Forum Klix.ba

sinuhe wrote:Na izborima 1990 nije potvrdjena deislamizacija Bosnjaka za 45 godina komunisticke vlasti.
SDA su osnovali vjernici i nacionalisti. Ili ljudi spremni za medjureligijski dijalog.

nosara wrote:

Gojeni H wrote: Ali, ipak nije osiguralo opstanak drzave, zar ne?
Suprotno tvom misljenju, mozda drzava nije opstala bas zato sto je "osiguravala opstanak normalnima" zapostavljajuci znacajan dio svog stanovnistva koji nisu smatrani "normalnima"?

U normalnom svijetu "normalni" nisu normalni, jer uzimaju ekskluzivno pravo da nekom nametnu svoj nauk. U normalnom svijetu se cijeni individualizam i to kojem bogu se moli ne sprjecava covjeka da dostigne svoje potencijale u vojsci, politici ili privredi.

Drzava se raspala NAKON dolaska vjerskih fanatika na vlast... To je cinjenica...

Individualizam je bio daleko izrazeniji u SFRJ nego u ovim klero-naci dzamahirijama svih boja i dezena... Problem manjina je "made in demokratija"... Mi nismo znali za tako nesto u Drzavi...

madner wrote:Imamo paralele u Turskoj, koja je takodje izjedena iznutra od snaga koje su pobjedjenje davno davno. Shvatili su da samo subverzivno mogu unistiti tvorevinu i onda su prilagodili strategiju.

Pravo na vjersku slobodu jeste osnovno ljudsko pravo, no kao i obicno kod nas tumaci kao znatno sire nego sto jeste. Niko nema pravo da od katolika trazi da predje ne islam i to je odprilike to sto se tice prava. Sve iznad je dobra volja drzave.

Martinez_ wrote:

madner wrote:Imamo paralele u Turskoj, koja je takodje izjedena iznutra od snaga koje su pobjedjenje davno davno. Shvatili su da samo subverzivno mogu unistiti tvorevinu i onda su prilagodili strategiju.

Pravo na vjersku slobodu jeste osnovno ljudsko pravo, no kao i obicno kod nas tumaci kao znatno sire nego sto jeste. Niko nema pravo da od katolika trazi da predje ne islam i to je odprilike to sto se tice prava. Sve iznad je dobra volja drzave.

Kad si već potegao Tursku...jasno je valjda zašto je Ataturk ipak veći od Tita?

Gojeni H wrote:

nosara wrote:

Gojeni H wrote: Ali, ipak nije osiguralo opstanak drzave, zar ne?
Suprotno tvom misljenju, mozda drzava nije opstala bas zato sto je "osiguravala opstanak normalnima" zapostavljajuci znacajan dio svog stanovnistva koji nisu smatrani "normalnima"?

U normalnom svijetu "normalni" nisu normalni, jer uzimaju ekskluzivno pravo da nekom nametnu svoj nauk. U normalnom svijetu se cijeni individualizam i to kojem bogu se moli ne sprjecava covjeka da dostigne svoje potencijale u vojsci, politici ili privredi.

Drzava se raspala NAKON dolaska vjerskih fanatika na vlast... To je cinjenica...

Individualizam je bio daleko izrazeniji u SFRJ nego u ovim klero-naci dzamahirijama svih boja i dezena... Problem manjina je "made in demokratija"... Mi nismo znali za tako nesto u Drzavi...

Boldirano je neistina. Okilavio sam postavljajuci ova imena ali evo opet - nadji uljeza:

Milan Kucan
Franjo Tudjman
Alija Izetbegovic
Slobodan Milosevic
Momir Bulatovic
Kiro Gligorov

madner wrote:Ako Erdogan jos malo usere pa se Turska razbije na manje drzavice, hoce li onda biti manji vozd?

Martinez_ wrote:

madner wrote:Ako Erdogan jos malo usere pa se Turska razbije na manje drzavice, hoce li onda biti manji vozd?

Da, biće nešto manji ali to se neće dogoditi baš zbog veličine i dalekosežnosti Ataturkove ideje.

madner wrote:Imamo paralele u Turskoj, koja je takodje izjedena iznutra od snaga koje su pobjedjenje davno davno. Shvatili su da samo subverzivno mogu unistiti tvorevinu i onda su prilagodili strategiju.

