Hoću da kažem da su pitanja određenih nepravdi koje se tiču ovog svijeta, recimo rađanja djece s nekim nedostatkom i sl. suštinski bespredmetna ukoliko bismo ih pokušali staviti u okvire nepojmljive vječnosti i božanske pravičnosti i Njegove ničim uvjetovane milosti, neomeđene tek ovim pojavnim, fenomenalnim svijetom. U predaji se veli da će čovjek, koji je prošao patnje i patnje na ovom svijetu, kada bude ugledao Džennet, kazati kako nikada nije u životu osjetio nikakvu poteškoću, i obrnuto. Ovo slika iz hadiske predaje je jednostavan prikaz onog o čemu govorim.Ramzess Veliki wrote: Super ali nisam te nista razumio. Cijenim tvoje postove i interesantno mi je citati ih, ali kao gradjevinac tanak sam da ulazim u dublju religijsko- filozofsku raspravu potkovan sa pisanim djelima koja razmatraju odnose cimente i pijeska kad se spravlja malta.
Ovaj svijet je, po svojoj kur'anskoj definiciji, više svijet patnje i nemira a ne naslade i spokoja, on je - ironije li! - bliži Volterovom Kandidu nego Lajbnicovom savršenstvu među svijetovima...

