neznak koji me vrag natjera da vidim ovu temu, ali ono jace nogo ti pa kliknu. reko sam sebi odkako smo dobili malu cerkicu da nista ratno necu gledati, i vidje onu sliku malog dijeteta svo u krvi sto ga drzi onaj vojnik, srce mi stade i bas me pogodi, ko sto jos neko drugi gore rece, odma me podsijeti nedo bog da je to moje dijete, kad se sijetim pa kako smo onoliku goglotu mogli preziviti a pogotovo ljudi koji su imali malu dijecu, ja se sad non stop brinem za malu, ima li temperaturu, boli li je grlo, hoceli pasti pa se udariti, cuvamo je ko oci u glavi, nedo bog da je jos rat, ja ni sam neznam kako su roditelji sa malom dijecom to sve predeverali, SVAKA IM CAST.
Tako sam sad bijesan i ljut, sta su nam uradili i majmuni imaju obraza da kazu da je to bila "volja srpskog naroda", a onom Dodiku JEBEM SVE PO SPISKU I NJEGOVIM SLICNIM CETALJIMA i jos na sad muzu i kljucaju u pamet, nema BIH i slicnih gluposti. nako su nesumice ubijali raju i malu dijecu, pa sta je mene heber puta moglo zakaciti, zbog cega i za koga, zbog fotelja i lopovluka
joooo kud vidje onu sliku......