Pravo na vjersku slobodu jeste osnovno ljudsko pravo, no kao i obicno kod nas tumaci kao znatno sire nego sto jeste. Niko nema pravo da od katolika trazi da predje ne islam i to je odprilike to sto se tice prava. Sve iznad je dobra volja drzave.

madner wrote:

Martinez_ wrote:

madner wrote:Ako Erdogan jos malo usere pa se Turska razbije na manje drzavice, hoce li onda biti manji vozd?

Da, biće nešto manji ali to se neće dogoditi baš zbog veličine i dalekosežnosti Ataturkove ideje.

Prije 10 godina to ne bi bila kontravezna recenica, danas mi vec zvuci malo naivno. Muslimanska braca su pokret koji na svjetskoj razini nema ni jedan uspjesan projekt, samo razlicite faze neuspjeha.

Poenta je da ti ta logika nema smisla, Kemal se ocjenjuje po svojim potezima ili potezima na koje je on uticao. To sto je Erdogan na ego tripu pa ce srustiti za 10 godina sto je gradjeno 100, to nema veze sa Kemalom.
Isto tako je sa Jugoslavijom i Slobom, covjek koji je imao ideju kako da se rjesi najproduktivnih djelova drzave.

Martinez_ wrote:
Tito je bio očigledno isuviše poročan da bi se bavio ozbiljnim nation buildingom. Njegov uspeh se ogleda kroz uspeh i postojanost Jugoslavije hteo to neko priznati ili ne. Nije se posvetio izgradnji jugoslovenske nacije. Šta je jedan od znakova te lenjosti - što nije glavni grad izmešten iz Beograda? Da li su slučajno za glavne gradove nekih multietničkih odnosno multikonfesionalnih sredina bili izabrani Brazilija, Ankara, Abudža? Nikako.

nosara wrote:

Gojeni H wrote:[quote="nosara"
Drzava se raspala NAKON dolaska vjerskih fanatika na vlast... To je cinjenica...

Individualizam je bio daleko izrazeniji u SFRJ nego u ovim klero-naci dzamahirijama svih boja i dezena... Problem manjina je "made in demokratija"... Mi nismo znali za tako nesto u Drzavi...

Boldirano je neistina. Okilavio sam postavljajuci ova imena ali evo opet - nadji uljeza:

Milan Kucan
Franjo Tudjman
Alija Izetbegovic
Slobodan Milosevic
Momir Bulatovic
Kiro Gligorov

VjecitiStudent wrote:Svi ti kritičari komunističke diktature, koji sinoć nisu mogli spavati od sreće zbog pobjede drugog diktatora ...

Autor: Ante Tomić
31.10.2015


Zaustavio sam se prije neki dan na periferiji Splita, kraj policijske stanice, nedaleko od trgovačkog centra izgrađenog na mjestu nekadašnje tvornice jer me zbunio pravokutni komad uglačanog granita učvršćen na zidu do ulaza u jednu administrativnu zgradu. Poginuli branitelji iz Diokoma uklesani su tu za vijeke vjekova, da se do kraja svijeta ne zaborave imena nekolicine hrabrih muškaraca koji nisu žalili života za sretniju budućnost našega hrvatskog naroda. A meni je, svega mi, trebalo sekundu ili dvije da se sjetim šta je uopće Diokom.

Zaboravio sam ime koje je u Registru trgovačkih društava naslijedilo Jugoplastiku, kao što sam zaboravio mnoge slične u posljednjih dvadeset pet godina. Nije li to ironično, u ono ratno vrijeme svi su privredni subjekti s prefiksom “jugo” morali biti prekršteni da se zatre uspomena na mrsku Jugoslaviju, a dogodilo se obično suprotno. U svijesti ljudi ostali su Jugoplastika i Jugovinil zato što prikladna, politički ispravna, hrvatska imena naprosto nisu imala pravu šansu da se nametnu. Kako su poduzeća postajala hrvatska, đavo bi ih cerekajući se jedno po jedno odnosio u pakao stečaja. Strojevi bi uskoro bili ugašeni, radnici otjerani, a zgrade srušene da bi se na njihovom mjestu kasnije uspravio još jedan trgovački centar s hamburgerima i krumpirićima i kompjuterski generiranim dinosaurima i gladijatorima i svinjskim lopaticama za senzacionalnih 29,99. Novi vlasnici i direktori koje je HDZ namjestio tako su temeljito i brzo smrvili sve te novoimenovane diokome i adriavinile, da će ih se danas s gorčinom i bijesom sjetiti možda još samo kakav nevoljnik kojemu su ostali dužni drugu polovinu plaće od lipnja 1998.

