Kakav autogol, vidiš da čovjek ne zna jel mu gore dobiti ili ne dobiti izboreradostan dan wrote:kakav autogol milorada dodika...
U RS-u više niko pametan ne želi zaista da preuzme vlast, ali eto opet neko mora 
Otišli mirno spavati, rasterećnih neugodnih obaveza koje se ne mogu ispuniti.radostan dan wrote:opozicija još gora...svi ujedinjeni, raspoloženje, u petak miting u centru laktaša...
večeras u 21.20, po objavi rezultata, novinari i kamere pred štab saveza za promjene - nigdje nikog, vrata zaključana.
ne pikaju se razultati glasova ,nego stapska naredbaradostan dan wrote:opozicija još gora...svi ujedinjeni, raspoloženje, u petak miting u centru laktaša...
večeras u 21.20, po objavi rezultata, novinari i kamere pred štab saveza za promjene - nigdje nikog, vrata zaključana.
...srbi u BIH ne odlucuiju ni o cemu,oni su samo topovsko meso srbijnskih sluzbi...sutra ako ce SDA osigurati secesiju rs-a ,stab ce osigurati pobjedu SDA na izborima u rs-u...THE END.
IZETBEGOVIĆ,ČOVIĆ,IVANIĆres publica wrote:Anketice, anketice, ili sve što ste predviđali o rezulatima izbora, bilo je pogrešno...
http://www.bhizbori.com/
Fahro, Čović i Ivanić su predsjedništvo.
Tadić predsjednik RS.
SDP, SBB i HDZ su najjače stranka u FBiH.
SDS i koalicija u RS.
I tako...
KANTONALNU SKUPŠTINU 3%.N.N. wrote:Koliko je otprilike glasova dovoljno da se udje u Kantonalnu skupstinu ?
Stranka mora da ostvari odredjen broj + kandidat odredjen broj glasova.
Tako nekako ?
godine, vodio je prošle sedmice debatu u Gornjem domu britanskog parlamenta o situaciji u BiH nakon nedavnih izbora. Prenosimo dio njegovog izlaganja.
Nekoliko mjeseci prije posljednjih izbora u posljednjim mjesecima 2009. godine, moj prijatelj William Hague i ja smo napisali zajednički članak za britanske i strane medije o Bosni i Hercegovini. Sa goričinom smo se žalili da Bosna tapka u mjestu, da je napredak koji smo ostvarili prethodnih deset godina krenuo unazad, da se nacionalistička retorika pojačala, da je to opasno i da je Bosna zaglavljena u nefunkcionalnosti i korupciji.
Taj smo članak završili ovim riječima:
„Danas je Radovan Karadžić konačno na suđenju u Hagu, optužen za genocid i ratne zločine u Bosni. Kako su on i drugi pozvani na odgovornost zbog svoje uloge u strašnim događajima iz devedesetih godina, bilo bi zaista ironično kada bi njihovi planovi za podjelu Bosne i Hercegovine bili ostvareni jednostavno zbog nebrige međunarodne zajednice.“
Tako je bilo tada, a moram reći da je i sada, jer se Bosna nije pomakla ni dva centimetra naprijed – zaista je nazadovala. To se desilo uprkos činjenici da je ovo bio ključni član u koalicionom dogovoru, jednom od rijetkih u dijelu ugovora koji se odnosio na vanjske poslove i koji je odabrao prioritete Vlade; uprkos činjenici da smo u gospodinu Hagueu imali ministra vanjskih poslova dok nije sišao sa te dužnosti, koji je bio iskreno zainteresovan za Bosnu i Hercegovinu. Uprkos činjenici da je znao šta mora biti urađeno; uprkos činjenici da je imao nekoliko politika koje je gurao u procesu pravljenja funkcionalne države u Bosni i Hercegovini; uprkos svemu tome, mi smo i danas tačno tamo gdje smo bili 2009. godine.
Kontradikcije
Ne, mi smo u goroj poziciji nego smo bili 2009. godine, jer Bosna nije išla naprijed već nazad na najopasniji mogući način, uprkos činjenici da u Bosni i Hercegovini danas imamo više instrumenata utjecaja i moći nego u bilo kojoj drugoj zemlji na svijetu. Trošimo stotine miliona eura svake godine u Bosni i Hercegovini. Imamo policijsku misiju Evropske unije; imamo EUFOR pod Evropskom unijom; imamo najveću misiju Evropske unije; ali uprkos svemu, zbog apatije u drugim Evropskim centrima i zbog neuspješne politike Brisela posljednjih sedam dugih godina, Bosna je nazadovala.
