gdesi bre wrote: ↑10/04/2021 23:14
pa u bg ima sarajevska ne vidim razlog sto se ukinula beogradska,nije grad kriv nizasta,primitivno bas.
Sarajevo ima previse historije.
Sarajevo je dobilo Beogradsku ulicu u vezi integrativne KSHS. Izgubilo u vezi sa rusilackom Jugoslavijom/Srbijom.
Mislim da ima Beogradska ulica negdje na Trebevicu u RS. Neka je tamo. Nek gleda na seher.
Prvi naredni most od Skenderije, niz sarajevsku rijeku Miljacku je Vrbanja, od kraja prošlog rata nazvan najprije most Suade Dilberović, a potom Suade i Olge (Sučić), djevojaka koje su bile prve sarajevske žrtve u demonstracijama protiv nadolazećeg rata 5. aprila 1992. godine. Ubijene su od srpskih snajperista koji su bili smješteni nedaleko od mosta, u poslovnoj zgradi preduzeća Dimnjačar. Na lijevoj strani obale, neposredno uz most je čvorište iz kojeg, kao prsti iz otvorene šake su kretale tri ulice – Ljubljanska, Beogradska i Zagrebačka. Ime su dobile početkom 1919. godine. Tako je ujedinjena Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca u Sarajevu dobila tri ulice koje simbolično kreću iz jedne tačke.
Završetkom posljednjeg rata Ulici beogradskoj promijenjen je naziv u Emerika Bluma. Ulice Ljubljanska i Zagrebačka su ostale. Činjenica je da je ulica u samom srcu tzv. jevrejskog kvarta. Sa vilama koje su bile među najljepšim u Sarajevu, brižljivo održavanim vrtovima i dvorištima. Kao dijete gledao sam pomalo sa čuđenjem u lijepe fasade na kojima je, na najistaknutijem mjestu velikim slovima od žeženog gvožđa stajao naziv vile – Serafine, Klara, Berta... sve je odisalo nekom egzotičnošću i mirom rubnog dijela grada. A onda se u prostrane bašte i vrtove počelo sa umetanjem više stambenih zgrada socijalističke arhitekture i to naselje koje se zove Kovačići za kratko vrijeme postalo je bučno, mnogoljudno, sa ne baš lijepom različitošću i šarolikošću arhitektura. A pogled na Jevrejsko groblje, koje je nekada bilo od bašti odvojeno uskotračnom prugom, koju su Sarajlije zvali “štreka”, za kratko vrijeme je bio zaklonjen mnogobrojnim krovovima novoizgrađenih društvenih i privatnih stambenih objekata socijalističkih pregalaca. Još prije XIV zimskih olimpijskih igara “štreka” je ukinuta i izgradila se na njenoj osnovi cesta obilaznica. Danas nosi naziv Put Mladih muslimana, pa se lako može pogrešno zaključiti kako su upravo Mladi muslimani imali nemjerljiv doprinos prilikom trasiranja pruge koju je izgradila Austro-Ugarska. A organizacija Mladi muslimani formirana je tek 1939.
U potpunosti podržavam zahtjev Odbora za zaštitu prava Srba u Federaciji BiH da se jednom broju narodnih heroja koji su učestvovali u oslobađanju Sarajeva vrate ulice koje su se po njima zvale. Žao mi je što ovo moram napisati, ali snebivajući i ustručavajući (svjesno izbjegavam reći ono što mislim – plašljivi) nastup predsjednika Odbora Đorđa Radanovića, da, eto, ako se već ne može vratiti ime ulice Slavka Rodića, onda barem može Fuada Midžića, u samom startu odražava bojazan Odbora od mogućih reakcija. Jer i samo ime narodnog heroja u sadašnje vrijeme valjda govori mnogo. A upravo u Ulici Fuada Midžića na br. 212 je od rata pa do smrti živio Alija Izetbegović, u kući u kojoj je do rata stanovao Milanko Renovica. Pravdanja i objašnjenja da su imena mijenjana jer “i oni su promijenili sve što je bilo i nalik na muslimansko ime”, u ovom slučaju se ne može uvažiti. Sarajevo je glavni grad države. Glavni. U njemu su državne institucije. U Sarajevo su uprte oči Evrope i svijeta. Sarajevo treba da bude za primjer svim ostalim gradovima u BiH. Inače nema države. Želim dati mali doprinos zahtjevu Odbora za zaštitu prava Srba u FBiH. Jasno je - biće vraćena imena malom broju ulica u Sarajevu po narodnim herojima iz Drugog svjetskog rata. I na tome će se stati. Moj prijedlog je da se insistira da se najprije vrati ime Ulici beogradska. Od toga treba krenuti. U Beogradu u centru grada postoji Sarajevska ulica. Ima i u Zemunu. Dakle, dvije u glavnom gradu Republike Srbije. Za poboljšanje međususjedskih/komšijskih odnosa nema bolje prilike. Ubijeđen sam da bi i politički vrh Srbije došao na presijecanje vrpce u povodu vraćanja naziva ulici. Sarajevo mora biti pozitivan primjer. A što se tiče velikog Emerika Bluma, i za to imam prijedlog. Trg između Narodnog pozorišta i UPI-jeve poslovne zgrade treba nazvati po Emeriku Blumu. Ta zgrada decenijama je bila sjedište Energoinvesta, giganta čiji je osnivač bio upravo Emerik Blum. Na trgu treba postaviti i njegovu bistu. Zaslužio je. Ukoliko nema novca, ubijeđen sam da bi pomogli Česi i Francuzi. Česi, jer je Blum bio praški student elektrotehnike, gdje je i diplomirao, a Francuzi jer je nosilac titule Vitez legije časti.
Koliko je bio uspješan kao privrednik, bio je i kao gradonačelnik Sarajeva. Umro je nekoliko mjeseci nakon završetka Zimskih olimpijskih igara 1984, oko čije organizacije se maksimalno angažovao. Kao Jevrej zatočen je u Jasenovac 1941, odakle je 1944. uspio pobjeći na spektakularan način.
Na broju 1. Beogradske ulice bilo je nekada Montažno projektno preduzeće, koje je promijenilo naziv u Unioninvest. To preduzeće je bilo pokrovitelj Osnovne škole “Vladimir Perić Valter”. I školi je ime promijenjeno. Još jedan heroj Sarajeva, po kojem je Hajrudin Šiba Krvavac 1972. snimio film “Valter brani Sarajevo”, najgledaniji film svih vremena snimljen u bivšoj Jugoslaviji, prepušten je neminovnom zaboravu. Danas tu stoluje visoki predstavnik u BiH u zgradi OHR-a.
Treba iskazati poštovanje Emeriku Blumu, koji je još u dvadesetim godinama života zajedno sa Mešom Selimovićem, Vojom Dimitrijevićem, Oskarom Danonom i Ismetom Mujezinovićem pokrenuo Collegium Artisticum. Trg između Narodnog pozorišta i bivšeg poslovnog sjedišta njegovog čeda Energoinvesta je idealno mjesto.
A kvart u kojem su ulice Ljubljanska i Zagrebačka, bez one centralne – Beogradske, izgleda nekako sakato, nedorečeno. Vratimo ime ulici i ponovo naselje Kovačići na Grbavici učinimo nosiocem glavnih gradova država sa kojima smo u skoroj prošlosti živjeli pod jednim grbom i zastavom.