Page 18 of 59

#426 Re: Sve je pocelo ovako...

Posted: 14/08/2012 01:28
by awaken
Not My Idea wrote:Po cemu si to zakljuchila? Po istiharama? Nemoj tako, i ja pred ispit to klanjam i ako vidim da sam polozila, onda uchim ako ne, onda prst u uho.
eki živa NMI :-D
a šta si vidjela noć prije zemljotresa? :shock: Slabo si ti vidjela, čim te uhvatio na 11-tom spratu :D :skoljka: :kiss:

sad @Kumberlator scrolla po temi i divi se sam sebi....ocam' divi što su se primili :razz:

#427 Re: Sve je pocelo ovako...

Posted: 14/08/2012 01:33
by Not My Idea
vidi tebe :-D
cuj eki ziva NMI...zhiv ti :shock: nigdje te :roll:


nisam noc prije zemljotresa nista vidjela. doslovno. :roll: :D :lol:


djes ba :kiss:


Kumberlatora cemo haman cekat do sutra :(

#428 Re: Sve je pocelo ovako...

Posted: 14/08/2012 08:04
by Sacime
RtrnOfSalisbury wrote:
Sacime wrote:Bogami, s obzirom na Alter Ego da mi ne bi o nastavku sapunice citali na glavnoj strani Klixa - "komsije sokirane, poznaju ga kao mirnog mladica!" :)
... inspektori mupa pronasli i mrtvog psa a ocevid je pokazo i prisustvo prosute kafe po podu, dva fildzana i cd bez naslova. neprovjereni izvor je reko da se osjeco miris badema u sobi

..... Naknadnom provjerom je utrvdjeno da su se na pronadjenom CD-u nalazili najbolji hitovi Kemala Malovcica i dva singla Harisa Dzinovica ("Ja necu tebe a krivim" i "Ja vise nista nemam"), iako za sada nije poznato da li to ima nekog konkretnog znacaja za slucaj.....

#429 Re: Sve je pocelo ovako...

Posted: 14/08/2012 09:16
by Ljuska_u_BaklaFi
... Sad ce on nama doci s pricom kako su ostali skupa duboko u noc, kako on nije zelio da je pusti, zajedno su plakali ali ona nista nije mogla da mu obeca, nadu da da....i onda idemo sve iz pocetka :D

#430 Re: Sve je pocelo ovako...

Posted: 14/08/2012 09:31
by MedenoSrce
... I skontali su da joj je Armando mater

#431 Re: Sve je pocelo ovako...

Posted: 14/08/2012 09:35
by samina_swe
Great Cornholio wrote:
Haj_Halve wrote:Jes vala dijaspora za sve kriva
Ma dijaspora je zlatna, kakvi su ovi naši domoroci :-) :lol:

:shock: :shock: :shock: :lol: :lol:

#432 Re: Sve je pocelo ovako...

Posted: 14/08/2012 09:40
by Sacime
MedenoSrce wrote:... I skontali su da joj je Armando mater
... al je zaceta nakon otmice vanzemaljaca...

#433 Re: Sve je pocelo ovako...

Posted: 14/08/2012 09:44
by samina_swe
elmo_ba wrote:sa jedne strane klanjas sa druge pijes :-) :-) :-) de malo sredi se,sredi misli
ja se iskreno nadam da se zajebajes ,ako ne ako je toliko volis pruzi joj onda sansu budi sretan zbog nje, nasla je nekog koji joj je pruzio sve ono sto nisi ti hajde malo tako posmatraj
To kao neobicno,islam nije "sve ili nista" ,bolje ista nego nista sto bi rekla moja nena.Ne pricaj svasta lejletul kadr je :P


Ujedno i preporucujem otvaracu teme da se veceras posveti ibadetu i da iskreno zamoli Allaha da mu da ono sto je dobro za njega,,,i ako taj tvoj istihara san koji ti dolazi govori (bar meni) da ce ona tebi doci

#434 Re: Sve je pocelo ovako...