Crna sjajna spomen-ploča na splitskoj Brodarici jedan je od sasvim rijetkih podsjetnika da je tu nekad stajalo socijalističko poduzeće što je zapošljavalo šest hiljada, većinom žena, radnica koje su se zorom na tvorničkoj porti s poljupcem opraštale od muževa, koji su nastavljali stotinjak metara niže, do brodogradilišta. Kapitalistički gospodari učinkovito su istrijebili radništvo kao žohare pesticidom. Koji put bi čak proleter odlučno uzeo kalašnjikov i otišao negdje na Dinaru boriti se za slobodu i blagostanje jedine i vječne Hrvatske, a kad bi se vratio, njegove firme više nije bilo. I eto mu slobode i blagostanja, mogao bi lijepo ujutro, i nedjeljom i radnim danom, dulje spavati.

Gledao sam tako uklesana imena i prezimena heroja iz Diokoma i došla mi je jedna sramotna i strašna istina. Da nisu poginuli, oni bi dobili otkaze. Da nisu položili svoje mlade živote na oltar domovine, za godinu ili dvije vjerojatno bi ljutito prosvjedovali ovdje ispred administrativne zgrade. Upravo ovdje gdje su sad njihova imena u kamenu, podizali bi transparente na kojima bi pisalo “Dolje uprava!” i “Lopovi, odlazite!”

Kažite što hoćete, za to se vrijedilo boriti.

Ispunila me je onda žalost, oćutio sam se nekako loše, obeshrabreno i poraženo i zbog izgubljenih života i zbog uništene tvornice šuškavaca, gumenih lopti, beba sa žutim najlonskim kovrčama i plavih prugastih šlapa sa znakom Mediteranskih igara u Splitu 1979. godine. Kakva uzaludna šteta! Koja jebena nepravda!

Nama su danas obično nenadmašno čine smiješna postignuća socijalističke industrije. Nađemo li u šupi ili na tavanu prašnjave i polomljene ostatke te civilizacije, ne možemo suspregnuti hihot gledajući kako su ružne stvari pravili. I zaista, otužno, otrcano i seljački čine se danas Jugoplastikini šuškavci i bebe, ali proizvodnja toga neukusa opet je donosila nekome kruh na stol, sagradila mu je vikendicu u Vinišću, otplatila Opel Kadett i primaću sobu od masivne slavonske hrastovine, dijete školovala za liječnika ili inženjera. Koliko ih u Hrvatskoj 2015. godine sve to plaćom mogu namiriti? I zar je ta Jugoplastika stvarno bila tako beznadna, da nije bilo druge nego sve zdrobiti i pustiti Željku Kerumu da tu sagradi samoposluživanje?

Socijalizam je trajao dok je bilo tuđih para, reče nedavno u Globusu jedan pravovjerni hrvatski imbecil. O, zbilja, pomislio sam zatravljen njegovim bistrim opažanjem. Zar mi u kapitalizmu živimo možda poštenije, pravičnije, od novca koji smo sami teško zaradili? Skinuli smo se sa stranih kredita? Postali smo razumniji, zreliji, odgovorniji? Ne zadužujemo se više, lakomisleno kao heroinski ovisnici, sa sve užasnijim kamatama?

Uputio sam se zatim u staklenu kocku trgovačkog centra i hodao između ljudi koji su do jednoga bjesomučno srali koještarije u kineske telefone, a neki su od njih imali čak dva, na oba uha po jedan, ne bi li što prije potrošili petsto hiljada besplatnih minuta prema svim mrežama koje im je nečuveno povoljno prodala njemačka kompanija, i došlo mi je mučno od toga svijeta u kojemu postupno izumiru zanatske i inžinjerske vještine, gdje se ništa više ne pravi, svijeta iza kojega ne ostaje ništa osim smeća, krša otpadaka i gomila ispraznih riječi, blebetanja laži i obmana.

