Politicko desavanje u BiH (all inklusive)

[jiji]

Albanija je dobila status jer je etnicki homogena drzava.Samo etnicki homogena drzava moze da ostane i opstane.Na tome se treba poraditi

Srbi i Hrvati usporavaju ulazak Bosne u Eu

Hrvati sasvim jasno.Njihov broj je svake godine sve manji i manji.Prosle godine bilo je 432 000 katolika.Oko 3000 manje nego krajem 2012 godine.Taj broj i dalje se smanjuje.U manjem entitetu imas samo 10 000 katolika a brojna sela su nestala

Kad taj broj padne na ispod 300 000.Moze se reci da ce Hrvati postati nacionalna manjina.Iako smo mi daleko od toga.Pad na ispod 400 000 ce se desiti do kraja 2020

Hrvat nece biti faktor u Tuzli i Zenici u opcinskom vijecu.Kao ni u Konjicu.Bosnjak ce 2020 imati etnicki dosta homogeni prostor nego sto ga ima sad.I jednostavno.Nakon izgradnje autoputa.Prvo ce se dolaziti u Konjic poslije u neka sela Capljine i Nehuma

Na kraju dana.Hrvati koji su mogli opstati da su htjeli s Bosnjacima.Dozivjet ce sudbinu Bosanske Posavine

Svakako,nije problem u takvim ko ti kojima je glavni cilj džamije u mjestima gdi muslimana ima jedva 5%,sanjaju o etnički čistoj BiH ,državi muslimana. Problem je kad Hrvati ili Srbi traže svoja ustavna prava. Spusti se na zemlju i prestani širiti mržnju . Albanija je trenutno razvijenija država od BiH,htio to ti priznati il ne. Da Bošnjaka za 10 godina bude i 60% to ne mijenja činjenicu da će to biti država tri konstitutivna naroda i da će ti narodi i tada imati svoja prava,koja im ti sigurno nećeš oduzeti svojim lupetanjem na forumu.

[Danguba]

Nekada...(BH)



24. juni 2013. u 07:43


Na rječici Ugar, nadomak Kneževa/Skender Vakufa, na neformalnom druženju, već po tradiciji, okupili su se najviši zvaničnici BiH, pišu Nezavisne.com.

Druženje je održano, simbolično, na pola puta između Banjaluke i Sarajeva, na međuentitetskoj liniji spajanja u prirodnom ambijentu okruženom šumama i netaknutom prirodom. Prisutni su bili domaći političari, strane diplomate, ugledni građani BiH, ali i mještani Kneževa, koje je privukla zanimljiva lista gostiju u blizini njihovog grada. Mještani se, kako su nam ispričali, nadaju da bi ova već tradicionalna manifestacija mogla pomoći i razvoju turizma, s obzirom na to da ovaj događaj uvijek privuče veliku pažnju.

Od domaćih gostiju, između ostalih, bili su Igor Radojičić, predsjednik Narodne skupštine RS, Sredoje Nović, ministar civilnih poslova BiH, Fahrudin Radončić, ministar bezbjednosti BiH, Ana Trišić-Babić, zamjenik ministra spoljnih poslova BiH, Mirsad Kebo, potpredsjednik FBiH, Željka Cvijanović, predsjednik Vlade RS, Aleksandar Džombić, bivši predsjednik Vlade RS, bivši i sadašnji ministri u Vladi RS i brojni drugi gosti i prijatelji.

Među stranim gostima su bili Patrick Moon, ambasador SAD, Aleksandar Bocan-Harčenko, ambasador Ruske Federacije, Donatus Kock, ambasador Austrije, Fletcher Burton, šef Misije OSCE u BiH, Andre Schaller, ambasador Švajcarske, zatim Bugarske, Rumunije, Španije, Hrvatske i drugih zemalja.


Prisutnih bi bilo još i više da nije bilo neodložnih obaveza pa, naprimjer, Milorad Dodik, predsjednik RS, nije mogao doći jer je bio na službenom putu u Rusiji. Ipak, uprkos izostanku nekoliko dragih gostiju, na Ugru je bilo barem sedamdeset odsto političke i diplomatske elite u BiH.

..............................................................

...i prosle sedmice.(SH)




...Među gostima iz BiH prisutni su, među ostalima, bili i Igor Radojičić, predsjednik Narodne skupštine RS, Bariša Čolak, ministar pravde BiH, Goran Zubac, direktor SIPA, Džerard Selman, predsjednik Ustavnog suda RS, Slobodan Gavranović, gradonačelnik Banjaluke, Jozo Pavković, glavni urednik bh. izdanja „Večernjeg lista“, Anđelko Kozomara, glavni urednik „Euroblica“, i mnogi drugi.

Prisutni bi sigurno bili i Milorad Dodik i Željka Cvijanović, međutim imali su službena putovanja u inostranstvo i protokolarne obaveze u vezi s obilježavanjem godišnjice atentata u Sarajevu.

http://www.atvbl.com/druzenje-politicar ... lama-ugra/


gdje nestadose neki ljudi?