Nije mi drago što moram reći ove stvari. Ovo je sada tragedija, a situacija postaje sve opasnija. Prvo ću govoriti o tragediji.
Prvih deset godina napretka Bosne, država je bila primjer post-ratne rekonstrukcije. Napredovala je više od bilo koje druge zemlje. Imali smo milion izbjeglica koje su se vraćale čak i u golgotu Srebrenice – muslimani su se vraćali u Srebrenicu. Imali smo istinsko građenje institucija funkcionalne vlade. Imali smo slobodne izbore koje su sproveli sami Bosanci u skladu sa najvišim mogućim standardima. U moje vrijeme u Bosni smo od dvije vojske napravili jedinstvene oružane snage pod kontrolom Predsjedništva. Uzeli smo tri obavještajne službe i sklopili ih u jednu pod nadzorom Parlamenta. Uspostavili smo istinski PDV sistem brže nego bilo gdje drugdje umjesto slomljenog i korumpiranog sistema poreza na promet. Ujedinili smo carinske službe; počeli smo polagati temelja za ujedinjenje grada Mostara. Ne tvrdim da su ovo bili uspjesi onih koji su radili kao visoki predstavnici u Bosni i Hercegovini, jer je naša uloga bila dosta mala.
Sedam dugih godina
Toliko toga je nestalo. Stajali smo i dozvolili da se to desi. Jer smo dozvolili Miloradu Dodiku da se počne koristiti starom retorikom podjele, imamo jednaku i suprotnu reakciju Bosanaca na drugoj strani
Ništa od ovoga nije urađeno, kako sada postoji legenda, upotrebom bonskih ovlaštenja ili prisilom; sve je napravljeno ubjeđivanjem. Sve je napravljeno tako što smo imali koordiniranu politiku Evropske unije i Washingtona u sprovođenju procesa za funkcionalniju državu. Sve to nisam uradio ja, već hrabri bosanski političari kao što su Adnan Terzić i Dragan Čović, koji su bili moji partneri u danima kada sam bio tamo i koji su dosta sami rizikovali jer su vjerovali u bosansku državu. To su bila postignuća bosanskih političara; usvojena su u bosanskim državnim demokratskim institucijama; nije ih nametnuo neko izvana. I onda 2007. godine, nažalost, Evropska unija je usvojila politiku prema kojoj će se držati po strani i neće sprovoditi daljnje aktivnosti. Prepustila je sve politici vlasništva.
Sedam dugih godina Bosna ide unazad. Sedam dugih godina, baronica, moja dobra prijateljica, Cathy Ashton, je predsjedavala Evropskim servisom vanjskih poslova i njihovim aktivnostima u Bosni, i vidjeli smo, bez poduzimanja koraka prevencije, kako napredak tih deset dugih godina polako nestaje, počevši u Republici Srpskoj sa Miloradom Dodikom. Ako je ikada postojao primjer kako Bosna nije uspjela da ide naprijed, na izborima održanim prošle sedmice, Bosna je dobila istu grupu političara koji je su vladali prethodnih godina: to su isti ljudi koji su vodili rat, isti oni opstrukcionisti.
Želim da se malo prisjetimo prošlosti. Naredne godine će biti 20 godina od potpisivanja Daytonskog mirovnog sporazuma, ali u tih 20 godina, uprkos prednostima, uprkos utjecaju, nismo uspjeli uspostaviti funkcionalnu državu koja bi mogla pružiti budućnost građanima Bosne i Hercegovine, jedinu budućnost koja im pruža prosperitet i sigurnost kao dio Evropske unije.
Izbori Lady Ashton
Plemenitu baronesu, lady Ashton, su njeni savjetnici čak uvjerili da posjeti Miliorada Dodika kao da je šef države, ne šef entiteta, i sjedne sa njim za njegovim stolom na kojem su se nalazile karta i zastava Republike Srpske i zastava Evropske unije, ali ne i zastava Bosne i Hercegovine. Ne treba vam jasniji primjer da Evropska unija nije bila zainteresovana za državu. Naravno, tvrdi da jeste, ali nije tako ispalo. Svaki je Bosanac znao da od tada naglasak neće biti na funkcionisanju države, već entiteta. Sva politička aktivnost u Bosni je sada fokusirana ne na izgradnju funkcionalne države sposobne da se pridruži Evropskoj uniji, već na stare institucije podjele: entitet i federaciju. To su glavni sastojci koji su doveli do rata.