Sprdaju se bene kako je socijalizam trošio tuđi novac, a oni sami u čitavom životu nisu zaradili ni pedeset kuna na slobodnom tržištu roba i usluga. Birokratske dangube i uhljebi godinama neumorno melju nekoliko glupih ekonomskih fraza, a da nikoga konkretno nisu zaposlili osim još danguba i uhljeba. Svi tvrde kako valja stvarati plodnu poduzetničku klimu, privlačiti strane investitore, ali nitko još nije dokučio koja je najbolja metoda. Na poslovnim forumima naši se najbolji ekonomski umovi svađaju treba li iskopati rupu na šumskoj stazi i na dno zabosti šiljke, a otvor lagano prekriti granama i lišćem da investitori nesmotreno upadnu, ili ih je možda bolje hvatati u čelične zamke za medvjede. Ni jedno ni drugo zasad nije polučilo vidljive rezultate.

Baš kao ni izvlačenje milijuna koji nas, prema jednoj legendi, čekaju u europskim fondovima. Nitko ne zna čarobne riječi koje otvaraju tu briselsku špilju s blagom, a pokušavali su kojekako. Donosili su krasne elaborate da novcem od europskih fondova razbiju zid prema špajzi i naprave kupaonicu gdje je sad dječja soba. Skupljali su detaljnu dokumentaciju da im Unija dade bespovratna sredstva za polovnu Toyotu Yaris, 2010. godište, fotokopirali su domovnicu i potvrdu o nekažnjavanju ne bi dobili početni kapital od pedeset hiljada eura koje bi stavili na Liverpool protiv West Hama, ali sve je bilo džaba.

Nijedan od naših raskošnih planova za privredni procvat voljene domovine dosad nije upalio, nego se sve dublje zadužujemo, po sve gorim uvjetima, kod sve sumnjivijih tipova. Kad naš idući ministar financija ode žicati u Ameriku, jedini koji će mu tamo dati kredit bit će jedan debeljko u svilenoj trenirci, koji ima ured u stražnjoj prostoriji pizzerije u Queensu.

Prošlo je četvrt stoljeća otkad tako živimo, maštajući o kapitalističkom bogatstvu koje ne dolazi, i nije nam više jasno kako je to bilo nekad, ne možemo gotovo vjerovati da je jednom, tu gdje je danas trgovački centar, stajao pogon u kojima je, sveta Bogorodice, šest hiljada žena radilo. Zaboravili smo mnogo stvari. Kao da nas se mozgovi nekako suše. Iz dana u dan sve smo gluplji. Zaustavio sam se gledajući spomen-ploču radnicima iz Diokoma koji su poginuli za Hrvatsku i sekundu ili dvije nisam se mogao sjetiti što je Diokom, a za koju godinu, tko zna, možda ću se pitati što je Hrvatska?

bh.tornjak wrote:ako nisi imao partijsku knjizicu...i ako nisi imao nekoga u partiju bar na opstinskom nivou.....nisi mogao nista...bez obzira na sve tvoje sposobnosti
jos ako si se deklarisao kao vjernik...nikakvu karijeru nisi mogao ni zapoceti

pamtim to kao da je bilo danas....
srednja skola.....cas "Marksizma i socijalistickog samoupravljanja"
zeMska se ubi objasnjavajuci kako u kapitalizmu kapitalista iskoristava radnika...a kod nas u socijalizmu "med i mlijeko".
proljece je...ja gledam kroz prozor...i odjednom se ispred skole parkira "Ford Granada" zeleni...nov...gledam ja ...gledam....jbg...zabalio.
gurnem rukom skolskog kolegu da i on vidi, a ovaj kad je vidio...poblijedio....kaze:
"jbt....doso babo iz njemace" (a tip imo lose ocijene)