[Nomo]

jebote gdje mi zivimo .....stoka politicka sjedi skupa i vidi kako se smiju jedni drugima mater im yebem tito dragi ustani se samo jednu sekundu

[Danguba]

Bevanda šokiran: Lagumdžija bez mog znanja dao suglasnost za uplovljavanje ratnih brodova u Neum

haj sta odmah kmecis...ionako svaka susa ulazi u ovu hebenu zemlju bez odredjenih saglasnosti.

[Stjui]

Bevanda šokiran: Lagumdžija bez mog znanja dao suglasnost za uplovljavanje ratnih brodova u Neum

haj sta odmah kmecis...ionako svaka susa ulazi u ovu hebenu zemlju bez odredjenih saglasnosti.

čovjek bi dosad pretpostavio da su navikli da ih se ništa više ne pita

[Skijaš]

Usprkos činjenici da su obojica sudjelovala u vlasti, Radončić i Komšić nemaju ni izbliza odgovornost za stanje u zemlji kakvo imaju neke druge stranke i lideri. Naprotiv, izuzme li se način na koji je Komšić dva puta došao u poziciju da obavlja dužnost člana Predsjedništva Bosne i Hercegovine, njemu se nema mnogo što zamjeriti.

Nije donosio kontroverzne odluke u vlasti, pokazao je političku odlučnost distancirajući se od SDP-a i, što je možda i najvažnije, nije upleten u korupcijske afere.

.....

Komšić, pak, kao Hrvat uživa veliki ugled među Bošnjacima, a osmogodišnjim radom u Predsjedništvu Bosne i Hercegovine pokazao je da nije neprijatelj ni narodu kojem pripada.

http://www.vecernji.ba/radoncic-i-komsi ... bih-948486

Večernji list

[Hafis]

Komšić, pak, kao Hrvat uživa veliki ugled među Bošnjacima, a osmogodišnjim radom u Predsjedništvu Bosne i Hercegovine pokazao je da nije neprijatelj ni narodu kojem pripada.

Nije pokazao da je neprijatelj, ali nije ni pokazao pretjerano prijateljstvo, ili bolje rečeno ''sluh'' prema njima.
Naime u situaciji kod izbora predsjedavajućeg vijeća ministara na zajednički prijedlog SDA/SDP Kukića kao mandatora, on zajedno s Izetbegovićem aminuje taj prijedlog, i uz protivljenje Radmanovića, upućuje ga pred parlamentarnu skupštinu.
Budući je član predsjedništva inokosan organ koji ima legalitet glasača a ne stranaka, trebao bi donositi odluke isključivo po svom osobnom nahođenju, a ne po dnevnopolitičkom mišljenju svojih stranačkih lidera, i to samo one za koje smatra da mogu prouzročiti najmanje moguće štete u tom trenutku. Ovdje se većim ''Hrvatom'' pokazao Radmanović (odnosno njegov šef), koji je jasno rekao da predloženi kandidat, unatoč neospornoj činjenici da je Hrvat ipak nije dovoljan ''reprezent'' hrvatskog političkog bića u BiH, i da njegovo imenovanje nema zakonskih zapreka, ali da ne bi bilo politički mudro.
S druge strane izvorni ''hrvatski'' član predsjedništva, ''moralna vertikala'' čitavog BiH društva se ponio kao tipičan apartičik i eksponent bošnjačke politike u BiH, onako kako se i očekivalo od njega i zbog čega je i izabran tu. Rezultat - izgubljena godina dana vremena, na svu sreću bez posljedica u ionako sjebanoj državi s ovako mudrim državnicima.
Znači ne radi se ni o kakvom ''neprijatelju'' ili o lošem političaru, već o običnom beskrupuloznom karijeristi, koji u normalnoj državi ne bi dogurao dalje od mjesne zajednice.


Za razliku od nekih drugih sarajevskih političara, Komšić i Radončić nisu proteklih godina ispaljivali otrovne strijele prema Banjoj Luci, što bi, u kontekstu formiranja funkcionalne vlasti, nakon izbora moglo biti itekako važno. Za brzo formiranje vlasti nakon izbora značajno je i što oni unaprijed ne bježe od suradnje s onima koji budu dominantni predstavnici hrvatske i srpske izborne volje.

Još jedan bod u mojoj tvrdni da javnost DF doživljava isključivo kao bošnjačku stranku, koja će nakon izbora možda biti u poziciji ''surađivati'' s predstanicima hrvatske i srpske izborne volje.

[Skijaš]

Još jedan bod u mojoj tvrdni da javnost DF doživljava isključivo kao bošnjačku stranku, koja će nakon izbora možda biti u poziciji ''surađivati'' s predstanicima hrvatske i srpske izborne volje.

