Sinapsa wrote:
Bosanski jezik nije koristen prije devedesetih? Mozda u alternativnoj historiji.
nenadivan wrote:
Pa itekako ima. Jezik je jedan, a mi Srbi želimo da se zove srpski. Hrvatima i Bošnjacima to iz istorijskih razloga ne odgovara. Naziv bosanski je noviji iz razloga koji sam objasnio - bošnjaci su posljednji gradili svoj nacionalni identitet. Po meni ako može da postoji naziv srpski onda može i bošnjački, jer nemamo mi Srbi neko ekskluzivno pravo na nametanje naziva jezika. Pogotovo ne sada nakon ratova koji se nisu završili pomirenjem već su smišljeno ostavljeni da budu neka vrsta sukoba niskog intenziteta.
A ako moze bosnjacki, onda moze npr. i neki alternativni naziv za srpski jezik, je l´da?
Nadam se da ti je ovo samo lapsus. Ne treba ti to, ako za sebe tvrdis da si danas ljevicar i da si protiv disolucije BiH, onda bi ti trebalo biti jasno da naziv "bosnjacki jezik" nije dio jednog akademskog diskursa nego dio jedne politicko-idoloske konstrukcije, kreirane u svrhu generiranja mrznje izmedju nas. Valjda ti je i to jasno, da su ti animoziteti, koje jedan dio srpske i hrvatske politicke elite kreiraju, direktno povezani sa projektom razbijanja drzave BiH. Bosanski jezik je historijski naziv jezika sa podrucja danasnje Bosne i Hercegovine i njegov naziv je samo onda najnoviji - kako si u jednom ranijem postu naveo - ako historija pocinje sa stvaranjem Jugoslavije.
Bosanski jezik je poveznica izmedju zemlje Bosne, kulturnog identiteta bosanskog naroda i njegove historije. Zbog toga je meta napada. On je osim toga i dio prava Bosnjaka/Bosanaca na
unutarnje samoodredjenje, na njihovu unutarnju autonomiju. On nije dio osmisljenog projekta asimiliranja bosanskih Srba
.
Sto se tice jezika kojim svi mi (Bosanci/Hrvati/Srbi/Crnogorci) govorimo - ako ga vec ne mozemo nazvati bosanskim jezikom, oslanjajuci se na cinjenicu da je bosanski i dubrovacki narodni govor bio polazna tacka za standardizaciju srpskog i hrvatskog jezika, onda ga jos manje mozemo zvati srpskohrvatskim jer to implicira samo dva naroda, ciji se narodni jezici ni blizu toliko ne podudaraju sa knjizevnim, kao sto je to slucaj kod bosanskog knjizevnog jezika i govora gradjana BiH. Valjda je to jasno. Za sve ove nabrojane narode, naziv "juznoslovenski jezik" bi pored "bosanskog jezika" mogao biti jedan od kompromisnih naziva za nas zajednicki jezik u buducnosti. Momentalno to srpsko-hrvatski nacionalni ponos ne dozvoljava.
Kako ti ovo zvuci? Je li ova argumentacija mozda cak i plauzibilnija? Promjena paradigme, zar ne?
Dakle, aktuelno stanje za mene licno je takvo, da ja svoj jezik nazivam bosanskim jezikom. To je i izraz samopostovanja. Ja ne mogu svoj jezik zvati srpskim ili hrvatskim, ne samo zato sto je to i naucno i politicki pogresno, nego jednostavno zato jer ga Srbi i Hrvati
nisu donijeli u Bosnu.
Izraz "bosnjacki jezik" mozes samo onda koristiti, kada taj naziv bude legitimiran unutarbosnjackim konsenzusom. Ko god to ne postuje, pokusava stavljati Bosnjake pod svoje skrbnistvo i simbolicno ih podredjuje sebi, stavljajuci svoju interpretaciju iznad cinjenicnog stanja.
Disput o tzv. bosnjackom jeziku je pokrenut od onih snaga, koje rade na disoluciji nase domovine BiH i svaki put kada u svojim upisima prihvatis tu terminologiju, koristeci za bosanski jezik obadvije opcije "bosnjacki/bosanski", tada udaljavas sebe od mene ili od nekog drugog sagovornika, sa kojim bi mogao da dijelis prijateljstvo. Udaljavas se, jer prihvatas nacionalisticki narativ, kao legitimnan nacin komunikacije.
Argument "na srpskom jeziku se Bosanski jezik zove Bosnjacki jezik" je argumentum ad populum. Tim argumentom i Bosnjaci mogu srpski jezik nazvati kako im je volja, shvatas. To je samo jedno veliko sranje. Hajde da se postujemo - ja cu tvoj jezik zvati srpskim, a ti moj bosanskim.
Što se tiče naziva jezika ja nemam ništa protiv imena bosanski jezik - naravno, dok god to ne implicira (direktno ili indirektno) nametanje drugim narodima. Relativno slabo sam upoznat sa tom tematikom, niti sam shvatao da nekome može biti uvredljivo nazivanje tog jezika "bošnjačkim". Ako je tako, onda ok, ja taj naziv više neću koristiti. Stvar je politička, i ako među bošnjacima postoji konsenzus da sel njihov jezik zove bosanski, onda ću ga i ja tako nazivati.
Što se tiče istorijske geneze tog naziva, ni tu nisam posebno kompetentan, znam samo da su postojali rječnici Bosansko-Turski i još par sličnih, te da je za vrijeme Kalajeve administracije taj naziv ponovo dobio na snazi, uz određene, složićete se, negativne implikacije po srpski narod. Tu treba jasno reći, sve što ja AU radila u BiH zavisilo je od njenih dugoročnih političkih ciljeva a koji se, kao što sam već spomenuo, mogu sažeti u
Drang nach Osten. Isto tako, Srbija je imala teritorijalne pretenzije ka zapadu, koje su zacrtane još u Garašaninovom Načertaniju. To je doba nacionalnog romantizma, tako da je to sve manje-više razumljivo. Ne treba zaboraviti da je ista ta AU dobrim dijelom i doprinijela buđenju ili bolje reći stvaranju tog nacionalnog romantizma kod Srba, a opet zarad istih, gore pomenutih interesa.
Meni apsolutno ne bi smetao naziv južnoslovenski jezik, ali on zbog istorijskih okolnosti nikad posebno (bar koliko ja znam) nije ni bio u opticaju.
Ono što mi se sigurno ne može stavljati kao etiketa to je nacionalizam. Jezik, odnosno imenovanje jezika i namjerne/vještačke promjene u njemu su najčešće argumenti upravo nacionalista. Kod Srba je to negiranje postojanja naziva drugih jezika. Kod Hrvata je izmišljanje novih pravila i riječi da bi se jezik što više razlikovao od srpske varijante, a kod Bošnjaka, čini mi se, je zagovaranje ideje da svi u Bosni govore bosanskim jezikom. Ovdje govorim o nacionalistima, naravno.