Posted: 14/08/2012 09:50
by samina_swe
Ne lozim vas. Iskren sam kad je u pitanju i video. Ne zelim joj zlo, nemogu ja njoj sjebat zivot, ako ona ode. Ljudi kako ne vidite na sta sam ja spao zbog ljubavi prema jednoj zeni. Otvaram se na forumu, kako ne vidite to. Do nje mi je, ne do zezancije, volim jednu zenu, i neka imam 1 od billion sansi da je vratim, pokusat cu sve. A znam da ima, znam da u njenom srcu imam sansu. Pokusat cu nac put.
Pa hajde dakle popricaj s njom i onda vidi sta i kako

#435 Re: Sve je pocelo ovako...

Posted: 14/08/2012 09:52
by Kumberlator
Dragi moji, kao sto sam rekao javit cu se poslije kafe, ah ta moja iskrenost je cudo zar ne? Pa da krenem. Prvo sto zelim da kazem je da se bolje osjecam. Znam da ste sad svi odahnuli :).

Prije nego sto sam krenuo po nju ispraznim se ono fizicki skroz. Skupio sam snagu, energiju i samopouzdanje. Pustio omiljenu omiljenu pjesmu, raspolozenje popravio. Dobio sam vjeru u samog sebe< to mi je falilo cijelo ov vrijeme. Zamolio sam boga da mi da ono sto je najbolje za mene. Pa sta god to bilo.

Susret je krenuo lose za mene. Standardna prica sta ima itd. Ona je bila jaka i cvrsta, dok sam se ja borio za svaku rijec. Gusio sam se. Na prvi pogled dosla je da mi da konacno ne. Pomislio sam da ce me oborit odma tu na samom startu. Ja se nisam mogao predat tek tako. Hrabrost mi je dosla, okrenuo sam glavu prema njoj, pogledao sam je u oci duboko, i krenuo da pricam. Vjerovao sam u sebe.

Istinu, govorio sam istinu, gledao je u oci. Necu ulazit u detalje, nemam potrebu. Govorio sam cvrsto, opusteno, i precizno. Osjecao sam se dobro. Iznio sam istinu, rekao sam sve od samog pocetka. Nakon sto sam zavrsio, tako me toplo i cvrsto zagrlila. Pocela je da place, zajedno smo se drzali dugo.

Pustio sam je i nastavio da pricam, podjelio sam puno toga iz svoje proslosti. Ona je sjedila i slusala, pustila bi suzu nekad, ono sto iznenadilo tokom kafe pocela je da se ponovo smije. Nije se dugo imala osmjeh na licu, zelio sam zaustavit vrijeme i samo je gledat tako sa osmjehom na licu. To me raduje, raduje me to da vidim osmjeh na njenom licu. Drago mi je zbog nje. Rekao sam joj koliko je volim, i ako zeli da ide nek ide, pustit cu je, jer je volim, halalit cu joj. Onda je ona pocela da prica. Rekla je da je izgubila volju, da nema vjere, da je poljuljana, da nezna sta da misli. U jednom trenutku rekla mi je da zeli da vodi ljubav.Kad sam rekao da je volim, rekla je da cu morat zasluzit da ona to isto kaze. Kaze da joj falim, kaze da zeli da bude sama na neko vrijeme. Govori mi suprotne stvari, kaze da zeli prijateljski zagrljaj, pa mi kaze da sam ja njena dusa. Neznam ni ja vise. Na kraju mi je rekal da je dosla da mi kaze da nema nikakve nade u nas, sad nije sigurna, nije sprmna na bilo kakvu iskrenu odluku. Ja sam joj dao do znanja da bilo kakva odluka me nece unistit, da sam cvrst i jak pa sta da bude.

Razmislio sam o svemu sto se dogodilo uz kafu. Neznam sta da uzmem iz svega toga. Zene ajmo ukljucite se. Dali trazi paznju, prostor, dali zeli da mi kaze gotovo je samo nema hrabrost. Ono sto je meni cudno, salje mi razlicite signale. Neznam kako da reagujem. Neznam sta da radim. Dali da joj se javim, kad da se javim, sta da kazem? Mislim da ni ona ne zna sta zeli.