Vidjećemo kako će teći proces formiranja vlasti, odnosno hoće li HDZ uvjeriti Komšića da DF ne može predstavljati Hrvate u vlasti

[zippoo87]

evo jedno vrlo jednostavno pitanje i ocekujem odgovor

kako VI planirate mijenjati ovdje stvari na bolje glasajuci opet za SDA,SDP,HDZ,SBiH itd,znaci za ove sa vlasti i "one" sa vlasti

eto kratko i volio bi da cujem odgovor od ovih sto planiraju za njih glasati
je li vama dovoljno to sto je VAMA dobro a ostali neka umiru od gladi,je li vas to ne zanima ?

[Havatar]

evo jedno vrlo jednostavno pitanje i ocekujem odgovor

kako VI planirate mijenjati ovdje stvari na bolje glasajuci opet za SDA,SDP,HDZ,SBiH itd,znaci za ove sa vlasti i "one" sa vlasti

eto kratko i volio bi da cujem odgovor od ovih sto planiraju za njih glasati
je li vama dovoljno to sto je VAMA dobro a ostali neka umiru od gladi,je li vas to ne zanima ?

Ovo napisano implicira da postoje i oni koji nisu na vlasti a niko ovdje ne zna za takve

[zippoo87]

evo jedno vrlo jednostavno pitanje i ocekujem odgovor

kako VI planirate mijenjati ovdje stvari na bolje glasajuci opet za SDA,SDP,HDZ,SBiH itd,znaci za ove sa vlasti i "one" sa vlasti

eto kratko i volio bi da cujem odgovor od ovih sto planiraju za njih glasati
je li vama dovoljno to sto je VAMA dobro a ostali neka umiru od gladi,je li vas to ne zanima ?

Ovo napisano implicira da postoje i oni koji nisu na vlasti a niko ovdje ne zna za takve

ja znam...oni koji hoce da saznaju,isto saznaju
kada kazem "da nisu na vlasti",mislim da nemaju vecinu,da ne odlucuju a ne da nemaju odredjene mandate

[baxul]

nekako je prošlo neopaženo to da se povećao broj izbornih jedinica za skupštinu RS-a sa 6 na 9. na prvi pogled mi se čini da ovakav razvoj situacije ide u korist "povratničkim" koalicijama i strankama (domovina, HNS, i slično).

IZBORNE JEDINICE 2010

IZBORNE JEDINICE 2014

[Hafis]

Potpuno oprečne vijesti o istom događaju

Turski vojni brodovi ipak neće u Neum
http://www.slobodnadalmacija.hr/BiH/tab ... fault.aspx
http://www.oslobodjenje.ba/.../-turski- ... viti-u-neu..
http://www.index.hr/vijesti/clanak/bih. ... 58905.aspx

Turski brodovi ipak stižu u Neum
www.obican.ba/turski-brodovi-ipak-stizu-u-neum/

[Danguba]

Da je i predizborna, previse od glavnog cobana u genocidnom brlogu.



Dodik: U Srebrenici nije bilo genocida, nikad se neću odreći Mladića i Karadžića

[JohnnyS]

izgleda da turska mornarica neće u "bosansko" more...

[Danguba]

izgleda da turska mornarica neće u "bosansko" more...

...a ja cujem da nece ni Hrvatska graditi most.

[Tiger 033]

Da je i predizborna, previse od glavnog cobana u genocidnom brlogu.



[url=http://**%20No%20links%20**.ba/clanak/115418/dodik-u-srebrenici-nije-bilo-genocida-nikad-se-necu-odreci-mladica-i-karadzica]Dodik: U Srebrenici nije bilo genocida, nikad se neću odreći Mladića i Karadžića[/url]

Dodik: Neka FBiH svoj zakon okači mačku o rep

[JohnnyS]

izgleda da turska mornarica neće u "bosansko" more...

...a ja cujem da nece ni Hrvatska graditi most.

Normalno da neće, čak ni Milanović nije toliki debil da baca stotine milijuna na bespotrebnu građevinu.

[Hafis]

izgleda da turska mornarica neće u "bosansko" more...

Šteta, a još smo imali čitavu jednu temu o tom posjetu.

[Tiger 033]

Treba li pokret otpora protiv podjele BiH ?!

Autor: Dr Marko Attila Hoare

Kada govorimo o rješenjima za Bosnu i Hercegovinu, fokus je obično na onome kako bi mi voljeli da ona izgleda. Ovo je vrlo lako reći. I ja i mnogi drugi bi voljeli da Bosna i Hercegovina bude suverena i jedinstvena zemlja svih svojih građana, bez obzira na njihovu nacionalnost. Ipak, dosta je teže pronaći način da se ovo ostvari. Ja želim da govorim o dosta skromnijem cilju: razvoju bosanske strategije otpora, sa ciljem sprječavanja još veće nesreće koja može zadesiti ovu zemlju. A to će biti prvi koraci ka ponovnoj izgradnji Bosne i Hercegovine. Ne želim se baviti lažnim optimizmom; želim predstaviti analizu realne situacije sa razboritom analizom onoga što je zaista moguće ostvariti.

