hAZNADAR wrote:Thorgerson wrote:
To je mozda tvoje vidjenje stvari.
Imam dvije prijateljice - zavrsile medicinsku skolu, evo sad ce dvije godine da rade u Njemackoj. Ok plata, bore se. Da su ostale ovdje, mahale bi usima.
Ne radi se o sjaju zapada. Nego jarane kad tebi u njemackoj kaze imat ces platu 1500-1700 EUR. Imaju slobodne vikende, godisnje odmore. Konkretno eto za ove dvije iz medicinske. Nadju se cimerice, nadju sebi smjestaj. Plata za koju godinu skoci na 2000 EUR, a nekima i na 3000 EUR i vise. Zavisi kako se kod snadje, sa jezikom i inace. Posao - pa jeste zeznuto, ali sta, da to isto rade i ovdje bilo bi bi zeznuto a za petoduplo manje pare. I ako bi uspjeli naci takve poslove. U suprotnom maksimalan domet im je kladionica ili amko komerc za 400 kermi da radi i da ima jednu nedjelju slobodno u mjesecu.
Jedan jaran radi u njemackoj na bausteli. I ne spava u autu. Sumnjam da je prijavljen i bilo sta.
Kod nas je problem sto od mladih traze da se skoluju. Skoluj se, uci, obrazuj se. Ti sve zavrsis, kazes evo ja bih da radim...eeejh. Jelde, ti bi da radis. Cuj to zavrsio, pa ko ce te s tim fakultetom...idi radi nesta, ne mozes odmah radit za to sto si se skolovao, bavi se poljoprivredom, sadi maline, kupine, krompir.
To je nasima rjesenje, nemas posla, zavrsio si bubam masinstvo, arhitekturu, ekonomiju...eh brate pa idi sadi kupine jeboga ti, ne mozemo svi bit u kancelariji.
I zato nam je sve nakaradno.
Ako nemas posla za pravnika, za ekonomistu...pa koji qrac upisujes te ljude na te fakultete. Zatvori, zabrani brate upis na jedno 2-3 godine. I usmjeri ih na poljoprivredni fakultet ako eto bas ima tu toliko posla. Il sta ja znam, napravi neki program, neku strategiju bilo sta.
Mozemo mi do sutra pricati kako je na zapadu bolje i iznositi cinjenice o sistemu u ovoj ili onoj zemlji. Ali kako do toga doci? Tvoje prijateljice medicinarke su pretpostavljam morale nauciti jezik a to ne ide tako lako i brzo. Bez jezika jednostavno ne mozes iskoristiti svoju struku i svoje obrazovanje gdje god da odes.
ne spominjem ja lazni sjaj zapada vec lazni sjaj dijaspore. Dio dijaspore glumi uspjesne ljude i otvoreno lazu za mnogo toga. Licno sam bio u situaciji na granici konflikta kada sam se tu i tamo umijesao i jednostavno upitao nekoga da meni pokusa prodati tu pricu.
Najveci dio dijaspore se snasao i dobar dio mladih koji zele da napusti BiH zeli poci istim primjerom. Voziti priblizno isto auto, imati priblizno isto dana godisnjeg,.. itd.
Medjutim, zaboravlja se da je najveci dio dijaspore vani odavno. Dvadeset i kusur godina je dovoljno vrijeme da ljudi i nauce jezike i srede svoj zivot, nauce sistem i koriste maksimum.
Vecina prijatelja, rodbine u BiH koja zeli da napusti i proba srecu vani misle da moze postici isto za kratko vrijeme. Tesko. Prvo sto prilagodjavanje sistemu i ucenje jezika uzima dosta vremena a za to vrijeme imas pauzu u svojoj struci koja je hendikep kada trazis posao. Ako uopce i imas sansu da dobijes negdje dozvolu boravka. A drugo - vrijeme kada smo mi se prilagodjavali sistemu i trzistu rada je bilo skroz drugo. Imali smo dosta lakse okolnosti i bolju situaciju. Danas je situacija i ekonomski i politicki drugacija. Teza.
Ponavljam - sva ova prica kako je negdje, kolike plate, kolike rezije, kakav sistem,.... je ovdje totalno nepotrebna jer - kako do toga doci? Kako se domoci Njemacke, Engleske, Danske,... i da tu nadjes posao i uz to dozvolu boravka?
Na to pitanje mi nije niko znao odgovoriti osim stereotipa da ce se tamosnje drzave pobrinuti za smjestaj i primanja samo ako se pojavis.
Ne znam gdje odlaze mladi iz BiH ali u Skandinaviju jednostavno ili ne dolaze ili ne ostaju ako dodju.
Kod nas se sve gleda ili crno ili bijelo, dva extrema.