Meni je kafa dobro dosla, rekao sam sta sam imao da kazem. Kao da mi je kamen pao sa srca, osjetio sam neko olaksanje, osjecam se bolje. Sta god da bude, ja se osjecam bolje. Ako zeli da ide nek ide, meni je toliko lakse, sve pjevusim. Ne osjecam se bolje jer imam nadu, osjecam se bolje jer znam da vise nista nije u mojim rukama, pa sta god da bude. Kako god da bog da. Volim je ali bi izasao iz svega ovoga puno bolje nego sto sam mislio. Nisam vise down, ili u offu. Rasterecen sam, sta god da bude.

Da cujem vas, ali ono pravo iskreno, sta mi je radit? Pokazala je emociju sinoc, suze, toplotu, dali za ovog ovdje fakina ima jos jedna sansa u njenom srcu? Sta da radim, dali da joj se javim danas sa nekom opustenom porukom, pomozite mi samo iskreno molim vas. Hvala

#436 Re: Sve je pocelo ovako...

Posted: 14/08/2012 09:56
by Sacime
Kumberlator wrote:Dragi moji, kao sto sam rekao javit cu se poslije kafe, ah ta moja iskrenost je cudo zar ne? Pa da krenem. Prvo sto zelim da kazem je da se bolje osjecam. Znam da ste sad svi odahnuli :).
Jest' vala, nadasve. Sad mogu s mirom raditi :)

#437 Re: Sve je pocelo ovako...

Posted: 14/08/2012 09:59
by samina_swe
Kumberlator wrote:Dragi moji, kao sto sam rekao javit cu se poslije kafe, ah ta moja iskrenost je cudo zar ne? Pa da krenem. Prvo sto zelim da kazem je da se bolje osjecam. Znam da ste sad svi odahnuli :).

Prije nego sto sam krenuo po nju ispraznim se ono fizicki skroz. Skupio sam snagu, energiju i samopouzdanje. Pustio omiljenu omiljenu pjesmu, raspolozenje popravio. Dobio sam vjeru u samog sebe< to mi je falilo cijelo ov vrijeme. Zamolio sam boga da mi da ono sto je najbolje za mene. Pa sta god to bilo.

Susret je krenuo lose za mene. Standardna prica sta ima itd. Ona je bila jaka i cvrsta, dok sam se ja borio za svaku rijec. Gusio sam se. Na prvi pogled dosla je da mi da konacno ne. Pomislio sam da ce me oborit odma tu na samom startu. Ja se nisam mogao predat tek tako. Hrabrost mi je dosla, okrenuo sam glavu prema njoj, pogledao sam je u oci duboko, i krenuo da pricam. Vjerovao sam u sebe.

Istinu, govorio sam istinu, gledao je u oci. Necu ulazit u detalje, nemam potrebu. Govorio sam cvrsto, opusteno, i precizno. Osjecao sam se dobro. Iznio sam istinu, rekao sam sve od samog pocetka. Nakon sto sam zavrsio, tako me toplo i cvrsto zagrlila. Pocela je da place, zajedno smo se drzali dugo.

Pustio sam je i nastavio da pricam, podjelio sam puno toga iz svoje proslosti. Ona je sjedila i slusala, pustila bi suzu nekad, ono sto iznenadilo tokom kafe pocela je da se ponovo smije. Nije se dugo imala osmjeh na licu, zelio sam zaustavit vrijeme i samo je gledat tako sa osmjehom na licu. To me raduje, raduje me to da vidim osmjeh na njenom licu. Drago mi je zbog nje. Rekao sam joj koliko je volim, i ako zeli da ide nek ide, pustit cu je, jer je volim, halalit cu joj. Onda je ona pocela da prica. Rekla je da je izgubila volju, da nema vjere, da je poljuljana, da nezna sta da misli. U jednom trenutku rekla mi je da zeli da vodi ljubav.Kad sam rekao da je volim, rekla je da cu morat zasluzit da ona to isto kaze. Kaze da joj falim, kaze da zeli da bude sama na neko vrijeme. Govori mi suprotne stvari, kaze da zeli prijateljski zagrljaj, pa mi kaze da sam ja njena dusa. Neznam ni ja vise. Na kraju mi je rekal da je dosla da mi kaze da nema nikakve nade u nas, sad nije sigurna, nije sprmna na bilo kakvu iskrenu odluku. Ja sam joj dao do znanja da bilo kakva odluka me nece unistit, da sam cvrst i jak pa sta da bude.