Probleme Bosne i Hercegovine ne moramo objašnjavati- svi smo vrlo upoznati s njima. Bosna i Hercegovina kao država postoji samo formalno; na papiru; u realnosti, Bosna i Hercegovina uopšte nije funkcionalna država. Podijeljena je na dva entiteta. Republika Srpska je entitet koji posjeduje veću homogenost. I to je glavna opstrukcija funcionisanju Bosne i Hercegovine kao države. Federacija – kako se očekivalno – je mogla biti matica oko koje će se Bosna i Hercegovina reintegrirati. Pa su tako ljudi posmatrali RS kao „loši“ entiet i Federaciju kao „dobri“ entitet. No zapravo, oba entiteta su loša, a Federacija je jednako dio ovog problema kao i RS. Federacija je slomljena pod teretom svoje sopstvene birokratije. Njena podjela na kantone slabi i administraciju i ekonomiju. Federacija je pod pritiskom konflikta između bošnjačkih i hrvatskih političara. No, reforma sistema je nemoguća. Nemoguće je napraviti reformu, jer bi ovo zahtijevalo konsenzus između tri naroda. Ali, političari iz RS će uvijek staviti veto na bilo kakve reforme koje bi omogućile da država funkcioniše. Teško je doći i do reforme Federacije. Hrvati se već osjećaju marginalizovano i gledaju na podjelu na kantone kao jedini način da ostvare bar malo autonomije.

Status quo je neodrživ
Na jednom nivou, status quo predstavlja prihvatljiv kompromis, ili bar manje zlo. Bošnjaci, i oni Srbi i Hrvati koji vjeruju u jedinstvenu Bosnu i Hercegovinu, dobijaju bar iluziju jedinstvene države. Ne dobijaju pravu državu, ali dobijaju ujedinjenu državu koja bar postoji na papiru. Za uzvrat, oni Srbi koje se ne identificiraju sa Bosnom i Hercegovinom, dobijaju entitet sa najviše atributa prave države, ali bez stvarnog prava da se odcijepe. Oni Hrvati koji se ne identificiraju sa Bosnom i Hercegovinom su vjerovatno najnezadovoljniji, ali nisu dovoljno jaki da unilateralno promijene sistem. Status „quo“, kako neki misle, je bolji od bilo kakve druge alternative. Međutim, postoji razlog da vjerujemo da je takav status neodrživ.

Entitet kakav je RS ima stalnu tendenciju da traži čak i veću nezavisnost, i na kraju, potpuno odcjepljenje. To bi bilo istinito čak i da je Bosna i Hercegovina relativno bogata i uspješna zemlja poput Belgije, Španije ili UK-a, gdje postoje jake tendencije za ocjepljenje u Flandriji, Kataloniji i Škotskoj. Ali srpske političke klase u RS-u ne žele samo veću nezavisnost. Oni žele da negiraju Bosnu i Hercegovinu. Među običnim srpskim narodom rat je napravio visok nivo ogorčenosti, koja ih spriječava da prihvate Bosnu i Hercegovinu. Međunarodne okolnosti im daju nadu da će bar biti u mogućnosti da uspostave nezavisnu Republiku Srpsku. Rusija se ponaša kao Velika Sila u opoziciji sa Evropskom Unijom i NATO-om. Rusi su u Gruziji i Ukrajini pokazali da su potpuno spremni raskomadati ostale Evrospke države, kroz potporu odcijepljenih regija, suprotno sa Zapadnim željama.

U RS-u, Dodik se postavio kao saveznik Rusije kroz potporu Putinovog pripajanja Krima. Čak i ako Dodik napusti svoju funkciju, slijedeći predsjednik Republike Srpske mogao bi primjeniti identičnu politiku. Sasvim je moguće zamisliti scenarij u kojem se RS u potpunosti odcjepljuje od Bosne i Hercegovina, sa podrškom Rusije i Srbije. Trenutno, Srbija mora da pazi na „svoje ponašanje“ kako bi zadržala pristup Evropskoj Uniji. Ali kada Srbija uđe u Evropsku Uniju, neće više morati da pazi na takve stvari. Evropska Unija je pokazala da neće zabraniti svojoj članici da se loše ponaša prema ne-članici. Imamo primjer Grčke i Bugarske, i njihovog odnosa sa Makedonijom. Ili primjer pet članica EU koje ne žele priznati Kosovo- tri od tih pet su nove članice. Hrvatska se priključila Evroskopj Uniji i da bi istog momenta hrvatska desnica pokrenula kampanje protiv gej brakova i ćiriličnog pisma.