To je tragedija. Toliko toga je nestalo. Stajali smo i dozvolili da se to desi. Jer smo dozvolili Miloradu Dodiku da se počne koristiti starom retorikom podjele, imamo jednaku i suprotnu reakciju Bosanaca na drugoj strani; tako je retorika podjele u porastu posljednjih sedam godina u Bosni i Hercegovini, dok se retorika jedinstva gasi.
Današnje raspoloženje u Bosni potvrđuje staru balkansku poslovicu: „Da komšiji crkne krava“, što znači „čini me sretnim što je mom komšiji krava uginula“. Takvo je raspoloženje u Bosni danas: ne jedinstvo, već dezintegracija; ne gradnja funkcionalne države, već investiranje političke moći u entitete. Šta nam je raditi? Ne možete imati gori primjer dugoročne propasti javne politike od našeg neuspjeha da gradimo na temeljima Bosne i Hercegovine i izgradimo funkcionalnu državu neophodnu za pristupanje Evropskoj uniji.
Tu situacija postaje opasna. Sada imamo nestabilnost u Bosni. Imamo secesionizam u Republici Srpskoj i duboko, duboko razoračenje među muslimanskom zajednicom – najvećoj muslimanskoj zajednici u bilo kojoj evropskoj zemlji; staroj muslimanskoj zajednici staroj 400 godina koja shvata da islamske i evropske vrijednosti nisu kontradiktorne. Osjeća se zapostavljenom, baš kao što se osjećala i 1992. godine.
Opasna vremena
Prijatelj mi je rekao prije nekoliko dana, „Nije li dobro da se dva najveća vanjskopolitička izazova našeg vremena – kriza u Ukrajini i kriza fundamentalističkog džihadizma – nikada nisu spojila?“. O da, jesu; spajaju se u Bosni i Hercegovini. Rusija se sada igra sa Srbima u Republici Srpskoj. Nudi im lažne zajmove da bi osigurala njihov izlazak iz aranžmana sa MMF-om. Igra se sa ukrajinskom krizom pravo u srce Evrope. Mi samo mirno stojimo i posmatramo.
Ove ljude nije lako radikalizirati, ali sada postoji značajan broj, ne samo iz Bosne, već iz Sandžaka, Crne Gore i Albanije, onih koji se pridružuju ISIL-u jer ne vide nadu u zemlji kojoj se mi ne posvećujemo dovoljno politički da bismo stvorili funkcionalnu državu.
Istovremeno, hvala Bogu, bosanske muslimane je nevjerovatno teško radikalizirati – žene nastavljaju nositi svoje kratke suknje na Ferhadiji u Sarajevu kao što bi ih nosile u bilo kojem drugom gradu u petak navečer. Ove ljude nije lako radikalizirati, ali sada postoji značajan broj, ne samo iz Bosne, već iz Sandžaka, Crne Gore i Albanije, onih koji se pridružuju ISIL-u jer ne vide nadu u zemlji kojoj se mi ne posvećujemo dovoljno politički da bismo stvorili funkcionalnu državu.
Znam da će mi moj poštovani prijatelj kazati da je Vlada podržavala nastavak misije EUFOR-a. Drago mi je zbog toga, to je dobar potez; ali EUFOR sprječava neuspjeh da postane nešto gore; to nije plan koji će voditi Bosnu naprijed. Znam da Vlada navodi da postoji približavanje stavova između nas i Njemačke koje će dovesti do nekog plana za ekonomski i socijalni napredak, ali to nije bit. Ne možete stvoriti jaku ekonomiju ako ne stvorite funkcionalnu državu. Ako ne to ne riješimo i ne predstavimo više koordiniranih planova i procedura da bismo to ostvarili, Bosna će ostati gdje je i sada.
Ovo su opasna vremena; zaista su opasna. Ne vjerujem da postoji prijetnja da će se Bosna i Hercegovina okrenuti konfliktu. Hvala Bogu, niko nije raspoložen za to u Bosni i Hercegovini, ali po prvi put tu opciju ne mogu u potpunosti isključiti. Ne znam šta će se desiti ako granata bude bačena na džamiju u Doboju u petak navečer. Najveća prijetnja Bosni i Hercegovini jeste da će, dok ostatak Balkana napreduje, zemlja upasti u crnu rupu korupcije i nefunkcionalnosti iz koje mi nećemo imati volje da je izvučemo, i koju možda nikada neće napustiti zbog svog destabilizatorskog utjecaja na čitav region. Tu ćemo se naći ako ne promijenimo brzinu.