Razmislio sam o svemu sto se dogodilo uz kafu. Neznam sta da uzmem iz svega toga. Zene ajmo ukljucite se. Dali trazi paznju, prostor, dali zeli da mi kaze gotovo je samo nema hrabrost. Ono sto je meni cudno, salje mi razlicite signale. Neznam kako da reagujem. Neznam sta da radim. Dali da joj se javim, kad da se javim, sta da kazem? Mislim da ni ona ne zna sta zeli.

Meni je kafa dobro dosla, rekao sam sta sam imao da kazem. Kao da mi je kamen pao sa srca, osjetio sam neko olaksanje, osjecam se bolje. Sta god da bude, ja se osjecam bolje. Ako zeli da ide nek ide, meni je toliko lakse, sve pjevusim. Ne osjecam se bolje jer imam nadu, osjecam se bolje jer znam da vise nista nije u mojim rukama, pa sta god da bude. Kako god da bog da. Volim je ali bi izasao iz svega ovoga puno bolje nego sto sam mislio. Nisam vise down, ili u offu. Rasterecen sam, sta god da bude.

Da cujem vas, ali ono pravo iskreno, sta mi je radit? Pokazala je emociju sinoc, suze, toplotu, dali za ovog ovdje fakina ima jos jedna sansa u njenom srcu? Sta da radim, dali da joj se javim danas sa nekom opustenom porukom, pomozite mi samo iskreno molim vas. Hvala

E hvala sto podjeli :D


Na prvu mi se cini da je i njoj stalo,ali da nije spremna na vezu,li da nije skroz sigurna jos.Mozda tu ima nesto sto ti ne znas,i ona mora da odluci sta i kako(to je moje prvo sto sam pomislila)

A sta trebas uraditi? ako je njoj imalo stalo( a govorim kao zensko) ona ce se tebi javiti,ti si svoje rekao,,i sada jedino mozes da joj das prostora,i to i ucini,dakle nemoj joj se prvi javljati vec pusti i cekaj...kad se ona tebi javi ,budi fin prijatan,,nemoj biti naporan o toj temi.Ako si bio jak na tom sastanku ostani to i nakon toga.Vjeruj mi neces je dobiti ako budes molio i pokazao slabu stranu :-)


Ako bas zelis,javi joj se danas jednom porukom nesto u stilu "bilo mi je drago sto smo se vidjeli pricali,znas sta ja zelim ,a postujem da zelis prostora pa cu ti to i dati...kad budesw spremna javi se :)"..nesto u tom stilu

#438 Re: Sve je pocelo ovako...

Posted: 14/08/2012 10:08
by TheGodfather001
Kumberlator wrote:Dragi moji, kao sto sam rekao javit cu se poslije kafe, ah ta moja iskrenost je cudo zar ne? Pa da krenem. Prvo sto zelim da kazem je da se bolje osjecam. Znam da ste sad svi odahnuli :).

Prije nego sto sam krenuo po nju ispraznim se ono fizicki skroz. Skupio sam snagu, energiju i samopouzdanje. Pustio omiljenu omiljenu pjesmu, raspolozenje popravio. Dobio sam vjeru u samog sebe< to mi je falilo cijelo ov vrijeme. Zamolio sam boga da mi da ono sto je najbolje za mene. Pa sta god to bilo.

Susret je krenuo lose za mene. Standardna prica sta ima itd. Ona je bila jaka i cvrsta, dok sam se ja borio za svaku rijec. Gusio sam se. Na prvi pogled dosla je da mi da konacno ne. Pomislio sam da ce me oborit odma tu na samom startu. Ja se nisam mogao predat tek tako. Hrabrost mi je dosla, okrenuo sam glavu prema njoj, pogledao sam je u oci duboko, i krenuo da pricam. Vjerovao sam u sebe.

Istinu, govorio sam istinu, gledao je u oci. Necu ulazit u detalje, nemam potrebu. Govorio sam cvrsto, opusteno, i precizno. Osjecao sam se dobro. Iznio sam istinu, rekao sam sve od samog pocetka. Nakon sto sam zavrsio, tako me toplo i cvrsto zagrlila. Pocela je da place, zajedno smo se drzali dugo.