Vrlo je vjerovatno da će Srbija ući u Evropsku Uniju prije Bosne. Na taj način, doći će do situacije u kojoj će dvije države koje su pokušale podijeliti Bosnu devedesetih godina- Srbija i Hrvatska – biti u Evropskoj Uniji a Bosna će biti izvan nje. Ako Srbija i Hrvatska ponovo pokušaju podijeliti Bosnu, teško je predvidjeti kako će ostatak svijeta pokušati da ih zaustavi. Čak i ako Bosna i Hercegovina uđe u EU zajedno sa Srbijom, to ne mora značiti da će joj to pomoći da se odbrani. Kipar je u Evropskoj Uniji, ali EU ne radi ništa da zaistavi podjelu Kipra, jer je Turska previše snažna. A Turska čak i nema prednost članice Evropske Unije. Ako Bosna i Hercegovina, Srbija i Hrvatska budu sve zajedno u Evropskoj Uniji, a RS se odcijepi, EU će vjerovatno vrlo teško pokrenuti sankcije protiv RS-a. Tako da Bosanci trebaju biti spremni na ponovni napad na bosanski teritorijalni integritet, koji uključuje odcjepljenje RS-a, posebno kada Srbija uđe u EU. Tako da to nije izbor između statusa „quo“ i nečega puno goreg. To bi mogao biti izbor između nezavisne RS-a u svojim postojećim granicama, i nečeg drugog.

Promjena neće stići izvana
Kako bi se pronašlo rješenje koje treba spriječiti nešto ovakvo da se dogodi, postoje dva mjesta na kojima se može tražiti odgovor: u unutrašnjosti Bosne i Hercegovine, i u međunarodnoj zajednici. Naravno, ne možemo ignorisati vanjski svijet. Međunarodni stav je uvijek veoma značajan. Srpski neuspijeh pri ostvarivanju svojih ciljeva devedesetih godina, i bombardovanje 1995. godine od strane NATO-a, desio se dijelom zato što su Srbi izgubili propagandni rat – posebno nakon masakra u Srebrenici. Tako da je jedini pokušaj promjene u Bosni i Hercegovini, moguć ako se u obzir uzme međunarodni nazor. Ali promjena neće stići izvana. Ratovi devedesetih pokazali su nezainteresovanost Zapadnog saveza za odbranu Bosne i Hercegovine. Od tada, Zapadni savez je pokazao da neće ni odbraniti teritorijalni integritet Gruzije ili Ukrajine od ruske agresije. Izgovor je bio da ove zemlje nisu članice NATO-a, te zbog toga prema njima ne posjeduju nikakvu pravnu obavezu. Bosna i Hercegovina takođe nije članica NATO-a.

Zbog toga se ne možemo pouzdati u Zapad kada je riječ o odbrani Bosne i Hercegovine od odcjepljenja RS-a, koje je podržano od Rusije, Srbije i možda Hrvatske. Posebno ako Srbija već bude u Evropskoj Uniji. Nema razloga očekivati od međunarodne zajednice da govori o novom Dejtonskom sporazumu, i da pokuša ponovo uspostaviti funkcionalnu državu Bosnu i Hercegovinu. Nedavno sam posjetio Washington DC, gdje sam se susreo sa dužnosnicima iz State Departmenta koji su jasno izjavili kako SAD nema nikakvog interesa da govori o novom Dejtonu. Takođe su bili jasni i kada su rekli da će prihvatiti promjenu samo na bazi konsenzusa. Ali se pozitivna promjena ne može desiti na bazi konsenzusa zbog srpskog veta.

Vrhunac međunarodne intervencije u Bosni i Hercegovini koji se desio kroz Ured Visokog Predstavnika, bio je do 2006. godine, za vrijeme Paddy Ashdown-a, kada su se učinili značajni koraci ka reintegraciji Bosne i Hercegovine. Ali od tada se impuls izgubio, i međunarodna zajednica je prestala sa ponovnom izgradnjom Bosne. Tako da je cijeli ovaj proces krenuo unazad, jer je Milorad Dodik nastoji pocijepati zemlju. Danas je međunarodna zajednica sretna zbog činjenice da je u Bosni i Hercegovini zadržan mir i da ona nije izvor regionalne nestabilnosti. Ovo je uskogrudan period za Evropsku politiku. Javno mnijenje u velikom broju Evropskih zemalja je povišeno neprijateljski okrenuto ka Evropskoj Uniji. Anti-imigrantski rasizam je vrlo jak, kao i islamofobija. Otpor aktivnim vanjskim politikama otkriven je kada su Zapadne zemlje odbile da intervenišu i zaštite sirijski narod. Tako da ovo nije dobar period da očekujemo konstruktivnu akciju sa Zapada, koja bi izgradila Bosnu. Zapad bi intervenisao jedino kada bi nova velika kriza pogodila Bosnu – kao što je to bilo u periodu od 1992-95.

Promjena iznutra
Dakle, promjena u Bosni i Hercegovini se može desiti samo iznutra. Pitanje je kako pokrenuti pokret za promjenu koji obuhvaća Bosance svih nacionalnosti – Bošnjake, Srbe, Hrvate i ostale. Od tri većinska naroda u Bosni, samo Bošnjaci doživljavaju Bosnu i Hercegovinu kao svoju domovinu. Samo mali broj Srba, i možda malo veći broj Hrvata se identificira sa Bosnom i Hercegovinom kao svojom domovinom. Ovo nije uvijek bio slučaj. Kroz historiju su se Srbi i Hrvati identificirali sa Bosnom i Hercegovinom kao svojom domovinom puno više nego što to rade danas. Prije 1990-tih, politička mobilizacija na osnovu Bosanskog patriotizma, koja obuhvaća Bošnjake, Srbe i Hrvate, je bila moguća. Srbi su mogli otići na dvije strane: ka Bosanskom patriotizmu ili ka ideji Velike Srbije – ili kombinaciji te dvije stvari. Ali zbog posljedica rata, a posebno kreiranja srpskog entiteta u Bosni, razorila je srpsko identificiraju sa Bosnom kao svojom domovinom.