Žao mi je što sam u našem Domu, gdje tradicija zahtijeva usklađenije govore od mog današnjeg, morao govoriti ovako otvoreno, ali sam nezadovoljan i uplašen onim što se događa u Bosni. Zaprepašten sam neuspjehom politike koja nas je dovela do toga. Vlada ima pravo ponijeti veći teret; uradili su mnogo, ali ne dovoljno u ovom procesu. Žao mi je ako sam bio oštriji u svom govoru nego je običaj, ali jednostavno ne znam drugi način da pošalejm poziv na uzbunu.
http://www.danas.org/content/ashdown-za ... 60854.html
Prema rečima Tahira Hasanovića, predsednika Organizacionog odbora 38. konferencije Evropske trilateralne komisije, očekuje se dolazak oko 180 učesnika. Među njima su najveći svetski i evropski bankari i industrijalci. Najvažnija ličnost iz sveta biznisa koja dolazi je Piter Saterlend, predsednik "Goldman Saksa", najveće investicione banke na svetu. Iz bliskog okruženja, na skup su pozvani predsednik Republike Srpske Milorad Dodik i bošnjački član Predsedništva BiH Bakir Izetbegović. Pozivi su upućeni i premijeru Crne Gore Milu Đukanoviću, predsedniku Makedonije Đorđu Ivanovu i predsednici Kosova Atifete Jahjaga. Sednicu, koja se održava od 31. oktobra do 2. novembra, otvoriće njen predsednik Žan-Klod Triše, nekadašnji šef Evropske centralne banke, dok će visoke zvanice pozdraviti premijer Srbije Aleksandar Vučić.
moze li mi neko pojasniti o cemu se ovdje radi?Vlada Federacije BiH dala je prethodnu saglasnost na Prijedlog rješenja o dodjeli dijela sredstava utvrđenih u Budžetu FBiH za 2014. godinu Federalnom ministarstvu energije, rudarstva i industrije na poziciji “Izdaci za finansijsku imovinu-ostala domaća pozajmljivanja” (Kreditiranje pod povoljnim uslovima u poplavljenim područjima) u iznosu od 550.000 konvertibilnih maraka.
Sredstva su namijenjena za privredna društva Global Ispat Koksna industrija d.o.o. Lukavac (hemijska i industrija gume i plastike) u visini od 400.000 KM i LAFAT komerc d.o.o. Kalesija (metalna, elektro i automobilska industrija) u iznosu od 150.000 KM.
Sredstva će, u skladu sa odredbama Ugovora o komisionim poslovima, biti isplaćena putem Union banke.
Za realizaciju ove odluke zaduženi su Federalno ministarstvo finansija, Federalno ministarstvo energije, rudarstva i industrije i Union banka d.d. Sarajevo.
gdje mi zivimo...Nakon što je ubicu pustio iz zatvora, ministar pravde kaže:
Ako ovi tužitelji predstavljaju pravdu, ja ću je ometati dok dišem
Duško Zorić, osumnjičen za ratne zločine u Prijedoru, na slobodi je. Iz zeničkog zatvora pustio ga je federalni ministar pravde Zoran Mikulić i to sedam dana nakon što je Tužilaštvo Bosne i Hercegovine od Ministarstva pravde zatražilo Zorićevo hapšenje zbog sumnje da je učestvovao u likvidaciji 25 prijedorskih Bošnjaka. Inače, Tužilaštvo je Sudu BiH uputilo prijedlog za određivanje pritvora za svih 12 osoba koje su osumnjičene za ratne zločine u Prijedoru 1992. godine. Među uhapšenim je trebao biti i Duško Zorić.