Pustio sam je i nastavio da pricam, podjelio sam puno toga iz svoje proslosti. Ona je sjedila i slusala, pustila bi suzu nekad, ono sto iznenadilo tokom kafe pocela je da se ponovo smije. Nije se dugo imala osmjeh na licu, zelio sam zaustavit vrijeme i samo je gledat tako sa osmjehom na licu. To me raduje, raduje me to da vidim osmjeh na njenom licu. Drago mi je zbog nje. Rekao sam joj koliko je volim, i ako zeli da ide nek ide, pustit cu je, jer je volim, halalit cu joj. Onda je ona pocela da prica. Rekla je da je izgubila volju, da nema vjere, da je poljuljana, da nezna sta da misli. U jednom trenutku rekla mi je da zeli da vodi ljubav.Kad sam rekao da je volim, rekla je da cu morat zasluzit da ona to isto kaze. Kaze da joj falim, kaze da zeli da bude sama na neko vrijeme. Govori mi suprotne stvari, kaze da zeli prijateljski zagrljaj, pa mi kaze da sam ja njena dusa. Neznam ni ja vise. Na kraju mi je rekal da je dosla da mi kaze da nema nikakve nade u nas, sad nije sigurna, nije sprmna na bilo kakvu iskrenu odluku. Ja sam joj dao do znanja da bilo kakva odluka me nece unistit, da sam cvrst i jak pa sta da bude.

Razmislio sam o svemu sto se dogodilo uz kafu. Neznam sta da uzmem iz svega toga. Zene ajmo ukljucite se. Dali trazi paznju, prostor, dali zeli da mi kaze gotovo je samo nema hrabrost. Ono sto je meni cudno, salje mi razlicite signale. Neznam kako da reagujem. Neznam sta da radim. Dali da joj se javim, kad da se javim, sta da kazem? Mislim da ni ona ne zna sta zeli.

Meni je kafa dobro dosla, rekao sam sta sam imao da kazem. Kao da mi je kamen pao sa srca, osjetio sam neko olaksanje, osjecam se bolje. Sta god da bude, ja se osjecam bolje. Ako zeli da ide nek ide, meni je toliko lakse, sve pjevusim. Ne osjecam se bolje jer imam nadu, osjecam se bolje jer znam da vise nista nije u mojim rukama, pa sta god da bude. Kako god da bog da. Volim je ali bi izasao iz svega ovoga puno bolje nego sto sam mislio. Nisam vise down, ili u offu. Rasterecen sam, sta god da bude.

Da cujem vas, ali ono pravo iskreno, sta mi je radit? Pokazala je emociju sinoc, suze, toplotu, dali za ovog ovdje fakina ima jos jedna sansa u njenom srcu? Sta da radim, dali da joj se javim danas sa nekom opustenom porukom, pomozite mi samo iskreno molim vas. Hvala
Jesi joj rek'o za video i da si je pokupio radi sevapa?? Ako nisi, onda si ...(ZSO) :thumbup:

#439 Re: Sve je pocelo ovako...

Posted: 14/08/2012 10:12
by Smail Aga
Kumberlator wrote:Dragi moji, kao sto sam rekao javit cu se poslije kafe, ah ta moja iskrenost je cudo zar ne? Pa da krenem. Prvo sto zelim da kazem je da se bolje osjecam. Znam da ste sad svi odahnuli :).

Prije nego sto sam krenuo po nju ispraznim se ono fizicki skroz. Skupio sam snagu, energiju i samopouzdanje. Pustio omiljenu omiljenu pjesmu, raspolozenje popravio. Dobio sam vjeru u samog sebe< to mi je falilo cijelo ov vrijeme. Zamolio sam boga da mi da ono sto je najbolje za mene. Pa sta god to bilo.

Susret je krenuo lose za mene. Standardna prica sta ima itd. Ona je bila jaka i cvrsta, dok sam se ja borio za svaku rijec. Gusio sam se. Na prvi pogled dosla je da mi da konacno ne. Pomislio sam da ce me oborit odma tu na samom startu. Ja se nisam mogao predat tek tako. Hrabrost mi je dosla, okrenuo sam glavu prema njoj, pogledao sam je u oci duboko, i krenuo da pricam. Vjerovao sam u sebe.