Kao posljedica toga – bez obzira na svu ratnu brutalnost i genocide koji su se desili – sada postoji bosansko-srpska nacija-država: Republika Srpska. Većina srpskih stanovnika RS-a identificira se sa njom i ne želi prihvatiti gubitak njene autonomije. Naravno, moguće je uključiti se u uvezivanje ljudi iz Federacije i RS-a, i to je pozitivno. Ali ovo nije puno drugačije od onog što bi se radilo sa stanovnicima dvije različite države, kao što su Srbija ili Hrvatska. Političari, intelektualci i javne ličnosti iz Federacije mogu uspostaviti veze i projekte sa onima iz RS-a, onoliko koliko mogu i sa Srbijom ili Hrvatskom. Ali dobri odnosi nisu isto kao i nacionalno jedinstvo.

Kod Hrvata u Bosni stvar je malo manje loša, budući da ne postoji hrvatski entitet. Ja imam osjećaj da bi Hrvati prihvatili zajedničku domovinu kad bi se RS nekako reintegrirao sa Bosnom i Hercegovinom. Ali zajednički život u Federaciji sa Bošnjacima, i to kao manjina, ne može imati čvrsto prihvatanje Bosne među bosanskim Hrvatima. Kao što sam i ranije rekao, Federacija nije rješenje; ona je dio problema. Dilema je u reformi koja bi mogla možda povećati prihvatanje Bosne od strane Hrvata – npr. treći entitet – ali koja bi u isto vrijeme i ubrzala podjelu zemlje. Hrvatski entitet bi imao istu separatističku politiku kao i RS. Sa srpskim i hrvatskim entitetom, Bosna i Hercegovina vjerovatno ne bi još dugo izdržala kao jedinstvena zemlja. Ali dvoentitetski sistem i dalje udaljuje Hrvate od Bosne i Hercegovine.

Šta da se radi?
Nije na meni, kao strancu, da govorim o preciznoj strategiji otpora za Bosnu i Hercegovinu, pa ću samo reći par riječi koje možete uzeti u obzir. Kada govorim o Bosancima, mislim na građane Bosne i Hercegovine koji gledaju na tu zemlju kao svoju domovinu. Većine Bošnjaka, ali i Srba, Hrvata i ostalih koji se identificiraju sa Bosnom i Hercegovinom. Bosanci se ne mogu pouzdati na međunarodnu zajednicu, niti na to da će ona odbraniti Bosnu i Hercegovinu. Tako da moraju biti spremni da je oni odbrane. To znači da kada i ako se RS odcijepi, Bosanci moraju biti spremni- ako bude potrebe- da na to reaguju vojno. Ako ništa, spremnost i mogućnost ponovnog rata za odbranu bosanskog teritorijalnog integriteta može biti čin zastrašivanja pri svakom pokušaju odcjepljenja. To bi takođe moglo osnažiti one u međunarodoj zajednici, koji podržavaju jedinstvenu BiH, protiv onih koji su spremni da je puste da se razdvoji. Zbog ovog je važno da postoje bar neki elementi države spremne na mobilizaciju zarad zajedničkog otpora.

Bilo bi korisno učiti iz iskustva 1990-tih godina. Na početku rata 1992., postojale su dvije baze otpora: oficijalni organi Republike, uključujući Teritorijalnu Odbranu i MUP/policiju. Ali njih je bilo teško mobilizirati za odbranu, budući da su bili djelimično kontrolisani od sprskih i hrvatskih nacionalista – agenata Beograda i Zagreba. Drago Vukosavljević, komandant Teritorijalne Odbrane, podržavao je SDS. Jerko Doko, Ministar Odbrane, bio je političar u HDZ-u. Tako da su zvanični organi bosanske odbrane bili paralizovani. S druge strane, postojala je i Patriotska Liga. Ali ovo je bila uglavnom bošnjačka milicija, i nije mogla mobilizirati Srbe i Hrvate, da odbrane jedinstvenu Bosnu. Ova dilema – između Bosanskog i Bošnjačkog otpora i njegove orijentacije, još uvijek postoji. Otpor uvijek treba biti u ime svih građana Bosne, ali realno će biti uglavnom bošnjački.

Druga dilmea je: kako se pripremiti na otpor bez ubrzavanja srpske i hrvatske secesije? Reforma u Federaciji je način započinjanja procesa reformi na način koji ne bi mogao biti zaustavljen od srpskog veta. Ali kako reformirati Federaciju na način koji je prihvatljiv Hrvatima, bez ojačanja njihovog separatizma? Ako ukinemo sve kantone, to će biti neprihvatljivo većini Hrvata. Ako smanjimo broj kantona na dva, onda postoji mogućnost da kantoni postanu entiteti, i završimo sa hrvatskim entitetom koji posjeduje istu separatističku politiku kao i srpski entitet. Mislim da je važno smanjiti broj kantone – možda na pet. U svakom slučaju, trebao bi postojati centralni kanton u Federaciji koji će biti etnički pomiješan – onaj u Mostaru.

