Ad blocker detected: Our website is made possible by displaying online advertisements to our visitors. Please consider supporting us by disabling your ad blocker on our website.
O ukusima se ne raspravlja! Postoje stotine vrsta sireva i svaka od tih vrsta ima svoje karakteristike. One zavise i od pasmine živitinja od čijeg mlijeka se pravi taj sir, od ishrane te stoke, od načina pravljenja sira itd. Neko više voli ovu ili onu vrstu pa je i to razumljivo.
Ali čudi me što ova rasprava i "znalci" koji raspravljaju o kvalitetu travničkog sira izuzev čovjeka koji je pomenuo najbolje pašnjake na Vlašiću pokazuju da vrlo malo ili nimalo stvarno znaju o mnogo toga što je bitno za ovaj sir. A posebno ovi konzumenti sira koji hvale sir iz Poljorada.
Ja sam ranije u jednom postu rekao pravi proizvođači travničkog sira nemaju vremena da oni prodaju taj sir. Oni u glavnom imaju redovne i stare mušterije koji naruče i dođu po svoj sir ili na Vlašić /što je malo teže/ ili u selo nakon što ovčari u jesen siđu sa planine. O nekoliko takvih proizvođača sira imaju klipovi na You tube. I ni jedan od tih proizvođača sira nije ni blizu Babanovca ili ni jedan nije sa tog dijela Vlašića koji naginju Turbetu. Oni su na onoj strani Vlašića koji naginje Mehuriću, dakle iz Duba, Višnjeva i dr. U ostalom znate da se svake godine organizira i sajam ili izložba gdje se nagrađuju proizvođači najboljeg sira i ma da svi znamo da tu kvalitet nije jedini "kriterij" ipak nekoliko tih pobjednika zaista ima sir kakav u slobodnoj prodaji jednostavno ne možete naći. Ja sam nedavno kupio i prijateljima podijelio dvadesetak kg takvog sira i danima već ne mogu ostati jer me ljudi tjeraju da idemo tražiti i kupovati sir. A sir je od jako zanimljivog momka o kome ima jako puno klipova na You tubu a zove se Rubanović Ramo s nadimkom Brico ali i sir njegovog brata i još nekoliko njihovih komšija nije ništa lošiji. Šmek koji ima taj sir ali i način čuvanja pa i načini konzumiranja /recimo s paradajzom/ sve su to detalji bez kojih to nije to...
Znam da je smrdljivi Avaz to objavio, ali vrlo lako se može provjeriti ima li i jedan pacijent u bolnici zaražen brucelozom.
Ima neki debil koji je pokupio neku polnu bolest i da stvar bude gora to prenio na ženu a da se bruka nebi dalje širila slagao da je bruceloza.
Ja sam samo prenio ono što sam pročitao , mada sam neki dan gore bio i kad sam prolazio kroz Mudrike vidim one dvije žene i dalje prodaju robu kao da je sve ok. Malo mi čudno bi, ali hajd.
channel10 wrote:Ja sam samo prenio ono što sam pročitao , mada sam neki dan gore bio i kad sam prolazio kroz Mudrike vidim one dvije žene i dalje prodaju robu kao da je sve ok. Malo mi čudno bi, ali hajd.
Da je to bila istina vjerovatno bi neko reagovao na to.
Ali, ako imaš nekog veterinara pitaj ga može li bakterija preživjeti u toj koncentraciji soli.
Ili, nađi zaista zaraženu ovcu brucelozom i neka naprave sir od njenog mlijeka i neka "sazrije" tako što će stajati najmanje 45 dana u slanoj salamuri donesi ga meni vidjećeš da se ne bojim konzumirati ga.
Uuuuuuuuuuuuuuh prelijepe fotke, hvala lijepa, baš su me osvježile...
I još jednom demantirale sve one koji ružno o vezirskom gradu zbore. A ja dugo ne navratih ni u Travnik a još duže ni na forum, pa sada malo razgaljujem dušu. Ja sam nabrao malo više godina od većine vas koji časkate na forumu, o Travniku u svijet ponio jednu sliku koju i danas kada zažmirim vidim ali nje danas, na žalost, više nema. Travnik kao i ostali gradovi u BiH danas drugačije izgleda. Meni se, moram reći posrećilo, da pripadam generaciji koja je imala sreću da se moglo kretati diljem Juge pa tako kada je u pitanju i BiH nema grada koji nisam posjetio a obišao sam i na stotine sela. Današnjim generacijama, na žalost, takva se prilika ne pruža. Ali oni imaju taj virtualni svijet preko koga mogu hvatati konture ove prelijepe zemlje.
Ono "nešto" po čemu se Travnik i travničani spominju, na što sam i ja takođe ponosan, i nema baš tako negativne konotacije kako bi se na prvu zaključilo sa ovog foruma. S toga i travničanima i posjetiteljima Travnika skrećem pažnju da ne raspituju samo za kafane, restorane, hranu i piće, nego da pored tih historijskih znamenitosti, predivne prirode, muzeja i legendi, pokušaju malo dokućiti i mentalitet, običaje, kulturu...