Istinu, govorio sam istinu, gledao je u oci. Necu ulazit u detalje, nemam potrebu. Govorio sam cvrsto, opusteno, i precizno. Osjecao sam se dobro. Iznio sam istinu, rekao sam sve od samog pocetka. Nakon sto sam zavrsio, tako me toplo i cvrsto zagrlila. Pocela je da place, zajedno smo se drzali dugo.

Pustio sam je i nastavio da pricam, podjelio sam puno toga iz svoje proslosti. Ona je sjedila i slusala, pustila bi suzu nekad, ono sto iznenadilo tokom kafe pocela je da se ponovo smije. Nije se dugo imala osmjeh na licu, zelio sam zaustavit vrijeme i samo je gledat tako sa osmjehom na licu. To me raduje, raduje me to da vidim osmjeh na njenom licu. Drago mi je zbog nje. Rekao sam joj koliko je volim, i ako zeli da ide nek ide, pustit cu je, jer je volim, halalit cu joj. Onda je ona pocela da prica. Rekla je da je izgubila volju, da nema vjere, da je poljuljana, da nezna sta da misli. U jednom trenutku rekla mi je da zeli da vodi ljubav.Kad sam rekao da je volim, rekla je da cu morat zasluzit da ona to isto kaze. Kaze da joj falim, kaze da zeli da bude sama na neko vrijeme. Govori mi suprotne stvari, kaze da zeli prijateljski zagrljaj, pa mi kaze da sam ja njena dusa. Neznam ni ja vise. Na kraju mi je rekal da je dosla da mi kaze da nema nikakve nade u nas, sad nije sigurna, nije sprmna na bilo kakvu iskrenu odluku. Ja sam joj dao do znanja da bilo kakva odluka me nece unistit, da sam cvrst i jak pa sta da bude.

Razmislio sam o svemu sto se dogodilo uz kafu. Neznam sta da uzmem iz svega toga. Zene ajmo ukljucite se. Dali trazi paznju, prostor, dali zeli da mi kaze gotovo je samo nema hrabrost. Ono sto je meni cudno, salje mi razlicite signale. Neznam kako da reagujem. Neznam sta da radim. Dali da joj se javim, kad da se javim, sta da kazem? Mislim da ni ona ne zna sta zeli.

Meni je kafa dobro dosla, rekao sam sta sam imao da kazem. Kao da mi je kamen pao sa srca, osjetio sam neko olaksanje, osjecam se bolje. Sta god da bude, ja se osjecam bolje. Ako zeli da ide nek ide, meni je toliko lakse, sve pjevusim. Ne osjecam se bolje jer imam nadu, osjecam se bolje jer znam da vise nista nije u mojim rukama, pa sta god da bude. Kako god da bog da. Volim je ali bi izasao iz svega ovoga puno bolje nego sto sam mislio. Nisam vise down, ili u offu. Rasterecen sam, sta god da bude.

Da cujem vas, ali ono pravo iskreno, sta mi je radit? Pokazala je emociju sinoc, suze, toplotu, dali za ovog ovdje fakina ima jos jedna sansa u njenom srcu? Sta da radim, dali da joj se javim danas sa nekom opustenom porukom, pomozite mi samo iskreno molim vas. Hvala
Epski :D :D
Ilijada,Odiseja,Kosovo sve na jednom mjestu :D :D
Sto znaci ne valja nista,cim susreti sa djevojkom izgledaju epski umjesto lirsko-pornografski pishi propalo :D :D
Kada ona place,to je znak da je ovlazila a posto ga tada nisi uvalio ,propustio si zadnji voz. Nase zene vole da musko zna sta hoce,da ih uzmu da budu muzjaci ,snazni,jaki i odlucni. Onda ce one biti podatne i njezne,bice zenke. A ti sa tom dramaturgijom ,sa volim te,volis me i ostalima,zasluzujes 0 bodova. Trazi ti neku drugu,ovo je definitivno propalo.

#440 Re: Sve je pocelo ovako...