gledam ja cas njega....cas auto njegovog babe....i kontam:
jbt...moj skolski drug je iz jednog malo daljeg sela...stanuje u gradu sa sestrom i ide u skolu (babo placa stan)....imaju para ko blata...Babo vozi novo auto....kuca nova.
razmisljanje mi prekide zeMska pitanjem: Ima li kome sta nejasno sto se tice nove lekcije kojom nam je danas "prala mozak"???
i ja nesretnik....dignem ruku.
kaze ...izvoli,pitaj.....sta ti nije jasno.
Kazem, nije mi jasno ...kako to da npr. naseg skolskog otac koji je iskoristen od kapitaliste vozi nov auto.....finansira stanovanje za njega i sestru u gradu...napravio kucu....sve naj...naj...
a moj otac koji nije iskoristen....ima sva prava......pred svaku zimu mora na rate da otpacuje jaknu koju mi kupi....
zeMska zanijemila.....zinula.....iz ociju vatra (da je pogledom mogla ubiti,bio bi na mjestu mrtav).
kad je dosla sebi,kaze:izlazi napolje, idemo direktoru (skole).
i tako sam bio umalo nogiran.....
i sto je najzanimljivije...poslije u vojsci sam saznao da sam bio tada oznacen kao protivnik drustvenog uredjenja....jbg.....depesa prije mene dosla u kasarnu

bh.tornjak wrote:ako nisi imao partijsku knjizicu...i ako nisi imao nekoga u partiju bar na opstinskom nivou.....nisi mogao nista...bez obzira na sve tvoje sposobnosti
jos ako si se deklarisao kao vjernik...nikakvu karijeru nisi mogao ni zapoceti

pamtim to kao da je bilo danas....
srednja skola.....cas "Marksizma i socijalistickog samoupravljanja"
zeMska se ubi objasnjavajuci kako u kapitalizmu kapitalista iskoristava radnika...a kod nas u socijalizmu "med i mlijeko".
proljece je...ja gledam kroz prozor...i odjednom se ispred skole parkira "Ford Granada" zeleni...nov...gledam ja ...gledam....jbg...zabalio.
gurnem rukom skolskog kolegu da i on vidi, a ovaj kad je vidio...poblijedio....kaze:
"jbt....doso babo iz njemace" (a tip imo lose ocijene)

gledam ja cas njega....cas auto njegovog babe....i kontam:
jbt...moj skolski drug je iz jednog malo daljeg sela...stanuje u gradu sa sestrom i ide u skolu (babo placa stan)....imaju para ko blata...Babo vozi novo auto....kuca nova.
razmisljanje mi prekide zeMska pitanjem: Ima li kome sta nejasno sto se tice nove lekcije kojom nam je danas "prala mozak"???
i ja nesretnik....dignem ruku.
kaze ...izvoli,pitaj.....sta ti nije jasno.
Kazem, nije mi jasno ...kako to da npr. naseg skolskog otac koji je iskoristen od kapitaliste vozi nov auto.....finansira stanovanje za njega i sestru u gradu...napravio kucu....sve naj...naj...
a moj otac koji nije iskoristen....ima sva prava......pred svaku zimu mora na rate da otpacuje jaknu koju mi kupi....
zeMska zanijemila.....zinula.....iz ociju vatra (da je pogledom mogla ubiti,bio bi na mjestu mrtav).
kad je dosla sebi,kaze:izlazi napolje, idemo direktoru (skole).
i tako sam bio umalo nogiran.....
i sto je najzanimljivije...poslije u vojsci sam saznao da sam bio tada oznacen kao protivnik drustvenog uredjenja....jbg.....depesa prije mene dosla u kasarnu

Banksy wrote:

Autor: Ante Tomić
31.10.2015


Zaustavio sam se prije neki dan na periferiji Splita, kraj policijske stanice, nedaleko od trgovačkog centra izgrađenog na mjestu nekadašnje tvornice jer me zbunio pravokutni komad uglačanog granita učvršćen na zidu do ulaza u jednu administrativnu zgradu. Poginuli branitelji iz Diokoma uklesani su tu za vijeke vjekova, da se do kraja svijeta ne zaborave imena nekolicine hrabrih muškaraca koji nisu žalili života za sretniju budućnost našega hrvatskog naroda. A meni je, svega mi, trebalo sekundu ili dvije da se sjetim šta je uopće Diokom.