Ja sam nakon odrastanja u Tr. po jedan period vremena živio u još četiri BiH grada, danas sam u Sa i to već dugo, i svaki grad ima više lica a svatko u njima nadje ono što traži. Ko traži lijepo nađe lijepo, ko se namrgodi i traži ružno, naravno, i nađe ga.
Ali ono najvažnije što želim da bude moja poruka, prije svih travničanima ali i ostalim mladima je, da se granica između kulture i nekulture teško i sporo pomijera, dug je to i složen proces i kritika i kritizerstvo to ne rješavaju. Ta granica se pomijera vlastitom praksom i primjerom. Odgojen, kulturan, dostojanstven, gord i obrazovan čovjek "strši", uočava se i vidi. Pred takvima i najveći krkani gube samopouzdanje.
Dojmile su me se neke diskusije među kojima i g-đe(đice) surajee, naravno i mnoge druge ali u sve naše doživljaje i propitivanja našeg odnosa prema Travniku valja unijeti i onu ključnu upitanost " kakav je moj doprinos imidžu ovoga grada"?!!
Jesam li ja svojim obrazovanjem, svojom kulturom, ponašanjem, kao čestit i fin građanin, dao sve od sebe i ovom imidžu Travnika doprinio dovoljno da se taj moj doprinos vidi na njegovom "licu", ili kljucam po forumima, kafićima i drugdje, dok grad poprima ono drugo, neželjeno lice. Da je kako moguće da vam sada pokažem kako su se ponašale, izgledale, i kakav utisak ostavljale travničanke: gimnazijalke, medicinarke, ekonomistice, (a o staroj učiteljskoj da ne zborimo), u generacijama čije su kćeri a brzo će i unuke zauzeti njihova mjesta. Ovo govorim zbog toga što je njihov "nam" obavezivao i mušku populaciju da vodi računa o tome kako izgleda, kako se ponaša, šta postiže i sl.
Stare čaršijske porodice su se natjecale u tome čija će kći i čiji sin postati osoba čije se ime sa respektom pominje u čaršiji, ili strahovale od toga da imena njihove djece ne dospiju na tračerske liste... Gdje je sada taj duh Travnika, ima li ga, mislili ko o tome?!!
Nije sve ni do načelnika, Karaule, Mehurića, Krpeljića, Mudrika... Ogledalce, ogledalce, što si zamaglilo, ogleda li se ko više?!!
Dobar post..
I ja se pitam gdje je nestao onaj duh carsije. Kada je krajnje neukusno bilo izaci u trenerci, kada smo imali dva dizajnera izloga, kada je radilo pozoriste u punom smislu te rijeci, stvaralo svoje predstave.. kada su mladi stvarali nove muzicke grupe, kada smo jedmom rjecju bili carsija.
Znam da se sve promijenilo, da je vecina "pismenih" otisla, i da vecina gradske djece odlazi.
Ne odlaze svi zato jer nema posla..odlaze jer im nedostaje kultura koja se povezuje sa zivotom u gradu. Dosli smo na nivo kada je zivot u selu i gradu ..tu negdje, po mentalitetu, po nacinu oblacenja, po govoru.
Odnos prema gradu je postao mrzilacki. Onog momenta kada je vecina koja odlucuje o gradu postala vecina koja ne zivi u gradu, izgubili smo ga.
Da li se borimo..ne. Predali smo se, povukli..i sada samo kritikujemo i nadamo se da ce ove novopridosle generacije jednom shvatiti da je grad-carsija i da tu treba da se ponasaju drugacije, a ne bahato u stilu..sta je... sada je po nasem.
Trebace vremena, ali niko ne radi na tome da se nove generacije nauce bontonu, lijepom ponasanju, knjizevnom govoru, oblacenju u zavisnosti od prigode.
Nista novo nisam napisala..ali..eto.
Naježio sam se čitajući ovo pred kraj. I slike su odlične.
Travnik je nažalost kao i sve čaršije izgubio dosta toga ratom, ne toliko ratom, koliko u ovom poratnom periodu u zadnjih 10tak godina. Pismeni i obrazovani masovno odlaze, čak i stariji... Dosta mojih kolega je iz Travnika, sve su super ljudi i ovako i oni pričaju, a i sam znam iz nekih ličnih kontakata.
Ostali su ćevapi, obilazak tvrđave i vikend na Babanovcu. To je danas Travnik, nažalost. Ostalo i nije za nešto pozitivno...
Zamolio bih vas da tema ostane lijepa kao što nam je i sam Travnik. Pored rodnog grada, Travnik i Konjic su mi najdraži u Bosni. I ne samo zbog ćevapa u Hariju
Postovani forumasi, u skorije vrijeme s porodicom zelim posjetiti Travnik. Da li imate neki smjestaj za preporuciti? Planiram ostati dvije noci. Parking mjesto se podrazumijeva.
asMir11 wrote:Zamolio bih vas da tema ostane lijepa kao što nam je i sam Travnik. Pored rodnog grada, Travnik i Konjic su mi najdraži u Bosni. I ne samo zbog ćevapa u Hariju