A veći kanton koji uključuje, barem, Sarajevo, Tuzlu, Zenicu, Travnik i ostale gradove, koji bi mogao funkcionisati kao srce funkcionalne Bosne i Hercegovine, i centar nacionalne energije. Ovdje bi se mogle graditi čvrste bosanske nacionalne institucije. Toliko veliki centralni kanton bi mogao pripremiti i mobilizirati efektivan nacionalni pokret otpora ukoliko dođe do novog konflikta pri pokušaju secesije. Građani Bosne moraju biti psihički spremni da se bore, ako je potrebno, kako bi odbranili jedinstvenu Bosnu. Takva psihička spremnost je nedostajala 1992. godine. Sa više efikasnom administracijom, sa manje birokratije i bez ikakvog nacionalnog ključa, tako velik centralni kanton bi mogao djelovati kao više privlačan magnet bosanskoj periferiji.

Ovo bi takođe moglo značiti početak više opšteg procesa promjena. Važno je početi proces sa ustavnom promjenom; kako bi se bar nešto uradilo. Najmanje, takvo osnaživanje srca Bosne i Hercegovine bi moglo staviti Bosance u jaču poziciju da reaguju ukoliko dođe do nove krize. A ovo bi moglo služiti kao faktor zastrašivanja svakom pokušaju da se podijeli zemlja. I kada međunarodna zajednica vidi da su Bosanci spremni nezavisno reagovati i pružiti otpor, manje je vjerovatno da će podržati one koji žele podijeliti Bosnu i Hercegovinu.

[putokaz1]

Približavaju se izbori
Općina mi duguje 1000 KM
kažu bit će u septembru

[Skijaš]

Treba li pokret otpora protiv podjele BiH ?!

Autor: Dr Marko Attila Hoare

Ovo bi takođe moglo značiti početak više opšteg procesa promjena. Važno je početi proces sa ustavnom promjenom; kako bi se bar nešto uradilo. Najmanje, takvo osnaživanje srca Bosne i Hercegovine bi moglo staviti Bosance u jaču poziciju da reaguju ukoliko dođe do nove krize. A ovo bi moglo služiti kao faktor zastrašivanja svakom pokušaju da se podijeli zemlja. I kada međunarodna zajednica vidi da su Bosanci spremni nezavisno reagovati i pružiti otpor, manje je vjerovatno da će podržati one koji žele podijeliti Bosnu i Hercegovinu.

Oni koji nemaju druge domovine osim Bosne i Hercegovine moraju računati na puno nepovoljniji scenario, a to je indeferentnost sarajevskih političara na pokušaj secesije. Nema opasnosti ako bi sarajevski političari velikosrpsko kršenje mirovnog sporazuma tretirali kao kršenje mirovnog sporazuma, nema opasnosti jer velikosrbi nemaju kapacitet za još jedan oružani sukob.

Naznake eventualnog otpora secesiji se može naći na više nivoa.
-međunarodna zajednica (otpor bi se sveo na verbalne osude i poziv na dijalog, odnosno stvarnog otpora međunarodne zajednice pokušaju razvaljivanja zemlje ne bi bilo)

-sarajevski političari (za koje Hoare misli da bi i organizovanjem oružanog otpora branili ustavni poredak, a za koje sam ja prilično siguran da ne bi)

-patriote koji žive na tlu manjeg entiteta ili koji bi se u tim odsudnim trenucima prebacili na teritoriju manjeg entiteta

Dakle, odmah u startu možemo prekrižiti asistenciju međunarodne zajednice. Oni će uvijek ići linijom manjeg otpora i neće nametati rješenje onoj strani koja pokazuje veći kapacitet i odlučnost. Odnosno, podrška međunarodne zajednice ovom ili onom rješenju zavisi od stanja na terenu.

Isto tako, mislim da bi bilo pametno odbaciti iluziju o tom kako je Zlatku Lagumdžiji ili Fahrudinu Radončiću stalo do Bosne i Hercegovine ili da bi neki drugi sarajevski političari pokretali tenkovske jedinice zbog eventualne velikosrpske pobune. Sarajevski političari već danas na raspolaganju imaju mehanizme kojima bi likove poput Dodika učinili kooperativnijim. Koliko god recimo pare sa računa UIO trebaju FBiH, još više trebaju manjem entitetu i sa dobrom pripremom to bi se itekako moglo iskoristiti kao mehanizme prisile. Međutim, sarajevski političari u velikosrpskom taboru ne vide prijetnju nego partnera, dok se piše o eventualnoj reakciji sarajevskih političara na eventualni pokušaj secesije, ti isti sarajevski političari na Dodikovom imanju u Laktašima sklapaju planove kako rastaliti milione sa računa Elektroprenosa.