Zaboravio sam ime koje je u Registru trgovačkih društava naslijedilo Jugoplastiku, kao što sam zaboravio mnoge slične u posljednjih dvadeset pet godina. Nije li to ironično, u ono ratno vrijeme svi su privredni subjekti s prefiksom “jugo” morali biti prekršteni da se zatre uspomena na mrsku Jugoslaviju, a dogodilo se obično suprotno. U svijesti ljudi ostali su Jugoplastika i Jugovinil zato što prikladna, politički ispravna, hrvatska imena naprosto nisu imala pravu šansu da se nametnu. Kako su poduzeća postajala hrvatska, đavo bi ih cerekajući se jedno po jedno odnosio u pakao stečaja. Strojevi bi uskoro bili ugašeni, radnici otjerani, a zgrade srušene da bi se na njihovom mjestu kasnije uspravio još jedan trgovački centar s hamburgerima i krumpirićima i kompjuterski generiranim dinosaurima i gladijatorima i svinjskim lopaticama za senzacionalnih 29,99. Novi vlasnici i direktori koje je HDZ namjestio tako su temeljito i brzo smrvili sve te novoimenovane diokome i adriavinile, da će ih se danas s gorčinom i bijesom sjetiti možda još samo kakav nevoljnik kojemu su ostali dužni drugu polovinu plaće od lipnja 1998.

Crna sjajna spomen-ploča na splitskoj Brodarici jedan je od sasvim rijetkih podsjetnika da je tu nekad stajalo socijalističko poduzeće što je zapošljavalo šest hiljada, većinom žena, radnica koje su se zorom na tvorničkoj porti s poljupcem opraštale od muževa, koji su nastavljali stotinjak metara niže, do brodogradilišta. Kapitalistički gospodari učinkovito su istrijebili radništvo kao žohare pesticidom. Koji put bi čak proleter odlučno uzeo kalašnjikov i otišao negdje na Dinaru boriti se za slobodu i blagostanje jedine i vječne Hrvatske, a kad bi se vratio, njegove firme više nije bilo. I eto mu slobode i blagostanja, mogao bi lijepo ujutro, i nedjeljom i radnim danom, dulje spavati.

Gledao sam tako uklesana imena i prezimena heroja iz Diokoma i došla mi je jedna sramotna i strašna istina. Da nisu poginuli, oni bi dobili otkaze. Da nisu položili svoje mlade živote na oltar domovine, za godinu ili dvije vjerojatno bi ljutito prosvjedovali ovdje ispred administrativne zgrade. Upravo ovdje gdje su sad njihova imena u kamenu, podizali bi transparente na kojima bi pisalo “Dolje uprava!” i “Lopovi, odlazite!”

Kažite što hoćete, za to se vrijedilo boriti.

Ispunila me je onda žalost, oćutio sam se nekako loše, obeshrabreno i poraženo i zbog izgubljenih života i zbog uništene tvornice šuškavaca, gumenih lopti, beba sa žutim najlonskim kovrčama i plavih prugastih šlapa sa znakom Mediteranskih igara u Splitu 1979. godine. Kakva uzaludna šteta! Koja jebena nepravda!

Nama su danas obično nenadmašno čine smiješna postignuća socijalističke industrije. Nađemo li u šupi ili na tavanu prašnjave i polomljene ostatke te civilizacije, ne možemo suspregnuti hihot gledajući kako su ružne stvari pravili. I zaista, otužno, otrcano i seljački čine se danas Jugoplastikini šuškavci i bebe, ali proizvodnja toga neukusa opet je donosila nekome kruh na stol, sagradila mu je vikendicu u Vinišću, otplatila Opel Kadett i primaću sobu od masivne slavonske hrastovine, dijete školovala za liječnika ili inženjera. Koliko ih u Hrvatskoj 2015. godine sve to plaćom mogu namiriti? I zar je ta Jugoplastika stvarno bila tako beznadna, da nije bilo druge nego sve zdrobiti i pustiti Željku Kerumu da tu sagradi samoposluživanje?