Sedmog novembra ove godine Tužilaštvo BiH zatražilo je od federalnog ministra pravde Zorana Mikulića da izda saglasnost sudskoj policiji da osuđenika Duška Zorića izvedu iz KPZ-a Zenica, te da ga dovedu u prostorije Tužilaštva BiH, gdje bi bio ispitan u svojstvu osumnjičenog za ratne zločine u Prijedoru. Umjesto saglasnosti, Mikulić izdaje odbjenicu. Ne dozvoljava lišenje slobode Duška Zorića i o tome izvještava Tužilaštvo BiH: "U posljednje vrijeme primijećeno je da se broj zahtjeva za obavljanje razgovora s osuđenicima od strane tužiteljstava i policijskih organa u znatnoj mjeri povećava te da učestali razgovori unose vidan nemir, trenutno nismo u mogućnosti odgovoriti i udovoljiti vašem zahtjevu"
Sedam dana poslije nastupa obrat. Nakon što nije dozvolio Tužilaštvu BiH da uhapse Duška Zorića, ministar Mikulić 14. novembra Zorića pušta na slobodu. "Osoba koju tužitelj pokušava lišiti slobode uopće se ne nalazi u zatvoru, a baš me zanima i kako su namjeravali lišiti slobode nekoga ko je u zatvoru. Pa valjda je davno lišen slobode. Radi se o osuđenoj osobi koja trenutno koristi svoje zakonsko pravo na godišnji odmor, a naš ga je pametni tužitelj, bahato namjeravajući da naudi meni, javno putem medija obavijestio da mu se sprema hapšenje", pojašnjavao je Mikulić.
Kako i pod kojim okolnostima je Mikulić pustio Zorića - Federalna televizija nije uspjela saznati jer ministar nije htio stati pred kamere FTV-a. U isto vrijeme Tužilaštvo BiH najavilo je pokretanje istrage i protiv ministra Mikulića zbog sumnje da je počinio krivično djelo ometanje pravde. "To što je neko nezadovoljan odlukom nema pravo da prijeti zloupotrebom svojih ovlaštenja. Zastrašujuće je to što pojedini tužitelji poput Čavke, Čampare, Salihovića i ovog postupajućeg Odobašića svakodnevno demonstriraju evidentnu pravnu nepismenost. Ta nestručnost u kombinaciji s ne baš pretjeranom inteligencijom i ogromnim ovlastima koje im u kaznenom postupku zakon omogućava, u konačnici proizvodi strašnu bahatost koju VSTV uporno ne želi sankcionirati i upravo tu leži ključ početka korupcije u društvu. Ako ovi tužitelji predstavljaju pravdu, ja ću je ometati dok dišem", stoji u pismenom odgovoru ministra Mikulića FTV-u.
Za razliku od federalnog ministra pravde Zorana Mikulića koji nije dozvolio hapšenje osumnjičenog za ratne zločine, kojeg je kasnije pustio, državni ministar pravde BiH postupio je po zahtjevu Tužilaštva BiH. Odobrio im je da saslušaju Ljubišu Četića i to van KPZ Foča, u kojem izdržava kaznu. Inače, Duško Zorić za kojeg niko ne zna gdje se trenutno nalazi, bivši je pripadnik Vojske RS-a, a Tužilaštvo BiH ga sumnjiči da je učestvovao u udruženom zločinačkom poduhvatu, u periodu od 23. do 28. jula 1992. godine, kada je ubijeno 25 civila bošnjačke nacionalnosti u selu Zecovi kod Prijedora. Do 14. novembra je bio u KPZ-u Zenica. Onda je dobio saglasnost federalnog ministarstva pravde da ode na godišnji odmor. Gdje je sada – niko ne zna.
(tuzlarije.net - FTV)
Zašto nisam potpisao Daytonski sporazum
I danas mislim da se datih obećanja treba držati, osobito u pitanjima koja za nekog život znače. Ali, to je već pitanje morala i odgoja, zar ne?
Piše: Krešimir Zubak
Trebalo je proteći stanovito vrijeme nakon što je u Daytonu parafiran Mirovni sporazum za Bosnu i Hercegovinu, kako bi se spoznalo da je on, promatran kroz njegov četvrti dodatak (Anex 4), koji nosi naziv Ustav Bosne i Hercegovine, najblaže kazano, nepovoljan za Bosnu i Hercegovinu.
Moglo je to biti jasno još daleke 1995. godine svima onima koji imaju iole stručnih znanja o ustrojstvu i funkcioniranju država, ili koji poznaju političku povijest ovog dijela Europe i mentalitete naroda koji na tom području žive, ili, pak, koji imaju imalo izgrađene standarde etičnosti i osjećaj pravednosti.