1. Kako doci? Nema univerzalnog odgovora. Ja sam otisao kao sportista, na sportsku skolarinu na fakultet. Sam nasao fakultet, ono komunikacija itd, vec znao jezik, jbg, daleko lakse. Lakse i iz razloga sto nisam morao brinuti hocul prehraniti dvoje djece, nego sam, fax, ucenje, zabava, ono, imao krov nad glavom placen, kakav takav (studio), djelio sa cimerima, ali bio je besplatan i dok sam bio na faxu, extra. Dok sam isao na fax posjecivao sam neku rodbinu po Americi i dosao do zakljucka da nesto najgore sto covjek koji ode vani moze da uradi je previse druzenja sa nasima. Ljudska priroda je da ljudi gravitiraju ka onima s kojima se razumiju. Ta homogenizacija je mac sa dvije ostrice. Ja sam posjecivao neku familiju 7 dana, i nakon tog ispiranja mozga, vozeci 1600km nazad, kontao: sto sam ja dosao, jesam li gresku napravio? Mozda su oni upravu, sve je ovo pidzama-posao itd. Kada sam se vratio u, tako da kazem, zdraviju sredinu, skontao sam da je sve do toga kako sebe vidis u buducnosti. Ovdje bar ima sanse da radis sta zelis, pa istraj. Nakon te epizode, posjete sam smanjio na 2-3 dana, u tom sam uvidio da se ja pomjeram naprijed a da oni tapkaju u mjestu i samo pametuju kako je sve ovo zavjera, kako ce se vratiti u Bosnu itd. Kulminacija je bila kada sam jednom tek dosao, ubacio kofere u kucu, vozio 12 sati, da bi mi jedan od gostiju rekao: e hajmo pive kupiti. Reko: jaro daj da se istusiram, sjednem malo, ono popijem kafu. Kaze on: ma hajd jaro, nisam ti ja bas najbolji sa engleskim. Kontam hajd reko, tu me uhvati u raskoraku, nisam znao sta bi mu odgovorio. U toku voznje pitam ja njega: koliko si ti ovdje vec? kaze on: 11 godina. Nista mu nisam rekao, ono sta mu imam pametovat. Naravno on radi u firmi koju drzi bosanac, sve su bosanci, stalno je sa bosancima, i tako 11 godina. Naravno, na svaku ima odgovoriti, Ustav drzave zna od A do Z itd.
2. Uzimajuci ono sto sam rekao gore, iz mog iskustva, druzenje sa nasima se treba svesti na ljude koji ocito rade na tome da uspiju, psihologija je to, posebno u stranoj zemlji. Ali umjesto da se bosna dovodi u Norvesku ili Ameriku, mora se prihvatiti to drustvo. One price: nema plaza kao u Dalmaciji? Naravno da nema, niti jedna obala na svijetu nije ista, pa tako da dvije iste ne postoje. Ali da ima boljih ima, a boga mi one babe mi uopste ne nedostaju kada gledaju koliko puta si u WC otisao. Nema bosanskog cejfa? Mi znamo cejfiti ali vala znamo i pretjerati i napraviti od toga nauku. Kao sto neko na nekoj temi rece: ali ovdje kad sjednes pod tresnju.Tresnji svgdje u svijetu, s tim sto u uredjenim drzavama tresnje se ne kradu.
Znaci sve je do toga koliko ce covjek iskoristiti onoga sto mu nova drzava pruza. Neki to skontaju neki ne. Neki su nasi otisli sirom svijeta jer su morali, a ne zato sto su htjeli. Treba i te ljude shvatiti i prihvatiti njihovu zivotnu pricu: rat, logori itd. Ja znam dosta sportista koji su ovdje dosli preko skolarine. Svi su skoro magistri, rade super, moglo bi se reci skoro pa visa srednja klasa, a bogami ima i onih koji zive fakat taj americki san. Opet ima onih koji trebaju nekog da pivu odu kupiti. Jbg, ako nas ima preko milion vani to znaci preko milion zivotnih prica, i svaka je drugacija. Tako isto to znaci i milion razlicitih nacina da se ode.
Je li postoji ijedan norvezanin da ne prima penziju?! Moj amidza radio u firmi 40 godina, ne moze u penziju. Zasto. Pa eto jebaji ga nije uplacen i uvezan staz. Pa sta ce sad. Pa nista neka ceka. Covjeku 62 godine. Sta ce cekat? Da umre.
Pa ja ti sad mogu napisati 10 stvari koje su trilion puta uredjenije u toj Norveskoj nego kod nas. A ne ticu se novca, cijene parkinga i kafe za koje se vi stalno fatate, jebla te kafa. Eto dodji u bosnu i ispijaj kafe po citav dan od 1 EUR. Ja sutra dobijem otkaz. Znas sta cu dobiti? Nista. Idem na ulicu. Sta se desava kad ti u Norveskoj dobijes otkaz? Ti bolan imas uvijek sigurnost, kako to ne kontas. Probaj se staviti u poziciju da sad radis - da sutra mozes ostati bez posla i bez plate. Dakle nula.
.