Socijalizam je trajao dok je bilo tuđih para, reče nedavno u Globusu jedan pravovjerni hrvatski imbecil. O, zbilja, pomislio sam zatravljen njegovim bistrim opažanjem. Zar mi u kapitalizmu živimo možda poštenije, pravičnije, od novca koji smo sami teško zaradili? Skinuli smo se sa stranih kredita? Postali smo razumniji, zreliji, odgovorniji? Ne zadužujemo se više, lakomisleno kao heroinski ovisnici, sa sve užasnijim kamatama?

Uputio sam se zatim u staklenu kocku trgovačkog centra i hodao između ljudi koji su do jednoga bjesomučno srali koještarije u kineske telefone, a neki su od njih imali čak dva, na oba uha po jedan, ne bi li što prije potrošili petsto hiljada besplatnih minuta prema svim mrežama koje im je nečuveno povoljno prodala njemačka kompanija, i došlo mi je mučno od toga svijeta u kojemu postupno izumiru zanatske i inžinjerske vještine, gdje se ništa više ne pravi, svijeta iza kojega ne ostaje ništa osim smeća, krša otpadaka i gomila ispraznih riječi, blebetanja laži i obmana.

Sprdaju se bene kako je socijalizam trošio tuđi novac, a oni sami u čitavom životu nisu zaradili ni pedeset kuna na slobodnom tržištu roba i usluga. Birokratske dangube i uhljebi godinama neumorno melju nekoliko glupih ekonomskih fraza, a da nikoga konkretno nisu zaposlili osim još danguba i uhljeba. Svi tvrde kako valja stvarati plodnu poduzetničku klimu, privlačiti strane investitore, ali nitko još nije dokučio koja je najbolja metoda. Na poslovnim forumima naši se najbolji ekonomski umovi svađaju treba li iskopati rupu na šumskoj stazi i na dno zabosti šiljke, a otvor lagano prekriti granama i lišćem da investitori nesmotreno upadnu, ili ih je možda bolje hvatati u čelične zamke za medvjede. Ni jedno ni drugo zasad nije polučilo vidljive rezultate.

Baš kao ni izvlačenje milijuna koji nas, prema jednoj legendi, čekaju u europskim fondovima. Nitko ne zna čarobne riječi koje otvaraju tu briselsku špilju s blagom, a pokušavali su kojekako. Donosili su krasne elaborate da novcem od europskih fondova razbiju zid prema špajzi i naprave kupaonicu gdje je sad dječja soba. Skupljali su detaljnu dokumentaciju da im Unija dade bespovratna sredstva za polovnu Toyotu Yaris, 2010. godište, fotokopirali su domovnicu i potvrdu o nekažnjavanju ne bi dobili početni kapital od pedeset hiljada eura koje bi stavili na Liverpool protiv West Hama, ali sve je bilo džaba.

Nijedan od naših raskošnih planova za privredni procvat voljene domovine dosad nije upalio, nego se sve dublje zadužujemo, po sve gorim uvjetima, kod sve sumnjivijih tipova. Kad naš idući ministar financija ode žicati u Ameriku, jedini koji će mu tamo dati kredit bit će jedan debeljko u svilenoj trenirci, koji ima ured u stražnjoj prostoriji pizzerije u Queensu.

Prošlo je četvrt stoljeća otkad tako živimo, maštajući o kapitalističkom bogatstvu koje ne dolazi, i nije nam više jasno kako je to bilo nekad, ne možemo gotovo vjerovati da je jednom, tu gdje je danas trgovački centar, stajao pogon u kojima je, sveta Bogorodice, šest hiljada žena radilo. Zaboravili smo mnogo stvari. Kao da nas se mozgovi nekako suše. Iz dana u dan sve smo gluplji. Zaustavio sam se gledajući spomen-ploču radnicima iz Diokoma koji su poginuli za Hrvatsku i sekundu ili dvije nisam se mogao sjetiti što je Diokom, a za koju godinu, tko zna, možda ću se pitati što je Hrvatska?

nosara wrote:

bh.tornjak wrote:

Divna prica... Kako izvuce zivu glavu...? Ko je zakazao u lancu komande...?

Banksy wrote:

nosara wrote:

bh.tornjak wrote:

Divna prica... Kako izvuce zivu glavu...? Ko je zakazao u lancu komande...?