Nažalost, malo je bilo onih koji su imali snage javno kazati kako je takav ustavni aranžman samo prividno rješio bosanskohercegovačku krizu nastalu raspadom bivše SFRJ. U jednih koji su to znali i osjećali prevladao je goli oportunizam. Drugi su se branili argumentom: važno je zaustaviti rat. Da, važno je bilo što prije zaustaviti krvavi rat, ali je isto tako bilo važno postići sporazum koji će osigurati mirnu budućnost, koje, evo, nemamo. A nije da se nije moglo. Ako je rat bio prekinut da bi se pregovaralo, nije li se već tada moglo doći do boljeg rješenja? Tvrdnja nekih kako nije netočna je pusta isprika.
Sve do 1995. godine znanstvena disciplina koja se bavi općom poviješću država i prava nije zabilježila takav oblik unutarnjeg uređenja jedne države. A znanstvene discipline koje se bave ustavnim pravom i političkim sustavima ne poznaju takav oblik organizacije i funkcioniranja vlasti koja ne osigurava političkoj manjini samo pravne instrumnte za zaštitu svojih prava i interesa, već toj manjini daje moć da potpuno blokira državni sustav vlasti. Upravo to navelo je jednog od visokih predstavnika međunarodne zajednice u Bosni i Hercegovini da se metaforički izrazi kako je tim ustavom zapravo na Bosnu i Hercegovinu navučena ludačka košulja. Netko tko je bio ovlašten i zadužen da implementira u ime međunarodne zajednice Deytonski sporazum dao je takvu njegovu kvalifikaciju!
Velike i male sile
Povijest Bosne i Hercegovine zorno dokazuje kako je njezino područje, u cjelini ili dijelom, stoljećima bilo objekt posezanja velikih i malih sila. Zbog toga, a kako se to ne bi događalo i u budućnosti, od izuzetne važnosti za političku i sigurnosnu stabilnost područja jugoistočne Europe jeste rješenje pitanja zvanog Bosna i Hercegovina, odnosno od ključnog značaja je očuvati njezino teritorijalnu cjelovitost. No, ta cjelovitost ne može se osigurati, bar ne trajno, pod prisilom i stalnim tutorstvom velikih sila. Ona - Bosna i Hercegovina - mora se izgraditi kao samodrživa zajednica.
To se, poznavajući mentalitete naroda koji u njoj žive, može postići, prije i iznad svega, pravednim unutarnjim uređenjem, koje stavlja u jednakopravan položaj njezine konstitutivne narode i građane. Tek poslije toga se može govoriti o funkcionalnosti, ekonomičnosti i drugim faktorima značajnim za ustroj države. To je tako i to treba uvažavati kao realnu činjenicu. Ovakav ustavni aranžman to ne uvažava. Dapače, on je nepravedan. Značajna većina građana Bosne i Hercegovine osjeća i, nažalost, u realnom životu dožvljava postojeće uređenje kao ozakonjenje rata. I sve dok je tako Bosna i Hercegovina neće biti samoodrživa.
Drugi problem koji iz njega proistječe jeste u tome što su sporazum u Daytonu neki njegovi sudionici prihvatili s uvjerenjem da Bosna i Hercegovina već u bliskoj budućnosti neće opstati. Po njihovom uvjerenju, istina javno neizrečenom, prihvaćeni ustavni aranžman samo je početna i polazna osnova za podjelu Bosne i Hercegovine. Dokaz tome vidjeli su i u reguliranoj mogućnosti uspostave specijalnih veza (što su oni smatrali eufemizmom za konfederalne veze) između Federacije Bosne i Hercegovine i Republike Hrvatske, s jedne, odnosno Republike Srpske i Republike Srbije (ondašnje Savezne Republike Jugoslavije), s druge strane. Možda ne više s tolikim uvjerenjem, ali s tom namjerom djeluju i takav dugoročni cilj imaju vrlo snažne političke snage unutar i van Bosne i Hercegovine. Te snage će djelovati sve dotle dok postoji ustavni okvir koji takvu mogućnost ostavlja otvorenom.
E, sad. Mene, kao sudionika daytonskih pregovora koji je jedini odbio njegovo parafiranje, uoči svake njegove godišnjice iz medija pitaju čime sam se tada rukovodio. Iskren da budem, nisam ja tada kao argumente isticao sve ono što sam naprijed naveo. Vodile su me emocije. Osjećao sam duboku nepravednost i veliko razočaranje činjenicom da se honoriraju oni koju su rat prouzročili, kao i da se glavni sponzor mirovnih pregovora tako olako odrekao svojih obećanja i datih garancija i ne uvažava legalno uspostavljeno uređenje u Federaciji Bosne i Hercegovine.