Posted: 14/08/2012 10:18
by krompir i riza
Joj, čovjek se nafur'o da loži forum, napiše jedno, pa : ''De mi sad pomozite, šta da uradim'' ono kao, poslušaće forumaše kad mu nešto kažu :-), pusti da se ljudi raspišu, pa ga ponese pa napiše nešto drugo, (što je niđe veze s onim prvim :roll: ) pa opet:'' De mi opet pomozite, šta SAD da radim''.
Forumaši se opet razlete savjetovat', zakuhaju, smire se taman svi a on opet bahne da digne temu s novim :''Pomozite, šta ću sad?''

Tebi je jarane haman pravo dosadno :D ..i hajd' ok, zabavljaš raju, al' smaraš vala više, de se bogati usaglasi sam sa sobom šta bi napisao, vas dvojica ste u totalnoj disharmoniji.

#441 Re: Sve je pocelo ovako...

Posted: 14/08/2012 10:24
by Aqua_S
Ispuni joj želju, spavaj sa njom, i onda joj daj jedno 30-40 godina vremena da se skonta.. :razz: :razz: :razz: :lol: :lol:

#442 Re: Sve je pocelo ovako...

Posted: 14/08/2012 10:25
by Kumberlator
krompir i riza wrote:Joj, čovjek se nafur'o da loži forum, napiše jedno, pa : ''De mi sad pomozite, šta da uradim'' ono kao, poslušaće forumaše kad mu nešto kažu :-), pusti da se ljudi raspišu, pa ga ponese pa napiše nešto drugo, (što je niđe veze s onim prvim :roll: ) pa opet:'' De mi opet pomozite, šta SAD da radim''.
Forumaši se opet razlete savjetovat', zakuhaju, smire se taman svi a on opet bahne da digne temu s novim :''Pomozite, šta ću sad?''

Tebi je jarane haman pravo dosadno :D ..i hajd' ok, zabavljaš raju, al' smaraš vala više, de se bogati usaglasi sam sa sobom šta bi napisao, vas dvojica ste u totalnoj disharmoniji.
Tesko se usaglasit, pod pritiskom. Fakat ne bacam vam prasinu u vezi ovaga, istina je. Trazim pomoc, savjet, trazim sebe u svemu ovome. Zaboravio sam na sebe. Danas se puno bolje osjecam, sta god da bude, nasao sam snagu u sebi da nastavim, sa njom ili bez nje.

#443 Re: Sve je pocelo ovako...

Posted: 14/08/2012 10:50
by ladyblue18
Aqua_S wrote:Ispuni joj želju, spavaj sa njom, i onda joj daj jedno 30-40 godina vremena da se skonta.. :razz: :razz: :razz: :lol: :lol:
Ali nek snima. :mrgreen:

#444 Re: Sve je pocelo ovako...

Posted: 14/08/2012 10:52
by Great Cornholio
Kumberlator wrote: Tesko se usaglasit, pod pritiskom. Fakat ne bacam vam prasinu u vezi ovaga, istina je. Trazim pomoc, savjet, trazim sebe u svemu ovome. Zaboravio sam na sebe. Danas se puno bolje osjecam, sta god da bude, nasao sam snagu u sebi da nastavim, sa njom ili bez nje.
Koliko god to s ove tačke gledišta izgledalo naivno, ovi filmovi koji su se snimali 80-tih i nisu bili baš toliko bezveze.



Bitno je kako se ti osjećaš, ali bitnije je kako se ona osjeća. Ti kažeš da si ti siguran da je voliš, e pa moraćeš to i dokazati, jer ona očigledno nije sigurna da su riječi koje joj upućuješ 100% iskrene, nije 100 % sigurna u osjećaje koje imaš prema njoj.

#445 Re: Sve je pocelo ovako...

Posted: 14/08/2012 11:02
by Aqua_S
m@m@ wrote:ma sigurna je ona da sigurnija nemoze ni biti, kreni ti dalje

:thumbup: :thumbup: :thumbup: itekako je ona sigurna, rekoh ja jutros ispuni joj želju, dovedi je noćas u postelju bijelu...i onda joj daj da razmisli 30-40 godina :P :P :P

#446 Re: Sve je pocelo ovako...

Posted: 14/08/2012 11:06
by Great Cornholio
m@m@ wrote:ma sigurna je ona da sigurnija nemoze ni biti, kreni ti dalje
Niko, sem Boga, ne zna šta se u nečijoj duši krije i/ili dešava :) Mi možemo pretpostavljati.