Oblike pokreta otpora kako ga naziva Hoare, se može naći samo na nižim nivoima, tj. među ljudima koji su spremni ući u otvorenu konfrontaciju sa Dodikovom policijom u slučaju da se zaista krene putem secesije. Odnosno, odbrana države zavisi od onih koji bi na terenu i konkretnim potezima bili spremni poslati poruku "Ako za vas ne važe zakoni BiH, ni za nas ne važe entitetski zakoni". Ispočetka bi to bile barikade, onda bi se na tim barikadama vidjelo i poneku pušku i nakon prvih sukoba, Sarajevo, a i međunarodna zajednica ne bi imali izbor nego intervenisati i otvoreno se suprotstaviti velikosrpskoj secesiji, a kako bi se stvari vratilo u okvir sistema i izbjeglo veće krvoproliće.

Dakle, tu je stvarna potreba i na to se treba fokusirati. Onaj ko može treba nabaviti karabin s optikom i drugo naoružanje koje se može posjedovati u skladu sa zakonom. Znači sve ono što se može uraditi bez kršenja zakona, treba uraditi sada, nabavka dozvoljenog oružja i opreme, upoznavanje terena oko Srebrenice, Bratunca i drugih kriznih žarišta, itd itd. Lako je u slučaju eskalacije nabaviti automatsko naoružanje i veće kalibre, ali to su detalji, neophodno je napraviti okvir.

Samoinicijativna priprema pojedinca ili manje grupe
-naoružavanje u skladu sa svim relevantnim zakonima
-nabavka opreme koju se može koristiti u vojne svrhe
-upoznavanje terena oko potencijalnih kriznih žarišta kroz planinarske ili lovačke izlete

Kao što je besmisleno po Zemunu vrištati "Kosovo je Srbija", tako je besmislena i priča po Sarajevu, Zenici i Tuzli kako raspada zemlje neće biti ako stvarnih priprema na najgore nema. Štaviše, upravo pripreme na oružani otpor pokušaju secesije smanjuju šanse da će do tog pokušaja secesije doći. Dodik i ekipa ako i krenu tim putem, krenuće samo ako budu sigurni da su šanse za oružanu eskalaciju male ili nikakve. Paradoksalno, ali onaj ko danas nabavi karabin sa optikom, par uniformi i još nešto opreme, radi više na sprečavanju sukoba nego OHR ili bilo koja druga strana.

[Hafis]

Znači opet sve ispočetka. A i nije odavno mogu ti reći, sad će skoro punih 20 godina

Znači: vlast topove, tajkuni volove, a sirotinja sinove, i da vidimo čija majka crnu vunu prede.

[putokaz1]

Bakir Hadžiomerović nova nada BH političke scene

[daddy-kool]

Treba li pokret otpora protiv podjele BiH ?!

Autor: Dr Marko Attila Hoare

Ovo bi takođe moglo značiti početak više opšteg procesa promjena. Važno je početi proces sa ustavnom promjenom; kako bi se bar nešto uradilo. Najmanje, takvo osnaživanje srca Bosne i Hercegovine bi moglo staviti Bosance u jaču poziciju da reaguju ukoliko dođe do nove krize. A ovo bi moglo služiti kao faktor zastrašivanja svakom pokušaju da se podijeli zemlja. I kada međunarodna zajednica vidi da su Bosanci spremni nezavisno reagovati i pružiti otpor, manje je vjerovatno da će podržati one koji žele podijeliti Bosnu i Hercegovinu.

Oni koji nemaju druge domovine osim Bosne i Hercegovine moraju računati na puno nepovoljniji scenario, a to je indeferentnost sarajevskih političara na pokušaj secesije. Nema opasnosti ako bi sarajevski političari velikosrpsko kršenje mirovnog sporazuma tretirali kao kršenje mirovnog sporazuma, nema opasnosti jer velikosrbi nemaju kapacitet za još jedan oružani sukob.

Naznake eventualnog otpora secesiji se može naći na više nivoa.
-međunarodna zajednica (otpor bi se sveo na verbalne osude i poziv na dijalog, odnosno stvarnog otpora međunarodne zajednice pokušaju razvaljivanja zemlje ne bi bilo)

-sarajevski političari (za koje Hoare misli da bi i organizovanjem oružanog otpora branili ustavni poredak, a za koje sam ja prilično siguran da ne bi)

-patriote koji žive na tlu manjeg entiteta ili koji bi se u tim odsudnim trenucima prebacili na teritoriju manjeg entiteta

...

Simpatično je što si zaista srčan i znam želiš najbolje, ali griješiš u tome da država kroz svoje strukture ne bi pokrenula mehanizme prisilne zaštite teritorijalnog integriteta i suvereniteta BiH. Vrlo jednostavno, secesija će biti okidač za vojne sukobe. Što se tiče Sarajeva, mislim da ćemo uskoro imati prilike sa vidimo jednu agresivniju politiku ili kako Dodik kaže agresivniji politički ekspanzionizam.