Prekršeno obećanje
O čemu se radi? Sponzor daytonskih pregovora prije toga bio je sponzor i pokrovitelj washintonskih pregovora i sporazuma koji je iz njih proistekao. Bio sam sudionik tih pregovora. Sporazum smo postigli, uz čvrsta obećanja i garancije pokrovitelja da će osigurati njegovo praktično provođenje u svim njegovim dijelovima. Temeljna odredba tog sporazuma, koja je kasnije ugrađena u Ustav Federacije Bosne i Hercegovine, bila je odredba po kojoj područje Federacije Bosne i Hercegovine čine oni krajevi Bosne i Hercegovine u kojima Hrvati i Bošnjaci, kao konstutivni narodi, čine većinu po popisu stanovništva iz 1991. godine.
Kao izabrani predsjednik Federacije Bosne i Hercegovine, otputovao sam u Dayton s mandatom da štitim Ustav Federacije Bosne i Hercegovine i imperativnim nalogom političkih predstavnika hrvatskog naroda da Bosansa Posavina mora ostati unutar Federacije Bosne i Hercegiovine. Taj imperativni nalog činio mi se suvišnim. Znao sam da samo Parlament Federacije Bosne i Hercegovine može mijenjati područje Federacije Bosne i Hercegovine definirano Ustavom, a bio sam i čvrstog uvjerenja da će pokrovitelj mirovnih pregovora održati svoje washintonsko obećanje.
Nije. Daytonskim sporazumom drastično je prekršen Washingtonski sporazum. Ja takvo nešto nisam mogao prihvatiti ni s obzirom na dužnost koju sam obnašao, a i onako, čisto ljudski. Osjećao sam se prevarenim. I danas mislim da nismo smjeli iznevjeriti one koje smo predstavljali. I danas mislim da se datih obećanja treba držati, osobito u pitanjima koja za nekog život znače. Ali, to je već pitanje morala i odgoja, za ne?
Mišljenja izražena u ovom tekstu su autorova i nužno ne predstavljaju uredničku politiku Al Jazeere.
Izvor: Al Jazeera
sve lijeze na ruduBEOGRAD/MOSKVA - Sadašnji model upravljanja u BiH, iako neefikasan, faktički predstavlja garanciju da BiH neće postati članica NATO, jer je gotovo izvjesno da će Srbi staviti veto na takvu odluku, ocijenio je ruski politički komentator Stanislav Borzjakov.
U analizi pod naslovom "Donbas kao Republika Srpska", objavljenoj u dodatku beogradskoj "Politici", Borzjakov navodi da Rusija ima veoma važne primjedbe na model upravljanja u BiH zbog čega je Moskva odlučila da se u Savjetu bezbjednosti UN uzdrži od glasanja za produžetak mandata EUFOR-a u BiH.
On navodi da Rusija smatra da je "dejtonski model" u potpunosti istrošen, a da je institucija visokog predstavnika suvišna, te da BiH treba da ima potpuni suverenitet.
Međutim, napominje Borzjakov, i Zapad smatra da je sadašnja konstrukcija vlasti u BiH vrlo loše rješenje, jer gotovo svaki korak vlasti može biti blokiran na nekoj instanci.
superzavrzlama wrote:sve lijeze na ruduBEOGRAD/MOSKVA - Sadašnji model upravljanja u BiH, iako neefikasan, faktički predstavlja garanciju da BiH neće postati članica NATO, jer je gotovo izvjesno da će Srbi staviti veto na takvu odluku, ocijenio je ruski politički komentator Stanislav Borzjakov.
U analizi pod naslovom "Donbas kao Republika Srpska", objavljenoj u dodatku beogradskoj "Politici", Borzjakov navodi da Rusija ima veoma važne primjedbe na model upravljanja u BiH zbog čega je Moskva odlučila da se u Savjetu bezbjednosti UN uzdrži od glasanja za produžetak mandata EUFOR-a u BiH.
On navodi da Rusija smatra da je "dejtonski model" u potpunosti istrošen, a da je institucija visokog predstavnika suvišna, te da BiH treba da ima potpuni suverenitet.
Međutim, napominje Borzjakov, i Zapad smatra da je sadašnja konstrukcija vlasti u BiH vrlo loše rješenje, jer gotovo svaki korak vlasti može biti blokiran na nekoj instanci.
