skupljac_zeljeza wrote:zagortenej wrote:većina tih "islamskih" naučnika su bili ne arapi.
arapi su voljeli vlast i osvajanje.
To vrijeme skoro i ne poznaje Arape i nearape nego Abaside, Umajade, Fatimide, Ajubide, Mameluke, Osmanlije. Koliko je arapskih riječi u današnjem persijskom, a koliko arapskih i persijskih u današnjem turskom?
Distinkciju između Arapa i nearapa je uveo još halifa Omer. To se nastavilo za vrijeme Omejjada kada se pojavljuju
mawali (mavali). Dok su se arapski doseljenici, pa čak i trgovci u Meki, pretvarali u ratničku, činovničku i zemljoposjedničku aristokratiju, oni pripadnici pokorenih naroda koji su prihvatili islam (
mavali) bavili su se u gradovima obrtima, sitnom i krupnom trgovinom. U načelu, oni su bili ravnopravni s arapskim muslimanima, jer su bili pripadnici iste vjerske zajednice. Ali ekonomski i socijalno oni su ipak bili stanovništvo drugoga reda. Premda su i oni imali pravo na vojničko zvanje, služili su samo kao slabije nagrađivani pješaci. Čak je i brak i zmeđu Arapa i mavala bio nepoželjan.
Nezadovoljstvo
mavala, a i onih Arapa koji u procesu društvene diferencijacije nisu stekli povlašten ekonomski i društveni položaj, očitovalo se u pokretu šiita (od riječi šijatu Ali = Alijina stranka). Za nezadovoljnike se lik Poslanikovog amidžića, posinka i zeta Alije (muža njegove kćeri Fatime) pretvorio u simbol ravnopravnosti svih muslimana i pravoga puta što ga je odredio sam Poslanik. U Medini, koja je izgubila položaj političkog središta, grupa nezadovoljnika okupila se oko Alijina mlađeg sina (i, po majci, Muhamedovog unuka), Huseina. Da bi ojačala svoj utjecaj, ta se grupa uskoro preselila u Meku. Ali sve veća uloga izvanhidžaskih muslimana odredila je da se presudni događaji ne dogode u domovini islama.
Sam pojam je nastao u predislamskom društvu a odnosio se na politički aktivnu klasu robova i oslobođenih robova. Izvorno,
mawāli su bili su klijenti arapskog plemena, ali s dolaskom islama, pojam se odnosio na ne-arapske muslimane i druge klijentske saveznike. Prelazak ne-arapskih obraćenika u islam stvorio je novu teškoću uključivanja u plemensko arapsko društvo. Činilo se da je rješenje stvaranje ugovora koji se zove
wala, kroz koji su ne-arapski muslimani stekli arapskog zaštitnika (
mawla). Oni su nastavili plaćati sličan porez koji su plaćali i sljedbenici knjige i bili su uglavnom isključeni iz administracije i vojske sve do kraja Omejjadskog halifata. U Horosanu i Perziji, Arapi su držali većinu visokih položaja u oružanim snagama i na višim nivoima vlasti. To je jedan od razloga Abasidskog ustanka 750. godine, u kojem su ključnu ulogu igrali Perzijanci. Nastavak ugnjetavanja pod Umayyadima stvorilo je krajnju gorčinu među lokalnim stanovništvom. Nepravedno oporezivanje poticalo je neprijateljstvo protiv Arapa među Perzijancima. Pod abasidskim vladarima iz 9. vijeka, ne-arapski obraćenici bili su važan dio vojske. Institucija
wala kao uslov za ulazak u muslimansko društvo prestala je postojati.