Dvadesetak knjiga godišnje , a to znači desetak udžbenika i desetak lektira - otprilike.
Ako se ne varam i udžbenici su knjige....i to ozbiljna literatura za dijete od 12 godina.
1. Maternji jezik - Čitanka...udžbenik...sadrži tekstove i koji nisu u spisku lektire + Naš jezik.... (dakle, dva udžbenika)
2. Jedan strani jezik
3. Drugi strani jezik
4. Istorija
5. Geografija
6. Informatika
7. Muzičko
8. Biologija
9. Tehnička kultura
u starijim razredima... VII, VIII, IX:
10 Fizika,
11. Hemija...
Dakle,
svako dijete, koje postigne natprosječan uspjeh u 6, 7, 8. i 9. razredu O.Š.
u toku jedne školske godine pročita 20tak knjiga -
otprilike.
Da li vaša djeca sve te knjige i pročitaju, ili ne, ja u to ne zalazim, nego navodim ono što im je NPP predviđeno, a to predviđeno je
minimum
jer sve ovo što sam napisala je obavezno i u to ne računam djecu koja vole čitati pa pročitaju i više.
A napisano je odgovor na komentar kako djeca u našim školama tobož ne čitaju dovoljno, a i ono što čitaju su nekakve smiješne pjesmice.
Ne bih da tvrdim, ali slutim da naša djeca, u skladu sa svojim godinama, možda čitaju i (mnogo) više od svojih roditelja.
Ne svih roditelja i ne generalizujem...samo sluutim...
A sad pravopis, to je tema...
Ja
bih
Ti
bi
On, ona, ono
bi
Mi
bismo (spojeno!), Vi
biste (spojeno!) Oni
biše * odnosno
bi
Ovo je aorist pomoćnog glagola
biti. Aorist se rijetko upotrebljava u svakodnevnom govoru ovako, kao prost gl. oblik, ali ga veoma često koristimo u situacijama kad izražavamo želju, mogućnost, namjeru...tj. u primjerima kada upotrebljavamo složeni gl. oblik (Potencijal) koji se gradi oblicima aorista pomoćnog gl.
biti i gl. pridjeva radnog glavnog glagola. U tim situacijama ovaj aorist u 3. licu množine (oni) nije
biše, nego
bi (npr.
Oni bi otišli na koncert., a ne
Oni biše otišli...) dok u svim ostalim oblicima ostaje isti.
Po analogiji sa tim većinskim oblikom
bi, koji se često ponavlja jer je kao gramatička osnova sadržan u svim ovim oblicima, ljudi često i griješe pa taj oblik koriste i tamo gdje mu nije mjesto, ili ga odvajaju kao posebnu riječ u oblicima množine (
bi smo, bi ste) što nije ispravno.
Ako vam kažem da je ovo nešto što i dijete od 12-13 godina zna, jer to uči u 7. razredu O.Š. možda ćete manje griješiti.
