Maraschino wrote:Banksy wrote:
Tačno. Politika na nivou rijalitija, beskrajna, svakodnevna tv blebetanja oko nepostojećih iskreiranih tema i afera, senzacionalizam, plićak, prepucavanja ko je kome šta kad, politika na nivou prosječnog tabloida... Srozao je sve na nivo turbofolka, i društvo i politiku.
Jedino su Slovenci odmah nastavili tamo gdje su stali. Skolovali kadar, iskoristili stare politicare i danas lice na nesto. Nisu idealni ali nose se sa savremenim politikama.
Hrvati su imali dobru sansu ali je nisu iskoristili. Srozali su pocetne pozicije.
Mi nismo ni imali nesto narocito skolovanih kadrova tako da su nas preuzeli polupismeni ALI srbijanska politika me najvise razocarala. Naslijedili su dosta toga od bivse drzave ali su za kratko vrijeme pali na najnize moguce grane. Kod njih je to pocelo dolaskom Milosevica koji je postao obrazac ponasanja i vladanja. Kao da su godinama cekali vodju kojemu bi bili odani bez obzira gdje ih vodio. Od Milosevica preko Kostunice do Vucica. Niko da se izdigne iznad te politike i sagleda stvari iz druge perspektive. Sta mi to radimo, kako to izgleda nekom ko ne zivi u Srbiji, gdje cemo zavrsiti sa takvom politikom...Jedino svjetlo(ako se moglo nazvati tako) bio je Tadic sa kojim se moglo graditi neki suzivot ili je to bio splet okolnosti.
Prije splet okolnosti, nego iskrena želja da se nešto gradi sa susjedima. Svi oni, bez izuzetka, slijede nit te SANU priče velikosrpske ekspanzije, pa je na toj liniji bio i Tadić koji je - zgodan, ušminkan i slatkorječiv - opet padao na istim pitanjima: je li Srbija izvršila agresiju, je li u Srebrenici bio genocid, je li Dodik destruktivni zlikovac, itd. Zanemarimo li oca, koji je dio razmišljanja prenio i na njega, koliko je i njegovo okruženje bilo otrovno, pokazuje primjer desne ruke Idola Krstića koji je danas veći Vučić od Vučića.
S druge strane, istina je da je njegov i Đinđićev krug bio gradski, da je ''izričaj'' politike bio evropskiji, pristojniji, kadrovi pismeniji, pametniji, itd, dok je Vučić vratio taj prizemni, papanski turbofolk u politiku, pametno čitajući većinsko generalno raspoloženje, mentalitet i profil onih kojima se obraća. Da ne bude zabune, u tom papanluku cijeli region je takav, nismo ni mi izuzetak.
Ako govorimo o našem kadroviranju, pogotovo u diplomatiji, mi smo imali kadrove, iz onog sistema, koji se nisu uklapali u SDA narativ, pa ih je Alija odmah na početku rata lagano ispratio u zaborav ili dijasporu. Pregršt je naših pametnih, školovanih sociologa, politologa, bivših diplomata koji su danas radno aktivni na Zapadu, a koje je ova vlast šutnula nogom kad im se pokušalo prići i ponuditi svoje usluge BiH. Kako su u dnevnoj politici generalno primitivni, glupi i kratkovidi, tako su ocijenili da je bolje imati takve primitivne i glupe kadrove koje možeš imati na uzici, umjesto da se angažira kvalitetan i pametan svijet bez obzira na ime ili individualno ideološku orijentaciju. Zato smo imali ambasadore policijske pozornike, ili one koji se (istina je) nisu znali služiti ni običnim escajgom. Zašto je Tito bio veliki lider govori između ostalog i odluka da se nakon onog rata angažira i kadar koji nije bio baš do kraja crven i komunistički orijentiran, ali je bio spreman da svoje građansko i buržoasko porijeklo, i znanja i škole stečene prije onog rata, stavi u diplomatsku službu nove države.
itd. duga, a tužna priča, da ne peglam...