#447 Re: Sve je pocelo ovako...

Posted: 14/08/2012 11:06
by Ljuska_u_BaklaFi
Od sad pa na dalje i ubuduce, pocinje patetika :roll:

#448 Re: Sve je pocelo ovako...

Posted: 14/08/2012 11:08
by Haj_Halve

#449 Re: Sve je pocelo ovako...

Posted: 14/08/2012 11:09
by elmo_ba
ulazem stoju da ima jos neko ,samo se sad ona premislja sta da radi vaga eto te ko teg sa jedne strane sa druge je dobra roba ,a gdje ce prevagnuti .......

#450 Re: Sve je pocelo ovako...

Posted: 14/08/2012 11:11
by Not My Idea
Kumberlator wrote:Dragi moji, kao sto sam rekao javit cu se poslije kafe, ah ta moja iskrenost je cudo zar ne? Pa da krenem. Prvo sto zelim da kazem je da se bolje osjecam. Znam da ste sad svi odahnuli :).

Prije nego sto sam krenuo po nju ispraznim se ono fizicki skroz. Skupio sam snagu, energiju i samopouzdanje. Pustio omiljenu omiljenu pjesmu, raspolozenje popravio. Dobio sam vjeru u samog sebe< to mi je falilo cijelo ov vrijeme. Zamolio sam boga da mi da ono sto je najbolje za mene. Pa sta god to bilo.

Susret je krenuo lose za mene. Standardna prica sta ima itd. Ona je bila jaka i cvrsta, dok sam se ja borio za svaku rijec. Gusio sam se. Na prvi pogled dosla je da mi da konacno ne. Pomislio sam da ce me oborit odma tu na samom startu. Ja se nisam mogao predat tek tako. Hrabrost mi je dosla, okrenuo sam glavu prema njoj, pogledao sam je u oci duboko, i krenuo da pricam. Vjerovao sam u sebe.

Istinu, govorio sam istinu, gledao je u oci. Necu ulazit u detalje, nemam potrebu. Govorio sam cvrsto, opusteno, i precizno. Osjecao sam se dobro. Iznio sam istinu, rekao sam sve od samog pocetka. Nakon sto sam zavrsio, tako me toplo i cvrsto zagrlila. Pocela je da place, zajedno smo se drzali dugo.

Pustio sam je i nastavio da pricam, podjelio sam puno toga iz svoje proslosti. Ona je sjedila i slusala, pustila bi suzu nekad, ono sto iznenadilo tokom kafe pocela je da se ponovo smije. Nije se dugo imala osmjeh na licu, zelio sam zaustavit vrijeme i samo je gledat tako sa osmjehom na licu. To me raduje, raduje me to da vidim osmjeh na njenom licu. Drago mi je zbog nje. Rekao sam joj koliko je volim, i ako zeli da ide nek ide, pustit cu je, jer je volim, halalit cu joj. Onda je ona pocela da prica. Rekla je da je izgubila volju, da nema vjere, da je poljuljana, da nezna sta da misli. U jednom trenutku rekla mi je da zeli da vodi ljubav.Kad sam rekao da je volim, rekla je da cu morat zasluzit da ona to isto kaze. Kaze da joj falim, kaze da zeli da bude sama na neko vrijeme. Govori mi suprotne stvari, kaze da zeli prijateljski zagrljaj, pa mi kaze da sam ja njena dusa. Neznam ni ja vise. Na kraju mi je rekal da je dosla da mi kaze da nema nikakve nade u nas, sad nije sigurna, nije sprmna na bilo kakvu iskrenu odluku. Ja sam joj dao do znanja da bilo kakva odluka me nece unistit, da sam cvrst i jak pa sta da bude.

Neznam kako da reagujem. Neznam sta da radim. Dali da joj se javim, kad da se javim, sta da kazem? Mislim da ni ona ne zna sta zeli.
:mrgreen: :mrgreen: :mrgreen:


Eto, daj joj 7 dana da se skonta.
Nemoj je u tih 7 dana ni nazvat, ni trazit, prekini svaki kontakt.
Nakon toga nek ti kaze da ili ne. Ako ti kaze ne, halali joj :D i hajte svako svojim putem.