti smartphone ili tablet od 50-100 maraka na kome bi i tu informatiku mogli uciti, racunar priustiti. Mnogi bi dijetetu uskratili za svoj cejf, kafa, cigara, piva, kurac palac.
Moze se itekako djelovati, ko hoce nadje nacina, sa ovog foruma je dosta akcija uspjesno ispraceno, od pomoci poplavljenima, donacija domovima za nezbrinutu djecu, humanitarnih akcija, druzenja zajednickih, zajednickih poslova i td.
Eto konkretno, prije par mjeseci sam bio na praksi kod jedne IT firme od nasih forumasa. Dobri momci za primjer. Praksa je dosla niotkud poslje otkaza u jednoj firmi.
Otkud uopste potreba oslanjanja na sistem? Covjeku svakako pripada ono sto uradi sam.